Djeca si sve češće oduzimaju život
Crna statistika samoubojstava pokazuje da se svake godine 55 maloljetnika pokuša ubiti. U tome ih uspije dvadeset. Najčešće se radi o mirnoj i dobroj djeci.
Mislim da se na tu djecu gleda površno, zato jer su mirna, dobra, ne prave probleme drugima. Čini se da su zadovoljna, ali neka nisu, objasnila je prof. dr. sc. Vlasta Rudan sa Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb.
Takva djeca često skrivaju veliku tugu koja vodi prema depresiji. Uz odgoj i okolina ima presudan faktor. Mladi se često okreću subkulturama, a u potrazi za vlastitim identitetima postaju skloni i samoozljeđivanju.
Ima i takvih koji su osjećajniji, osjetljiviji i onda učine glupost i svima je žao, ali te osobe više nema.
U prevenciji je velik problem nedostatak stručnih kadrova.
Na 3 i pol tisuće osnovnoškolaca ide samo jedan psiholog.
"Vrlo je mali broj psihologa u školama, ima škola u kojima uopće nema psihologa, defektologa, nema stučnjaka mentalnog zdravlja koji bi mogli raditi s djecom", tvrdi Marija Krmek, psihologica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.
U Ministarstvu smatraju da sustav obrazovanja nije jedini krivac.
"Ovakve nas situacije upozoravaju da odgovornost moramo podijeliti", istaknula je Dijana Vican, državna tajnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, piše hrt.hr
Djeca si sve češće oduzimaju život
Društvo, politika
meni se čini da je to tzv. epidemija, što znači da možemo očekivat još takvih slučajeva u skoroj budućnosti.
Kad se obrazovni i djecji programi na TV-u zamijene propagadnim porukama megaprofitnih korporacija, onda se dobije drustvo u kojem mali ljudi malih ispranih mozgica ne vide svoju ulogu u svijetu.
Da su se ta djeca identificirala s vrijednostima koje su propagirali Branko Kockica, Mladen Kusec i njima slicni, a ne korporacije koje su od djece pravile male potrosacke idolatre, vjerojatno bi veci dio njih bio zadovoljan svojim zivotom i ulogom u svijetu u kojem zive.
Da su se ta djeca identificirala s vrijednostima koje su propagirali Branko Kockica, Mladen Kusec i njima slicni, a ne korporacije koje su od djece pravile male potrosacke idolatre, vjerojatno bi veci dio njih bio zadovoljan svojim zivotom i ulogom u svijetu u kojem zive.
po statistikama unazad nekoliko godina broj samoubojstama među djecom nije sve veći, nego je čak vrlo podjednak.
ja vjerujem da je toga i prije (uvijek) bilo puno, samo protok informacija nije bio instantan kao što je danas, niti je toliko daleko sezao, pa se nije toliko čulo o tome.
npr. romeo i julija... nagradno pitanje: koliko su imali godina?
ne kažem da se ne bi trebalo pokušati to spriječiti ukoliko je moguće, no ne mislim da je situacija išta alarmantnija nego što je i prije bila.
ja vjerujem da je toga i prije (uvijek) bilo puno, samo protok informacija nije bio instantan kao što je danas, niti je toliko daleko sezao, pa se nije toliko čulo o tome.
npr. romeo i julija... nagradno pitanje: koliko su imali godina?
ne kažem da se ne bi trebalo pokušati to spriječiti ukoliko je moguće, no ne mislim da je situacija išta alarmantnija nego što je i prije bila.
DraudeHm, ovo bih nazvao tipicno americkim nacinom rjesavanja problema. Kao da su prijedlog pisali sami americki psiholozi u potrazi za novim trzistima. ;-)Nisam siguran koji bi bio najbolji način da se situacija promijeni. Možda uvođenje obaveznih, redovnih razgovora sa psiholozima kroz odrastanje, za vrijeme osnovne i srednje škole?
Salu na stranu, razgovor s psihologom bi pomogao u dijagnostici, ali tada je za zadravlje oboljele osobe vec kasno.
Mislim da je najbitnije da ljudi prvo zavole sebe, svoju poziciju i ulogu u drustvu. Ljudi (dakle - i djeca) se moraju osjecati vrijednima i pozeljnima.Pitam vas, zar nije vrijeme da se osvijeste u potpunosti ti problemi? Da dignemo civilizacijski nivo na višu razinu? Da ljudi promišljaju, shvate, osvijeste, zgrabe, riješe, izađu jači. Da vole i budu voljeni..
Djecu od malih nogu uciti da je stvaranje, kerativnost, obogacivanje zivota ljudi oko sebe - smisao zivota.
Leteci mungos
Djecu od malih nogu uciti da je stvaranje, kerativnost, obogacivanje zivota ljudi oko sebe - smisao zivota.
Većina brakova danas počinje " utroje", i to većinom zbog obveze, a ne zbog ljubavi ili pak ljubavi i obveze..djecu ne odgajaju roditelji već bake i djedovi jer su roditelji željni provoda i razuzdanog života, a da ne spominjem neke roditelje kojima je besmisleno kupovati igračke jer puno koštaju
samo ne znam kako misle da će se djetetu razviti mašta i kreativnost...
o djetetovu osjećaju za sigurnosti, ljubav i osjećaj poželjnosti od strane roditelja da i ne govorim...
Leteci mungos
DraudeHm, ovo bih nazvao tipicno americkim nacinom rjesavanja problema. Kao da su prijedlog pisali sami americki psiholozi u potrazi za novim trzistima. ;-)Nisam siguran koji bi bio najbolji način da se situacija promijeni. Možda uvođenje obaveznih, redovnih razgovora sa psiholozima kroz odrastanje, za vrijeme osnovne i srednje škole?
Salu na stranu, razgovor s psihologom bi pomogao u dijagnostici, ali tada je za zadravlje oboljele osobe vec kasno.
Bok!
A slušaj, kao što sam napisao, taj posao bi trebali obavljati roditelji. A oni ne obavljaju. Znači potrebna je osoba koja će im pomoći da sami sebi objasne neke stvare i postave ih u ravnotežu.
Ovo na što ti aludiraš su bolesti a ja ne govorim o njima (mada ih se može možda i tako shvatiti). Nije cilj tog psihologa da ustanovi neke "bolesti", nego da pomogne djeci da se nose sa svakodnevnim problemima, a kao što rekoh, to bi im roditelji trebali pružiti. A oni ili nemaju vremena ili ne znaju ni sami.
S drugim dijelom se više-manje slažem. Samo, budi siguran da im sva roditeljska ljubav svijeta neće pomoći ako se ne odgoje kako treba, ne stvori jaka ličnost koja će se znati nositi sa svim problemima koje društvo nosi.
Pozdrav!
problem br. 1. roditelji s premalo vremena za djecu što zbog svojih obaveza, što zbog glupavog razmišljanja da će tv odgojit dijete bolje od svjesnog bića, i onda se klinci osjećaju zapušteni, ne voljeni, bezvrijedni dok im dr fil, opra, pariz ilton, britni spirs, buš i ekipa sole pamet i govore šta je dobro a šta ne, dobro je šmrkati kokain, i pušiti kurce za bon od 50kn, dobro je pištoljem pobiti pola škole, ako imaš problem, pa ti si onda emo a oni se ubijaju i samoozljeđuju i oni su po defaultu manje vrijedni
problem br. 2. licemjerno društvo, sramota priznanja da se ima problem jer se automatski upire prstom i gleda ispod oka i tim činom priznanja problema postaješ još bezvrijedniji, ti imaš manu, mane su nepoželjne, te se samim tim još više intenzivira već krhko tinejđerovo stanje
problem br. 3. pranje mozga medijima, časopisi i tv koji serviraju na konzumaciju štrkljave modele i manekenke te nabildane likove i to sve s naglaskom na tome da je to poželjno, i ako želiš uspjet tako moraš izgledati i tako se moraš ponašati, i sve što nije u tom ograničenom području je nepoželjno
problem br. 4. stega, klinci sad rade što žele, postali su objesni od dosade i izvoljevanja, nedovoljan sustav kažnjavanja nepoželjog i naravno ona suprotnost nedovoljno nagrađivanja poželjnog, i opet tu najveću ulogu igraju roditelji jer sve uzimaju zdravo za gotovo, ako je dijete napravilo nešto dobro ok, to je dobro, ako je napravilo nešto loše i to je ok nećemo mu ništa naučit će, oće kurac, neće nikad naučit jer će vidjet da može radit šta hoće i eto problema
problem br. 5. ŠKOLA, ovdje ide i problem br.4 i 3 i 2 i 1, profesori su za kurac, ništ ne valjaju, misle da je škola doć ispredavat 45 minuta i otić kuć, ne usađuje se više djeci u podsvjest kako postati vrijedan i poželjan član društva, nema discipline, nema ničeg, i onda kad se nađe neki profesor i zavali šamarčinu balavcu jer se usudio uopće usprotivit učitelju onda se pojavljuje tata s pištoljem
problem br. 2. licemjerno društvo, sramota priznanja da se ima problem jer se automatski upire prstom i gleda ispod oka i tim činom priznanja problema postaješ još bezvrijedniji, ti imaš manu, mane su nepoželjne, te se samim tim još više intenzivira već krhko tinejđerovo stanje
problem br. 3. pranje mozga medijima, časopisi i tv koji serviraju na konzumaciju štrkljave modele i manekenke te nabildane likove i to sve s naglaskom na tome da je to poželjno, i ako želiš uspjet tako moraš izgledati i tako se moraš ponašati, i sve što nije u tom ograničenom području je nepoželjno
problem br. 4. stega, klinci sad rade što žele, postali su objesni od dosade i izvoljevanja, nedovoljan sustav kažnjavanja nepoželjog i naravno ona suprotnost nedovoljno nagrađivanja poželjnog, i opet tu najveću ulogu igraju roditelji jer sve uzimaju zdravo za gotovo, ako je dijete napravilo nešto dobro ok, to je dobro, ako je napravilo nešto loše i to je ok nećemo mu ništa naučit će, oće kurac, neće nikad naučit jer će vidjet da može radit šta hoće i eto problema
problem br. 5. ŠKOLA, ovdje ide i problem br.4 i 3 i 2 i 1, profesori su za kurac, ništ ne valjaju, misle da je škola doć ispredavat 45 minuta i otić kuć, ne usađuje se više djeci u podsvjest kako postati vrijedan i poželjan član društva, nema discipline, nema ničeg, i onda kad se nađe neki profesor i zavali šamarčinu balavcu jer se usudio uopće usprotivit učitelju onda se pojavljuje tata s pištoljem
problemi su beskrani i nepredvidljivi, možemo nabrajati do sutra, za svakog je to nešto drugo.
P.S. Ne diraj se u Oprah. ;-)
Re: Djeca si sve češće oduzimaju život
U potpunosti se slažem sa svime što je Monstrum napisao. Uvijek govorim da smo posljednja generacija normalnih i neiskompleksiranih mladih ljudi. Mislim da smo svi radili svašta da bi si zaradili za nešto što želimo. Ako sam željela u osnovnoj školi ići na koncert ne znam koga, ja sam radila cijeli dan u vinogradu da bi zaradila za to, a danas djeca i roditelji uzimaju jedni druge zdravo za gotovo. Ni na jednom programu ne postoji kvalitetan obrazovni i dječji program. Meni su Modra lasta, Smib i Radost bili prvi časopisi s kojima sam se susrela i koji su uvijek imali pravi odgovor na naša možda i besmislena pitanja, ali djeca smo, ne razumijemo i ne shvaćamo neke stvari no neće nam to nitko zamjeriti. Danas zaista ne smiješ pokazati slabost jer će te u protivnom zgaziti,
a čim skrivaš prave emocije postaješ zarobljenik vlastitog psihičkog zatvora. Kad tad ćeš se naći pred zidom i ono najgore će se činiti kao jedina opcija. Bila sam u govnima milijun puta, ali uvijek se dogodilo nešto pozitivno i znam, umrijet ću kao optimist. Jednog dana, nadam se, odgojiti ću svoju djecu da budu borci kao što sam ja.
Moj tata ide na dijalizu unatrag tri godine i svaki put kad poželi umrijeti podsjetim ga na milijune djece i mladih ljudi koji neće proživjeti svoj život kao što je on već će se cijeli život morati boriti za vlastiti život i možda nikad ne upoznati ono što život sam po sebi nosi. A život nosi i dobro i zlo.
a čim skrivaš prave emocije postaješ zarobljenik vlastitog psihičkog zatvora. Kad tad ćeš se naći pred zidom i ono najgore će se činiti kao jedina opcija. Bila sam u govnima milijun puta, ali uvijek se dogodilo nešto pozitivno i znam, umrijet ću kao optimist. Jednog dana, nadam se, odgojiti ću svoju djecu da budu borci kao što sam ja.
Moj tata ide na dijalizu unatrag tri godine i svaki put kad poželi umrijeti podsjetim ga na milijune djece i mladih ljudi koji neće proživjeti svoj život kao što je on već će se cijeli život morati boriti za vlastiti život i možda nikad ne upoznati ono što život sam po sebi nosi. A život nosi i dobro i zlo.
Re: Djeca si sve češće oduzimaju život
Monstrum
problem br. 5. ŠKOLA, . . ., profesori su za kurac, ništ ne valjaju, misle da je škola doć ispredavat 45 minuta i otić kuć, ne usađuje se više djeci u podsvjest kako postati vrijedan i poželjan član društva, nema discipline, nema ničeg, i onda kad se nađe neki profesor i zavali šamarčinu balavcu jer se usudio uopće usprotivit učitelju onda se pojavljuje tata s pištoljem
U potpunosti se slažem s Monstrumom, a pogotovo bih obratila pozornost i na profesore, koji ovih dana ne smiju ništa klincima.
I oni sudjeluju u njihovom odgoju, no čini mi se da se to danas zaboravlja.
Kao što je Monstrum rekao, ošamariš ga, čušneš ili sl. (kao da neki roditelji ne rade gore stvari) i eto ti roditelja s pištoljem! Pa ti budi profa.... Naravno da će ti onda posao u školi biti: ''ja svoje ispredajem i ne zanima me dalje''.
Elena_Os
Leteci mungos
Djecu od malih nogu uciti da je stvaranje, kerativnost, obogacivanje zivota ljudi oko sebe - smisao zivota.
Većina brakova danas počinje " utroje", i to većinom zbog obveze, a ne zbog ljubavi ili pak ljubavi i obveze..djecu ne odgajaju roditelji već bake i djedovi jer su roditelji željni provoda i razuzdanog života, a da ne spominjem neke roditelje kojima je besmisleno kupovati igračke jer puno koštaju
o djetetovu osjećaju za sigurnosti, ljubav i osjećaj poželjnosti od strane roditelja da i ne govorim...
Moj potpis...
Ma što kupiti igračke, ne,ne...bolje zajedno napraviti...
ajmo usporediti crtiće koje smo gledali mi a koje gleda današnja mladež
način zabave
nama je vrhunac bio televizor i stalno smo visili na igralištu
a sad kompovi koji zaglupljuju naciju
stvaraju asocijalna bića
ljubav preko mreže???
wtf
ne možeš otići na kavu
sad će biti i trudnoća preko net-a
naručiš potrebnu aparaturu odeš u kupaonu i za 9 mj postaneš ponosna mama
a sad hebia ga, ako poštar ivo donese krivu epruetu...
ionako su uvijek poštari bili krivi ako dijete ne liči na oca
način zabave
nama je vrhunac bio televizor i stalno smo visili na igralištu
a sad kompovi koji zaglupljuju naciju
stvaraju asocijalna bića
ljubav preko mreže???
wtf
ne možeš otići na kavu
sad će biti i trudnoća preko net-a
naručiš potrebnu aparaturu odeš u kupaonu i za 9 mj postaneš ponosna mama
a sad hebia ga, ako poštar ivo donese krivu epruetu...
ionako su uvijek poštari bili krivi ako dijete ne liči na oca
slažem se i sa monstrumom i sa 1 step...
ja više uopće ne razumijem ko danas odgaja djecu... jer nekako kako pogledam generacije koje su mlađe od mene..iseee.. pa to više niš ni normalno... kad sam bila maturantica i sad pogledam klince koji idu samnom u školu.. 3 2 1 razred.. sve ide nagore... neodgojeni nepristojni..uopće ne poštuju nikoooga osim samih sebe...kao da nemaju roditelje doma koji im mogu objasniti što je dobro a što nije... sami sebe odgajaju.-... ovisni o mišljenju društva koje ih okružuje...i onda ne smiješ napraviti fatalnu pogrešku i biti u bilo kojem pogledu drugačiji od drugih.... ajmeee....
a o školi da ni ne pričam.. i tu si onda manje vrijedan ako neaš sve 5... i ako se ne ulizuješ svakom profesoru u dupe... ma bljuje mi se od toga..
i kada se sve to nakupi onda se takve stvari događaju... smao ozljeđivanje, pijenje tableta izgladnjivanje i šta ti ga ja znam.. u najgorim slučajevima i suicid....
ja više uopće ne razumijem ko danas odgaja djecu... jer nekako kako pogledam generacije koje su mlađe od mene..iseee.. pa to više niš ni normalno... kad sam bila maturantica i sad pogledam klince koji idu samnom u školu.. 3 2 1 razred.. sve ide nagore... neodgojeni nepristojni..uopće ne poštuju nikoooga osim samih sebe...kao da nemaju roditelje doma koji im mogu objasniti što je dobro a što nije... sami sebe odgajaju.-... ovisni o mišljenju društva koje ih okružuje...i onda ne smiješ napraviti fatalnu pogrešku i biti u bilo kojem pogledu drugačiji od drugih.... ajmeee....
a o školi da ni ne pričam.. i tu si onda manje vrijedan ako neaš sve 5... i ako se ne ulizuješ svakom profesoru u dupe... ma bljuje mi se od toga..
i kada se sve to nakupi onda se takve stvari događaju... smao ozljeđivanje, pijenje tableta izgladnjivanje i šta ti ga ja znam.. u najgorim slučajevima i suicid....
malecka
..uopće ne poštuju nikoooga osim samih sebe...
što je najgore ne poštuju oni ni sami sebe, poistovjećuju se s licima s naslovnica i utuve si u te glave da moraju biti kao i oni, i takvi su čoporativno, i automatski ako nisi kao oni izopćen si, pa ja si kontam da su ti emo plačljivci samo produkt te ne mogućnosti poistovjećivanja s kolektivnim umom hordi istomišljenih klonova pariz hilton i britni spirs, drugačiji su, odstupaju od krda barbikica i automatski se osjećaju manje vrijednima, a roditelje je za to briga oko 20% (čast izuzetcima) jer su prezaokupljeni preživljavanjem i spajanjem kraja s krajem (pogotovo u ovoj našoj usranoj državi) a školu kao što sam spomenuo još manje boli kurac, na njihovom je da ispredaje i ode, a to da li će generacija srednjoškolaca 2006, 2007, 2008 bit super suicidalna boli ih ladno spolovilo
sve ovo sti vi pisete ... govorili su i za moju generaciju i za generaciju kojoj su pripadali moji roditelji ... i vjerovatno i za generaciju kojoj su pripadali moji roditelji.
5 minuta slave u BBu, farmi, zvjezdama ovakvim i onakvim ... danas postaje 'must'
mediji nose ogromnu odgovornost radi 'popularizacije' takvih excesa, suicida, masovnih ubojstava ... itd.
to su vjesti koje se u trenutku prosire, i postanes slavan, dodje tvojih 5 minuta ... bez obzira bio ziv ili ne.
mislim da je to veliki poticaj takvom ponasanju, ali isto tako cinjenica je da se to ne moze promjeniti. zadnjih 10tak godina promjenio se nacin zivota, promjenile su se neke moralne norme ... i roditelji, djeca, skola, psiholozi, psihijatri ... trebaju raditi na tome da djeca uspiju prihvatiti i prezivjeti takav nacin zivota.
5 minuta slave u BBu, farmi, zvjezdama ovakvim i onakvim ... danas postaje 'must'
mediji nose ogromnu odgovornost radi 'popularizacije' takvih excesa, suicida, masovnih ubojstava ... itd.
to su vjesti koje se u trenutku prosire, i postanes slavan, dodje tvojih 5 minuta ... bez obzira bio ziv ili ne.
mislim da je to veliki poticaj takvom ponasanju, ali isto tako cinjenica je da se to ne moze promjeniti. zadnjih 10tak godina promjenio se nacin zivota, promjenile su se neke moralne norme ... i roditelji, djeca, skola, psiholozi, psihijatri ... trebaju raditi na tome da djeca uspiju prihvatiti i prezivjeti takav nacin zivota.
Ne prihvatiti. Samo preživjeti. I boriti se protiv svega što nije zdravo-razumski. Težiti boljem sutra.
I paziti da odgajamo djecu u zdravom okružju. Razgovarati s djecom. Od najranije dobi.
I paziti da odgajamo djecu u zdravom okružju. Razgovarati s djecom. Od najranije dobi.
Evo baš sam se vratila iz Našica... Priča se da se ona curica sinoć objesila jer se njih četvero vršnjaka dogovorilo izvršit suicid. Dvije cure cu odustale, a jedan mali se isjeko. Eto, tako se priča...
kad su tako mladi a tako ludi
bolje onda ne trošiti na niihovo lječenje
svi mi imamo žute minute, ali de sjedneš na bajs par krugova po promenadi, odeš izmlatiš vreću u teretani, a ne sad ubijati se
bolje onda ne trošiti na niihovo lječenje
svi mi imamo žute minute, ali de sjedneš na bajs par krugova po promenadi, odeš izmlatiš vreću u teretani, a ne sad ubijati se
svatko od nas je imao suicidalnih misli 100%, mogu se kladit, i garant nema niti jedan od vas tu da nije jednom reko sam sebi "jebemti život ja to više ne mogu, ovo je previše za moju dušu" al nitko nije posegao za nečim tako drastičnim kao što je suicid, ima nas sigurno koji su bili baš tik do smrti al ipak je prevladao onaj razum pa smo si rekli jebemu mater pa proće i to, jer kako ja gledam na sve to, smrt je lakši izlaz iz sveg ovog sranja
iskreno
nisam nikad pomislila da bih se ubila niti razmišljala o samoubojstvu
hvala bogu da sam imala teških dana
ali to je onda bezvoljnost
nisam nikad pomislila da bih se ubila niti razmišljala o samoubojstvu
hvala bogu da sam imala teških dana
ali to je onda bezvoljnost
Monstrum
nitko nije posegao za nečim tako drastičnim kao što je suicid, ima nas sigurno koji su bili baš tik do smrti al ipak je prevladao onaj razum pa smo si rekli jebemu mater pa proće i to, jer kako ja gledam na sve to, smrt je lakši izlaz iz sveg ovog sranja
da sam švaba rekao bih - "Denkste?"
Mislim da samo glupi ljudi biraju "teži izlaz", tj. život. No, stvar je u tome što pravi izlaz ne postoji. Nadam se da shvaćate da je ovo sve što imamo. Nema bijelog svijetla, zelenih livada i sličnih sranja poslije.
Mudrost koju stekneš za života možda te još možete učiniti besmrtnim, sve ostalo - bog, buda, alah, isus, crkva, mama, tata - je za kurac.
Treba djecu od starta ne učiti iluzijama. Da, mi smo duhovna bića - ali to nas ne čini odmah besmrtnima.
Većina ljudi konta da će čak i zli ljudi živjeti vječno, odvojeni u paklu. Bullshit. Jednom kad se umre - nema te. Raspadneš se i gotovo. Osim ukoliko (za života) ne naučiš dovoljno o sebi i svijetu oko sebe da to raspadanje tijela okreneš u svoju korist. Ali kako je krenulo - teško da će se to ljudskoj vrsti ikada dogoditi.
Monstrum
svatko od nas je imao suicidalnih misli 100%, mogu se kladit, i garant nema niti jedan od vas tu da nije jednom reko sam sebi "jebemti život ja to više ne mogu, ovo je previše za moju dušu" al nitko nije posegao za nečim tako drastičnim kao što je suicid, ima nas sigurno koji su bili baš tik do smrti al ipak je prevladao onaj razum pa smo si rekli jebemu mater pa proće i to, jer kako ja gledam na sve to, smrt je lakši izlaz iz sveg ovog sranja
Potpisujem ovo, ja sam definitivno jedan od tih ljudi. Ali uvijek su me od toga odvratili prijatelji, zdrav razum koji mi je govorio da time ništa neću postići, i činjenica da, ako bi i preživio pokušaj samoubojstva, bi starci ubili ono malo preostalog Boga u meni
Stvarno ne znam odakle ova epidemija, bit će da je u svemu tome što ste vi već opisali.
Evo bih se i ja nadovezala:
Razlozi za suicid su svakako kompleksni i radi se o interakciji različitih faktora (odgoj, društvo, genetska predispozicija za psihičke poremećaje, stres, osobine ličnosti, promišljanje o smislu života i sl.) i prate nas kroz cijeli život.
Ono što populaciju adolescenata čini rizičnijom su specifičnosti njihovog mišljenja:
- osjećaj nepovredivosti (tzv. "to se neće dogoditi meni" percepcija -"ako imam odnose bez kondoma, ja neću zatrudniti jer se trudnoća ne može dogoditi meni", "ako probam teške droge, neću se navući, jer ovisnost se ne može dogoditi meni)
- egocentrizam mišljenja - gdje su još uvijek (kao i mala djeca) centrirani u svom mišljenju, sve percipiraju iz "ja" aspekta, žele biti u centru pažnje i ne kuže bas previše odnose i svijet izvan sebe. dakle svi ti samoubojice vjerojatno ne percipiraju koju bol nanose svojoj obitelji i okolini.
Plus što je bitno jos jednom napomenuti, a čega se Ingo dotaknuo - mediji ne smiju na ovakav način plasirati vijesti o samoubojicama. O samoubojstvima se treba izvijesti kratko i sažeto "M.N. (15) si oduzela život. Obitelj je shrvana od boli." a ne praviti medijsku buku, opisivati do u detalje okolnosti, reakcije rodbine i prijatelja i prenositi dijelove oproštajnog pisma - i tako stvoriti famu gdje jedan psihički nestabilan adolescent može vidjeti sebe kao heroja-osvetnika koji će pokazati ovom društvu što ga ide kad se objesi na tavanu kuće. A da ni ne ulazimo u brojne slavne osobe samoubojice koje su postale legende svojim životom i smrću (a nitko ne piše od njima kao psihički poremećenim osobama koje se pod stresom slave nisu mogle nositi sa svojim problemima i kod kojih to nikto nije znao prepoznati i pomoći im).
Mladima treba objasniti da nema ništa romantičnog u samoubojstvu i da ono samo ostavlja tugu za sebom i nikako nije rješenje problema. A događaje poput ovih treba debrifirati u razredima i obitelji, omogućiti mladima da postavljaju pitanja i da se donesu zaključci koji neće uključivati nikakve sekte, misterije, emo supkulturu i ine etikete.
Evo završit ću prije neg ovo postane post bez kraja
Razlozi za suicid su svakako kompleksni i radi se o interakciji različitih faktora (odgoj, društvo, genetska predispozicija za psihičke poremećaje, stres, osobine ličnosti, promišljanje o smislu života i sl.) i prate nas kroz cijeli život.
Ono što populaciju adolescenata čini rizičnijom su specifičnosti njihovog mišljenja:
- osjećaj nepovredivosti (tzv. "to se neće dogoditi meni" percepcija -"ako imam odnose bez kondoma, ja neću zatrudniti jer se trudnoća ne može dogoditi meni", "ako probam teške droge, neću se navući, jer ovisnost se ne može dogoditi meni)
- egocentrizam mišljenja - gdje su još uvijek (kao i mala djeca) centrirani u svom mišljenju, sve percipiraju iz "ja" aspekta, žele biti u centru pažnje i ne kuže bas previše odnose i svijet izvan sebe. dakle svi ti samoubojice vjerojatno ne percipiraju koju bol nanose svojoj obitelji i okolini.
Plus što je bitno jos jednom napomenuti, a čega se Ingo dotaknuo - mediji ne smiju na ovakav način plasirati vijesti o samoubojicama. O samoubojstvima se treba izvijesti kratko i sažeto "M.N. (15) si oduzela život. Obitelj je shrvana od boli." a ne praviti medijsku buku, opisivati do u detalje okolnosti, reakcije rodbine i prijatelja i prenositi dijelove oproštajnog pisma - i tako stvoriti famu gdje jedan psihički nestabilan adolescent može vidjeti sebe kao heroja-osvetnika koji će pokazati ovom društvu što ga ide kad se objesi na tavanu kuće. A da ni ne ulazimo u brojne slavne osobe samoubojice koje su postale legende svojim životom i smrću (a nitko ne piše od njima kao psihički poremećenim osobama koje se pod stresom slave nisu mogle nositi sa svojim problemima i kod kojih to nikto nije znao prepoznati i pomoći im).
Mladima treba objasniti da nema ništa romantičnog u samoubojstvu i da ono samo ostavlja tugu za sebom i nikako nije rješenje problema. A događaje poput ovih treba debrifirati u razredima i obitelji, omogućiti mladima da postavljaju pitanja i da se donesu zaključci koji neće uključivati nikakve sekte, misterije, emo supkulturu i ine etikete.
Evo završit ću prije neg ovo postane post bez kraja
Katty....... događaje poput ovih treba debrifirati u razredima i obitelji, omogućiti mladima da postavljaju pitanja i da se donesu zaključci koji neće uključivati nikakve sekte, misterije, emo supkulturu i ine etikete......
po meni ovo je jedan od naj važnijih čimbenika koji ne dostaje u komunikaciji s tinejđerima, niko s njima ne komunicira na takav neki način gdje se oni mogu osjećati kao odrasli ljudi jer im to u toj dobi baš i treba, taj osjećaj vrijednosti i pripadnosti nečemu, da im se pokaže da su i roditelji/učitelji svjesni toga da oni više nisu djeca i da se i od njih očekuje jedan potpuno svjesni i zreli pogled na svijet, niko se s njima ne bavi, ja se sjećam kad sam ja išao u srednju i već u zadnjim razredima osnovne (13-14 godina) na satima razredne nastave i etike (nisam išao na vjeronauk jer sam ateist tako da ne mogu reći šta se tamo dešava pod nastavom) je uvijek bilo govora o spolnosti, o suicidima, o događajima u svijetu i regiji, imali smo svaki tjedan bar 2 sata u školi čistog međusobnog forumaškog razgovora, ja si kontam da toga sada u školama nema, kod mene u srednjoj su profesori, i to skoro svi, znali kada dođe do tako nekog tragičnog događaja znali reći evo ovaj blok sat ćemo sada pričati o tome i tome a gradivo ćemo sljedeći put poduplati, i još jedna značajna stvar, pedagozi i psiholozi u školama, njima se šalje samo problematično dijete na informativni razgovor, po meni bi im se trebalo slati svako dijete u školi čisto da se vidi psihičko stanje svakoga djeteta pojedinačno, jer ja vjerujem da se netko od ovih par klinaca što je izvršilo samoubojstvo u ovih par dana pojavilo bar jedanput kod pedagoga on bi to skontao i pružio bi pomoć, a ovako su tri mlada života izgubljena i još tko zna koliko u prošlosti zbog takvih glupih propusta koji su se ladno mogli izbjeći/spriječiti
Je. To ja pričam. Odnos sa djecom a ne puko prenošenje znanja. Treba mu bit drugi roditelj. Bolji ako treba.
s obzirom u kakvom drustvu zivimo dodje i meni da se ubijem....
eldiablo
s obzirom u kakvom drustvu zivimo dodje i meni da se ubijem....
učini to.. što nežnije!
toni
eldiablo
s obzirom u kakvom drustvu zivimo dodje i meni da se ubijem....
učini to.. što nežnije!
Killing me softly
A sad zapravo.
Imate pravo kad kažete da s nama profesori ništa ne pričaju, samo gradivo gradivo i gradivo.
Kod psihologa, pedagoga i inih se ide na razgovore samo kada se nešto loše napravio.
Eto imam sreće pa s roditeljima mogu popričat, i šta god me zanima mogu ih pitati.
Sad ono što je Malecka rekla, da ne poštuju nikog osim sebe.
Da ta djeca poštuju sebe ona sebe nebi ubila, rezala si vene, kljukala se tabletama. Osobno jako mrzim kada se netko koga znam, reže, pije tablete kad god stigne, hitna mu je kao drugi dom.