Sve više depresivnih mladih u Hrvatskoj
Ja sam ružan i može mi govoriti tko god što hoće. Ja znam da je tako. Ružan sam si otkad znam za sebe i tako sam mislio kad sam imao pet godina - počinje svoju priču Krešo, 20-godišnjak kojemu kosa prekriva veći dio lica, i jednakim tonom nastavlja govoriti o “svom ružnom licu i užasnom tenu, odlascima dermatologu”, ali i zaključuje kako njemu ionako ništa ne može pomoći.
Krešo nije tinejdžer kojega muče tek pubertetske akne. On je pripadnik subkulture EMO, sve raširenije u Hrvatskoj. Nije riječ toliko o pokretu koji definira glazba, politički ili kakvi drugi stavovi. Emeri su, objašnjava Krešo, usamljeni, ružni, nesretni, kosom skrivaju lice, kad hodaju gledaju u pod, plaču, naviknuti su na vrijeđanje okoline jer znaju da su bezvrijedni, imaju suicidalne misli... -> nastavak...
ovog treba zatuć

">


