Vec godina prosla...

I meni je bilo isto.hodali smo 3,5 god.

wendy_wild20 je napisao/la: Prosla je godina kak smo prekinuli, a ja se nisam pomaknula...osim sto sam hladnija nego ikad...on je muska kurva, i stvarno nije ni za koga, uzasan je, al ja nr mogu nist... ne mogu protiv toga....do kad tako??? pa ne vrti se svijet oko njega!!!!!!!!!

trgni se da ne prođe još koja!!!!!!!

Mogu se pohvaliti da sam nakon 6 godina napokon preboljela bivšu ljubav.

1step2far je napisao/la : Mogu se pohvaliti da sam nakon 6 godina napokon preboljela bivšu ljubav.

Polako ali sigurno ! Čak jako polako. A koji je siguran znak da je nastupilo preboljenje?

Zaboravljam na rođendane i blagdane, nemam uopće porive održavati kontakt, maknula sam sve fotografije i poklončiće, ne slušam glazbu što smo zajedno slušali... Izbrisala sve brojeve i e-mail adrese tako da ih nikad više ne vidim i koristim.

Čestitam! Uživaj u novom svijetu!

uživaj

wendy_wild20 je napisao/la : Prosla je godina kak smo prekinuli, a ja se nisam pomaknula...osim sto sam hladnija nego ikad...on je muska kurva, i stvarno nije ni za koga, uzasan je, al ja nr mogu nist... ne mogu protiv toga....do kad tako??? pa ne vrti se svijet oko njega!!!!!!!!!

znam tipa koji pati za bivšom 4 godine, usprkos tome što ga je varala čim je imala priliku , tako da je sve relativno...no za tebe ima još nade, mlada si...

život je specifičan.kada patimo mislimo da nećemo nikada zaboraviti.i da nikada si nećemo dozvoliti da opet tako patimo i da se zaljubimo.vrijeme učini svoje ,prebolimo nađemo novu ljubav i možda se opet razočaramo i opet kažemo nikada više .
ali ljudi smo jaki.život nas takve učini.
ali biti zatvoren doma i patiti ,dok onaj ili ona za kim patite uživaju.
ja sam patila za ljubavima .mislila nikada ih neću zaboraviti ali varamo se jako ,sve sa vremenom izblijedi.ostaju samo uspomene.ja znam da moja prva ljubav nikada u potpunosti neće otići iz moga srca .voljela sam poslije njega jako i patila za drugima ali on je ostao tamo negdje duboko.ali nisam zbog toga pustila da život prolazi pored mene....

Jedino nije dobro kad se u nekim tužnim depresivnim trenucima sjetiš lijepi trenutaka, pa te čak i ono što je bilo dobro i lijepo rastuži. Trebali bi više pažnje posvećivati onome dobrome u vezi nego u onome što nam se ne sviđa.

Leteci mungos je napisao/la : Sjecat ce se do trenutka dok ne bude postala svjesna vlastite vrijednosti i kvaliteta, odnosno dok ih ne bude ponderirala s njegovim "vrijednostima" i "kvalitetama".

Upravo tako! Kakvi ožiljci?! To su filmske fraze.

Nemojmo sad ni njega nazivati pogrdnim imenima. Moramo se pomiriti s tim da je svijet šaren i da su ljudi različiti. Jako različiti. Vi, očito, niste kompatibilni. Pa neće zbog toga svijet propasti.

Kad bismo svoju sreću mjerili ponašanjem drugih prema nama, ne bismo daleko dospjeli.

Ponekad zaboravimo da ne možemo utjecati na ponašanje drugih. Ali sebe možemo korigirati, pa čak i kad su osjećaji u pitanju. Uz malo logike i samopouzdanja, život može postati puno ljepši no što se to u prethodnom trenutku činilo.

Ako ga smatraš takvom ništarijom, ne misliš li bi da bi ti takav nakon nekog vremena jednostavno dosadio?

A ako si takvog odlučila voljeti, to više govori o tebi, nego o njemu

Mlada si! Izlazi, zabavljaj se i uživaj u toj "slobodi". Kad si vesela, raspoložena i u akciji, uvijek su veće šanse da će ti se dogoditi nešto lijepo, nego dok se samosažalijevaš zbog nekog frajera, a i sama smatraš da on toga nije vrijedan.

1step2far je napisao/la: Zaboravljam na rođendane i blagdane, nemam uopće porive održavati kontakt, maknula sam sve fotografije i poklončiće, ne slušam glazbu što smo zajedno slušali... Izbrisala sve brojeve i e-mail adrese tako da ih nikad više ne vidim i koristim.

pa jel nije to normalna reakcija.???