Morala sam otvoriti ovu temu jer mi je u prošlu subotu umrla papigica na rukama. Bila je totalno nervozna, šašava i glasna, ali je bila moj veliki ljubimac i nekako me pogodila ta smrt. Nažalost, ni veterinar joj nije mogao pomoći. Nekoliko je dana kunjala, i jednostavno kad sam vidjela da je stvarno loše sam je uzela u ruke i vidjela kako umire. Kao da je samo to čekala da je uzmem u ruke. Grozan osjećaj. Kuća mi je nekako prazna bez nje. I još ne razmišljam o zamjeni.
Kako vi podnosite smrt vašeg kućnog ljubimca?
meni je zeko isto otegnu šape, ali smo ga skuhali u gulašu pa nismo dugo tugovali...
Previše se družiš sa Circom!!
Ja sam plakala kad mi je umro zamorac, hrčak, pas, ribice... Prolazim proces žalovanja u kojemu tvrdim da nikada više neću imati kućnoga ljubimca, ali uskoro udomim novoga. Sad je opet pas aktualan.
Meni su uspjele umrijet 2 ribe u tjedan dana, naravno da nije moja krivica
Uzeo sam ih vec bolesne. Cak mi se i petshop isprico.
Ali sjecam se kad je sestri umrla riba, bila je bas tuzna sva neka u bedu. Mozda zato sto sam joj maho mrtvom ribom pred ocima i igro s njom kosarku dok sam ju baco u wc skoljku, ali svejedno
Ja sam jedna od onih glupih i bedastih ljudi, koji se previše emotivno vežu uz sve što hoda.. Kad mi je umro moj Bobi, također na rukama, cijela moja obitelj je bila toliko u bedu, da smo tugovali za njim kao ludi.. (ostatak obitelji je također bedast.. ) susjedi su nam dolazili izraziti svoje saučešće.. (ne zezam se..) Slična situacija je bila i kad nam je umro zec, imenom Gradonačelnik..Ah, a kad sam luda za tim životinjama, šta ću..
ajme pa naumiralo mi se živina kojekakih na rukama ono brdo, kamara, kronološki prvo pas, pa nekoliko papiga, prvo tigrica, pa nimfa, pa opet tigrica (ta je odletila al isti klinac), pa kornjača, jedno 300 riba (100 više manje), pile (da imo sam pile u stanu, patuljasto japansko pile), dva hrčka, sad evo imam mačku već 11 godina, al neće ni on dugo, šta da se radi, smrt je dio života, plačeš malo, tuguješ, nabaviš novo i ajmo dalje
Joj... Prije mnogo godina. Pas Riki je bio pogažen od strane bezobraznog vozača automobila. Plakao sam.
Pas Alf je bio pogažen od strane bezobraznog vozača. Plakao sam.
Pas Alf 2 je bio... Pogađate?
Onda sam imao nekoliko bezimenih. Ne sjećam se kako su završili.
Pas Dina je uginula prirodno.
Hrčak Kiki je uginuo nakon što sam ga okupao. Napravio sam mu mali grobić.
Hrčak Kiki 2 je završio kod tete koja ga je bacila u smeće jer je spavao. Mislila ja da je mrtav.
Što se tiče ribica... Uf... Eno dvije još plivaju... A jedno 50 ih je završilo u odvodu.
I papiga naravno. Pobjegla je kada sam joj otkinuo rep. Imao sam četiri godine.
Jednom sam slučajno na selu ubio pile. Zgnječio sam ga. Bilo mi je žao pa sam ga pokopao.
Mačke, joj da... Mačke su sve pobjegle...
Hm... Imao sam nekoliko zeka. Završili su također na stolu. Sjećam se kada sam prvi put vidio djeda kako kolje zeca. To je bilo okrutno. Od tada ne jedem zečetinu.
Imao sam svinju malu na selu. Jahao sam ju. Mrzila me. Završila je kao čvarci.
Uvijek imam mačke za kućne ljubimce. Sve su bile umiljate i drage i za sve se vežem (možda i pretjerano). A budući da živim u vrlo prometnoj ulici mislim da možete pretpostaviti kako su sve potrošile svih svojih 9 života. Od svih je jedino prirodnom smrću umrla Yuki sa 10 -ak godina. Bilo mi je jako žao i poslije nje više ne tugujem kad odu u mačji raj . . . Jednostavno si kažem da je to tako moralo biti (kad nije moglo drugačije)
Trenutno imam Kimija i nadam se da ga neće zadesiti tragična smrt.... (nikad se ne zna)
Uvjek sam imala pse za ljubimce od kada znam za sebe i imali smo ih dugo ,osim ovčara koga sam znala od kada sam prohodala,kojeg je ubio susjed "MILICAJAC" ,zato jer je bio star,a da nas ništa nije pitao,dan danas sa tom spodom koja živi u susjedstvu kuće mog djeda ne pričam ..s moje strane ima križ dok sam živa...
Najgora mi je mora bila smrt Labradorke koja nam je bila ljubimac 13 godina,nakon 2 mjeseca lavovske borbe sa karcinomom i bezbrojnih posjeta veterinaru,neznam ni sama koliko infuzija i injekcija na prošlo Silvestrovo smo je morali dati uspavati,totalna bedara ,doček nove godine u suzama,jedina utjeha je bila to što smo imali izbor,uspavati je da ne trpi bolove i njen blažen pogled koji još jasno vidim dok je tonula u san,nisam je mogla ostaviti tamo samo,mada sad znam da sam trebala zbog sebe,još mjesecima sam kad zatvorim oči vidjela taj pogled...
Sljedeći dan kad sam vidjela klince onako uplakane ,prolistala oglase i 1.1. osvanusmo po prekrasno štene Labradora,pod uvjetom djece da mora biti,cura,crna i Labradorka,mani je bilo rano ali mi je drago zbog njih jer ih je briga oko šteneta bar malo ognala od tuge za ljubimcem uz kojeg su odrasli....ustvari sam glupo vezana jer i dan danas nemogu pogledati slike uspavnog ljubimca da se ne rasplačem kao KRAVA!
ja sam imo mačku nju je dsusjed pogazio bio sam pican pa se nesječam ka ksam reagirao. onda sam imo pseto koje je zbrisalo jer je bio skitnica kojeg smo pokupili na ulici pa je valjd naviko na to lutanje, to sam reko jebiga al bilo mi žao. onda su mi 2 ribice riknule istog dana jer im nisam mjenjo vodu i za to sam reko jebiga.... sad još uvjek imam mačku koja je živa već pun kurac ....
Sad će mi biti 4 god (na Badnjak) kak mi je uginuo zamorčić, dušu sam isplakala kad je uginuo..
Sad imam papagaja, iako praši i krešti i zajebava psa, nemam ga ni dugo...ne bi mi bilo svejedno da ga nema.
A pas...mislim da će u cijeloj obitelji biti tjedan dana žalosti jednom kad ugine. Nedavno sam rekla da smo mi njegovi kućni ljubimci. Popije ti topli čaj s limunom iz šalice ak mu ne daš..pije i kavu s nama..šta da više kažem
Ah, ja sam lišena takvih briga-osim paukova koje povremeno usisam.
Prije par godina, u nekom selu -Boguizaleđa- udarila sam autom psa! Baš mi je onak´uletio na volej!! Zakočila uz bijesnu škripu,izašla van, iz kuće istrčala višečlana obitelj i- u dreku: joooj,jao,jadan...etc,etc..
Prva moja reakcija:"Zašto to pseto nije bilo vezano u dvorištu? Uništio mi je far na autu! Sad ću vam uzeti podatke i tužiti vas!!!
Odjednom tišina - pokupili oni što je ostalo od psa i -tutanj!!!
Bdw,šteta 1800,00kn;platila ja, firma ne priznaje bez policijskog zapisnika!!
Meni su mačori redoviti stradali pod autom za vrijeme berbe jer živim u vinogradima, jednog Ozzya lupio auto, drugog Ozzya je netko ukrao, trećeg Ozzya kresnuo šleper, onda sam odlučila da neću mačke zvati Ozzy, jer su postale poput Pahuljice od Lise Simpson, a Oggy je stradao isto na ulici. Tada sam odlučila da neću imati skoro mačke i nemam ih već tri godine. Zato mi je papiga bila pravi prijatelj, i da, pila je kavu sa mnom i ljutila se kad sam joj rekla da ću joj kupiti mačku ako ne zašuti.
Jučer smo odnijeli mog prastarog mačka Japija na uspavljivanje...nije bilo drugog izbora..
sjedim i plačem, doma je dan žalosti..12 godina je bio s nama..prije par mjeseci mi netko otrovao crnog mačka...sada barem mjesec dana ne trebam novu životinju u kući
veli veterinar staru macu za novu...e da on zna koliko je ta stara životinja radosti dala u kućnom životu..
šmrc, šmrc...
Ja sam imala mačka zvanog Lucky i bio je s nama u stanu 15 godina.. Dali smo ga uspavati prošle godine u 6. mjesecu.. i danas kad vidim njegovu sliku napune mi se oči suzama.. obožavala sam ga.. kad smo ga odnijeli kod veterinara i kad mu je dao prvu inekciju za uspavljivanje mama ga je uzela u ruke i plakala kao blesava.. nikada u životu ju nisam vidjela da toliko plače.. ništa bolja ni ja nisam bila.. ostavili smo ga tamo da ga oni sahrane.. to mi je bilo najstrašnije iskustvo u životu.. obožavala sam tog mačka.. bio je moj prijatelj i kužio me je bolje od mene same, ali jednostavno je postao star, više nije mogao normalno hodati, popeti se na krevet, ići u wc.. sve ga je boljelo tako da si ga mogao pomaziti jedino po glavi i zadnje šape su mu se deformirale od artritisa.. nismo imali drugog izbora nego ga uspavati.. pustiti ga da se tako muči bilo bi još gore i za njega i za nas.. Mama je pronašla novu macu, a ja u svom stanu imam još dvije.. ali Luckya se uvijek spominje kao jednog, jedinog i neponovljivog.. moj veliki crno-bijeli mačak..
gotovo, rasplakala sam se..
Nakon nekog vremena ljubimac postane član obitelji. Pogotovo zato jer Vas usrećuje i kad nema nikoga uvijek možete računati na nekakvu glupost koja će vas nasmijati. Bože, al smo jebeno osjećajne, zar ne Loona?
imaala sam patku kad sam bila mala....i iako nisam to toliko ozbiljno shvaćala...bilo je vrloo tužno vidjeti je na stolu
aa imala sam dva papagaja...dvije male tigrice,mužjaka i ženku...ah sjećam se tog dana kao da je bio jučer
bile su na balkonu i zaljubljeno cvrkutale...
i onda...
mamu sam zaposlila da im promijeni hranu....pa su vratašca sekundicu duže ostala otvorenaa i odeee ženkaaa....
tražilaa ju malooo okolo po dvorištuu alii nemmaaa
i tu sam cmizdrila jakooo...i da stvar bude još gora iduće jutrooo je uginuoo i mužjak....od tugee....
plakaaaalaaa sammm jooj samo kad se sjetim...
i odluče mi prijateljice za prošli rođendan kupiti papigu...
sve je bilo divno i krasno prva dva dana...
mislim da sam imala ludu papigu penjala se skroz do vrha na krletku i onda skoči u hranu i tako naopačke kopa i ostane tako u njoj...
i taj dan kad sam ju htjela odnjeti veterinaru je uginula...
dakleee....
nemam sreće sa papigamaa...
zato sad imam psića kojeg volim najvišeee
Ja već godinama govorim "kad ovi pocrkaju, neću više ništa imati, samo obaveze i čišćenje non stop" , ali kod mene se sve razmnožava kao ludo, i uvijek ih ima, i volim ih sve, zabavljaju me i nasmijavaju, i ne bih si mogla zamisliti život bez njih. Kad netko od njih ugine, lakše podnesem, jer ih ima više. Sve ih znam od kako su se okotili, a papigice od kad se izlegu iz jajeta, tako da sam s njima cijeli njihov životni ciklus, i normalno da mi je žao kad ih više nema. Jedino ne znam kako ću prežaliti mog psa kada dođe taj dan, jer to stvorenje je kao čovjek, samo što ne govori ljudskim jezikom, i stalno ide za mnom kao sjena, tako da već sad kad je na kratko nema, osjetim kako mi fali.
Nažalost, ne mogu imati puno životinja zbog očeve bolesti, a ja ne volim da su životinje vani, stoga mi je ptica savršen izbor. Kada zatopli kupit ću si novog prijatelja jer mi je kuća prazna do bola. Stara papiga je pjevala čim sam zalupila vratima automolbila kad bih se vratila sa posla...
Mrzim doći kući, a da mi se nitko ne mota pod noge...da me moj matori ne čeka na stupu od ograde...veselio se ko neko čeljade
PRAZNA MI KUĆA, UŽAS...
već pripremam teren za novu mačketinu...
ja trenutno imam jednog psa i 4 macke, i da krenem u opisivanje zivota s njima potrajalo bi, jel svaka ima svoju osobnost, navike, zvukove i sve ostalo sto i covjek ima.do nedavno sam imala dvije kornjace koje su sretno zivjele 6 godina. tad smo im kupili super skupi novi filter za vodu, pa im, valjda posto su se navikle na prljavu vodu, ova precista nije odgovarala.jedan dan su se samo okrenile na ledja. prije njih sam imala 2 psa, jedan je umro od alergije na penicilin, a drugi je nakon toga uvenuo od tuge za prvim.kad sam bila mala imali smo jako puno macaka i 2 dobermana.ne sjecam se od ceg su svi umrli, al se sjecam da je svaka maca dosla kuci, legla u dnevnu sobu i umrla nama pred ocima. eto, sad u dvoristu imam 3 groba, a u onom starom di smo prije zivjeli ima negdje oko 4. svaki put prilikom smrti jedne zivotinje, prozivljavali smo tjedan zalosti.
evo mogu i nabrojat nekoliko zanimljivih imena: julija,mikica,lino,bleki,arka (psi), samanta,visnja,tomislav,zlatko,bibi,merlina,sivko(mace kojih se sjecam), eržika, piroška (kornjace-prosvercane iz madje pa zato imaju prigodna imena).bilo je i ribica al one nisu imale imena.
Nakon nekog vremena ljubimac postane član obitelji. Pogotovo zato jer Vas usrećuje i kad nema nikoga uvijek možete računati na nekakvu glupost koja će vas nasmijati. Bože, al smo jebeno osjećajne, zar ne Loona?
Poslije novogodišnjeg ludila namjeravam kupiti pticu, pa poznavatelje ptica želim pitati koja je najbolja vrsta za držati u kući. Tigricu neću uzimati ovaj put. Hvala!
Osvrt na vlastitu temu, nedostaje mi ptičica stara.
Poslije novogodišnjeg ludila namjeravam kupiti pticu, pa poznavatelje ptica želim pitati koja je najbolja vrsta za držati u kući. Tigricu neću uzimati ovaj put. Hvala!
Osvrt na vlastitu temu, nedostaje mi ptičica stara.
uzmi si onu veliku sivo crvenu papigu koja se zove sivi-nešto-žako (ne znam točno kako se to piše, vjerojatno jacquo)..
Hvala na informacijama. Malo sam gledala po netu, tražim malu pticu jer imam krletku za pticu veličine tigrice, ne bih sada mijenjala krletku. A nabavila sam i lemilicu pa ću je renovirati i lakirati, biti će savršena za neko novo malo biće koje će mi se veseliti kad dođem kući sa posla.
Ako hoćeš nešto tako malo, slatko i privrženo, onda ti izbor opet padne na tigricu. Nimfe znaju biti super pitome, i maze, ali kad stanu pištati, a joj!
meni je maca, koju sam našao jako malu na cesti vukovar-osijek (prije neka 4 mjeseca), bila jako bolesna zadnjih 5 dana...
danas se probudim...
dođem do njezine dekice...
i vidim da nema mace...
ja sam se sad sjetila na još jednu životinju.. tj. bivšeg kućnog ljubimca.. radilo se o maloj puri, koju sam bila spasila od sigurne smrti i pripitomila.. zvala se Buki (1step, se sjećaš Bukija? ) ... kad je malo porasla, starci su ju pustili među ostale purice.. više ju nisam mogla prepoznati.. otad ne jedem puretinu..
Hvala na informacijama. Malo sam gledala po netu, tražim malu pticu jer imam krletku za pticu veličine tigrice, ne bih sada mijenjala krletku.
Ma najlakše je promijeniti krletku.. treba dati za žakoa 1000 €.. ali ptica je super.. dvije sam upoznala.. prva mi je s vrata doviknula: Gdje si momak?! a ja ostala zbunjena... ova druga još nije naučila pričati nego samo imitira zvukove iz okoline, a pogotovo zvonjavu mobitela.. nevjerojatni su.. ne pamte samo riječi, nego i cijele rečenice, znaju ih i povezivati, a pamte i boju glasa pa i to imitiraju.. fenomenalni su.. a visoke su otprilike 20-25 cm..
osim ako ne polude.. kao jedan od ove dvojice.. taj si je na kraju počupao perje sa prsa i isčoho se do smrti maltene... imao je nekih psihičkih problema ili je bio usamljen.. nisu uspjeli skužiti što mu se točno dogodilo, ali ga uglavnom više nema.. i ove sekunde sam se sjetila da je toj ptici bilo ime Tesla..
ja sam se sad sjetila na još jednu životinju.. tj. bivšeg kućnog ljubimca.. radilo se o maloj puri, koju sam bila spasila od sigurne smrti i pripitomila.. zvala se Buki (1step, se sjećaš Bukija? ) ... kad je malo porasla, starci su ju pustili među ostale purice.. više ju nisam mogla prepoznati.. otad ne jedem puretinu..
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa ovo je prejebeno!!!!! ja sam kao klinac zajebavao purice na selu... jebiga kada su glupe... dođeš do njih i onda ono famozno gioghaoghahg (tu ide onaj njihov zvuk) i onda se i one glasaju i to je bilo tako jebeno...
i onda se ljudi čude što radim offtopice... Pa kakvom ste me to roditelji odgojili!!!!
Sjećam se nježnih srednjoškolskih dana kad smo poslije škole išli kod tebe Insomnia, pili čaj i kartali se s onim smiješnim kartama i zavirivali u kutiju kod Bukija koji bi samo pogledao crnim okom prema nama presladak u svojem performansu.
Btw, bijah danas u pet shopu pa su mi zebe zapele za oči. Preslatke su, ali kažu da ih je najbolje uzeti u paru.
Imam ogromnu kuću, ali nažalost ne smijem držati mačku zbog tatine bolesti, a ulica mi je prometna pa poginu onda kad su najljepši, najdeblji i najmazniji. I ja to ne želim opet prolaziti. Radije tičicu kupiti i svađati se s njom.
Trebala bih kupiti nekog bimboya koji će igrati Playstation dok radim, a onda kad dođem kući odložiti gore navedeni izvor zabave i posvetiti se meni ol najt long.
Ajoj, ovo je tema o kućnim ljubimcima.
Trebam se skoncentrirati, ha ha.
Volim mačke, ptice, žabe...
... volim mačke, ptice i ribiceeeeeeeee
ja sam imala jednog malog crnog hrčka...i bio je star 5 godina.... bio je mali sijedi djeda sa bradicom kad je uginuo..to me jako pogodilo.... kme kme....
trenutno ne bi htjela nikakvu životinju ...nema vremena...
ma ja se stravično vežem za sve, a pogotovo za dlakave kućne ljubimce.. trenutno imam dvije crne mace, dečka i curu, i osjećam se kao da sam im mama.. i iako je ona došla prva, nju volim manje nego ovog muškog gada, što nije u redu od mene ali on je sve suprotno od nje.. mazan za nepovjerovati, krči kao šrot mašina, sav je mali i debeli, flufasti, nafenirani s velikom glavom, kosim očima i naprosto ga obožavam.. a toliko je lijen da me još niti jednom ugrizao ili ogrebao nije, jer mu je ljeno.. doslovce sam zaljubljena u to malo dlakavo čudo koje izgleda kao plišana igračka i koje me budi ujutro, trči pred mene čim otvorim vrata, a ugnjezditi se negdje na meni glavna mu je okupacija.. i onda krči li ga krči i ispušta neke zvukove kao mali gremlin.. Mislim da bi mi se srce slomilo da mu se što dogodi.. to je bila ljubav na prvi pogled..
Danas idem kupiti papigu, napokon odlučih. Slab je izbor u mojem malom gradu, pa ću opet uzeti tigricu, ali ne da je krasan već naprosno predivan primjerak. U spomen puri Bukiju, zvat će se Buki, odlučeno jučer na obiteljskom sastanku.
Danas idem kupiti papigu, napokon odlučih. Slab je izbor u mojem malom gradu, pa ću opet uzeti tigricu, ali ne da je krasan već naprosno predivan primjerak. U spomen puri Bukiju, zvat će se Buki, odlučeno jučer na obiteljskom sastanku.
Danas idem kupiti papigu, napokon odlučih. Slab je izbor u mojem malom gradu, pa ću opet uzeti tigricu, ali ne da je krasan već naprosno predivan primjerak. U spomen puri Bukiju, zvat će se Buki, odlučeno jučer na obiteljskom sastanku.
mislim da bi se tu trebalo konzultirati oko autorskih prava, s obzirom da je Buki prvotno bio naziv MOJE pure.. al ok, ajd, pošto se znamo..
ja također odlučih da ću nabaviti neku živinu.. nakon dužeg konzultiranja, ja i moje dvije podvojene ličnosti smo se odlučile na macu.. ili papigu? treća ''ja'' je još neodlučna.. uglavnom, životinja nekakva def dolazi kod mene!!
Mace su dražesne, ali pošto ti svaki vikend putuješ u različitim pravcima morala bi nekome macu ostavljati, a to je gnjavaža. Ptice su zahvalna bića, natrpaš im hrane i vode, biti će malo tužne, ali kad se vratiš biti će žive i u poznatom prostoru. I neće ti se ukakati negdje iza komode ili teveja.
Nikome ne moraš macu ostavljati ako te nema samo za vikend.. mace su sasvim sposobne biti same dva-tri dana bez problema..
Ostaviš im vode i briketića i neće ni skontati da te nema..
Nikome ne moraš macu ostavljati ako te nema samo za vikend.. mace su sasvim sposobne biti same dva-tri dana bez problema..
Ostaviš im vode i briketića i neće ni skontati da te nema..
a nekako sam si i ja kontala to, ali opet.. strah me da se ne vratim, i nađem koješta.. poderane zavjese, recimo, ili tako nešto.. iako bih radije mačku, nekako su mi aktivnije, morati ću izgleda ipak nekakvog kanarinca.. a nisam nikad ni imala mačku, tak da ne znam jel bih znala s njima.. joooooj ne znammmmm....
a nekako sam si i ja kontala to, ali opet.. strah me da se ne vratim, i nađem koješta.. poderane zavjese, recimo, ili tako nešto..
"> ">
sorry, al vidi se da nikada nisi imala macu.. zavjese i namještaj stradava i ako si ti u stanu tako da to savršeno nema veze.. štetu možeš jedino malo umanjiti, ali nikako ne sasvim spriječiti ili izbjeći, pogotov zato što su mace tako aktivne. Pa kada ih uhvati njihovo vrijeme za igru one trče i trče, luduju i naravno skaču po namještaju koji usput kandžama zagrebu, a male mace pogotovo.. zato što male mace imaju svoje imaginarne prijatelje s kojima se onda naganjavaju po kući..
a nekako sam si i ja kontala to, ali opet.. strah me da se ne vratim, i nađem koješta.. poderane zavjese, recimo, ili tako nešto..
"> ">
sorry, al vidi se da nikada nisi imala macu.. zavjese i namještaj stradava i ako si ti u stanu tako da to savršeno nema veze.. štetu možeš jedino malo umanjiti, ali nikako ne sasvim spriječiti ili izbjeći, pogotov zato što su mace tako aktivne. Pa kada ih uhvati njihovo vrijeme za igru one trče i trče, luduju i naravno skaču po namještaju koji usput kandžama zagrebu, a male mace pogotovo.. zato što male mace imaju svoje imaginarne prijatelje s kojima se onda naganjavaju po kući..
ahm.. dakle, zaključak je taj da ne trebam uzeti mačku.. ? ..ako ne želim ostalih nekoliko mjeseci otplaćivati novu kutnu garnituru za moju gazdaricu.. ..joj, ma nemam ti ja pojma o mačkama, uvijek sam imala samo psa, mačke nikad nisam nešto previše ''šmekala'', ali nedavno vidjeh pred zgradom jednu preeedivnu macu, u koju se zaljubih na prvi pogled (vrlo čudnovato za mene ) tak da sam si onda kontala da možda zapravo VOLIM mačke.. ma nemam pojma eto, moram si još razmisliti-pros and cons
Insomnia, sjeti se svoje cime i njezine luđačke reakcije "Miiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiica" i ukradi tu micu i pravac u svoj stan gdje ćeš ju maziti i paziti. Oboriti će te mice sa nogu, ali svoj glas dajem pticama. Onako, iz razloga što će mi odgovoriti kad joj se obratim... Eto, prolupala. Pola mi se oprašta kad sam već priznala.
I maca ti odgovori kad joj se obratiš.. a ako imaš (ne)sreću da imaš mačka kao što je moj, nećeš moći živjeti od njihovih razgovora..
Ma mala dlakava preslatka čudovišta.. obožavam ih, al nekad bih im tako rado zavrnula tim malim vratićima.. ughr..
Dok sam išla u osnovnu školu sam imala zamorce, Maksim i Luka su se zvali, divne životinjice. A bivši susjed dok sam studirala je u Rijeci kupio hrčkicu (trudnu), e to su bile akcije oko udomljavanja. Volim sve životinje. drago mi je da je ova tema skrenula u pozitivnom smjeru. Moj Buki je drugi dan kod mene i već se lagano udomaćio.
Ja sam dosad uvijek imala mačke i sve sam ih obožavala, ali su na prometnoj cesti redovito završavale svoj životni vijek, a ja bi tugovala. Pticu neće zgaziti auto, pa je to jedan od najvećih razloga što se ponovo odlučih na nju. Jednog mačka, zvao se Mrci (Mrcina od milja) je netko ukrao, čak sam bila i svjedok, šmrc.
Hm, ako se ne varam, to se moze smatrati jednim od duljih zivota za jednog hrcka.
Pitanje svim bivsim i potencijalnim vlasnicima hrcaka - isplati li se emotivno vezivati za zivotinju za koju znate da ce uginuti prije nego li pozelite stupiti u brak s njom?! ;-)
brate mili...crko mi papagaj...završio je u kanti...crkla mi kornjača...završila u kanti...ALI JA VJERUJEM DA SE UNIKOM DOBRO POBRINUO ZA NJIH NAKON SMRTI...nije mi bilo baš žao...jer me papagaj grizao,bzvz,a ništ mu nisam napravio...tj. sve je grizao...toliko da mi raskrvari prst...a kornjača ko kornjača nit sam ju volio nit me živcirala...kad je samo šutila i hodala jako sporo...
Jedan moj prijatelj je imao papigu koja je spolno općila sa svime što joj padne pod ruku tj. krilo I umrla je tako što je zaopćila sa ručkom vrućim.
A ja sam već mislila da ti je ribica umrla.
Dobro je, huuh.
Ja sad malo odmaram od životinja, puštam ih da žive malo ipak su blagdani, pa sam dobar. Eeee sad vidim, napisao sam gore da sam nabavio onu i da sam nabavio filter, eee umrla je i ta
I cjelu sam je sam pojeo.
Imala sam jednog psa,i kad sam se vratila s mora saznala sam da je uginio. I imala sam jos 2 hrcka,jedan je pokuso pobjec,al sam ga nasla i vratila,al drugi put ko zna di je oso. A ovaj drugi mi je uginio jer mu nisam davala vode. ">