Gotovo sam sigurna da svatko od nas ima svoje omiljene rečenice iz romana, pjesama.. i da ih zapisuje ili možda pamti..
Pa, hajmo se ovdje, zajedno, podsjetiti onih koje su nam iz bilo kojeg razloga oduzele dah..
Možda su nas nasmijale ili rastužile, raznježile, uplašile ili pak zaprepastile.. možda su dodale drukčije boje na portret našeg života.. ili nam ponudile njegov smisao.
Naravno, ne mora to nužno biti baš jedna rečenica. Po sebi znam da ne bih mogla izdvojiti samo jednu. Moje je mišljenje da su baš te, koje uzimaju dah, razlog zbog kojega dalje čitamo nove knjige... i zbog kojega se povremeno ili neprestano vraćamo već pročitanima.
Da počnem s jednom toliko jednostavnom i očitom mišlju, koju čovjek, nažalost, tako rijetko shvaća :
"Danas sam čvrsto uvjeren da nitko nikog ne gubi jer zapravo nitko nikoga ne posjeduje. To je istinsko iskustvo slobode: imati najvažniju stvar na svijetu, a ne posjedovati je."
Paulo Coelho
"11 minuta"
Ona, koja vam oduzima dah
Kultura, zabava, sport, hobby
Kada je u pitanju neka takva rečenica, prva koja mi pada na pamet je:
"Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah!"
Ne znam ulaze li ovdje u obzir i neke pjesme jer ima jedna, malo duža, napisao R.Kipling pa ako se može uvažiti..
"Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah!"
Ne znam ulaze li ovdje u obzir i neke pjesme jer ima jedna, malo duža, napisao R.Kipling pa ako se može uvažiti..
"Bijaše advenat, a učitelj pjevaše uskrsnu pjesmu Halleluja.
Đuro je Martić poludio."
Ha, ha, ha... Tko se sjeća ove lektire?
Đuro je Martić poludio."
Ha, ha, ha... Tko se sjeća ove lektire?
Re: Ona, koja vam oduzima dah
...
Jest, Janko Leskovar je... Misao na vječnost.
Ubacila sam ovaj citat jer me stvarno fascinirao u srednjoj školi. Cijelo je djelo neobično, a kraj je odličan. Ostao mi je u pamćenju, pa eto, našao se i ovdje...
Ubacila sam ovaj citat jer me stvarno fascinirao u srednjoj školi. Cijelo je djelo neobično, a kraj je odličan. Ostao mi je u pamćenju, pa eto, našao se i ovdje...
Tonya, sorry na onoj primjedbi, necu vise pisati ništa dok mi mali brat skače po glavi. Uopće nisam primijetila da si ti stavila citat. 
Nekad sam stvarno glupa ili slijepa ili šta već. Pišem nešto, a ni ne pročitam kako treba.
SORRY!! Evo, kikiriki uz ispriku
Nekad sam stvarno glupa ili slijepa ili šta već. Pišem nešto, a ni ne pročitam kako treba.
SORRY!! Evo, kikiriki uz ispriku
"Tamo ćeš naći ono što ja volim. Mjesto koje sam ja voljela. Gdje su me snovi smoždili. Moje selo, uzdignuto nad ravnicom. Puno drveća i lišća, kao kutijica u kojoj smo čuvali naše uspomene. Osjetit ćeš da bi tamo svako poželio da živi vječno. Svitanje; jutro; podne i noć, uvijek isti; ali s različitim zrakom. Tamo, gdje zrak mijenja boju stvari; gdje se život provjetrava kao da je brbljanje; kao da je obično brbljanje o životu...
Idem tamo. Evo idem."
" Pedro Paramo " Huan Rulfo
Idem tamo. Evo idem."
" Pedro Paramo " Huan Rulfo
tonya
"Bijaše advenat, a učitelj pjevaše uskrsnu pjesmu Halleluja.
Đuro je Martić poludio."
Ha, ha, ha... Tko se sjeća ove lektire?
Janko Leskovar: Misao na vječnost. Dobra kratka priča, solidna.
"Kad bih među njima sreo nekog tko bi mi se činio malo bistrijim, iskušavao sam ga svojim crtežom broj 1 koji sam stalno čuvao. Htio sam znati da li on zaista razumije. Ali on bi mi uvijek odgovarao: "To je šešir". Ja mu tada ne bih pričao ni o zmijskom caru, ni o prašumi, ni o zvijezdama. Spuštao bih se na njihovu razinu. Govorio bi mu o bridžu, golfu, politici i kravatama. A odrasla bi osoba bila vrlo zadovoljna što je upoznala tako razborita čovjeka."
S. E. "MALI PRINC"
S. E. "MALI PRINC"
Inače ne pamtim citate iz knjiga... i nekako ne volim Coelha, ali nešto sam zapamtila iz alkemičara (mislim) što se kasnije pokazalo kao magična rečenica mog života, svojevrsni lajtmotiv...
"Ako nešto uistinu želiš, onda će se sve urotiti da to i ostvariš"...
"Ako nešto uistinu želiš, onda će se sve urotiti da to i ostvariš"...
Danke šen fur den kikiriki!
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Ako
„Ako možeš zadržati mir kad ga svi oko tebe izgube ili te okrivljuju;
ako možeš imati povjerenja u sebe kada svi u tebe sumnjaju
i naći riječi kojima bi ublažio njihovu sumnju;
Ako možeš čekati i ne umoriti se od čekanja
ili, iako si objekt laži ne miješati se u laži
ili, iako si omražen, ne predati se mržnji
i ne prikazivati se u djelu predobrim ni u govoru premudrim;
Ako možeš sanjati, a da snovi ne zavladaju tobom;
ako možeš misliti i imati jasne ciljeve;
ako se možeš nositi s pobjedom i porazom
i na isti se način odnositi spram ova dva prijetvornika;
ako možeš čuti istinu o sebi
koju su izokrenule hulje da bi napravili zamke za budale
ili vidjeti uništeno djelo kojemu si posvetio čitav život
i sagnuti se da ga ponovo izgradiš istrošenim alatom;
Ako možeš skupiti sve svoje pobjede
i staviti sve na kocku,
izgubiti i nanovo početi
bez mrmljanja o svom porazu;
ako možeš naprezati srce, živce i mišiće
i služiti se njima i nakon što ih istrošiš,
i izdržati, iako više nema ničega u tebi
osim volje koja im naređuje da izdrže;
Ako možeš govoriti masama i zadržati svoje vrline
ili hodati pored kraljeva a da ne izgubiš ljudski duh;
ako te ni neprijatelj ni prijatelj najdraži ne mogu povrijediti;
ako imaš obzira prema svim ljudima, ali ni za koga previše;
Bez puno truda
tvoja je zemlja i sve na njoj,
i još više, bit ćeš čovjek, sine moj!“
Rudyard Kipling
Ovu pjesmu mi je poslala jedna legica kad sam bila u nekom svom lošijem periodu i taaak me uvijek oraspoloži, usput rečeno, recimo da tak neke realnije stvari (riječi) me najbolje podignu kad je onaj tvoj Topic "Tuga" u pitanju...
„Ako možeš zadržati mir kad ga svi oko tebe izgube ili te okrivljuju;
ako možeš imati povjerenja u sebe kada svi u tebe sumnjaju
i naći riječi kojima bi ublažio njihovu sumnju;
Ako možeš čekati i ne umoriti se od čekanja
ili, iako si objekt laži ne miješati se u laži
ili, iako si omražen, ne predati se mržnji
i ne prikazivati se u djelu predobrim ni u govoru premudrim;
Ako možeš sanjati, a da snovi ne zavladaju tobom;
ako možeš misliti i imati jasne ciljeve;
ako se možeš nositi s pobjedom i porazom
i na isti se način odnositi spram ova dva prijetvornika;
ako možeš čuti istinu o sebi
koju su izokrenule hulje da bi napravili zamke za budale
ili vidjeti uništeno djelo kojemu si posvetio čitav život
i sagnuti se da ga ponovo izgradiš istrošenim alatom;
Ako možeš skupiti sve svoje pobjede
i staviti sve na kocku,
izgubiti i nanovo početi
bez mrmljanja o svom porazu;
ako možeš naprezati srce, živce i mišiće
i služiti se njima i nakon što ih istrošiš,
i izdržati, iako više nema ničega u tebi
osim volje koja im naređuje da izdrže;
Ako možeš govoriti masama i zadržati svoje vrline
ili hodati pored kraljeva a da ne izgubiš ljudski duh;
ako te ni neprijatelj ni prijatelj najdraži ne mogu povrijediti;
ako imaš obzira prema svim ljudima, ali ni za koga previše;
Bez puno truda
tvoja je zemlja i sve na njoj,
i još više, bit ćeš čovjek, sine moj!“
Rudyard Kipling
Ovu pjesmu mi je poslala jedna legica kad sam bila u nekom svom lošijem periodu i taaak me uvijek oraspoloži, usput rečeno, recimo da tak neke realnije stvari (riječi) me najbolje podignu kad je onaj tvoj Topic "Tuga" u pitanju...
"Pola dva je popodne, životni cilj je promašen"
Michel Houellebecq - Širenje područja borbe
Michel Houellebecq - Širenje područja borbe
hm..
"...livin' without her ain't really livin'..."
J.Custer, Preacher.(stavljeno u kontekst i nije tako strasno pickovito)
također i
"Sorry for the inconvenience"
Bog, 4. dio (ako se ne varam) "Vodiča..."
mislim, nije bas neki izbor, znam, ali ionako imam slabo pamcenje...
"...livin' without her ain't really livin'..."
J.Custer, Preacher.(stavljeno u kontekst i nije tako strasno pickovito)
također i
"Sorry for the inconvenience"
Bog, 4. dio (ako se ne varam) "Vodiča..."
mislim, nije bas neki izbor, znam, ali ionako imam slabo pamcenje...
Ma svi citati su prekrasni Evo još malo:
"Tih dana bio sam u raju čije je nebo imalo boju paklenoga ognja."
Nabokov - Lolita.
"Savršene stvari u poeziji ne izgledaju neobične, već neizbježne."
Bourges
"Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način." – sjećate se ove?
"Bez potrebe je mučio i sebe i nju - trebalo je da nađe ženu s kojom se nikada neće rastati. Ili da živi sam. Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otići.
- Ti bi otišla?
- Otišla bih.
- Zato sto me ne voliš?
- Zato sto te volim. "
Meša Selimović
Evo još malo:
"Tih dana bio sam u raju čije je nebo imalo boju paklenoga ognja."
Nabokov - Lolita.
"Savršene stvari u poeziji ne izgledaju neobične, već neizbježne."
Bourges
"Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način." – sjećate se ove?
"Bez potrebe je mučio i sebe i nju - trebalo je da nađe ženu s kojom se nikada neće rastati. Ili da živi sam. Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otići.
- Ti bi otišla?
- Otišla bih.
- Zato sto me ne voliš?
- Zato sto te volim. "
Meša Selimović
«…a tamo su puteljci već zatrti i mrtvi su oni koji su po njima hodali, i izgubilo se sjećanje na one koji su onuda prolazili.» Marcel Proust: Put k Swannu
«sjećanje na jednu određenu sliku tek je žaljenje za jednim određenim trenutkom.» Marcel Proust: Put k Swannu
«sjećanje na jednu određenu sliku tek je žaljenje za jednim određenim trenutkom.» Marcel Proust: Put k Swannu
Vještina življenja sastoji se u prihvatanju.
D.Albahari, MRAK
Nema nikakvih poruka,..., samo postoje ljudi koji vjeruju u poruke.
D.Albahari, JEDNOSTAVNOST
D.Albahari, MRAK
Nema nikakvih poruka,..., samo postoje ljudi koji vjeruju u poruke.
D.Albahari, JEDNOSTAVNOST
Re: Ona, koja vam oduzima dah
wendyGotovo sam sigurna da svatko od nas ima svoje omiljene rečenice iz romana, pjesama.. i da ih zapisuje ili možda pamti..
Pa, hajmo se ovdje, zajedno, podsjetiti onih koje su nam iz bilo kojeg razloga oduzele dah..
Možda su nas nasmijale ili rastužile, raznježile, uplašile ili pak zaprepastile.. možda su dodale drukčije boje na portret našeg života.. ili nam ponudile njegov smisao.
Naravno, ne mora to nužno biti baš jedna rečenica. Po sebi znam da ne bih mogla izdvojiti samo jednu. Moje je mišljenje da su baš te, koje uzimaju dah, razlog zbog kojega dalje čitamo nove knjige... i zbog kojega se povremeno ili neprestano vraćamo već pročitanima.
Da počnem s jednom toliko jednostavnom i očitom mišlju, koju čovjek, nažalost, tako rijetko shvaća :
"Danas sam čvrsto uvjeren da nitko nikog ne gubi jer zapravo nitko nikoga ne posjeduje. To je istinsko iskustvo slobode: imati najvažniju stvar na svijetu, a ne posjedovati je."
Paulo Coelho
"11 minuta"
mene je oduvijek oduševljavala rečenica koju imam u potpisu...
Prijatelj kojeg izuzetnog cijenim kaže da ŽENE NEMAJU DUŠU......... ovo ide uz ono Gazdino da SAMO KAVA IMA DUŠU.
Nijednog ne shvaćam ozbiljno.........
Nijednog ne shvaćam ozbiljno.........
"pobjeći od rodnog grada, iluzorno je poput bježanja od vlastite sjene."
Tribuson, Povijest pornografije
Tribuson, Povijest pornografije
Znaj kamo smjeraš, odredi si krajnji cilj, tako da ne posrćeš neodlučno, ali si nemoj ograničavati prirodnu sklonost ka lutanju! Nandino Lončar
"...Dovoljno, Somuele. Da strepiš pred mojim stihovima i ja pred tvojim kao pred pustom plažom u osvit, i treperiš kao list zbirke ili pjesma, ili smisao. Ne znam..."
N. Klobučar
N. Klobučar
Na svim mojim crkvama, satovi su stali. Kazaljke se, srećom, baš tada sklopiše. Sto hiljada reči znam, al jedna mi fali, da nju kako treba opišem....(Đorđe Balašević)
evo par meni najdražih
"Nerazumni prohtjevi čine ženu savršenom."
xxx
"Doista, ono malo što mislimo da imamo zapravo i nemamo ili, ako i imamo, tako je nestalno da otuđenje postaje kobno."
Amélie Nothomb
Antikrista
"Dotaknuti dno je manje strašno nego ostati na površini gnusobe."
Amélie Nothomb
Antikrista
"Prozor je bio granica između užasnog svjetla i prekrasnog mraka, između zahoda i beskraja, između higijene i onog što je nemoguće oprati, između zahodskog kotlića i neba. Dokle god budu postojali prozori, i najmanje će ljudsko biće na Zemlji imati vlastiti djelić sreće."
Amélie Nothomb
Strah i trepet
"Prije ili kasnije, treba se prestati zanimati za tuđa govna, treba stvarati vlastita."
Amélie Nothomb
Higijena ubojice
"...kad ne bi postojala kojnugacija, mi čak ne bismo bili svjesni da smo odvojeni pojedinci, i ovaj bi uzvišeni razgovor bio nemoguć."
Amélie Nothomb
Higijena ubojice
"Čovjeku nikad dosta ništavila."
Scutenaire
"Odjednom je prema meni okrenula glavu i vidjela da ju promatram. Tad je prošaptala:
- Vatra više ne gori.
Rekao sam umjesto odgovora:
- Vrijeme ne postoji. "
Amélie Nothomb
Protiv Katiline
"Da se tišina mora utjloviti, bio bi to snijeg."
Amélie Nothomb
Protiv Katiline
"Dovoljno je bilo da se za promjenu suočim s nekom sirovinom i istog trena spoznam granice svoje moći."
Amélie Nothomb
Protiv Katiline
"Zlo je mnogo uvjerljivije od dobra: to je zbog toga što se razlikuju po svojoj kemijskoj strukturi."
Amélie Nothomb
Protiv Katiline
"Inače spas, ako nije u zadjni čas, postaje stvar lošeg ukusa."
Amélie Nothomb
Robert je njezino ime
"...ljudi i dalje drže moralizatorske prodike čim se neko nesretno biće smiješi vlastitome odrazu."
Amélie Nothomb
Robert je njezino ime
"Ne ide mi u glavu kako je ružnoća uvijek jača: snježne bi pahulje postale gnusne čim bi se spustile na pekinško tlo.
Ne volim metafore. Zato neću reći da je gradski snijeg metafora života. Neću jer nije potrebno: svi su to već shvatili."
Amélie Nothomb
Ljubavna sabotaža
(iz priloženog ste zaključili da volim čitati Amélie Nothomb )
"Nerazumni prohtjevi čine ženu savršenom."
xxx
"Doista, ono malo što mislimo da imamo zapravo i nemamo ili, ako i imamo, tako je nestalno da otuđenje postaje kobno."
Amélie Nothomb
Antikrista
"Dotaknuti dno je manje strašno nego ostati na površini gnusobe."
Amélie Nothomb
Antikrista
"Prozor je bio granica između užasnog svjetla i prekrasnog mraka, između zahoda i beskraja, između higijene i onog što je nemoguće oprati, između zahodskog kotlića i neba. Dokle god budu postojali prozori, i najmanje će ljudsko biće na Zemlji imati vlastiti djelić sreće."
Amélie Nothomb
Strah i trepet
"Prije ili kasnije, treba se prestati zanimati za tuđa govna, treba stvarati vlastita."
Amélie Nothomb
Higijena ubojice
"...kad ne bi postojala kojnugacija, mi čak ne bismo bili svjesni da smo odvojeni pojedinci, i ovaj bi uzvišeni razgovor bio nemoguć."
Amélie Nothomb
Higijena ubojice
"Čovjeku nikad dosta ništavila."
Scutenaire
"Odjednom je prema meni okrenula glavu i vidjela da ju promatram. Tad je prošaptala:
- Vatra više ne gori.
Rekao sam umjesto odgovora:
- Vrijeme ne postoji. "
Amélie Nothomb
Protiv Katiline
"Da se tišina mora utjloviti, bio bi to snijeg."
Amélie Nothomb
Protiv Katiline
"Dovoljno je bilo da se za promjenu suočim s nekom sirovinom i istog trena spoznam granice svoje moći."
Amélie Nothomb
Protiv Katiline
"Zlo je mnogo uvjerljivije od dobra: to je zbog toga što se razlikuju po svojoj kemijskoj strukturi."
Amélie Nothomb
Protiv Katiline
"Inače spas, ako nije u zadjni čas, postaje stvar lošeg ukusa."
Amélie Nothomb
Robert je njezino ime
"...ljudi i dalje drže moralizatorske prodike čim se neko nesretno biće smiješi vlastitome odrazu."
Amélie Nothomb
Robert je njezino ime
"Ne ide mi u glavu kako je ružnoća uvijek jača: snježne bi pahulje postale gnusne čim bi se spustile na pekinško tlo.
Ne volim metafore. Zato neću reći da je gradski snijeg metafora života. Neću jer nije potrebno: svi su to već shvatili."
Amélie Nothomb
Ljubavna sabotaža
(iz priloženog ste zaključili da volim čitati Amélie Nothomb
)neću baš citirati jerbo ne znam...
niti jedan čovjek nije otok, sam po sebi cjelovit, svaki čovjek dio je Kontineneta, dio Zemlje. i ja sam obuhvaćen čovječanstvom... tako nešto... i onda najbolji dio: "stoga nikada ne pitaj komu zvono zvoni, tebi zvoni!"
ernest hemingway
ajd evo i nešto što svi znate, ali vrijedno je spomena, iz meni najdraže, bezbroj puta pročitane knjige Mali princ. "čovjek samo srcem dobro vidi, ono što je bitno, oku je nevidljivo!"
a. de saint exupery
allende je spomenuo balaševića?
...odjednom, raspored madeža na njenim leđima kao tajna mapa pokazao mi je u koju zvezdu ćemo se zagledati...
...tu livadu jasam prvi kosio...
...sine moj, kako da te pustim, ti si sve što mi od nje osta! di ćeš s tim trepuškama gustim, život baš i ne zna šta je dosta...
niti jedan čovjek nije otok, sam po sebi cjelovit, svaki čovjek dio je Kontineneta, dio Zemlje. i ja sam obuhvaćen čovječanstvom... tako nešto... i onda najbolji dio: "stoga nikada ne pitaj komu zvono zvoni, tebi zvoni!"
ernest hemingway
ajd evo i nešto što svi znate, ali vrijedno je spomena, iz meni najdraže, bezbroj puta pročitane knjige Mali princ. "čovjek samo srcem dobro vidi, ono što je bitno, oku je nevidljivo!"
a. de saint exupery
allende je spomenuo balaševića?
...odjednom, raspored madeža na njenim leđima kao tajna mapa pokazao mi je u koju zvezdu ćemo se zagledati...
...tu livadu jasam prvi kosio...
...sine moj, kako da te pustim, ti si sve što mi od nje osta! di ćeš s tim trepuškama gustim, život baš i ne zna šta je dosta...
"Ne smiješ se puštati. Bijesna psa nitko se ne usudi dirnuti, a dobroga tuku i nogama. Uvijek se treba boriti."
Isabel Allende, Eva Luna
Isabel Allende, Eva Luna
Prekrasni su citati... dolazim u napast da ih odavde prepišem u bilježnicu ali neću, pročitat ću sve koje dosad nisam.
Danice, Isabel Allende? Jako mi je poznato to ime, sigurna sam da sam nešto njeno čitala. Jel znaš jel ona možda napisala Malena je ime tanga?
Hmmm... Balašević... 
ops:">
"Ja bih se znao zatvoriti u orahovu ljusku, a ipak se osjećati kao kralj bezgraničnog prostora."
Shakespeare
"Te večeri zaljubio sam se u jedan glas. Samo u glas. Ništa više nisam želio čuti."
M. Ondaatje; Engleski pacijent
"Bit ćemo suviše voljeni ili suviše prokleti. Budi uz mene kad odem."
M. Antić
"…dugo sam stajao pod njenim prozorom, ali ipak nisam uspio da čujem kako diše u snu."
Đ. Balašević
"Nikad ti se ne podari želja, a da se istodobno ne podari i moć da je ostvariš, no za to ćeš se morati potruditi."
R. Bach, Prividi
ali neću, pročitat ću sve koje dosad nisam.
Danice, Isabel Allende? Jako mi je poznato to ime, sigurna sam da sam nešto njeno čitala. Jel znaš jel ona možda napisala Malena je ime tanga?
Hmmm... Balašević...
ops:">
"Ja bih se znao zatvoriti u orahovu ljusku, a ipak se osjećati kao kralj bezgraničnog prostora."
Shakespeare
"Te večeri zaljubio sam se u jedan glas. Samo u glas. Ništa više nisam želio čuti."
M. Ondaatje; Engleski pacijent
"Bit ćemo suviše voljeni ili suviše prokleti. Budi uz mene kad odem."
M. Antić
"…dugo sam stajao pod njenim prozorom, ali ipak nisam uspio da čujem kako diše u snu."
Đ. Balašević
"Nikad ti se ne podari želja, a da se istodobno ne podari i moć da je ostvariš, no za to ćeš se morati potruditi."
R. Bach, Prividi
Ako ćemo o Đoletu:
"Pričaće ti o plovidbi... Ti što nisu sidro digli...
Šta sam za njih neg' ukleta šajka?
Tvrdiće, sa zlobnim sjajem... Da sam drhtao pred zmajem...
Gledali su oni... Iz prikrajka..."
"Lunjo, ako me traže ti slaži da sam odavno mrtav.
Spusti roletne i navij sat na sredu-četvrtak.
A napolju mraz i magla i zima.
A napolju mrak al' ovde sve štima, od kad tebe imam."
I ima toga još puuuuunoooooo...
"Pričaće ti o plovidbi... Ti što nisu sidro digli...
Šta sam za njih neg' ukleta šajka?
Tvrdiće, sa zlobnim sjajem... Da sam drhtao pred zmajem...
Gledali su oni... Iz prikrajka..."
"Lunjo, ako me traže ti slaži da sam odavno mrtav.
Spusti roletne i navij sat na sredu-četvrtak.
A napolju mraz i magla i zima.
A napolju mrak al' ovde sve štima, od kad tebe imam."
I ima toga još puuuuunoooooo...
"Snalazim se. Izmislili su milion načina da vreme prođe, a ni jedan jedini da se zaustavi. Što se mene tiče, više i ne moraju da rade na tome. Ovo baš i nisu neka vremena za zaustavljanje."
"Oni koji su nekada uspeli da vrate osmeh na lice na kom još ima tragova suza, znaju kako je to dobar osećaj."
"Znam, more je potopilo Atlantidu, i, krckajući stene kao lešnike, išaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike reke nakrive šešir pa potope Kinu i Indiju kao veliki veš. I nikom ništa... Ali, suza je kraljica. Suza je najmoćnija vodena sila."
"... i pitali su: "Ti veruješ u bajke?"
Ne... ja učestvujem u bajkama..."
"- Znači, ni tetka više nije živa... Eh, šta ćeš... Imala je prilično godina, sigurno?
- Pa baš i nije... Imala je svega nekoliko godina. Sve ostale imale su nju..."
Đ. Balašević
Đ. Balašević. Jedan od onih života:
«Ponekad se uplašim da je Bog matori slepi crnac, koji pomalo povlači iz pljoske i praši blues na usnoj harmonici, blaženo zavaljen u oblake…»
«ovih dana mi, doduše, svi govore da im delujem nekako umorno, ali ti znaš da je to kod mene pobrkano kao instalacije u ruskom soliteru, i da retko pokazujem ono što stvarno osećam, vrag da me nosi…
eto…
godinama sam se ponosio time što moje lice nije izlog mojih emocija, a to mi je izgleda pre previlo probleme nego što ih je rešavalo?
Ne, pile, tebe ću teško prevariti, kad sam «takav» onda sam ustvari prosto tužan, sećaš se, no, ja to prezdravim na nogama, sutra ću već zviždukati niz stepenice…
S Tugama jednostavno treba umreti. Tuga je kao starica što prodaje karanfile po kafanama: samo se uporno moraš praviti da je ne primećujš pa će se kad-tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola.
I pazi…
Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje, neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu…
I onda si gotov…
Jer tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija…
I nikada te neće zaobići…»
«Ponekad se uplašim da je Bog matori slepi crnac, koji pomalo povlači iz pljoske i praši blues na usnoj harmonici, blaženo zavaljen u oblake…»
«ovih dana mi, doduše, svi govore da im delujem nekako umorno, ali ti znaš da je to kod mene pobrkano kao instalacije u ruskom soliteru, i da retko pokazujem ono što stvarno osećam, vrag da me nosi…
eto…
godinama sam se ponosio time što moje lice nije izlog mojih emocija, a to mi je izgleda pre previlo probleme nego što ih je rešavalo?
Ne, pile, tebe ću teško prevariti, kad sam «takav» onda sam ustvari prosto tužan, sećaš se, no, ja to prezdravim na nogama, sutra ću već zviždukati niz stepenice…
S Tugama jednostavno treba umreti. Tuga je kao starica što prodaje karanfile po kafanama: samo se uporno moraš praviti da je ne primećujš pa će se kad-tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola.
I pazi…
Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje, neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu…
I onda si gotov…
Jer tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija…
I nikada te neće zaobići…»
puki
"...Dovoljno, Somuele. Da strepiš pred mojim stihovima i ja pred tvojim kao pred pustom plažom u osvit, i treperiš kao list zbirke ili pjesma, ili smisao. Ne znam..."
N. Klobučar
Ah, šarmeru jedan! N. Klobučar? Ako smijem napomenuti za svekoliku rulju, N. Klobučar je jedan naš prijatelj, underground pisac...
alexia
evo par meni najdražih
"Nerazumni prohtjevi čine ženu savršenom."
xxx
(iz priloženog ste zaključili da volim čitati Amélie Nothomb
Ovo o nerazumnim prohtjevima me oduševilo.
A od Amelie Nothomb sam čitala samo Higijenu ubojice, i također me oduševila, nakon tri-četiri godine je se još uvijek jako dobro sjećam: radi se o novinarki koja dolazi intervjuirati starog gnusnog pisca, je li? i potpuno ga izbacuje iz takta...
alexia
evo par meni najdražih
"Nerazumni prohtjevi čine ženu savršenom."
xxx
(iz priloženog ste zaključili da volim čitati Amélie Nothomb
Ovo o nerazumnim prohtjevima me oduševilo.
A od Amelie Nothomb sam čitala samo Higijenu ubojice, i također me oduševila, nakon tri-četiri godine je se još uvijek jako dobro sjećam: radi se o novinarki koja dolazi intervjuirati starog gnusnog pisca, je li? i potpuno ga izbacuje iz takta...
tako je
rijetko koga nađem da je nju čitao... oduševila si ti mene a ovo o nerazumnim prohtjevima je moj moto wendy
Danice, Isabel Allende? Jako mi je poznato to ime, sigurna sam da sam nešto njeno čitala. Jel znaš jel ona možda napisala Malena je ime tanga?
jeste, napisala je
@ Alana
sorry , Alana, malo sam quote zeznila, nisam gledala šta brišem...
sorry , Alana, malo sam quote zeznila, nisam gledala šta brišem...
...A nije li sve citat, dragi moj Raule? I svijet u kojem živimo zacijelo je citat nekog drugog svijeta i naš život citat je nečijeg života...
D.Ugrešić, Forsiranje romana-reke
D.Ugrešić, Forsiranje romana-reke
Dobar mi je citat iz filma "Good Will Hunting", kad R. Williams kaže M. Damonu: Skratit ću ti muke, nije savršena! Nisi ni ti! Bitno je samo jeste li savršeni jedno za drugo!". Možda malo sladunjav, ali se volim raznježiti s vremena na vrijeme...
DonQuijoteDobar mi je citat iz filma "Good Will Hunting", kad R. Williams kaže M. Damonu: Skratit ću ti muke, nije savršena! Nisi ni ti! Bitno je samo jeste li savršeni jedno za drugo!". Možda malo sladunjav, ali se volim raznježiti s vremena na vrijeme...
Sladunjav? Ne budali
Evo nastavak, ili ovo ide prije, nisam sto posto sigurna:
"Nikad nisi bio izvan bostona. da sam te pitao nesto o umjetnosti, dao bi mi iscrpno izvjesce pročitano iz knjiga. Michelangelo. Znas mnogo o njemu. Životno djelo, politicke aspiracije, on i papa, seksualnu orijentaciju, sva djela. ali ne bi mi znao reci kako mirise u Sikstinskoj kapeli, nikad nisi tamo stajao i gledao taj divan plafon. vidio to.
kad bih te pitao za zene, dao bi mi popis najdrazih. mozda si i sevio par puta. ali ne mozes mi reci kakav je osjecaj buditi se kraj zene i osjecati doista sretnim.
da te pitam o ratu, nabacao bi mi se shakespeareom. "jos jednom u obranu, prijatelji". ali nisi bio ni blizu ratu. nikad nisi drzao najboljeg prijatelja u krilu i gledao ga kako zadnjim dahom trazi tvoju pomoc.
da te pitam o ljubavi, citirao bi sonet. ali nikad nisi gledao u zenu i bio potpuno ranjiv. da ne znas nikoga tko je ravan njenim ocima. kao da je bog spustio andela na zemlju samo za tebe. koja ce te spasiti pakla. ne znas kako je to biti njen andeo. voljeti je. proci s njom sve. i rak. ne znas kako je spavati u stolici 2 mjeseca u bolnici jer doktori vide u tvojim ocima da se vrijeme posjeta ne odnosi na tebe. ne znas sto je pravi gubitak. to se dogada samo kad nesto volis vise od sebe. sumnjam da si ikad ikoga toliko volio..."
Ajoj, umorih se
"Ne bi li se glazba mogla opisati kao matematika osjećaja, a matematika kao glazba razuma? Njihov duh je isti. Tako glazbenik osjeća matematiku, a matematičar misli glazbu. Jedna će pojačati osjećaj drugoj kad zasja ljudski um podignut u savršenstvo." Vladimir Devidé
Nisam mogla odoljeti da se i neke, vrlo dragocjene, riječi naših forumaša ne nađu ovdje...
"Ona se, nepotrebno je reći, neobuzdano smijala, a on se iznenada sjetio zašto se zaljubio u nju. Bila je tako lijepa, mršava i mokra, bez uredne (prezirno je puhnuo na “decentne”) frizure, bez tone šminke, bez konzervativnog kostima sa suknjom ili hlačama. Bila je gola. I bila je njegova žena. Kakvu je ta spoznaja buru izazvala u njemu!" Mislim da svi prepoznajete iz koje je ovo priče
A sada nekoliko iz Jeffovog Irfana, priče čiji sam ja fanops:">
"Bila je hrabrija od mene, ja nisam mogao tako razmišljati. Nisam se usudio pomisliti da će se ovaj san prekinuti iznenada, baš kao što je i započeo."
"Sjetio sam se kako su nas učili na obuci ciljati kroz nišan u glavu ili srce. U taj nišan ovaj dječak je stao cijeli. Nepomično je tako stajao i gledao me u oči dok sam ja drzao pištolj uperen u njega. Nije pokušao pobjeći, nije pustio ni glasa niti je plakao. Samo mu je jedna suza curila niz lice. "
"No ja se i trinaest godina nakon toga uz riječi: „Čiko, jesi li dobro?“ često noćima budim natopljen znojem i mržnjom prema samom sebi. Pucao sam!"
I tako, ima toga još puuuno, puuuno... Zall Koppa bih mogla cijelog ovdje citirati...
"Ona se, nepotrebno je reći, neobuzdano smijala, a on se iznenada sjetio zašto se zaljubio u nju. Bila je tako lijepa, mršava i mokra, bez uredne (prezirno je puhnuo na “decentne”) frizure, bez tone šminke, bez konzervativnog kostima sa suknjom ili hlačama. Bila je gola. I bila je njegova žena. Kakvu je ta spoznaja buru izazvala u njemu!" Mislim da svi prepoznajete iz koje je ovo priče
A sada nekoliko iz Jeffovog Irfana, priče čiji sam ja fan
ops:">
"Bila je hrabrija od mene, ja nisam mogao tako razmišljati. Nisam se usudio pomisliti da će se ovaj san prekinuti iznenada, baš kao što je i započeo."
"Sjetio sam se kako su nas učili na obuci ciljati kroz nišan u glavu ili srce. U taj nišan ovaj dječak je stao cijeli. Nepomično je tako stajao i gledao me u oči dok sam ja drzao pištolj uperen u njega. Nije pokušao pobjeći, nije pustio ni glasa niti je plakao. Samo mu je jedna suza curila niz lice. "
"No ja se i trinaest godina nakon toga uz riječi: „Čiko, jesi li dobro?“ često noćima budim natopljen znojem i mržnjom prema samom sebi. Pucao sam!"
I tako, ima toga još puuuno, puuuno... Zall Koppa bih mogla cijelog ovdje citirati...
Evo i malo mojih omiljenih "bisera" među forumašima (oprostit ćete mi, nadam se, što sam se toliko raspisala, ali uhvatilo me danas i ne pušta ) Ove su mi doslovno oduzele dah 
DonQuijote:
"šta se imaju reklamirati cigarete? valjda znaš šta bi pušila?!"
"neka ga netko makne odavde!" - reče za nekog tipa koji ga je naživcirao
"i ja volim te salone gdje te cijelog tretiraju!"
"ja volim proces pijenja i onog osjećanja kako te polako hvata... ponekad mi je padalo na pamet da sam možda i alkoholičar, ali sam skužio da mi ne treba alkohol, da ga samo volim."
"jebote, kol'ko si onda bio popio prije tjedan dana, kad se još trijezniš?! "
"evo ti čak i kikiriki, danas sam dobre volje!"
"sreća tvoja što ne živiš od toga!" - odgovara tipu koji je rekao da mu je hobi praviti se pametan
mogla bih tako unedogled
Bilke :
"Hm, zanimljiv tijek misli. Psiholozima bi sad ovo bilo zanimljivo proučavati. Ajde sad to sroči u rečenice, pa da i mi shvatimo što želiš reći"
">
"No... Zamisli situaciju da sa svojih 30 godina dobiješ rak pluća. (kuc kuc, ne daj Bože,"
"Imati svoje mišljenje nije neka velika stvar. Ima ga i svaka budala."
"Jel to za djecu ili i za starije? Ja bih bio Bruce Lee!"
"Imao sam iznenadnu sreću jer sam dobio upalu pluća i bio prikovan za krevet"
"Sad će naš administrator biti sretan ko' malo prase "
"Smokve i banane bi se fino uklopile i pomogle u isticanju osječkog identiteta"
"Lift je lift, ma koliko mi šutjeli o tome... "
"Ubit se tu i tamo možeš i nakon vjenčanja "
etc., etc... sorry, morala sam ima toga još puno, ali sad nemam vremena, a da ne radim sve sama, možete mi se pridružiti
) Ove su mi doslovno oduzele dah
DonQuijote:
"šta se imaju reklamirati cigarete? valjda znaš šta bi pušila?!"
"neka ga netko makne odavde!" - reče za nekog tipa koji ga je naživcirao
"i ja volim te salone gdje te cijelog tretiraju!"
"ja volim proces pijenja i onog osjećanja kako te polako hvata... ponekad mi je padalo na pamet da sam možda i alkoholičar, ali sam skužio da mi ne treba alkohol, da ga samo volim."
"jebote, kol'ko si onda bio popio prije tjedan dana, kad se još trijezniš?! "
"evo ti čak i kikiriki, danas sam dobre volje!"
"sreća tvoja što ne živiš od toga!" - odgovara tipu koji je rekao da mu je hobi praviti se pametan
mogla bih tako unedogled
Bilke
:
"Hm, zanimljiv tijek misli. Psiholozima bi sad ovo bilo zanimljivo proučavati. Ajde sad to sroči u rečenice, pa da i mi shvatimo što želiš reći"
">
"No... Zamisli situaciju da sa svojih 30 godina dobiješ rak pluća. (kuc kuc, ne daj Bože,"
"Imati svoje mišljenje nije neka velika stvar. Ima ga i svaka budala."
"Jel to za djecu ili i za starije? Ja bih bio Bruce Lee!"
"Imao sam iznenadnu sreću jer sam dobio upalu pluća i bio prikovan za krevet"
"Sad će naš administrator biti sretan ko' malo prase "
"Smokve i banane bi se fino uklopile i pomogle u isticanju osječkog identiteta"
"Lift je lift, ma koliko mi šutjeli o tome... "
"Ubit se tu i tamo možeš i nakon vjenčanja "
etc., etc... sorry, morala sam
ima toga još puno, ali sad nemam vremena, a da ne radim sve sama, možete mi se pridružiti Re: Ona, koja vam oduzima dah
...toni: "pijem ponekad od tuge, ponekad od sreće, ponekad od jutra...a ponekad cijeli dan ne pijem..."......
..."Ah" - reče miš.
"Svijet mi svaki dan postaje sve tješnji. Isprva je bio toliko prostran da sam se plašio, pa sam trčao dalje i bio sretan što napokon u daljini slijeva i zdesna vidim zidove, ali ti dugi zidovi toliko se brzo približavaju jedan drugome da sam već u posljednjoj prostoriji, a ondje u kutu stoji zamka u koju ću uletjeti."
"Treba samo da promjeniš smjer u kojem trčiš" - reče mačka i... poždere ga.
Franz Kafka
"Svijet mi svaki dan postaje sve tješnji. Isprva je bio toliko prostran da sam se plašio, pa sam trčao dalje i bio sretan što napokon u daljini slijeva i zdesna vidim zidove, ali ti dugi zidovi toliko se brzo približavaju jedan drugome da sam već u posljednjoj prostoriji, a ondje u kutu stoji zamka u koju ću uletjeti."
"Treba samo da promjeniš smjer u kojem trčiš" - reče mačka i... poždere ga.
Franz Kafka
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Evo, ja cu staviti cijelu pjesmu.
Definitivno nesto najtuznije sto sam cuo:
Zabranjeno Pušenje - (Agent tajne sile, 1999) - Pupoljak
Već dugo bio sam momak
Kad stig'o je pririode zov
Zažmurio sam, udahnuo duboko
I krenuo u život nov
Svi papci htjeli su sina
Ja sam dobio kćerku
Bila je tako blaga na mene
Lijepa više na ženu
Bila je mali, nježni pupoljak
Koji jednom bit će divan cvijet
Moj slatki mali, nježni izdanak
Zalijevaj ga i porast će
A onda je krenulo zlo
Strašni zvuci i slike
Bježala je meni u krilo
U podrumu igrala žmirke
Izašla je nahraniti cuku
I samo sebe ja krivim
Otada dišem, jedem i hodam
Ali više ne živim
Bila je mali, nježni pupoljak
Koji nikad neće postati cvijet
Moj slatki mali, nježni izdanak
Zalijevaš ga, on nestane
Otada volim djecu svu
Crnu, bijelu i žutu
Želim im da ne bude rata
Želim im sretni da budu
U san mi dođe divna djevojka
Izgleda sretno i zdravo
I kaže "Tata, nemoj se budit,
Ostani sa mnom još malo."
Bila je mali, nježni pupoljak
Koji nikad neće postati cvijet
Moj slatki mali, nježni izdanak
U mome srcu nikad ne vene
Bila je mali, nježni pupoljak
Koji nikad neće postati cvijet
Moj slatki mali, nježni izdanak
Zalijevaš ga, on nestane
Definitivno nesto najtuznije sto sam cuo:
Zabranjeno Pušenje - (Agent tajne sile, 1999) - Pupoljak
Već dugo bio sam momak
Kad stig'o je pririode zov
Zažmurio sam, udahnuo duboko
I krenuo u život nov
Svi papci htjeli su sina
Ja sam dobio kćerku
Bila je tako blaga na mene
Lijepa više na ženu
Bila je mali, nježni pupoljak
Koji jednom bit će divan cvijet
Moj slatki mali, nježni izdanak
Zalijevaj ga i porast će
A onda je krenulo zlo
Strašni zvuci i slike
Bježala je meni u krilo
U podrumu igrala žmirke
Izašla je nahraniti cuku
I samo sebe ja krivim
Otada dišem, jedem i hodam
Ali više ne živim
Bila je mali, nježni pupoljak
Koji nikad neće postati cvijet
Moj slatki mali, nježni izdanak
Zalijevaš ga, on nestane
Otada volim djecu svu
Crnu, bijelu i žutu
Želim im da ne bude rata
Želim im sretni da budu
U san mi dođe divna djevojka
Izgleda sretno i zdravo
I kaže "Tata, nemoj se budit,
Ostani sa mnom još malo."
Bila je mali, nježni pupoljak
Koji nikad neće postati cvijet
Moj slatki mali, nježni izdanak
U mome srcu nikad ne vene
Bila je mali, nježni pupoljak
Koji nikad neće postati cvijet
Moj slatki mali, nježni izdanak
Zalijevaš ga, on nestane
anakonda
...toni: "pijem ponekad od tuge, ponekad od sreće, ponekad od jutra...a ponekad cijeli dan ne pijem..."...
"Ona, koja vam oduzima dah"
... ovo citiranje...moram dopuniti CV
"...i da je imala nekih mana, ja to ne bih znao. Ja je trebam savršenu."
"griješne su misli kao vjetar - tko će ih zaustaviti?"
"Kud vojska prođe, trava ne niče. Ali niču djeca!
"griješne su misli kao vjetar - tko će ih zaustaviti?"
"Kud vojska prođe, trava ne niče. Ali niču djeca!
danas sam završio Omiljenu igru od Leonarda Cohena pa evo nekoliko rečenica:
"Znaš li što je težnja naše generacije, Wanda? Svi mi želimo biti kineski mistici koji žive u kolibama od trske, ali da se usput i često ševimo."
"Nikada nije opisivao sebe kao pjesnika niti svoja djela kao poeziju. to što redci ne dosežu rub stranice nije nikakvo jamstvo. Poezija je presuda, a ne zanimanje. Nije volio raspravljati o versifikaciji. Pjesma je prljava, krvava stvar u plamenu koju treba uhvatiti golim rukama. Nekoć je vatra slavila Svjetlo, prljavština Poniznost, a krv Žrtvu. Sada su pjesnici profesionalni gutači vatre, honorarci na svakom karnevalu. Vatra se guta lako i nikome nije na osobitu čast."
"Drveće je bilo dovoljno dobro kao takvo, lišće je padalo a da mu nije znao ni latinske ni obične nazive."
"Neke žene posjeduju ljepotu kao sportski automobil rađen prema narudžbi ili kao rasnog konja. Agresivno ga voze na svaki sastanak i daju intervjue iz sedla. One sretnije dožive male nezgode i nauče hodati ulicom, jer nitko ne želi slušati arogantnu staru damu. Neke žene nose mahovinu na svojoj ljepoti i povremeno ju nešto sastruže - ljubavnik, trudnoća, možda i smrt - i bljesne nevjerojatan osmjeh, duboke, sretne oči, besprijekoran ten, ali to je privremeno i mahovina ubrzo ponovno nabuja. Neke žene ljepotu proučavaju i krivotvore. Osnovane su cijele industrijske grane koje služe tim ženama, a muškarci su uvjetovani da im povlađuju. Neke žene nasljeđuju ljepotu kao porodično obilježje i polako ju nauće cijeniti, kao što potomak velike loze postaje ponosan na neobičnu bradu jer ju je imalo mnogo istaknutih muževa. A neke žene stvaraju ju usput, ne mijenjajući toliko svoje lice koliko ozračje oko sebe. Krše stara pravila svjetlosti i ne može ih se tumačiti niti uspoređivati. Svaka soba u koju uđu postaje osobita."
"Znaš li što je težnja naše generacije, Wanda? Svi mi želimo biti kineski mistici koji žive u kolibama od trske, ali da se usput i često ševimo."
"Nikada nije opisivao sebe kao pjesnika niti svoja djela kao poeziju. to što redci ne dosežu rub stranice nije nikakvo jamstvo. Poezija je presuda, a ne zanimanje. Nije volio raspravljati o versifikaciji. Pjesma je prljava, krvava stvar u plamenu koju treba uhvatiti golim rukama. Nekoć je vatra slavila Svjetlo, prljavština Poniznost, a krv Žrtvu. Sada su pjesnici profesionalni gutači vatre, honorarci na svakom karnevalu. Vatra se guta lako i nikome nije na osobitu čast."
"Drveće je bilo dovoljno dobro kao takvo, lišće je padalo a da mu nije znao ni latinske ni obične nazive."
"Neke žene posjeduju ljepotu kao sportski automobil rađen prema narudžbi ili kao rasnog konja. Agresivno ga voze na svaki sastanak i daju intervjue iz sedla. One sretnije dožive male nezgode i nauče hodati ulicom, jer nitko ne želi slušati arogantnu staru damu. Neke žene nose mahovinu na svojoj ljepoti i povremeno ju nešto sastruže - ljubavnik, trudnoća, možda i smrt - i bljesne nevjerojatan osmjeh, duboke, sretne oči, besprijekoran ten, ali to je privremeno i mahovina ubrzo ponovno nabuja. Neke žene ljepotu proučavaju i krivotvore. Osnovane su cijele industrijske grane koje služe tim ženama, a muškarci su uvjetovani da im povlađuju. Neke žene nasljeđuju ljepotu kao porodično obilježje i polako ju nauće cijeniti, kao što potomak velike loze postaje ponosan na neobičnu bradu jer ju je imalo mnogo istaknutih muževa. A neke žene stvaraju ju usput, ne mijenjajući toliko svoje lice koliko ozračje oko sebe. Krše stara pravila svjetlosti i ne može ih se tumačiti niti uspoređivati. Svaka soba u koju uđu postaje osobita."
Baš mi se vrti Đoletov "Dnevnik starog momka", pa par najdražih stihova s tog albuma...
"Pa ipak, nije nesreća što me se ona ne seća
Ma kakvi, nesreća je što se ja nje sećam"
"Bila je jedna od tri želje koje sam ikad imao"
"I ako još išta ima da se oprosti i to ti noćas opraštam"
"Sale Nađ je umro u snu...
Dan se taman zasiveo...
I ne znam šta je sumnjivo tu...
Jer u snu je i živeo..."
"Oni ne pričaju o njoj... A ja se ne raspitkivam
Ukrstim politru i noć... I tu i tamo na taj krst se prikivam"
"Na podmetaču još crtam tvoj profil
Suvišna pitanja izbegnem fintom
Ime ti ispišem u svakoj strofi... Nevidljivom tintom"
"I poturaju priče da sve curice liče kada je čaša pri dnu?
Pa dobro... Možda jedna na drugu, ali nikad na nju"
"Pa ipak, nije nesreća što me se ona ne seća
Ma kakvi, nesreća je što se ja nje sećam"
"Bila je jedna od tri želje koje sam ikad imao"
"I ako još išta ima da se oprosti i to ti noćas opraštam"
"Sale Nađ je umro u snu...
Dan se taman zasiveo...
I ne znam šta je sumnjivo tu...
Jer u snu je i živeo..."
"Oni ne pričaju o njoj... A ja se ne raspitkivam
Ukrstim politru i noć... I tu i tamo na taj krst se prikivam"
"Na podmetaču još crtam tvoj profil
Suvišna pitanja izbegnem fintom
Ime ti ispišem u svakoj strofi... Nevidljivom tintom"
"I poturaju priče da sve curice liče kada je čaša pri dnu?
Pa dobro... Možda jedna na drugu, ali nikad na nju"
Euchrid, ovo je bilo i više no dovoljno da osmah sutra odem u nabavku ove Cohenove.
A kad smo kod Đoleta...ops:">
"Lako je kad te neko ni ne zavoli,
tad samo tamna strana srca zaboli.
Teško je kad za nekoh jedinog i svog
postaneš zrnce soli,
teško je kad tvoj neko prestane da te voli..."
"o, zagrli me sad,
jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš...
ma ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen..."
"ne pravi od tuge nauku..."
"i ljubim dobre, ljubim lake,
neke prave, a neke ne...
i sve su vile, sve su kraljice
i sve su nevažne naspram nje..."
"...a moja priča prosta je-
što god ih manje zavoleš, manje ti njih nedostaje.
I nisam kadar švindlati, za sobom skele paliti
da silom steknem nekog kom ću faliti"
A kad smo kod Đoleta...
ops:">
"Lako je kad te neko ni ne zavoli,
tad samo tamna strana srca zaboli.
Teško je kad za nekoh jedinog i svog
postaneš zrnce soli,
teško je kad tvoj neko prestane da te voli..."
"o, zagrli me sad,
jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš...
ma ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen..."
"ne pravi od tuge nauku..."
"i ljubim dobre, ljubim lake,
neke prave, a neke ne...
i sve su vile, sve su kraljice
i sve su nevažne naspram nje..."
"...a moja priča prosta je-
što god ih manje zavoleš, manje ti njih nedostaje.
I nisam kadar švindlati, za sobom skele paliti
da silom steknem nekog kom ću faliti"
Artist: Lynyrd Skynyrd
Song: Free Bird
If I leave here tomorrow
Would you still remember me?
For I must be travelling on, now,
There's too many places I haven't seen
And if I stayed here with you, now
Things just wouldn't be the same
Well I'm as free as a bird now,
And a bird you can not change....
Bye, bye, its been a sweet love.
And though this feeling I can't change.
Please don't take it badly,
The Lord knows I'm to blame.
And, if I stayed here with you now
Things just wouldn't be the same.
For I'm as free as a bird now,
And this bird you'll never change.
...odlična glazba, a u riječima sam se definitivno pronašla 100%...
Song: Free Bird
If I leave here tomorrow
Would you still remember me?
For I must be travelling on, now,
There's too many places I haven't seen
And if I stayed here with you, now
Things just wouldn't be the same
Well I'm as free as a bird now,
And a bird you can not change....
Bye, bye, its been a sweet love.
And though this feeling I can't change.
Please don't take it badly,
The Lord knows I'm to blame.
And, if I stayed here with you now
Things just wouldn't be the same.
For I'm as free as a bird now,
And this bird you'll never change.
...odlična glazba, a u riječima sam se definitivno pronašla 100%...
Još Balaševića
"Preslušao sam «sekretaricu», tri zadnje poruke bile su bez reči, no, neke glasove i ne moram čuti da bi ih prepoznao...
Laku noć, Ti Mala Breskvo, kako si samo mogla da pomisliš da te neću otkriti po načinu na koji zadržavaš dah?
Mirno spavaj, moja mila, sanjaj da si perce na krilu galeba skitnice kog praskozorje zatiče nadomak obala Biševa...
Ja sam inače sasvim OK, ako si to htela da saznaš?..."
"O da, lagala je, još kako...
Jednom, kad je zadremala, preturajući joj krišom po rečima, kao po tašni, slučajno sam nabasao na neke male, nepotrebne laži, i te noći je tamna senka slutnje prvi put nadletela moje snove. Znao sam da to uzima jednom za uvek, Laž je teška droga, sa te igle se još niko nije skinuo...
...Kako dosad nisi naučila da sam ja momak kog svako može lagati, ali ga niko ne može slagati? I da glupa pravila ove igre u kojoj je tebi sve dozvoljeno poštujem jedino zbog toga što sam ih lično odredio... "
"Preslušao sam «sekretaricu», tri zadnje poruke bile su bez reči, no, neke glasove i ne moram čuti da bi ih prepoznao...
Laku noć, Ti Mala Breskvo, kako si samo mogla da pomisliš da te neću otkriti po načinu na koji zadržavaš dah?
Mirno spavaj, moja mila, sanjaj da si perce na krilu galeba skitnice kog praskozorje zatiče nadomak obala Biševa...
Ja sam inače sasvim OK, ako si to htela da saznaš?..."
"O da, lagala je, još kako...
Jednom, kad je zadremala, preturajući joj krišom po rečima, kao po tašni, slučajno sam nabasao na neke male, nepotrebne laži, i te noći je tamna senka slutnje prvi put nadletela moje snove. Znao sam da to uzima jednom za uvek, Laž je teška droga, sa te igle se još niko nije skinuo...
...Kako dosad nisi naučila da sam ja momak kog svako može lagati, ali ga niko ne može slagati? I da glupa pravila ove igre u kojoj je tebi sve dozvoljeno poštujem jedino zbog toga što sam ih lično odredio... "
Kirsty Hawkshaw - Just Be Me
Travel the world
Don't you come runaway from the person you are in your heart
You can be who you want to be
Make us believe in you
Keep all your light in the dark
Be searching for truth you must look in the mirror and
Make sense of what you can see
Just be ---
Just be
They say learning to love yourself is the first step
That you take when you want to be real
Flying on planes to exotic locations won't teach you
How you really feel
Face up to the fact that you are who you are
And nothing can change that belief
Just be--
Just be
Cause now I know
It's not so far
To where I go
That I am soared
It's inside me
To just be
Just be
I was lost and
I'm still lost but
I feel so
Much better
Cause now I know
It's not so far
To where I go
That I am soared
It's inside me
To just be
Just be
And flaying on planes to exotic locations
Won't teach you how you really feel
Just be--
Just be
Travel the world
Don't you come run away from
The person you are in your heart
You can be who you want to be
Make us believe in you
Keep all your light in the dark
Be searching for truth
You must look in the mirror
And make sense of what you can see
Just be--
Just be
Cause now I know...
Travel the world
Don't you come runaway from the person you are in your heart
You can be who you want to be
Make us believe in you
Keep all your light in the dark
Be searching for truth you must look in the mirror and
Make sense of what you can see
Just be ---
Just be
They say learning to love yourself is the first step
That you take when you want to be real
Flying on planes to exotic locations won't teach you
How you really feel
Face up to the fact that you are who you are
And nothing can change that belief
Just be--
Just be
Cause now I know
It's not so far
To where I go
That I am soared
It's inside me
To just be
Just be
I was lost and
I'm still lost but
I feel so
Much better
Cause now I know
It's not so far
To where I go
That I am soared
It's inside me
To just be
Just be
And flaying on planes to exotic locations
Won't teach you how you really feel
Just be--
Just be
Travel the world
Don't you come run away from
The person you are in your heart
You can be who you want to be
Make us believe in you
Keep all your light in the dark
Be searching for truth
You must look in the mirror
And make sense of what you can see
Just be--
Just be
Cause now I know...
Ajd, da i ja "prilijepim" jednu od koje se naježim:
Pavarotti i Bono - Miss Sarajevo
Is there a time for keeping your distance?
A time to turn your eyes away
Is there a time for keeping your head down?
For getting on with your day
Is there a time for kohl and lipstick?
A time for cutting hair
Is there a time for high street shopping?
To find the right dress to wear
Here she comes
Heads turn around
Here she comes
To take her crown
Is there a time to run for cover?
A time for kiss and tell
Is there a time for different colors?
Different names you find it hard to spell
Is there a time for first communion?
A time for East 17
Is there a time to turn to Mecca?
Is there a time to be a beauty queen?
Here she comes
Beauty plays the clown
Here she comes
Surreal in her crown
Dici che il fiume
Trova la via al mare
E come il fiume
Giungerai a me
Oltre I confini
E le terre assetate
Dici che come fiume
Come fiume.
L'amore giunger
L'amore.
E non so pi pregare
E nell'amore non so pi sperare
E quell'amore non so pi
aspettare
It's said that a river
Finds the way to the sea
And like the river
You shall come to me
Beyond the borders
And the thirsty lands
You say that as a river
Like a river.
Love shall come
Love.
And I'm not able to pray
Anymore
And I cannot hope in love
Anymore
And I cannot wait for love
Anymore
Is there a time for tying ribbons?
A time for Christmas trees
Is there a time for laying tables?
And the night is set to freeze
Pavarotti i Bono - Miss Sarajevo
Is there a time for keeping your distance?
A time to turn your eyes away
Is there a time for keeping your head down?
For getting on with your day
Is there a time for kohl and lipstick?
A time for cutting hair
Is there a time for high street shopping?
To find the right dress to wear
Here she comes
Heads turn around
Here she comes
To take her crown
Is there a time to run for cover?
A time for kiss and tell
Is there a time for different colors?
Different names you find it hard to spell
Is there a time for first communion?
A time for East 17
Is there a time to turn to Mecca?
Is there a time to be a beauty queen?
Here she comes
Beauty plays the clown
Here she comes
Surreal in her crown
Dici che il fiume
Trova la via al mare
E come il fiume
Giungerai a me
Oltre I confini
E le terre assetate
Dici che come fiume
Come fiume.
L'amore giunger
L'amore.
E non so pi pregare
E nell'amore non so pi sperare
E quell'amore non so pi
aspettare
It's said that a river
Finds the way to the sea
And like the river
You shall come to me
Beyond the borders
And the thirsty lands
You say that as a river
Like a river.
Love shall come
Love.
And I'm not able to pray
Anymore
And I cannot hope in love
Anymore
And I cannot wait for love
Anymore
Is there a time for tying ribbons?
A time for Christmas trees
Is there a time for laying tables?
And the night is set to freeze
Đ. Balašević; dva recitala koje često izgovara nakon Provincijalke:
«…a putovao sam negde daleko.
U neke krajeve koje čak ni na ovom koncertu više ne smem nazvati svojima, kroz neke kotare…
I samo odjednom, primetio sam kako tornjevi crkava, kao senke brda, kao putokazi promiču u suprotnom pravcu. Znao sam da se vraćam…
Nisam znao kako, ali znao sam zašto.
I tek u Zablju, tu nadomak Zrenjana zaustavio me jedan besni milicajac kod crkve:
«Gde ćeš ti sad?» - pitao me
«Idem da zaprosim jednu devojku.» - rekao sam
«Sad? U pola četiri ujutro?
«Sad ili nikad!» - rekao sam ja
«Pa dobro» - reče milicajac
«Dobro» - reče i devojka svom srećom nešto kasnije.»
«…a postojao je jedan stari gvozdani most u Novom Sadu preko kog bi ona prelazila nekad i spuštala svoje svilene kose, kao mrežu do onih talasa, i tu su se, kao deverike, hvatali pramenovi mesečine na njene uvojke…
Ja nisam hteo da menjam svet – meni je ovaj bio sasvim dobar…
Nisam gledao u mikroskope,
Nisam izmišljao lekove protiv retkih bolesti,
Nisam hteo da uđem u enciklopedije…»
Hteo sam samo da prelazim preko tog mosta…
Ponekad, s njom…
I da je volim…
U Novom Sadu,
U gradu gdje više nema mostova…»
«…a putovao sam negde daleko.
U neke krajeve koje čak ni na ovom koncertu više ne smem nazvati svojima, kroz neke kotare…
I samo odjednom, primetio sam kako tornjevi crkava, kao senke brda, kao putokazi promiču u suprotnom pravcu. Znao sam da se vraćam…
Nisam znao kako, ali znao sam zašto.
I tek u Zablju, tu nadomak Zrenjana zaustavio me jedan besni milicajac kod crkve:
«Gde ćeš ti sad?» - pitao me
«Idem da zaprosim jednu devojku.» - rekao sam
«Sad? U pola četiri ujutro?
«Sad ili nikad!» - rekao sam ja
«Pa dobro» - reče milicajac
«Dobro» - reče i devojka svom srećom nešto kasnije.»
«…a postojao je jedan stari gvozdani most u Novom Sadu preko kog bi ona prelazila nekad i spuštala svoje svilene kose, kao mrežu do onih talasa, i tu su se, kao deverike, hvatali pramenovi mesečine na njene uvojke…
Ja nisam hteo da menjam svet – meni je ovaj bio sasvim dobar…
Nisam gledao u mikroskope,
Nisam izmišljao lekove protiv retkih bolesti,
Nisam hteo da uđem u enciklopedije…»
Hteo sam samo da prelazim preko tog mosta…
Ponekad, s njom…
I da je volim…
U Novom Sadu,
U gradu gdje više nema mostova…»
«Sanjaj za mene, hoćeš li? – reče dječak djevojčici. Sjedili su na vrhu vala i doručkovali.
Sve oko njih je djelovalo zauvijek njihovo.
«A kako se to radi, da se sanja za nekoga?»
«Za mene se to radi ovako: mora se zaboraviti gdje sam ja.» - reče dječak. «Kao u igri skrivača. Ja ću se tako dobro sakriti da ćeš ti pomisliti da me nema. Onda ćeš gledati svakojake slike za mene, bez mene.
«Ali, naći ću te?»
«Takva će biti moja skrivačica – da ćeš se sjetiti cijelog svijeta, a mene ćeš zaboraviti. Gledat ćeš sav svijet, a mene nećeš vidjeti. To se zove san – ono nešto nestvarno kao morska magla.»
«Ah, to ne mogu», žalostivo će djevojčica. «Previše tražiš. To je jedino što ti ne mogu učiniti.»
«Usudi se, pa to je samo igra.»
«Ne mogu se usuditi, ne mogu te zaboraviti, ne mogu te ne vidjeti.»
«Ali, ako te molim? Jer, ja bih htio malo sanjati. Gledati kako izgleda sunce, mjesec i sve ostalo bez vidljiva mene.»
«Ali, što će ti tako ružan san?»
«Onako, treba mi.» - odgovori tajanstveno dječak. Koža mu se prelijevala modro, sve modrije. Kosa mu se stala kovrčati sitno, sve sitnije, ruke su mu postale zlatne, sve zlatnije.»
«A poslije ću se probuditi?»
«Ja ću te probuditi, poljupcem.»
«Ah, ali…»
On joj stavi prst na usta i zagleda se u njezine oči, čas modre, čas plave.
«Da», reče ona i u pogledu joj zaiskriše suze budućeg sjećanja.
A pristala je, kažu, zbog poljupca.
Prije nego će utonuti u san – skrivačicu, ona promuca: «Kaži mi, gdje ćeš se sakriti? Šapni mi, da znam makar samo na kratak čas – prije nego što zaboravim.»
On se sagne, prisloni usne na njezino srce i prošapće: «Ovdje.»
V. Krmpotić , Kvintet solo
Sve oko njih je djelovalo zauvijek njihovo.
«A kako se to radi, da se sanja za nekoga?»
«Za mene se to radi ovako: mora se zaboraviti gdje sam ja.» - reče dječak. «Kao u igri skrivača. Ja ću se tako dobro sakriti da ćeš ti pomisliti da me nema. Onda ćeš gledati svakojake slike za mene, bez mene.
«Ali, naći ću te?»
«Takva će biti moja skrivačica – da ćeš se sjetiti cijelog svijeta, a mene ćeš zaboraviti. Gledat ćeš sav svijet, a mene nećeš vidjeti. To se zove san – ono nešto nestvarno kao morska magla.»
«Ah, to ne mogu», žalostivo će djevojčica. «Previše tražiš. To je jedino što ti ne mogu učiniti.»
«Usudi se, pa to je samo igra.»
«Ne mogu se usuditi, ne mogu te zaboraviti, ne mogu te ne vidjeti.»
«Ali, ako te molim? Jer, ja bih htio malo sanjati. Gledati kako izgleda sunce, mjesec i sve ostalo bez vidljiva mene.»
«Ali, što će ti tako ružan san?»
«Onako, treba mi.» - odgovori tajanstveno dječak. Koža mu se prelijevala modro, sve modrije. Kosa mu se stala kovrčati sitno, sve sitnije, ruke su mu postale zlatne, sve zlatnije.»
«A poslije ću se probuditi?»
«Ja ću te probuditi, poljupcem.»
«Ah, ali…»
On joj stavi prst na usta i zagleda se u njezine oči, čas modre, čas plave.
«Da», reče ona i u pogledu joj zaiskriše suze budućeg sjećanja.
A pristala je, kažu, zbog poljupca.
Prije nego će utonuti u san – skrivačicu, ona promuca: «Kaži mi, gdje ćeš se sakriti? Šapni mi, da znam makar samo na kratak čas – prije nego što zaboravim.»
On se sagne, prisloni usne na njezino srce i prošapće: «Ovdje.»
V. Krmpotić , Kvintet solo
When routine bites hard, and ambitions are low
And resentment rides high, but emotions won't grow
And we're changing our ways, taking different roads
Then love, love will tear us apart again --
Why is the bedroom so cold? You've turned away on your side
Is my timing that flawed - our respect run so dry?
Yet there's still this appeal that we've kept through our lives
Love, love will tear us apart again --
You cry out in your sleep - all my failings expose
There's a taste in my mouth, as desperation takes hold
Just that something so good just can't function no more
When love, love will tear us apart again --
by Ian Curtis
And resentment rides high, but emotions won't grow
And we're changing our ways, taking different roads
Then love, love will tear us apart again --
Why is the bedroom so cold? You've turned away on your side
Is my timing that flawed - our respect run so dry?
Yet there's still this appeal that we've kept through our lives
Love, love will tear us apart again --
You cry out in your sleep - all my failings expose
There's a taste in my mouth, as desperation takes hold
Just that something so good just can't function no more
When love, love will tear us apart again --
by Ian Curtis
Everybody's free (to wear sunscreen)- iz filma Big Kahoona
Ladies and Gentlemen of the class of ’99
If I could offer you only one tip for the future, sunscreen would be it.
The long term benefits of sunscreen have been proved by scientists whereas the rest of my advice has no basis more reliable than my own meandering experience…
I will dispense this advice now.
Enjoy the power and beauty of your youth; oh nevermind; you will not understand the power and beauty of your youth until they have faded.
But trust me, in 20 years you’ll look back at photos of yourself and recall in a way you can’t grasp now how much possibility lay before you and how fabulous you really looked….
You’re not as fat as you imagine.
Don’t worry about the future; or worry, but know that worrying is as effective as trying to solve an algebra equation by chewing bubblegum.
The real troubles in your life are apt to be things that never crossed your worried mind; the kind that blindside you at 4pm on some idle Tuesday.
Do one thing everyday that scares you.
Sing.
Don’t be reckless with other people’s hearts, don’t put up with people who are reckless with yours.
Floss.
Don’t waste your time on jealousy; sometimes you’re ahead, sometimes you’re behind…the race is long, and in the end, it’s only with yourself. Remember the compliments you receive, forget the insults; if you succeed in doing this, tell me how. Keep your old love letters, throw away your old bank statements.
Stretch
Don’t feel guilty if you don’t know what you want to do with your life…the most interesting people I know didn’t know at 22 what they wanted to do with their lives, some of the most interesting 40 year olds I know still don’t. Get plenty of calcium.
Be kind to your knees, you’ll miss them when they’re gone.
Maybe you’ll marry, maybe you won’t, maybe you’ll have children,maybe you won’t, maybe you’ll divorce at 40, maybe you’ll dance the funky chicken on your 75th wedding anniversary....what ever you do, don’t congratulate yourself too much or berate yourself either – your choices are half chance, so are everybody else’s.
Enjoy your body,
use it every way you can…don’t be afraid of it, or what other people think of it, it’s the greatest instrument you’ll ever own... Dance…even if you have nowhere to do it but in your own living room.
Read the directions, even if you don’t follow them. Do NOT read beauty magazines, they will only make you feel ugly.
Get to know your parents, you never know when they’ll be gone for good.
Be nice to your siblings; they are the best link to your past and the people most likely to stick with you in the future.Understand that friends come and go,but for the precious few you should hold on.
Work hard to bridge the gaps in geography and
lifestyle because the older you get, the more you need the people you knew when you were young.
Travel.
Accept certain inalienable truths, prices will rise, politicians will philander, you too will get old, and when you do you’ll fantasize that when you were young prices were reasonable, politicians were noble and children respected their elders.
Respect your elders.
Don’t expect anyone else to support you. Maybe you have a trust fund, maybe you have a wealthy spouse; but you never know when either one might run out.
Don’t mess too much with your hair, or by the time you're 40, it will look 85.
Be careful whose advice you buy, but, be patient with those who supply it.
Advice is a form of nostalgia, dispensing it is a way of fishing the past from the disposal, wiping it off, painting over the ugly parts and recycling it for more than it’s worth.
But trust me on the sunscreen...
Ladies and Gentlemen of the class of ’99
If I could offer you only one tip for the future, sunscreen would be it.
The long term benefits of sunscreen have been proved by scientists whereas the rest of my advice has no basis more reliable than my own meandering experience…
I will dispense this advice now.
Enjoy the power and beauty of your youth; oh nevermind; you will not understand the power and beauty of your youth until they have faded.
But trust me, in 20 years you’ll look back at photos of yourself and recall in a way you can’t grasp now how much possibility lay before you and how fabulous you really looked….
You’re not as fat as you imagine.
Don’t worry about the future; or worry, but know that worrying is as effective as trying to solve an algebra equation by chewing bubblegum.
The real troubles in your life are apt to be things that never crossed your worried mind; the kind that blindside you at 4pm on some idle Tuesday.
Do one thing everyday that scares you.
Sing.
Don’t be reckless with other people’s hearts, don’t put up with people who are reckless with yours.
Floss.
Don’t waste your time on jealousy; sometimes you’re ahead, sometimes you’re behind…the race is long, and in the end, it’s only with yourself. Remember the compliments you receive, forget the insults; if you succeed in doing this, tell me how. Keep your old love letters, throw away your old bank statements.
Stretch
Don’t feel guilty if you don’t know what you want to do with your life…the most interesting people I know didn’t know at 22 what they wanted to do with their lives, some of the most interesting 40 year olds I know still don’t. Get plenty of calcium.
Be kind to your knees, you’ll miss them when they’re gone.
Maybe you’ll marry, maybe you won’t, maybe you’ll have children,maybe you won’t, maybe you’ll divorce at 40, maybe you’ll dance the funky chicken on your 75th wedding anniversary....what ever you do, don’t congratulate yourself too much or berate yourself either – your choices are half chance, so are everybody else’s.
Enjoy your body,
use it every way you can…don’t be afraid of it, or what other people think of it, it’s the greatest instrument you’ll ever own... Dance…even if you have nowhere to do it but in your own living room.
Read the directions, even if you don’t follow them. Do NOT read beauty magazines, they will only make you feel ugly.
Get to know your parents, you never know when they’ll be gone for good.
Be nice to your siblings; they are the best link to your past and the people most likely to stick with you in the future.Understand that friends come and go,but for the precious few you should hold on.
Work hard to bridge the gaps in geography and
lifestyle because the older you get, the more you need the people you knew when you were young.
Travel.
Accept certain inalienable truths, prices will rise, politicians will philander, you too will get old, and when you do you’ll fantasize that when you were young prices were reasonable, politicians were noble and children respected their elders.
Respect your elders.
Don’t expect anyone else to support you. Maybe you have a trust fund, maybe you have a wealthy spouse; but you never know when either one might run out.
Don’t mess too much with your hair, or by the time you're 40, it will look 85.
Be careful whose advice you buy, but, be patient with those who supply it.
Advice is a form of nostalgia, dispensing it is a way of fishing the past from the disposal, wiping it off, painting over the ugly parts and recycling it for more than it’s worth.
But trust me on the sunscreen...
spomenila danica ovu stvar.. a kako oftopičarimo na drogom topiku...eto.. bas mi je sjela stvar... osmijeh na licu
Draga mama, zivot je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti
znas. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok
igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena jos ima u
neogranicenim kolicinama. I jos se drzim, jos kako se drzim.
I ne brini puno o tom sta cu biti, mogu se kockati, londrati,
piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad necu biti:
Kao Bane, dobri sin, tih i miran, čist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, vredni mrav, poslušan i učtiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.
kako kaze jedna legica za balasevica.. 'svasta on meni pametno kaze'
Draga mama, zivot je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti
znas. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok
igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena jos ima u
neogranicenim kolicinama. I jos se drzim, jos kako se drzim.
I ne brini puno o tom sta cu biti, mogu se kockati, londrati,
piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad necu biti:
Kao Bane, dobri sin, tih i miran, čist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, vredni mrav, poslušan i učtiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.
kako kaze jedna legica za balasevica.. 'svasta on meni pametno kaze'
Jeff i Wendy, kako ste me sad naježili sa Đoletom i Pušenjem!!!
Talasi lađe lome
Šta srce zna o tome
Srce je ludi Husar,
pijan i mlad
I te sam noći preplivao Dunav, dubok i strašan
Oprosti, velika reko, al' ja sam morao preko
Dolazim, sto dukata donosim
I kašmirsku maramu čudesnih boja
Dolazim da te opet zaprosim
Dok te drugom ne daju
Ljubavi moja
Talasi lađe lome
Šta srce zna o tome
Srce je ludi Husar,
pijan i mlad
I te sam noći preplivao Dunav, dubok i strašan
Oprosti, velika reko, al' ja sam morao preko
Dolazim, sto dukata donosim
I kašmirsku maramu čudesnih boja
Dolazim da te opet zaprosim
Dok te drugom ne daju
Ljubavi moja
"Danas sam čvrsto uvjeren da nitko nikog ne gubi jer zapravo nitko nikoga ne posjeduje. To je istinsko iskustvo slobode: imati najvažniju stvar na svijetu, a ne posjedovati je."
Paulo Coelho
"11 minuta"
ova mi je najdraža...divno!!!!
Paulo Coelho
"11 minuta"
ova mi je najdraža...divno!!!!
"Ljudi koje najviše razdiru strasti, najviše mogu i da uživaju u životnim slastima."
F. Kafka
F. Kafka
Re: Ona, koja vam oduzima dah
"Motherfucker"
Sammuel L. Jackson
Sammuel L. Jackson
BamBy
"Motherfucker"
Sammuel L. Jackson
svaka čast" Mjesto smrti ima svoju posve vlastitu moć. Dugo nakon što se tijelo odnese i izribaju krvave mrlje, takvo mjesto i nadalje zadržava sjećanje na ono što se dogodilo. Zadržava odjeke vriskova, oklijevajući miris straha. I poput crne rupe, ono u svoj vrtlog usisava napetu pozornost živih, koji se ne mogu okrenuti, ne mogu odoljeti a ne zaviriti u pakao."
"Nije zastala da bi se zapitala što je posljednje pomislio ili, da li je osjetio bol ili strah. Iako je israživala njegovu najskrovitiju unutrašnjost, iako mu je rasporila kožu i držala njegovo srce u svojim rukama, gospodin Samuel Knight ostao joj je stranac, šutljiv i nezahtjevan, i dragovoljno joj nudio svoje tajne. Mrtvaci su strpljivi. Ne žale se, ne prijete, ne laskaju. Mrtvaci te ne mogu povrijediti; to čine samo živi."
Tess Gerritsen; GRIJESI
Prijevod mi se čini malo čudan i manjkav, tako da mi nisu same rečenice oduzele dah. To su učinile misli koje iz njih izviru. Shvatit će svatko tko je bio na mjestu nečije smrti ili je držao nečije srce u rukama gledajući beživotno tijelo njegova vlasnika. Ova knjiga prikazuje puno dublje osjećaje od osjećaja gađenja i odbojnosti, s tim u svezi
"Nije zastala da bi se zapitala što je posljednje pomislio ili, da li je osjetio bol ili strah. Iako je israživala njegovu najskrovitiju unutrašnjost, iako mu je rasporila kožu i držala njegovo srce u svojim rukama, gospodin Samuel Knight ostao joj je stranac, šutljiv i nezahtjevan, i dragovoljno joj nudio svoje tajne. Mrtvaci su strpljivi. Ne žale se, ne prijete, ne laskaju. Mrtvaci te ne mogu povrijediti; to čine samo živi."
Tess Gerritsen; GRIJESI
Prijevod mi se čini malo čudan i manjkav, tako da mi nisu same rečenice oduzele dah. To su učinile misli koje iz njih izviru. Shvatit će svatko tko je bio na mjestu nečije smrti ili je držao nečije srce u rukama gledajući beživotno tijelo njegova vlasnika. Ova knjiga prikazuje puno dublje osjećaje od osjećaja gađenja i odbojnosti, s tim u svezi
O pojedincu
Ja sam sam.
Ja imam svoje probleme, svoje neprijatelje
Mene više boli zub nego svi problemi čovječanstva.
Ja ne želim vašu pomoć.
Vi mi ne možete pomoći.
Ne želim vašu sreću.
Ne želim vašu budućnost.
Ja imam sve čemu se vi nadate, za što se borite,
o čemu sanjate.
Ja imam mnogo težih problema nego što su vaši
Ostavite me na miru.
Ja sam sam.
Ja pripadam samo sebi, a ne vama.
Ja imam svoju pravdu i svoje ideale.
Ja imam svoju majku i svoga oca.
Ja nemam razlog da se borim za ono za što se vi borite.
Ginite, to je vaša sudbina, ne moja.
Nemojte se boriti za mene, ja to nisam tražio.
Osobno junaštvo je stvar svakog glupog čovjeka!
Matija Bečković
Ja sam sam.
Ja imam svoje probleme, svoje neprijatelje
Mene više boli zub nego svi problemi čovječanstva.
Ja ne želim vašu pomoć.
Vi mi ne možete pomoći.
Ne želim vašu sreću.
Ne želim vašu budućnost.
Ja imam sve čemu se vi nadate, za što se borite,
o čemu sanjate.
Ja imam mnogo težih problema nego što su vaši
Ostavite me na miru.
Ja sam sam.
Ja pripadam samo sebi, a ne vama.
Ja imam svoju pravdu i svoje ideale.
Ja imam svoju majku i svoga oca.
Ja nemam razlog da se borim za ono za što se vi borite.
Ginite, to je vaša sudbina, ne moja.
Nemojte se boriti za mene, ja to nisam tražio.
Osobno junaštvo je stvar svakog glupog čovjeka!
Matija Bečković
mare"Ljudi koje najviše razdiru strasti, najviše mogu i da uživaju u životnim slastima."
F. Kafka
ni ja to ne bih bolje rekao...
gazda777ni ja to ne bih bolje rekao...
heh, a ponadah se da si ubacio koji citat
mogu svoju najdražu napisati:
ona: on me više nije volio.
on: više voljeti...je nemoguće.
ona: on me više nije volio.
on: više voljeti...je nemoguće.
gazda777mogu svoju najdražu napisati:
ona: on me više nije volio.
on: više voljeti...je nemoguće.
Ah, šarmeru... još kad se to ne bi odnosilo na kavu...
mare
"Ljudi koje najviše razdiru strasti, najviše mogu i da uživaju u životnim slastima."
F. Kafka
I'm too old for this shit....
(Danny Glover)
paperje
allende je spomenuo balaševića?
...odjednom, raspored madeža na njenim leđima kao tajna mapa pokazao mi je u koju zvezdu ćemo se zagledati...
Ovo nema smisla vaditi iz konteksta... s tim da si malo fulao citat.. pa da popravimo (nisam to dugo niti slušao niti svirao, valjda ću znati):
Napiši mi pesmu, mazila se.... nisam znao da li ću umeti. Reči jesu moje igračke... cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa.... i svaki put mi je druga slika u očima kad zažmurim.
Ali.... postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari.... neprevodive u reči.... ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je.... i nisam znao da li ću umeti. Voleo sam je tako lako i tako sam teško to znao da pokažem.
A onda odjednom..... raspored mladeža na njenim leđima, kao tajna mapa, pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako... eto ti pesma... ludo jedna.....
I moj omiljeni filmski... Blade Runner.. kada replikant (robot stvoren na ljudsku sliku i priliku) Roy shvaća da umire i da neće živjeti vječno...
"I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched C-beams glitter in the dark near the Tannhauser gate. All those moments will be lost in time... like tears.... in the rain.
Time to die....."
"I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched C-beams glitter in the dark near the Tannhauser gate. All those moments will be lost in time... like tears.... in the rain.
Time to die....."
gazda777
mogu svoju najdražu napisati:
ona: on me više nije volio.
on: više voljeti...je nemoguće.
ti ovo napisao?
sada si se izdao........
Ništa bez Đoleta...
... to je tako, ne pravi od tuge nauku...
... to je tako, ne pravi od tuge nauku...
wendygazda777mogu svoju najdražu napisati:
ona: on me više nije volio.
on: više voljeti...je nemoguće.
Ah, šarmeru... još kad se to ne bi odnosilo na kavu...
no comment...
DanicaVgazda777
mogu svoju najdražu napisati:
ona: on me više nije volio.
on: više voljeti...je nemoguće.
ti ovo napisao?
sada si se izdao........
aha, napisao. ali ne i izrekao.
wendy
Ništa bez Đoleta...
... to je tako, ne pravi od tuge nauku...
Zna mala, zna....
zluschZna mala, zna....
joj, što VOLEM kad volimo Đoleta... Sve prave su ljubavi tužne!!!
“Kada bi Ilijina kočija, ili Apolonova, ili bilo koji mitski nebeski brod zastao pred mojim vratima, mislim da bih točno znao gdje trebam sjesti, a kad bismo poletjeli, s tankoćutnom bliskošću prepoznavao bih sve oblake i tajanstva kraj kojih bismo prošli.”
Leonard Cohen
Leonard Cohen
moze tu neki post kao samostalni uradak...??
Janis
Sve prave su ljubavi tužne!!!
ne bih htjela ulaziti u tu temu...naježim se kad počnem razmišljati o tome i to od bjesas...prava ljubav ne bi trebala biti tužna...prava ljubav bi trebala biti "once and for all"...
jel ko može definirati rijec LJUBAV????
daniel-202
jel ko može definirati rijec LJUBAV????
jako teško...ali ću ti probati dočarati osjećaj za koji bi ja smatrala da je ljubav...zapravo više sklop osjećaja...
recimo da je to ono kad upoznaš osobu i vidiš sve njene vrline i mane i pomisliš kako se jako razlikujete i da to neće ići...nakon toga provedeš malo vremena s tom osobom i shvatiš da su ti te mane jako simpatične i da svaki puta kada očekuješ kontakt s tom osobom,bilo sastanak ili telefonski potiv ili poruku,imaš onaj čudni osjećaj u želucu...to je zaljubljenost...i onda budeš duže s tom osobom i shvatiš da ti je jako lijepo s njom i da ti nitko drugi ne treba...i da bi učinio sve kako bi usrečio tu osobu i živiš iz dana u dan za to da se čujete,vidite i budete zajedno i za to da ta osoba bude sretna s tobom...jer svaki puta kada je ta osoba sretna i ti si i obrnuto...nema onog čudnog osjećaja u želucu više ali osjećaš da je otišlo još dublje...
i kada se dogodi nešto loše da preko svega možeš prijeći i oprostiti sve...to sve naravno ne uključuje prevaru...iako i to možeš oprostiti...ali mislim da je u svemu najbitnije da se ne možeš ljutiti na tu osobu...čak i kada to jako želiš...jer te taj osjećaj...to što bi nazvali ljubav tjera na to da shvatiš ništa nije važnije od te osobe...
to ti je nešto kao kad si slijep i uživaš u tome i u svakome trenutku korištenja drugih osjetila...nešto iznad ovog primitivnog doživljavanja okoline...
malo sam pretjerala
zeko
daniel-202
jel ko može definirati rijec LJUBAV????
jako teško...ali ću ti probati dočarati osjećaj za koji bi ja smatrala da je ljubav...zapravo više sklop osjećaja...
recimo da je to ono kad upoznaš osobu i vidiš sve njene vrline i mane i pomisliš kako se jako razlikujete i da to neće ići...nakon toga provedeš malo vremena s tom osobom i shvatiš da su ti te mane jako simpatične i da svaki puta kada očekuješ kontakt s tom osobom,bilo sastanak ili telefonski potiv ili poruku,imaš onaj čudni osjećaj u želucu...to je zaljubljenost...i onda budeš duže s tom osobom i shvatiš da ti je jako lijepo s njom i da ti nitko drugi ne treba...i da bi učinio sve kako bi usrečio tu osobu i živiš iz dana u dan za to da se čujete,vidite i budete zajedno i za to da ta osoba bude sretna s tobom...jer svaki puta kada je ta osoba sretna i ti si i obrnuto...nema onog čudnog osjećaja u želucu više ali osjećaš da je otišlo još dublje...
i kada se dogodi nešto loše da preko svega možeš prijeći i oprostiti sve...to sve naravno ne uključuje prevaru...iako i to možeš oprostiti...ali mislim da je u svemu najbitnije da se ne možeš ljutiti na tu osobu...čak i kada to jako želiš...jer te taj osjećaj...to što bi nazvali ljubav tjera na to da shvatiš ništa nije važnije od te osobe...
to ti je nešto kao kad si slijep i uživaš u tome i u svakome trenutku korištenja drugih osjetila...nešto iznad ovog primitivnog doživljavanja okoline...
malo sam pretjerala
slažem se sa svime što si napisala
ma ovih dana sam nešto ispirirana tim ljubavnim temama...i imam dosta pisati o tome...
ali na žalost ne iz pozitivnog iskustva
ali na žalost ne iz pozitivnog iskustva
darkmarkmoze tu neki post kao samostalni uradak...??
pa, bilo bi to jako lijepo
zekoto ti je nešto kao kad si slijep i uživaš u tome i u svakome trenutku korištenja drugih osjetila...nešto iznad ovog primitivnog doživljavanja okoline...
Lijepo
Netko je tiho veceras dozivao svoje crne pse!Daleko u sivoj magli nazirali su se obrisi grada koji je spavao sam!Slojevi hladnoce i zeleni barsun krili su neciji san!Crna ograda od zeljeza i kamen na kojem ruze vise necvatu!Negdje iza svega toga i dan je mozda bio ljubicast i plav!I ljudi su mozda hodali i ptice su mozda letjele... visoko iznad crkvenog tornja!Progutat cu i ja malo samoce da se i moje groblje probudi i potrci u bjeli zagrljaj!Na kamenim ulicama gdje se cuju zvuci gitare;gdje sljepac trazi neko toplo mjesto gdje ce sjest;ispisat cu svoju pricu da je i nebo kad svane dan; procita.I na kraj svega neka nepise poanata jer prva kisa kada padne vise nece ostati nista!Samo ce kestenje u zagrljaju majcine krosnje stajati uspravno na mekanoj zemlji,izgazenoj od vremena i koraka!Netko je tiho veceras dozivao svoje pse,a onda sve tise,i tise,i tise!
Polako i necujno samo su rijeci koracale na putu sto je ostavio dan!Misli su se igrale i pjevale neku pjesmu koju sam vec negdje cuo!Zrak je bio pomalo ostar,i svaki put kada bi udahnuo osjetio bi kao da mi ga i srce udise!Na nebu su se oblaci ispreplitali kao da su htjeli da se moj pogled zaljepi za nebo!U polju makova,daleko od svega,sapat se suljao trazeci moj san!Bijele ruke trazile su svilene jorgane,i poruku od Boga da li ce past prvi snjeg!A sunce je i dalje svojim zlatom grijalo moje zatvorene oci!Nije se dalo omesti bas kao ni moja zelja da saznam gdje sam!Moje se tijelo usidrilo za obalu neizvjesnosti!Daleko od svega i ptice su negdje pobjegle!Samo je odgovor sjedio negdje sam!Negdje na tom otoku stavio je svoju glavu medju koljena i cekao da ga netko nadje!Ali on se nije mogao sjetit da svake noci on postane sjena ,i da mu zvijezde ukradu glas! Ja sam neraskidiva veza ovih rijeci!
Polako i necujno samo su rijeci koracale na putu sto je ostavio dan!Misli su se igrale i pjevale neku pjesmu koju sam vec negdje cuo!Zrak je bio pomalo ostar,i svaki put kada bi udahnuo osjetio bi kao da mi ga i srce udise!Na nebu su se oblaci ispreplitali kao da su htjeli da se moj pogled zaljepi za nebo!U polju makova,daleko od svega,sapat se suljao trazeci moj san!Bijele ruke trazile su svilene jorgane,i poruku od Boga da li ce past prvi snjeg!A sunce je i dalje svojim zlatom grijalo moje zatvorene oci!Nije se dalo omesti bas kao ni moja zelja da saznam gdje sam!Moje se tijelo usidrilo za obalu neizvjesnosti!Daleko od svega i ptice su negdje pobjegle!Samo je odgovor sjedio negdje sam!Negdje na tom otoku stavio je svoju glavu medju koljena i cekao da ga netko nadje!Ali on se nije mogao sjetit da svake noci on postane sjena ,i da mu zvijezde ukradu glas! Ja sam neraskidiva veza ovih rijeci!
Re: Ona, koja vam oduzima dah
... I budi takva kakva jesi,
ne mijenjaj se za sva blaga...
Uvijek nek' ti mis'o resi
ona tiha patnja draga...
... Ma koliko bila žena,
uvijek više tajna budi...
Budi šutnja, al' iskrena,
nek' te vječno slute ljudi...
... Nažalost, ne znam autora ovih stihova, niti ima li ih još... Dobila sam ih, očarali su me, zapamtila sam ih za vjeke vjekova...
ne mijenjaj se za sva blaga...
Uvijek nek' ti mis'o resi
ona tiha patnja draga...
... Ma koliko bila žena,
uvijek više tajna budi...
Budi šutnja, al' iskrena,
nek' te vječno slute ljudi...
... Nažalost, ne znam autora ovih stihova, niti ima li ih još... Dobila sam ih, očarali su me, zapamtila sam ih za vjeke vjekova...
"...pa ipak, nije nesreca sto me se ona ne seca
ma kakvi, nesreca je sto se ja nje secam..."
"...Nisam te nikad cuvao
nisam te nikada mazio, pazio
tvoju sam ljubav gazio
svemu smisljao broj..."
"..Suvise tajni u ocima
u zlatni okov je prstic pao
molio me dugi pogled da je kradem
dovraga, kafa je gorcila
al taj sam ukus od nekud znao
probao sam jednom davno divlji
badem..."
Balašević
ma kakvi, nesreca je sto se ja nje secam..."
"...Nisam te nikad cuvao
nisam te nikada mazio, pazio
tvoju sam ljubav gazio
svemu smisljao broj..."
"..Suvise tajni u ocima
u zlatni okov je prstic pao
molio me dugi pogled da je kradem
dovraga, kafa je gorcila
al taj sam ukus od nekud znao
probao sam jednom davno divlji
badem..."
Balašević
"Jednom kad usne
Ne bude htjele
U strancu utjehu traziti,
Suze ce srcu sapnuti da je pogrijesilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedno voljelo.
Kada tuga jednom
Na vrata dode,
A samoca zaboli,
Hoces li moci ime moje
Sa usana svojih skloniti?"
Ne bude htjele
U strancu utjehu traziti,
Suze ce srcu sapnuti da je pogrijesilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedno voljelo.
Kada tuga jednom
Na vrata dode,
A samoca zaboli,
Hoces li moci ime moje
Sa usana svojih skloniti?"
"Ljubav ne gleda očima,već dušom;zato je krilati Amor na slikama slijep:"
W.Shakespeare "San ljetne noći"
W.Shakespeare "San ljetne noći"
Re: Ona, koja vam oduzima dah
meni ovo oduzima dah 
prekrasno!!!!!!!!!!!! "> "> ">
"> "> ">Ela -opca opasnost- moja najdraza pjesma
evo jedan citat: "Ka’ krugovi na vodi srića biži od mene"
evo jedan citat: "Ka’ krugovi na vodi srića biži od mene"
dujeEla -opca opasnost- moja najdraza pjesma
evo jedan citat: "Ka’ krugovi na vodi srića biži od mene"
prekrasan tekst,
citat
Ovaj mi je najdrazi:
"Živin u svom svitu
u skrovištu od pakla,
gledan jude di trče
a nijedan se nije maka"
"Živin u svom svitu
u skrovištu od pakla,
gledan jude di trče
a nijedan se nije maka"
dujeOvaj mi je najdrazi:
"Živin u svom svitu
u skrovištu od pakla,
gledan jude di trče
a nijedan se nije maka"
dobar...
"Lako je kad te neko
ni ne zavoli
tad samo tamna strana
srca zaboli
tesko je kad za nekog jedinog
i svog postanes zrnce soli
tesko je kad tvoj neko
prestane da te voli.."
Balašević
ni ne zavoli
tad samo tamna strana
srca zaboli
tesko je kad za nekog jedinog
i svog postanes zrnce soli
tesko je kad tvoj neko
prestane da te voli.."
Balašević
"Svako je jutro novo usce Poteci kao recica.
Neka se trnje plete gusce Nebo je tvoja precica
I zdrobi lazne dijamante ko ljusku supljeg oraha
Nek bulevari sveta pamte muziku tvojih koraka"
Neka se trnje plete gusce Nebo je tvoja precica
I zdrobi lazne dijamante ko ljusku supljeg oraha
Nek bulevari sveta pamte muziku tvojih koraka"
"Gospodo draga, dragi čelnici
pri zdravim očima vi ste sljepnici"
pri zdravim očima vi ste sljepnici"
duje"Gospodo draga, dragi čelnici
pri zdravim očima vi ste sljepnici"
"srce poče kao dete da se otima,
tražili smo se po prethodnim životima.."
tražili smo se po prethodnim životima.."
"lako je tebi kad ti imas mene"
wendyuh, naježila sam se od glave do pete.. odmah ju čujem..
"i ljubim dobre, ljubim lake,
neke prave, a neke ne...
i sve su vile, sve su kraljice
i sve su nevažne naspram nje..."
duje
"lako je tebi kad ti imas mene"
ako misliš na bijelo dugme, ide "tebi je lako, jer ti imaš mene.."
"Lady In Red
Is dancing with me
Cheek to cheek
There’s nobody here
Just you and me
It’s where I want to be"
ok, prihvacam opasku
Is dancing with me
Cheek to cheek
There’s nobody here
Just you and me
It’s where I want to be"
ok, prihvacam opasku
Tajne su tu zato da ih neko nasluti...
Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...
Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...
ela
Tajne su tu zato da ih neko nasluti...
Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...
ona kroz smeh čvrsto svoju kajdanku stišće,
ne drhti on, to je samo to uvelo lišće..
je i ova...
Plima banalnosti tvoj svet zapljuskuje k'o Atlantidu
Dok šmrka bioskop, fali ti neko da napravi geg
Da ti za rođendan ispiše sonet na komšijskom zidu
I s bandom cigana pod tvojim prozorom utaba sneg?
Na podmetaču još crtam tvoj profil
Suvisna pitanja izbegnem fintom
Ime ti ispišem u svakoj strofi... Nevidljivom tintom
Pod mojom jelkom do proleća stoji...
Jedino dar tebi namenjen
Zauvek fosil tvog struka postoji...
Na mome dlanu okamenjen
Plima banalnosti tvoj svet zapljuskuje k'o Atlantidu
Dok šmrka bioskop, fali ti neko da napravi geg
Da ti za rođendan ispiše sonet na komšijskom zidu
I s bandom cigana pod tvojim prozorom utaba sneg?
Na podmetaču još crtam tvoj profil
Suvisna pitanja izbegnem fintom
Ime ti ispišem u svakoj strofi... Nevidljivom tintom
Pod mojom jelkom do proleća stoji...
Jedino dar tebi namenjen
Zauvek fosil tvog struka postoji...
Na mome dlanu okamenjen
From grace I fell in love with Her
Scent and feline lure
And jade woodland eyes that ushered in the impurest
"Erotic, laden fantasies amid this warm Autumn night
She lulled me away from the rich masquerade
And together we clung in the bloodletting moonlight"
Pearled luna, what spell didst thou cast on me?
Her icy kiss fervoured my neck
Like whispering waves 'pon Acheron's beach
In a whirl of sweet voices and statues
That phantomed the dying trees
This debauched seductress in black, took me....
Scent and feline lure
And jade woodland eyes that ushered in the impurest
"Erotic, laden fantasies amid this warm Autumn night
She lulled me away from the rich masquerade
And together we clung in the bloodletting moonlight"
Pearled luna, what spell didst thou cast on me?
Her icy kiss fervoured my neck
Like whispering waves 'pon Acheron's beach
In a whirl of sweet voices and statues
That phantomed the dying trees
This debauched seductress in black, took me....
...Cold was my soul
Untold was the pain
I faced when you left me
A rose in the rain
So I swore to thy razor
That never, enchained
Would your dark nails of faith
Be pushed through my veins again...
Untold was the pain
I faced when you left me
A rose in the rain
So I swore to thy razor
That never, enchained
Would your dark nails of faith
Be pushed through my veins again...
...Upon these seas,
wherein I drowned so many times,
I scatter the ashes of destiny.
Still my flames are in hunger.
With fire in my heart
shall I greet the shores ahead.
Though, I know not what will burn...
wherein I drowned so many times,
I scatter the ashes of destiny.
Still my flames are in hunger.
With fire in my heart
shall I greet the shores ahead.
Though, I know not what will burn...
"If the sun refused to shine, I would still be loving you.
When mountains crumble to the sea, there will still be you and me.
Kind woman, I give you my all, Kind woman, nothing more.
Little drops of rain whisper of the pain, tears of loves lost in the days gone by.
My love is strong, with you there is no wrong,
together we shall go until we die. My, my, my.
An inspiration is what you are to me, inspiration, look... see.
And so today, my world it smiles, your hand in mine, we walk the miles,
Thanks to you it will be done, for you to me are the only one.
Happiness, no more be sad, happiness....I'm glad.
If the sun refused to shine, I would still be loving you.
When mountains crumble to the sea, there will still be you and me."
led zeppelin, thank you
za mene definitivno u vrhu najljepših ljubavih stihova...
When mountains crumble to the sea, there will still be you and me.
Kind woman, I give you my all, Kind woman, nothing more.
Little drops of rain whisper of the pain, tears of loves lost in the days gone by.
My love is strong, with you there is no wrong,
together we shall go until we die. My, my, my.
An inspiration is what you are to me, inspiration, look... see.
And so today, my world it smiles, your hand in mine, we walk the miles,
Thanks to you it will be done, for you to me are the only one.
Happiness, no more be sad, happiness....I'm glad.
If the sun refused to shine, I would still be loving you.
When mountains crumble to the sea, there will still be you and me."
led zeppelin, thank you
za mene definitivno u vrhu najljepših ljubavih stihova...
Lako je tebi,ti izlaz nadjes lako
odes i ostavis mi,bolne uspomene
Ne mogu lepo da zaboravim tek tako
ja svoje sutra pisem kao proslo vreme
A da si makar bio los da imam razlog da zaboravim
ne bi u meni bio jos nasla bih snage da ozdravim
Voleo si jagode sa slagom onih dana
kada si ih uzimao kradom sa mojih usana
Okrenem se, svuda oko mene i posle tebe ti
kako reci da je nase proslo vreme neznosti
Cudno je kako ljubav brzo bledi
sad mi drage pesme tako tuzno zvuce
I kad zagrmi bol mi dusu sledi
a tvoj me zagrljaj cuvao do juce
I kada zagrmi bol mi dusu sledi
a tvoj me zagrljaj cuvao do juce
A da si makar bio los da imam razlog da zaboravim
ne bi u meni bio jos nasla bih snage da ozdravim
odes i ostavis mi,bolne uspomene
Ne mogu lepo da zaboravim tek tako
ja svoje sutra pisem kao proslo vreme
A da si makar bio los da imam razlog da zaboravim
ne bi u meni bio jos nasla bih snage da ozdravim
Voleo si jagode sa slagom onih dana
kada si ih uzimao kradom sa mojih usana
Okrenem se, svuda oko mene i posle tebe ti
kako reci da je nase proslo vreme neznosti
Cudno je kako ljubav brzo bledi
sad mi drage pesme tako tuzno zvuce
I kad zagrmi bol mi dusu sledi
a tvoj me zagrljaj cuvao do juce
I kada zagrmi bol mi dusu sledi
a tvoj me zagrljaj cuvao do juce
A da si makar bio los da imam razlog da zaboravim
ne bi u meni bio jos nasla bih snage da ozdravim
...Lonely in a cell
I still hear the voices of the wind
And rule at times great areas
Greater than you'll ever know
This moment leaves no time to think
The past is always limited
But in my dreams dwells everything
And never again shall I let you in...
I still hear the voices of the wind
And rule at times great areas
Greater than you'll ever know
This moment leaves no time to think
The past is always limited
But in my dreams dwells everything
And never again shall I let you in...
kučići i kučke mahali su repom, a ja bespomoćan ko riba na suvom.
o nečemu lepom pričao sam slepom i sve svoje istine pevao sam gluvom.
ako te ima, pomozi mi, bože, duša mi je godinama trovana.
čovek je zbir creva, kostiju i kože,
čovek je vreća govana!
ovih dana ja sam bolestan od ljudi,
nmoj da me diraš, sutra me probudi..
o nečemu lepom pričao sam slepom i sve svoje istine pevao sam gluvom.
ako te ima, pomozi mi, bože, duša mi je godinama trovana.
čovek je zbir creva, kostiju i kože,
čovek je vreća govana!
ovih dana ja sam bolestan od ljudi,
nmoj da me diraš, sutra me probudi..
Moje su srce sahranili ljudi
U svakom oku ja vidim mu grob
Hladan mi kamen ispuni grudi
Da gledam muke grobara svog
Ja nosim rane što krvare večno
I prezir što se u meni koprca
O noći, čuvaj mi otrovne misli
I slike leša mog zaklanog srca ...
U svakom oku ja vidim mu grob
Hladan mi kamen ispuni grudi
Da gledam muke grobara svog
Ja nosim rane što krvare večno
I prezir što se u meni koprca
O noći, čuvaj mi otrovne misli
I slike leša mog zaklanog srca ...
Metalucifer
Moje su srce sahranili ljudi
U svakom oku ja vidim mu grob
Hladan mi kamen ispuni grudi
Da gledam muke grobara svog
Ja nosim rane što krvare večno
I prezir što se u meni koprca
O noći, čuvaj mi otrovne misli
I slike leša mog zaklanog srca ...
jesi razmišljao o nekoj stručnoj pomoći?
ček,odgovorit ću ti čim dođem do zraka od smijeha...
"U svijetu u kojem se kretala ona nije bila na cijeni,za jedan osmijeh su se davale tisuće dolara,a ljepota duše nije vrijedila niti jednog.Bilo je to prokletstvo sadašnjice,civilizacije koje je uvelike jurila prema savršenstvu,zapostavljajući ono najvažnije,zapostavljajući samu dušu čovjeka.Nikada se nije mogla pomiriti s tim,ali ona nije bila ta koja je bila predodređena da mijenja svijet.Jednostavno je bila prisiljena živjeti po pravilima koja su joj nametnuta.Zato je ona pokazivala vanjskom svijetu samo ono što su oni željeli vidjeti.Odavno je naučila da ne smije srce nikom servirati na pladnju,jer bi inače bila povrijeđena...Njena nutrina je bila samo njena,a maska s kojom je koračala kroz svijet samo je krila ono što ona nije željela pokazati...." ops:">
ops:">Re: Ona, koja vam oduzima dah
MarelicaKišević,prekrasno... evo još jedna: Samo da se uz tebe budim,meni na svijetu ne treba više...da svaku tvoju mijenu slutim,da zrak u tvojoj blizini dišem...samo da tiho uz tebe šutim,prisutan kao svjetlost bez glasa, i da ti oči očima ćutim,kao da ću te izgubiti sad,ovoga časa... I budi takva kakva jesi,
ne mijenjaj se za sva blaga...
Uvijek nek' ti mis'o resi
ona tiha patnja draga...
... Ma koliko bila žena,
uvijek više tajna budi...
Budi šutnja, al' iskrena,
nek' te vječno slute ljudi...
... Nažalost, ne znam autora ovih stihova, niti ima li ih još... Dobila sam ih, očarali su me, zapamtila sam ih za vjeke vjekova...
...hej, tebe ne bih mjenjao
to nije prazan stih...
to nije prazan stih...
saying i love you
is not the words i want to hear from you
is not that i want you
not to say but if you only knew
how easy it would be to show me how you feel
more than words
is all you have to do to make it real
then you wouldn't have to say
that you love me
cause i'd already know...
is not the words i want to hear from you
is not that i want you
not to say but if you only knew
how easy it would be to show me how you feel
more than words
is all you have to do to make it real
then you wouldn't have to say
that you love me
cause i'd already know...
i would have given you all of my heart
but there's someone who thorn it apart
and she've taken almost all there i've got
but if you want i'll try to love again
baby i'll try to love again but i know
the first cut is the deepest
baby i know
the first cut is the deepest
case when it comes to being lucky she's first
when it comes to lovin' me she's worst
cause when it comes to being loved she is first
that's why i know
first cut is the deepest...
but there's someone who thorn it apart
and she've taken almost all there i've got
but if you want i'll try to love again
baby i'll try to love again but i know
the first cut is the deepest
baby i know
the first cut is the deepest
case when it comes to being lucky she's first
when it comes to lovin' me she's worst
cause when it comes to being loved she is first
that's why i know
first cut is the deepest...
Tebi
Inspiracijo moga zivota
Svaki tren
Proveden sa tobom
Ostao je zabelezen
Duboko
U meni
Kuda god krenem
Ma sta da radim
I na javi
I u snu
Tvoj lik mi je
Pred ocima
Treperi
U izmaglici secanja
I gleda me blago,
Tako nezno
I nevino
Kako samo ti umes
Ti si kao bajka
Mirisljava moja
Kao cvet koji nikad
Ne vene
Maco
Ti si kao sunce
Koje nam zivot daje
Tako topla
I sjajna
Tako velika
I zuta
Devojcice moja
Jedina moja ljubavi
Inspiracijo moga zivota
Svaki tren
Proveden sa tobom
Ostao je zabelezen
Duboko
U meni
Kuda god krenem
Ma sta da radim
I na javi
I u snu
Tvoj lik mi je
Pred ocima
Treperi
U izmaglici secanja
I gleda me blago,
Tako nezno
I nevino
Kako samo ti umes
Ti si kao bajka
Mirisljava moja
Kao cvet koji nikad
Ne vene
Maco
Ti si kao sunce
Koje nam zivot daje
Tako topla
I sjajna
Tako velika
I zuta
Devojcice moja
Jedina moja ljubavi
Moje su nebo vezali zicom
Po mome mozgu crtaju sheme
Zele jos jednu kopiju svoju
Da njome vrate nestalo vreme.
Al' ne dam svoje ja ideale
I jes' cu snove umesto hleba
Ja svoju srecu nosim sa sobom
Ona je parce slobodnog neba.
Nebo, Elektricni orgazam
Po mome mozgu crtaju sheme
Zele jos jednu kopiju svoju
Da njome vrate nestalo vreme.
Al' ne dam svoje ja ideale
I jes' cu snove umesto hleba
Ja svoju srecu nosim sa sobom
Ona je parce slobodnog neba.
Nebo, Elektricni orgazam
Ravnodusan prema placu,
obozavam ilovacu.
Gotova je moja muka,
pa se smejem iz sanduka.
Oko mene su, u stvari,
licemeri i govnari,
svako mi za dusu pije,
a znam, lazu drkadzije,
svako ko je tu plakao,
poslo bi me u pakao.
A gore mi pevaju popovi,
i nasledjuju me lopovi.
Sapucu samozvani proroci:
Upropastise ga poroci,
dok izjavljuju saucesce,
pljuju po meni sve cesce i zesce,
na glavu mi stavljaju lovore,
drze mi posmrtne govore,
stoka sto laze kako zine,
preuvelicava moje vrline.
Ravnodusan preme placu,
i konacno sasvim sam,
obozavam ilovacu,
ne moze mi nista sljam.
Mozda nema ko da place,
pa placaju narikace,
mnogo sveta, divan sprovod,
za pijanku sjajan povod,
ko u svakom dobrom vicu
sreca je na svakom licu,
grobar ceka napojnicu,
jos po jedna za ubicu,
za presrecnu porodicu,
i veselu udovicu!
by Riblja Čorba..
ono gore su Idoli
ps. corba mi je heben tekstopisac... bez obzira sto je četnik
obozavam ilovacu.
Gotova je moja muka,
pa se smejem iz sanduka.
Oko mene su, u stvari,
licemeri i govnari,
svako mi za dusu pije,
a znam, lazu drkadzije,
svako ko je tu plakao,
poslo bi me u pakao.
A gore mi pevaju popovi,
i nasledjuju me lopovi.
Sapucu samozvani proroci:
Upropastise ga poroci,
dok izjavljuju saucesce,
pljuju po meni sve cesce i zesce,
na glavu mi stavljaju lovore,
drze mi posmrtne govore,
stoka sto laze kako zine,
preuvelicava moje vrline.
Ravnodusan preme placu,
i konacno sasvim sam,
obozavam ilovacu,
ne moze mi nista sljam.
Mozda nema ko da place,
pa placaju narikace,
mnogo sveta, divan sprovod,
za pijanku sjajan povod,
ko u svakom dobrom vicu
sreca je na svakom licu,
grobar ceka napojnicu,
jos po jedna za ubicu,
za presrecnu porodicu,
i veselu udovicu!
by Riblja Čorba..
ono gore su Idoli
ps. corba mi je heben tekstopisac... bez obzira sto je četnik
Its just the nearness of you
Its not the pale moon that excites me
That thrills and delights me,
Oh no
Its just the nearness of you
It isn’t your sweet conversation
That brings this sensation,
Oh no
Its just the nearness of you
When I’m in your arms
And I feel you so close to me
All my wildest dreams
Came true
Its just the nearness of you
I need no soft lights to enchant me
If you’ll only grant me
The right
To hold you ever so tight
And to feel in the night
The nearness of you.
The nearness of you.
To feel the nearness of you
keith richards - nearness of you
Its not the pale moon that excites me
That thrills and delights me,
Oh no
Its just the nearness of you
It isn’t your sweet conversation
That brings this sensation,
Oh no
Its just the nearness of you
When I’m in your arms
And I feel you so close to me
All my wildest dreams
Came true
Its just the nearness of you
I need no soft lights to enchant me
If you’ll only grant me
The right
To hold you ever so tight
And to feel in the night
The nearness of you.
The nearness of you.
To feel the nearness of you
keith richards - nearness of you
Umiru jeleni
Umiru jeleni, i sad u meni tamo gde si bila slomilo se jutro,
Ko ti je rekao da snovi tamne, nikad neću znati,
Jer biću samo trag čoveka, biću vodja skitnica.
Nek bude dan, kad divlje ptice krenu, preko istog mosta ja ću preći,
Ako me tamo čeka tvoja senka, nista neću reći,
Jer biću samo trag čoveka, i biću vodja skitnica.
Ne brini, ne brini, jeleni umiru sami.
Na brini, ne brini, jeleni umiru sami.
Neša Leptir (Nebojša Radulović), možda se netko sjeća koncerta u STUC-u... davno.
Umiru jeleni, i sad u meni tamo gde si bila slomilo se jutro,
Ko ti je rekao da snovi tamne, nikad neću znati,
Jer biću samo trag čoveka, biću vodja skitnica.
Nek bude dan, kad divlje ptice krenu, preko istog mosta ja ću preći,
Ako me tamo čeka tvoja senka, nista neću reći,
Jer biću samo trag čoveka, i biću vodja skitnica.
Ne brini, ne brini, jeleni umiru sami.
Na brini, ne brini, jeleni umiru sami.
Neša Leptir (Nebojša Radulović), možda se netko sjeća koncerta u STUC-u... davno.
Ratne igre
Kad srušimo mostove
I kada pustimo mačeve
Poželim da su naše igre
Ratne igre, bar malo nežnije.
Nije važno ko počinje
Uvek na kraju ćutimo
Kad mnogo treba reći
A nema reči, reči za istinu.
Nek sada ratne igre prestanu
Jer više ničeg nema u tebi, u meni
U mome srcu kiše padaju
U duši veju crni snegovi.
Ti uvek odviše ponosna
Ja tvrdoglav kao noć
I ko će koga prvi zvati
Ko kome dati ruke za dodire.
I opet loše se osećam
Kružim kao zao vuk
Jer mnogo toga treba reći
A nema reči, reči za istinu.
Nek sada ratne igre prestanu
Jer vise ničeg nema u tebi, u meni
U mome srcu kiše padaju
U duši veju crni snegovi.
Kerber
Kad srušimo mostove
I kada pustimo mačeve
Poželim da su naše igre
Ratne igre, bar malo nežnije.
Nije važno ko počinje
Uvek na kraju ćutimo
Kad mnogo treba reći
A nema reči, reči za istinu.
Nek sada ratne igre prestanu
Jer više ničeg nema u tebi, u meni
U mome srcu kiše padaju
U duši veju crni snegovi.
Ti uvek odviše ponosna
Ja tvrdoglav kao noć
I ko će koga prvi zvati
Ko kome dati ruke za dodire.
I opet loše se osećam
Kružim kao zao vuk
Jer mnogo toga treba reći
A nema reči, reči za istinu.
Nek sada ratne igre prestanu
Jer vise ničeg nema u tebi, u meni
U mome srcu kiše padaju
U duši veju crni snegovi.
Kerber
Sebe dugo sam trazio
Precicom znanom zalutao
Pred mojim vratima
Ona je cekala ranjenog jelena.
Krive staze sam gazio
Stotinu puta posrnuo
U svojim snovima
Ona je cuvala ranjenog jelena.
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam vidio njene poglede
Kao svila bile su njene utjehe.
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam shvatio sto je trpila
Zbog svoga ranjenog jelena.
Toga jutra sam stigao
Svjestan da sam zakasnio
Pred mojim vratima
Njenih tragova nema, nema nikoga.
A ja i dalje gazim
Snijegove duboke, koprive i dukate
Na svijetu jedina
Ona je cekala ranjenog jelena.
Osmi putnik
Precicom znanom zalutao
Pred mojim vratima
Ona je cekala ranjenog jelena.
Krive staze sam gazio
Stotinu puta posrnuo
U svojim snovima
Ona je cuvala ranjenog jelena.
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam vidio njene poglede
Kao svila bile su njene utjehe.
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam shvatio sto je trpila
Zbog svoga ranjenog jelena.
Toga jutra sam stigao
Svjestan da sam zakasnio
Pred mojim vratima
Njenih tragova nema, nema nikoga.
A ja i dalje gazim
Snijegove duboke, koprive i dukate
Na svijetu jedina
Ona je cekala ranjenog jelena.
Osmi putnik
...ko nije drvo razumeo prvo,
pa tek onda sadio
taj nije ništa uradio...
I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
đ.b.
pa tek onda sadio
taj nije ništa uradio...
I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.
đ.b.
Kad me jednom noć ne isprati u zoru
Kad me tvoji poljupci ne probude
Pusti jugu neka prospe me po moru
Neću suze i po dobru pamti me
Kad me tvoji poljupci ne probude
Pusti jugu neka prospe me po moru
Neću suze i po dobru pamti me
elaSebe dugo sam trazio
Precicom znanom zalutao
Pred mojim vratima
Ona je cekala ranjenog jelena.
Krive staze sam gazio
Stotinu puta posrnuo
U svojim snovima
Ona je cuvala ranjenog jelena.
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam vidio njene poglede
Kao svila bile su njene utjehe.
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam shvatio sto je trpila
Zbog svoga ranjenog jelena.
Toga jutra sam stigao
Svjestan da sam zakasnio
Pred mojim vratima
Njenih tragova nema, nema nikoga.
A ja i dalje gazim
Snijegove duboke, koprive i dukate
Na svijetu jedina
Ona je cekala ranjenog jelena.
Osmi putnik
Pipi,svaka čast!Zlatno doba Putnika dok je još Džibo pjevao...odlična stvar,a i on je jedini na našoj estradi koga cijenim.Lik je car totalni...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
"Odupirao sam se svemu što je bilo nedolično, što mi se činilo divljim, što nije bilo pitomost. Uporno sam i marljivo težio savršenstvu, ali nisam postao savršen nego prazan. A kad se to dogodilo, u srcu sam osjetio lom. Polako sam postao svjestan da cilj života nije u nečemu postati najbolji, nego naći svoje pravo mjesto pod suncem. Manje je, naime, učinio onaj koji je do savršenstva razvio samo jednu sposobnost, od onoga koji je u sklad doveo sve svoje osobine, ma kako skromne one bile"
Divlji konj
Divlji konj
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Neprihvaćanje vlastitog položaja nevolja je iz koje proizlaze sve ostale neprilike u životu jednog konja. Neprihvaćanje i opiranje dva su smjera našeg djelovanja. Zapravo jurimo na neka druga mjesta za udobnostima i vjerujemo da je ondje sreća. Ne pada nam na pamet da je sreća baš tu gdje stojimo i da uzalud lupa na naše srce. Mi to svoje srce stišćemo i stežemo, tvrdo nam je kao kamen, a sreća je poput sjemenke koja traži razmekšano, vlažno od suza i toplo srce puno osjećaja. Izvana možeš čuti što te volja, tko zna kako velika djela, a ipak nećeš biti sretan, ostat ćeš jadan. Po sreću moraš u svoju dubinu. Ona je uvijek s tobom, ali su um, oči i srce zauzeti travom. Stalno vučeš tu svoju glavu po tlu i ne odvajaš je od zemlje. Pa kako bi onda ugledao svoju sreću? Uzalud on obigrava oko tebe, privlači tvoju pažnju. Ti zuriš samo u zeleno busenje i halapljivo ga proždireš. To je tvoja sudbina, konjiću. I onda kad si sit i pun mješine, e, tada bi ti išao za srećom. A sreća je laka i lepršava, brzo ti odmiče jer si ti trom, lijen i ne voliš napuštati toplinu vlastite postelje. Samo tvoj duh može uloviti sreću, a on je utamničen u tebi. Stoga se tvoja sreća i ti cijelog života i ne sretnete.
Divlji konj
Divlji konj
Kraljica
Milo moje, stvari stoje
da medju nama gotovo je
nista nije kao prije
jer tuga vodu ne pije
I sto mi znace tvoje rijeci
da me nitko tako nece voljeti
meni osmijeh dusu lijeci
a na ljubav ja cu cekati
Bez tebe ja sam kraljica
svoje sudbine gospodarica
bez tebe, duso, zivim dobro, znaj
necu vise u tvoj zagrljaj, u tvoj zagrljaj
Ono malo sto si dao
neka tebi ostane
a sve moje nestalo je
poslije duge godine
I sto mi znace tvoje rijeci
da samoca ubija
meni osmijeh dusu lijeci
bicu svoja il' nicija
Milo moje, stvari stoje
da medju nama gotovo je
nista nije kao prije
jer tuga vodu ne pije
I sto mi znace tvoje rijeci
da me nitko tako nece voljeti
meni osmijeh dusu lijeci
a na ljubav ja cu cekati
Bez tebe ja sam kraljica
svoje sudbine gospodarica
bez tebe, duso, zivim dobro, znaj
necu vise u tvoj zagrljaj, u tvoj zagrljaj
Ono malo sto si dao
neka tebi ostane
a sve moje nestalo je
poslije duge godine
I sto mi znace tvoje rijeci
da samoca ubija
meni osmijeh dusu lijeci
bicu svoja il' nicija
Re: Ona, koja vam oduzima dah
ROĐENI DVADESET TREĆE, STRIJELJANI ČETRDESET DRUGE
Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona,
mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja.
Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se
gleda posljednji put, bili su vozovi koji se vraćaju
prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima,
s tužnim makovimajednog vojničkog ljeta, s divnim
smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.
A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,
na Južnim Bulevarima i Kejovima Rastanka,
na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena tijela daće dječacima.
Nisu se vratili.
Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih strijeljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
(1953, Izet Sarajlić)
Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona,
mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja.
Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se
gleda posljednji put, bili su vozovi koji se vraćaju
prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima,
s tužnim makovimajednog vojničkog ljeta, s divnim
smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.
A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,
na Južnim Bulevarima i Kejovima Rastanka,
na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena tijela daće dječacima.
Nisu se vratili.
Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih strijeljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
(1953, Izet Sarajlić)
MetaluciferelaSebe dugo sam trazio
Precicom znanom zalutao
Pred mojim vratima
Ona je cekala ranjenog jelena.
Krive staze sam gazio
Stotinu puta posrnuo
U svojim snovima
Ona je cuvala ranjenog jelena.
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam vidio njene poglede
Kao svila bile su njene utjehe.
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam shvatio sto je trpila
Zbog svoga ranjenog jelena.
Toga jutra sam stigao
Svjestan da sam zakasnio
Pred mojim vratima
Njenih tragova nema, nema nikoga.
A ja i dalje gazim
Snijegove duboke, koprive i dukate
Na svijetu jedina
Ona je cekala ranjenog jelena.
Osmi putnik
Pipi,svaka čast!Zlatno doba Putnika dok je još Džibo pjevao...odlična stvar,a i on je jedini na našoj estradi koga cijenim.Lik je car totalni...
duugo godina seckam vene na ovu..jedan od najdražih...
Naposletku
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za točak bršljan ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledećem bregu...
Okopniće moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuška" u snegu...
Tvoje usne su trazile moje
moje tijelo prekrilo je tvoje
ljubavni cin pod s vodom nebeskim
i krici sto paraju u noc
U zagrljaju svome imala si mene
u ocima tvojim, vidio sam sebe
ljubavna strast oduzela tijela i nas
Ref.
Ove noci te nije, nije te sram
ove noci bas sve zelim da ti dam
ove noci u nama rodila se moc
ovo je nasa, nasa prva noc
Poljupci su moji prosipali tebe
dok si snazno ti zeljela mene
drhtava tijela tazila su spas
i oduzela glas
Na ramenu mome sklopila si oci
u ovoj divnoj i proljetnoj noci
tvoja ljepota u meni je simbol zivota
thompson
moje tijelo prekrilo je tvoje
ljubavni cin pod s vodom nebeskim
i krici sto paraju u noc
U zagrljaju svome imala si mene
u ocima tvojim, vidio sam sebe
ljubavna strast oduzela tijela i nas
Ref.
Ove noci te nije, nije te sram
ove noci bas sve zelim da ti dam
ove noci u nama rodila se moc
ovo je nasa, nasa prva noc
Poljupci su moji prosipali tebe
dok si snazno ti zeljela mene
drhtava tijela tazila su spas
i oduzela glas
Na ramenu mome sklopila si oci
u ovoj divnoj i proljetnoj noci
tvoja ljepota u meni je simbol zivota
thompson Divlje Jagode - Zauvijek tvoj
Zima je, Decembar, mokri snijegovi
Svuda su tragovi tvoji ostali
Na tren pomislim, nisam ni za šta
Nikad gore godine, dušo, vjeruj mi.
Sjećanja me bole sva, moja ljubavi
Šibaju me vjetrovi, modri vjetrovi.
Zauvijek tvoj (tvoj) ...
Zauvijek tvoj (zauvijek tvoj) ...
Sjećam se, ti i ja, moja jedina
Pamtim sve, ti i ja, plave ulice
Mjesec svud oko nas, a ti ljubiš me
Topla si, drhtiš sva, da li sjećas se?
Stajala si tu kraj mene, sva u suzama
Kao srna uplašena, zbunjena.
Zauvijek tvoj (tvoj) ...
Zauvijek tvoj (zauvijek tvoj) ...
Zima je, Decembar, mokri snijegovi
Svuda su tragovi tvoji ostali
Na tren pomislim, nisam ni za šta
Nikad gore godine, dušo, vjeruj mi.
Sjećanja me bole sva, moja ljubavi
Šibaju me vjetrovi, modri vjetrovi.
Zauvijek tvoj (tvoj) ...
Zauvijek tvoj (zauvijek tvoj) ...
Sjećam se, ti i ja, moja jedina
Pamtim sve, ti i ja, plave ulice
Mjesec svud oko nas, a ti ljubiš me
Topla si, drhtiš sva, da li sjećas se?
Stajala si tu kraj mene, sva u suzama
Kao srna uplašena, zbunjena.
Zauvijek tvoj (tvoj) ...
Zauvijek tvoj (zauvijek tvoj) ...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
wendyMala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
(1953, Izet Sarajlić)
ajme, otkud ti to znaš?
legica_os
Tvoje usne su trazile moje
moje tijelo prekrilo je tvoje
ljubavni cin pod s vodom nebeskim
i krici sto paraju u noc
U zagrljaju svome imala si mene
u ocima tvojim, vidio sam sebe
ljubavna strast oduzela tijela i nas
Ref.
Ove noci te nije, nije te sram
ove noci bas sve zelim da ti dam
ove noci u nama rodila se moc
ovo je nasa, nasa prva noc
Poljupci su moji prosipali tebe
dok si snazno ti zeljela mene
drhtava tijela tazila su spas
i oduzela glas
Na ramenu mome sklopila si oci
u ovoj divnoj i proljetnoj noci
tvoja ljepota u meni je simbol zivota
ZAR TO NE PJEVA ONAJ MALI TIHO ORLIĆ???
mislim da nije Thompson, ali pjesma mi je super
Znate l' priču o Vasi Ladačkom?
I ja sam je tek onomad čuo...
Jednom devet dana nije izlazio iz birtije,
Kažu da je bio čudna sorta.
Otac mu je bio sitni paor,
Ranio je sedam gladni usti.
Mati mu je bila plava, tiha, nežna, jektičava,
Umrla je s trideset i nešto.
Imali su par jutara zemlje,
Malu kuću na kraju sokaka,
Na astalu navek leba
Taman tol'ko kol'ko treba,
Al' je Vasa 'teo mnogo više...
Želeo je konje vrane, po livadi razigrane,
Sat, sa zlatnim lancem i salaše...
Želeo je njive plodne, vinograde blagorodne,
U karuce pregnute čilaše...
Samo,
Nije mog'o da ih ima...
Voleo je lepu, al' sirotu.
Uz'o bi je, samo da je znao:
Voleš jednom u životu,
Sad, bogatu il' sirotu?
To ne bira pamet nego srce.
Sve se nad'o da će ljubav proći,
Zanavek je otiš'o iz sela.
Nikad nije pis'o nikom,
Venč'o se sas miraždžikom,
Jedinicom ćerkom nekog gazde...
Dobio je konje vrane, po livadi razigrane,
Sat, sa zlatnim lancem, i salaše...
Dobio je njive plodne, vinograde blagorodne,
U karuce pregnute čilaše...
Sve je im'o, ništa im'o nije...
Propio se, nije prošlo mnogo,
Dušu svoju đavolu je prod'o.
Znali su ga svi birtaši,
Tražio je spas u čaši,
Ali nije mog'o da ga nađe.
Mlad je, kažu, bio kad je umro
Sred birtije, od srčane kapi.
Klonula mu samo glava,
K'o da drema, k'o da spava...
I još pamte šta je zadnje rek'o:
Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih...
Džaba bilo sata... I salaša...
Džaba bilo njiva plodnih... Vinograda blagorodnih...
Džaba bilo karuca... Čilaša...
Kada nisam s onom koju volem...
E... Kada nisam s onom koju volem...
Znate l' priču o Vasi Ladačkom?
I ja sam je tek onomad čuo...
Čak i oni slični njemu,
Kada razmisle o svemu,
Kažu da je bio – čudna sorta...
ovo je jedna od mojih najdražih, đole je legenda
I ja sam je tek onomad čuo...
Jednom devet dana nije izlazio iz birtije,
Kažu da je bio čudna sorta.
Otac mu je bio sitni paor,
Ranio je sedam gladni usti.
Mati mu je bila plava, tiha, nežna, jektičava,
Umrla je s trideset i nešto.
Imali su par jutara zemlje,
Malu kuću na kraju sokaka,
Na astalu navek leba
Taman tol'ko kol'ko treba,
Al' je Vasa 'teo mnogo više...
Želeo je konje vrane, po livadi razigrane,
Sat, sa zlatnim lancem i salaše...
Želeo je njive plodne, vinograde blagorodne,
U karuce pregnute čilaše...
Samo,
Nije mog'o da ih ima...
Voleo je lepu, al' sirotu.
Uz'o bi je, samo da je znao:
Voleš jednom u životu,
Sad, bogatu il' sirotu?
To ne bira pamet nego srce.
Sve se nad'o da će ljubav proći,
Zanavek je otiš'o iz sela.
Nikad nije pis'o nikom,
Venč'o se sas miraždžikom,
Jedinicom ćerkom nekog gazde...
Dobio je konje vrane, po livadi razigrane,
Sat, sa zlatnim lancem, i salaše...
Dobio je njive plodne, vinograde blagorodne,
U karuce pregnute čilaše...
Sve je im'o, ništa im'o nije...
Propio se, nije prošlo mnogo,
Dušu svoju đavolu je prod'o.
Znali su ga svi birtaši,
Tražio je spas u čaši,
Ali nije mog'o da ga nađe.
Mlad je, kažu, bio kad je umro
Sred birtije, od srčane kapi.
Klonula mu samo glava,
K'o da drema, k'o da spava...
I još pamte šta je zadnje rek'o:
Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih...
Džaba bilo sata... I salaša...
Džaba bilo njiva plodnih... Vinograda blagorodnih...
Džaba bilo karuca... Čilaša...
Kada nisam s onom koju volem...
E... Kada nisam s onom koju volem...
Znate l' priču o Vasi Ladačkom?
I ja sam je tek onomad čuo...
Čak i oni slični njemu,
Kada razmisle o svemu,
Kažu da je bio – čudna sorta...
ovo je jedna od mojih najdražih, đole je legenda
Re: Ona, koja vam oduzima dah
DanicaVajme, otkud ti to znaš?
Heh, kako ne bih znala
Za mene, jedan od najdražih pjesnika našeg podneblja. Ako ne i najdraži.
PIŠI MI NA ZELENU ADRESU LJETA
Piši mi na zelenu adresu ljeta.
Poljupci koje mi šaljes neka bude posljednje večernje novosti.
Glava mi je puna nekih divnih soneta,
a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti.
Jutros su opet pisali nešto povodom moje
najnovije zbirke.
O uticajima ponovo izmislili su čitave priče.
Najveći uticaj na mene izvršila je
jedna apsolventkinja germanistike,
ali to su precutali, jer, zaboga, koga se to tiče.
Koga se tiče to što si ti za mene i Honolulu i Madagaskar i Meksiko,
Istorija koju, klecajući, obiđoh uzduž i poprijeko.
Tvoje ime nije ušlo ni u jedan leksikon.
Nema te ni u jednoj enciklopediji,
ni u jednom "Ko je ko"
Ali za mene ti si sve, kao vojniku prvi dan mira,
krevet i suze i cvijeće u vazi.
Tvoje oči su mi jedina lektira
u ovom danu koji prolazi i odlazi.
Izet Sarajlić
Sanjam kako idem pored tebe
....ali kad te u daljini ugledam,
prelazim na drugu stranu, protivnu,
gdje me nećeš opaziti
između prolaznika mnogih.
Pred tobom se sakrivam
za uglove ulične
ili za široka stabla.
U noći sanjam kako idem pored tebe..
grehota što D.Tadijanovića ne spomenuh, ali ovo nije uglazbljeno
....ali kad te u daljini ugledam,
prelazim na drugu stranu, protivnu,
gdje me nećeš opaziti
između prolaznika mnogih.
Pred tobom se sakrivam
za uglove ulične
ili za široka stabla.
U noći sanjam kako idem pored tebe..
grehota što D.Tadijanovića ne spomenuh, ali ovo nije uglazbljeno
neću izdat ja Boga nikada
neću gasit sunce koje s neba sja
neću zbog tebe rukom na sebe
jer ti me voliš i ti se moliš
za mene.............
neću gasit sunce koje s neba sja
neću zbog tebe rukom na sebe
jer ti me voliš i ti se moliš
za mene.............
Ima li nešto o zelenim očima sa dugim trepavicama, škembavim zubima, kvrgavim koljenima?????????
neja
Ima li nešto o zelenim očima sa dugim trepavicama, škembavim zubima, kvrgavim koljenima?????????
zelene oči bile su mojeeeeeeee te divne oči ko sunca sjajjjjjjjjjj ni sama ne znam zašto ih volim,što mojoj sreći došao je krajjjjjjjjjj
"> CAJKA ">cajke su na drugom forumu
znači nema ništa
morati ću ja napisati nešto o kvrgavim koljenima
sve i da znam, moram da te depiliram
znači nema ništa
morati ću ja napisati nešto o kvrgavim koljenima
sve i da znam, moram da te depiliram
A ja evo nekad sjetim se
što moj ćaća znao reći je
sve ti duše sine slavonske
uz pjesmu prebole
al ne oproste...
što moj ćaća znao reći je
sve ti duše sine slavonske
uz pjesmu prebole
al ne oproste...
Cyclone Temple - Sister (Until We Meet Again)
I hear you call my name
I turn and you're not there
If these four walls could speak
They'd tell me what you felt
You cry yourself to sleep
A pain no one can share
Never felt such emptiness
This void's consuming me
I can't talk to you no more about my troubled thoughts
You seem so far away but always in my heart
No harm can come to thee I've lost you to the dark
Until we meet again please forget me not
Sister I'm in pain
Did your heartbeat pound with each raindrop
As your blood was washed away
Why does it take the loss of someone
To make you value all you do and say
No yesterday
No tomorrow
Only memories and photographs
No sunlight
No rainbows
All that once was is now black
Memories run through my mind
Of the days gone by
What I felt was never said
Something only time could mend
Never seem to miss the well
Until the well runs dry
Why didn't I say it when I had the chance
So tragic how it ends
Tomorrow never came Yesterday is gone
Never to return Like darkness gives to dawn
For you pain is just a word now
Time has no meaning
Never to return
Peacefully sleeping
I hear you call my name
I turn and you're not there
If these four walls could speak
They'd tell me what you felt
You cry yourself to sleep
A pain no one can share
Never felt such emptiness
This void's consuming me
I can't talk to you no more about my troubled thoughts
You seem so far away but always in my heart
No harm can come to thee I've lost you to the dark
Until we meet again please forget me not
Sister I'm in pain
Did your heartbeat pound with each raindrop
As your blood was washed away
Why does it take the loss of someone
To make you value all you do and say
No yesterday
No tomorrow
Only memories and photographs
No sunlight
No rainbows
All that once was is now black
Memories run through my mind
Of the days gone by
What I felt was never said
Something only time could mend
Never seem to miss the well
Until the well runs dry
Why didn't I say it when I had the chance
So tragic how it ends
Tomorrow never came Yesterday is gone
Never to return Like darkness gives to dawn
For you pain is just a word now
Time has no meaning
Never to return
Peacefully sleeping
Toga jutra sam stigao putnickom klasom
pa kuci sa stanice casom
kroz baste i precice znane
a u vojsci sam stekao druga do groba
i hronicnu upalu zgloba
suvenir na strazarske dane
Usao sam na prstima
mati bese vec budna
i brzo se prekrstila
rece, proslo je ko za cas
bas si stigao dobro
jer svatovi su tu do nas
pa ce ti svirati, a ti ces birati
Svadba bese ko svadba
i sta da se prica
parada pijanstva i kica
i poznata cura u belom
vec po redu pozeleh im zdravlja i srece
iz ruku mi otela cvece
i sakrila pogled pod velom
Tad me spazise cigani
kum je trazio pesmu
al' ja sam stig'o, briga njih
sirok osmeh i zlatan zub
znam da nije ti lako
al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi sta cemo svirati
Ref.
Svirajte mi jesen stize, dunjo moja
jesen rana, nek zazvone tambure u transu
znam da nije pesma ova
za veselje i svatovac
al' ja moram cuti tu romansu
Svirajte mi jesen stize, dunjo moja
al' polako da mi ne bi koja rec promakla
sklon'te case i bokale
razbio bih svet od sale
da je samo slucajno od stakla, dunjo moja
Retko odlazim kuci, a pisem jos redje
i slike su bledje i bledje
pa lepe potiskuju ruzne
al' nekad porucim pice
i tako to krene
pa stignem u svatove njene
sve prave su ljubavi tuzne
Nikom ne pricam o tome
brzo dodje taj talas
i znam da cu da potonem
spas mi donose cigani, oni imaju srce
za svakog od nas, briga njih
oni me pitaju sta da sviraju
Djordje Balasevic
Svirajte mi jesen stize
pa kuci sa stanice casom
kroz baste i precice znane
a u vojsci sam stekao druga do groba
i hronicnu upalu zgloba
suvenir na strazarske dane
Usao sam na prstima
mati bese vec budna
i brzo se prekrstila
rece, proslo je ko za cas
bas si stigao dobro
jer svatovi su tu do nas
pa ce ti svirati, a ti ces birati
Svadba bese ko svadba
i sta da se prica
parada pijanstva i kica
i poznata cura u belom
vec po redu pozeleh im zdravlja i srece
iz ruku mi otela cvece
i sakrila pogled pod velom
Tad me spazise cigani
kum je trazio pesmu
al' ja sam stig'o, briga njih
sirok osmeh i zlatan zub
znam da nije ti lako
al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi sta cemo svirati
Ref.
Svirajte mi jesen stize, dunjo moja
jesen rana, nek zazvone tambure u transu
znam da nije pesma ova
za veselje i svatovac
al' ja moram cuti tu romansu
Svirajte mi jesen stize, dunjo moja
al' polako da mi ne bi koja rec promakla
sklon'te case i bokale
razbio bih svet od sale
da je samo slucajno od stakla, dunjo moja
Retko odlazim kuci, a pisem jos redje
i slike su bledje i bledje
pa lepe potiskuju ruzne
al' nekad porucim pice
i tako to krene
pa stignem u svatove njene
sve prave su ljubavi tuzne
Nikom ne pricam o tome
brzo dodje taj talas
i znam da cu da potonem
spas mi donose cigani, oni imaju srce
za svakog od nas, briga njih
oni me pitaju sta da sviraju
Djordje Balasevic
Svirajte mi jesen stize
Ti samo budi dovoljno daleko
za mene postoji drugi neko
cije ce reci manje da bole
cije ce ruke lepse da vole
Ti samo budi tamna sena
za mene stizu lepsa vremena
ulice nove, nova lica
i jedno nebo prepuno ptica
Ti samo budi srcu trag
jos ce mi neko biti drag
jos cu sa nekim naci srecu
nikad te vise voleti necu Generacija 5
eee ...... nađoh još jednu za seckati venice
za mene postoji drugi neko
cije ce reci manje da bole
cije ce ruke lepse da vole
Ti samo budi tamna sena
za mene stizu lepsa vremena
ulice nove, nova lica
i jedno nebo prepuno ptica
Ti samo budi srcu trag
jos ce mi neko biti drag
jos cu sa nekim naci srecu
nikad te vise voleti necu Generacija 5
eee ...... nađoh još jednu za seckati venice
sve nježne riječi svijeta
sačuvao sam za te
u pjesmama mojim....
ubi me oliver svaki puta sečem vene
sačuvao sam za te
u pjesmama mojim....
ubi me oliver svaki puta sečem vene
neja
sve nježne riječi svijeta
sačuvao sam za te
u pjesmama mojim....
ubi me oliver svaki puta sečem vene
moj lipi anđele pogledaj u mene
ako nas tužne jutrom probude
sačuvaj osmijeh za mene aaaaaaaaaaaaaaaaa
ti, ti si se zaljubila,jedne ljetne večeri.....
volio bi da te ne volim....ops:">
it´s only words, and words is all I have to take your hart ....
fria como el viento, peligrosa como un mar..
španjolski mi nije najbolji al obožavam luis miguela
volio bi da te ne volim....
ops:">
it´s only words, and words is all I have to take your hart ....
fria como el viento, peligrosa como un mar..
španjolski mi nije najbolji al obožavam luis miguela
Snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede, kad s tobom ostare...
Đole
Đole
AnastazijaSnovi najčešće vrede tek kad s tobom osede, kad s tobom ostare...
Đole
užas istinito ali to naravno tako zna sročiti samo jedan čovjek
"Na svim mojim crkvama,
satovi su stali.
Kazaljke se, srecom,
bas tada sklopise
sto hiljada reci znam,
al' jedna mi fali,
da nju kako treba opisem"
Balasevic
satovi su stali.
Kazaljke se, srecom,
bas tada sklopise
sto hiljada reci znam,
al' jedna mi fali,
da nju kako treba opisem"
Balasevic
hm, jeste se svi zaljepili za Balaševića...
priznajem da zna pogoditi, ali ne podnosim manipulatore.
priznajem da zna pogoditi, ali ne podnosim manipulatore.
Ja najvolim Matka Jelavića!!!!!!!!!!!!
Kada pjeva "Majko stara" lupam čaše...ops:">
al ne bi oprostila niti Goranu Karanu...
Kada pjeva "Majko stara" lupam čaše...
ops:">
al ne bi oprostila niti Goranu Karanu...
neja
Ja najvolim Matka Jelavića!!!!!!!!!!!!
Kada pjeva "Majko stara" lupam čaše...
al ne bi oprostila niti Goranu Karanu...
Sve poet do poeta.... i Tin odozgora popizdi od ljubomore kad čuje ove talente
Pa šta onda, volim ja i Tina, i Vesnu Parun (ti koja imaš nevinije ruke),svojevremeno cure su otkidale i na Desanku Maksimović
to bi ti trebalo biti poznato, ako imaš te godine
Drogirala sam se i na Lorcu, De La Martina..
Ukusi su različiti, zavisno od situacije (srca, dana, noći...) svaki put mi neka draža
evo ti jedna od Bogdana, to još nismo načeli
"Tko te ima, taj te nema"
kiss
to bi ti trebalo biti poznato, ako imaš te godine
Drogirala sam se i na Lorcu, De La Martina..
Ukusi su različiti, zavisno od situacije (srca, dana, noći...) svaki put mi neka draža
evo ti jedna od Bogdana, to još nismo načeli
"Tko te ima, taj te nema"
kiss
Beyond The Dark Sun
... For years I have traveled in coldness,
But my heart is warm as the darkened sun above me...
Nothing can never take away
What I've seen with these tired eyes
Face of the weeping night
And the shade of the fading light
The dawn will never rise again for my eyes
And I will never sleep again
I've lost my hope time after time
Cause the light has vanished from the sky
Now when the darkness has become part of me
I got to let my shadows free
Cause I never looked behind, I never tried to find
Something that could have made me one
Now when the sorrow has taken control of me
I got to let my shadows free
Cause I never looked behind, I never tried to find
Something that could have made me one
Something that I could reach the Sun
... For years I have traveled in coldness,
But my heart is warm as the darkened sun above me...
Nothing can never take away
What I've seen with these tired eyes
Face of the weeping night
And the shade of the fading light
The dawn will never rise again for my eyes
And I will never sleep again
I've lost my hope time after time
Cause the light has vanished from the sky
Now when the darkness has become part of me
I got to let my shadows free
Cause I never looked behind, I never tried to find
Something that could have made me one
Now when the sorrow has taken control of me
I got to let my shadows free
Cause I never looked behind, I never tried to find
Something that could have made me one
Something that I could reach the Sun
Re: Ona, koja vam oduzima dah
tu ima mjesta samo za jednu i jedinu neponovljivu SANDRU DABO!
Kako je srcu mome
u njemu radosti nema
dal' oni pomisle nekad
sta mi sudbina sprema..........
u njemu radosti nema
dal' oni pomisle nekad
sta mi sudbina sprema..........
Molim te ne idi
ostani jos malo
nemoj da odes
do tebe mi je stalo
Zar ti nije dovoljno
sto zelim s tobom
da prozivim zivot cijeli
da cu te vjecno voljeti
Tvoje srce jos uvjek ljubav krije
i znam da me volis ko prije
nemoj da sumnjas
nista lazno nije
ostani jos malo
nemoj da odes
do tebe mi je stalo
Zar ti nije dovoljno
sto zelim s tobom
da prozivim zivot cijeli
da cu te vjecno voljeti
Tvoje srce jos uvjek ljubav krije
i znam da me volis ko prije
nemoj da sumnjas
nista lazno nije
Gdje si sad, moj andjele
sto te nema kraj mene
sto te nema da te opet ljubim
moj andjele
Gdje si sad, moj andjele
tko se budi kraj tebe
reci, tko ti ljubi usne i grudi
moj andjele
Gdje si sad dok spava grad
gdje si sad dok jos sam mlad
gdje si da mi vratis uspomene sve
gdje si sad dok svicu iste zore
dok nam sumi isto more
gdje si, gdje si sad, moj andjele
sto te nema kraj mene
sto te nema da te opet ljubim
moj andjele
Gdje si sad, moj andjele
tko se budi kraj tebe
reci, tko ti ljubi usne i grudi
moj andjele
Gdje si sad dok spava grad
gdje si sad dok jos sam mlad
gdje si da mi vratis uspomene sve
gdje si sad dok svicu iste zore
dok nam sumi isto more
gdje si, gdje si sad, moj andjele
Ne pristajem
Na ništa manje od pripadanja Tebi
Ne pristajem!
Riječi koje brišu moje snove o ljubavi,
Pretvarajući ih u sasvim običnu,
Nestvarnu igru mašte
Ne želim čuti!
Istinu, ako je istina,
Da odreći se moram sebe jer nisam bezgrešan,
Jer skrivam i kradem vrijeme darivajući ga tebi,
Pretačući ga u snove
Ne prihvaćam!
Istinu, ako je istina,
Da odreći se moram tebe
Jer uz tebe jedino dišem dahom Slobode,
S prezirom odbacujem!
Ne, nije mi važno kako će me nazvati
Oni koji nemaju hrabrosti priznati
Da nikada nisu se darovali cijeli,
Da samo jednom u životu
Zagrliš nekoga ljubavlju
Kakvom ja grlim tebe.
Vratiti se postojanju
U neiskrenosti
Ne pristajem!
moj Kike
Na ništa manje od pripadanja Tebi
Ne pristajem!
Riječi koje brišu moje snove o ljubavi,
Pretvarajući ih u sasvim običnu,
Nestvarnu igru mašte
Ne želim čuti!
Istinu, ako je istina,
Da odreći se moram sebe jer nisam bezgrešan,
Jer skrivam i kradem vrijeme darivajući ga tebi,
Pretačući ga u snove
Ne prihvaćam!
Istinu, ako je istina,
Da odreći se moram tebe
Jer uz tebe jedino dišem dahom Slobode,
S prezirom odbacujem!
Ne, nije mi važno kako će me nazvati
Oni koji nemaju hrabrosti priznati
Da nikada nisu se darovali cijeli,
Da samo jednom u životu
Zagrliš nekoga ljubavlju
Kakvom ja grlim tebe.
Vratiti se postojanju
U neiskrenosti
Ne pristajem!
moj Kike
Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.
Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad
zažmurim.
Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam teško to znao da pokažem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna.
Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad
zažmurim.
Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam teško to znao da pokažem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna.
kada zađe sunce patnje,
stiže ovaj mir,
gospodaru nijemih zvijezda,
ovaj mir stvaranja,
ovo mjesto što mandala ga pretvara u sivo.
budala kaže u svojim mislima
da njegove misli su samo misli...
Gospodar Svjetlosti, Roger Zelazny
stiže ovaj mir,
gospodaru nijemih zvijezda,
ovaj mir stvaranja,
ovo mjesto što mandala ga pretvara u sivo.
budala kaže u svojim mislima
da njegove misli su samo misli...
Gospodar Svjetlosti, Roger Zelazny
"Pamet je u redu ako je imate, ali život se živi srcem!"
Forrest Gump
Forrest Gump
Nikad više oko mi zasjati neće,
a padat će hladne kiše
na grobu moje sreće.
Nikad više nećete čuti moj glas,
jer moja duša u zemlji
sad nalazi spas.
Nikad više mojih pjesama neće biti,
jer posljednju gorku suzu
na ovu pjesmu ću sliti.
Umirem noćas noseći posljednju
ljubav sa sobom.
Umirem, a ostavljam samo
jednu riječ:
-ZBOGOM-
a padat će hladne kiše
na grobu moje sreće.
Nikad više nećete čuti moj glas,
jer moja duša u zemlji
sad nalazi spas.
Nikad više mojih pjesama neće biti,
jer posljednju gorku suzu
na ovu pjesmu ću sliti.
Umirem noćas noseći posljednju
ljubav sa sobom.
Umirem, a ostavljam samo
jednu riječ:
-ZBOGOM-
Nebo je bilo vedro
i zvijezde su sjale jasno,
mjesec se smiješio nama
jer bilo je suviše kasno.
Pod zelenom mladom lipom
stajasmo nas dvoje
ni jednom slutila nisam
što misli srce tvoje.
Lice ti je bilo vedro
i puno mladenačke sreće,
a usne su ljubile strasno
kao da više nikada neće.
Ruke su grlile nježno
i mrsile moje kose
a tvoje su smeđe oči
bile prepune rose.
Odjednom tvoje lice
pokaže očajan bol i tugu
a usne žalosno zbore:
"Draga..ja imam drugu"
Osjetila ja sam davno
da se tvoja ljubav mijenja
al nisam slutila te riječi,
riječi ogorčenja!
i zvijezde su sjale jasno,
mjesec se smiješio nama
jer bilo je suviše kasno.
Pod zelenom mladom lipom
stajasmo nas dvoje
ni jednom slutila nisam
što misli srce tvoje.
Lice ti je bilo vedro
i puno mladenačke sreće,
a usne su ljubile strasno
kao da više nikada neće.
Ruke su grlile nježno
i mrsile moje kose
a tvoje su smeđe oči
bile prepune rose.
Odjednom tvoje lice
pokaže očajan bol i tugu
a usne žalosno zbore:
"Draga..ja imam drugu"
Osjetila ja sam davno
da se tvoja ljubav mijenja
al nisam slutila te riječi,
riječi ogorčenja!
Dušu počinje boljeti sve jače,
što se to dogodilo sa nama.
Noćas padaju hladne kiše,
noćas znam da ne plačem sama.
Otišao si tako brzo,
moji dani su sve tiši,
bez tebe ja sam suza,
sama djevojka na kiši.
Mrak će izbrisati moj lik
i sigurno će vidjeti novi,
a ja ću sanjati još samo jednom o tebi,
jer noćas će umrijeti ti snovi...
što se to dogodilo sa nama.
Noćas padaju hladne kiše,
noćas znam da ne plačem sama.
Otišao si tako brzo,
moji dani su sve tiši,
bez tebe ja sam suza,
sama djevojka na kiši.
Mrak će izbrisati moj lik
i sigurno će vidjeti novi,
a ja ću sanjati još samo jednom o tebi,
jer noćas će umrijeti ti snovi...
Biti ljubav tvoja
bila je želja moja,
voljeti te kao Boga
namjera je bila moja...
Zašto si mi srce ukrao
slomio ga, zgužvao i bacio?
Zašto nisi mogao voljeti mene,
bar upola koliko ja volim tebe?
Kako da te gledam sada,
ne mogu kao prijatelja...
VOLIM TE, poklanjam ti poznanika,
onoga tko će te tješiti
u dubini mraka noći,
onoga tko će ti svaki sumrak iznova doći!
Da briše suze tvoje,
da čuva srce tvoje,
da te nitko nikada ne povrijedi,
da te nitko nikada ne iskoristi!
Kao što si ti povrijedio,
kao što si ti iskoristio mene...
Poklanjam ti prijatelja.
Prokleti sam život za tebe darovala,
jer život sam si oduzela,
da bi tvoje želje ispunila,
da bi se tvojim prijateljem nazvala...
Anđeo sam postala
i suzama te iznova, svako jutro budila,
da ti na srcu vječno ostane trag,
trag ubojice koji si ispao,
trag varalice koji si ostao.
bila je želja moja,
voljeti te kao Boga
namjera je bila moja...
Zašto si mi srce ukrao
slomio ga, zgužvao i bacio?
Zašto nisi mogao voljeti mene,
bar upola koliko ja volim tebe?
Kako da te gledam sada,
ne mogu kao prijatelja...
VOLIM TE, poklanjam ti poznanika,
onoga tko će te tješiti
u dubini mraka noći,
onoga tko će ti svaki sumrak iznova doći!
Da briše suze tvoje,
da čuva srce tvoje,
da te nitko nikada ne povrijedi,
da te nitko nikada ne iskoristi!
Kao što si ti povrijedio,
kao što si ti iskoristio mene...
Poklanjam ti prijatelja.
Prokleti sam život za tebe darovala,
jer život sam si oduzela,
da bi tvoje želje ispunila,
da bi se tvojim prijateljem nazvala...
Anđeo sam postala
i suzama te iznova, svako jutro budila,
da ti na srcu vječno ostane trag,
trag ubojice koji si ispao,
trag varalice koji si ostao.
NOTTURNO
Nocas se moje celo žari,
nocas se moje vjede pote;
i moje misli san ozari,
umrijet cu nocas od ljepote.
Duša je strasna u dubini,
Ona je zublja u dnu noci;
Placimo, placimo u tišini,
Umrimo, umrimo u samoci.
T.U.
Nocas se moje celo žari,
nocas se moje vjede pote;
i moje misli san ozari,
umrijet cu nocas od ljepote.
Duša je strasna u dubini,
Ona je zublja u dnu noci;
Placimo, placimo u tišini,
Umrimo, umrimo u samoci.
T.U.
Adrenalinska eksplozija!
Sanjao sam nocas da te nemam,
Da lezim budan na postelji od snijega
I tiho, tiho,
Neka druga zena
Moje ime doziva kroz noc...
Ruzan san.
Vidio sam u snu ljiljan bijeli
Crne konje i svatove bez pjesme...
I tiho, bez glasa,
Odlaze nekud
Neki dragi ljudi
Gdje, a gdje...?
Ruzan san.
Hej, noci, stani!
Zora nek svane!
Neka zora svane.
Goran Bregovic
Da lezim budan na postelji od snijega
I tiho, tiho,
Neka druga zena
Moje ime doziva kroz noc...
Ruzan san.
Vidio sam u snu ljiljan bijeli
Crne konje i svatove bez pjesme...
I tiho, bez glasa,
Odlaze nekud
Neki dragi ljudi
Gdje, a gdje...?
Ruzan san.
Hej, noci, stani!
Zora nek svane!
Neka zora svane.
Goran Bregovic
A traffic jam when you're already late
A no-smoking sign on your cigarette break
It's like ten thousand spoons when all you need is a knife
It's meeting the man of my dreams
And then meeting his beautiful wife
And isn't it ironic...don't you think
A little too ironic...and, yeah, I really do think...
It's like rain on your wedding day
It's a free ride when you've already paid
It's the good advice that you just didn't take
Who would've thought... it figures
Life has a funny way of sneaking up on you
A no-smoking sign on your cigarette break
It's like ten thousand spoons when all you need is a knife
It's meeting the man of my dreams
And then meeting his beautiful wife
And isn't it ironic...don't you think
A little too ironic...and, yeah, I really do think...
It's like rain on your wedding day
It's a free ride when you've already paid
It's the good advice that you just didn't take
Who would've thought... it figures
Life has a funny way of sneaking up on you
Re: Ona, koja vam oduzima dah
"Nemo"
This is me for forever
One of the lost ones
The one without a name
Without an honest heart as compass
This is me for forever
One without a name
These lines the last endeavor
To find the missing lifeline
Oh how I wish
For soothing rain
All I wish is to dream again
My loving heart
Lost in the dark
For hope I`d give my everything
Oh how I wish
For soothing rain
Oh how I wish to dream again
Once and for all
And all for once
Nemo my name forevermore
My flower, withered between
The pages 2 and 3
The once and forever bloom gone with my sins
Walk the dark path
Sleep with angels
Call the past for help
Touch me with your love
And reveal to me my true name
Oh, how I wish...
Nemo sailing home
Nemo letting go
Oh, how I wish...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
"Calling the Rain"
Moods and emotions
Circles ,vibrations
Dark days are rising
In eternal remembrance
I feel like I have failed my life
When thoughts of sorrow lead my mind
And I feel like calling the rain
I feel like calling the rain
Daguely and clearly
Threatning and knocking
Dark cloud formation
From vanguished desperation
Hoping for enlightment
But holding the light
Being moved but not ready to cry
'cause I feel like calling the rain
sve te više volim ja,
jube moja,
volim za života dva,
vjero moja,
jedan život malo je,
za mene i za tebe
jube moja,
volim za života dva,
vjero moja,
jedan život malo je,
za mene i za tebe
Pero Zubac
Mostarske kiše
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
još nedozrele.
Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica,
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke, na moje reči,
govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo,
telo ti zdravo što se praviš svetica,
a padale su svu noć neke modre kiše
nad Mostarom.
Mostarske kiše
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
još nedozrele.
Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica,
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke, na moje reči,
govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo,
telo ti zdravo što se praviš svetica,
a padale su svu noć neke modre kiše
nad Mostarom.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Pablo Neruda - Noćas bih mogao napisati
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Iako je to posljednja bol koju ni zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Iako je to posljednja bol koju ni zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.
CatCloe"Pamet je u redu ako je imate, ali život se živi srcem!"
Forrest Gump
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Konstantin Simonov - Čekaj me
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše
Noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
Čekaj i kada druge nitko
Ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma
Prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje
Dosadi svakome koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Ne slušaj kada ti kažu
Da je vrijeme da zaboraviš
I da te nade lažu
Nek povjeruju i sin i mati
Da više ne postojim
Neka se tako umore čekati
I svi drugovi moji
I gorko vino za moju dušu
Nek piju kod ognjišta
Čekaj i nemoj sjesti s njima
I nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće
Nek' rekne tko me čekao nije
Taj je imao sreće
Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti
Niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina
Čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako
Preživjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala
Kao nitko na svijetu.
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše
Noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
Čekaj i kada druge nitko
Ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma
Prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje
Dosadi svakome koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Ne slušaj kada ti kažu
Da je vrijeme da zaboraviš
I da te nade lažu
Nek povjeruju i sin i mati
Da više ne postojim
Neka se tako umore čekati
I svi drugovi moji
I gorko vino za moju dušu
Nek piju kod ognjišta
Čekaj i nemoj sjesti s njima
I nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće
Nek' rekne tko me čekao nije
Taj je imao sreće
Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti
Niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina
Čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako
Preživjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala
Kao nitko na svijetu.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Dobriša Cesarić - Povratak
Ko zna (ah nitko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim, ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi –
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveće pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće,
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići –
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
Ko zna (ah nitko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim, ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi –
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveće pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće,
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići –
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Hari Rončević - Još ne znam kud s tobom
Dok me dira
dok me ljubi
tvoje usne osjećam
dok mi priča
gubim riječi
tvoje lice zamišljam
kako letjeti snekim
kad su ti slomljena krila
Još ne znam kud s tobom
ni kud bi sa sobom
još teško je
budit se pored nje
Dok me grle
njene ruke
kao lance osjećam
dok me dira
dok me ljubi
tvoje lice zamišljam
kako letjeti s nekim
kad su ti slomljena krila
Još ne znam...
Kao Titanic plovim
dignut iz mračnih dubina
hodam tiho ko srna
što je već ranjena bila
Još ne znam...
Dok me dira
dok me ljubi
tvoje usne osjećam
dok mi priča
gubim riječi
tvoje lice zamišljam
kako letjeti snekim
kad su ti slomljena krila
Još ne znam kud s tobom
ni kud bi sa sobom
još teško je
budit se pored nje
Dok me grle
njene ruke
kao lance osjećam
dok me dira
dok me ljubi
tvoje lice zamišljam
kako letjeti s nekim
kad su ti slomljena krila
Još ne znam...
Kao Titanic plovim
dignut iz mračnih dubina
hodam tiho ko srna
što je već ranjena bila
Još ne znam...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
A.G. Matoš - 1909.
Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
Re: Ona, koja vam oduzima dah
E.A. Poe - Annabel Lee
It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of Annabel Lee;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.
I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea,
But we loved with a love that was more than love,
I and my Annabel Lee;
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.
And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her highborn kinsmen came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulche
In this kingdom by the sea.
The angels, not half so happy in heaven,
Went envying her and me;
Yes, that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.
But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we,
Of many far wiser than we;
And neither the angels in heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee.
For the moon never beams, without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise, but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling,--my darling,--my life and my bride,
In her sepulchre there by the sea,
In her tomb by the sounding sea.
It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of Annabel Lee;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.
I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea,
But we loved with a love that was more than love,
I and my Annabel Lee;
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.
And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her highborn kinsmen came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulche
In this kingdom by the sea.
The angels, not half so happy in heaven,
Went envying her and me;
Yes, that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.
But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we,
Of many far wiser than we;
And neither the angels in heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee.
For the moon never beams, without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise, but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling,--my darling,--my life and my bride,
In her sepulchre there by the sea,
In her tomb by the sounding sea.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Herman Jupfeld - As time goes by
Iz Casablance
You must remember this
A kiss is still a kiss
A sigh is just a sigh
The fundamental things apply
As time goes by
And when two lovers woo
They still say "I love you"
On that you can rely
No matter what the future brings
As time goes by
Moonlight and love songs
Never out of date
Hearts full of passion
Jealousy and hate
Woman needs man, and man must have his mate
That no one can deny
It's still the same old story
A fight for love and glory
A case of do or die
The world will always welcome lovers
As time goes by
Iz Casablance
You must remember this
A kiss is still a kiss
A sigh is just a sigh
The fundamental things apply
As time goes by
And when two lovers woo
They still say "I love you"
On that you can rely
No matter what the future brings
As time goes by
Moonlight and love songs
Never out of date
Hearts full of passion
Jealousy and hate
Woman needs man, and man must have his mate
That no one can deny
It's still the same old story
A fight for love and glory
A case of do or die
The world will always welcome lovers
As time goes by
dečko ajde oladiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
sve je moje njeno
kao zapleteno
prokleto i sveto zauvijek..
kao zapleteno
prokleto i sveto zauvijek..
Vesna Parun: Ne pitaj više
Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.
Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.
Ptica s trnom u grudima pokorava se nekom nepromjenjivom zakonu; on je tjera da se nabode na trn i umre pjevajući. U trenutku kad joj trn prodre u grudi, ona nije svjesna da joj donosi smrt, jednostavno pjeva, pjeva dok u njoj ima snage za posljednji pjev.
Mi , međutim ne. Kad zabijemo sebi trn u grudi, mi znamo. Razumijemo. A ipak to činimo. Ipak to činimo.
Mi , međutim ne. Kad zabijemo sebi trn u grudi, mi znamo. Razumijemo. A ipak to činimo. Ipak to činimo.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Hari Rončević - I sve dok disen
nije me sram sta sam njen
ni sta sam jos zaljubljen
sve dok me gledaju oci te
ti si sa neba
sve sto mi treba
i da sve podje po zlu
a ti mi ostanes tu
bit ce jos snage za novi dan
jer ti si sa neba sve sto mi treba
i sve dok disen dok san tu
zivot san spreman dat za nju
i svaki tren tvojin san tilon opijen
i sve dok disen dok san tu
zivot san spreman dat za nju
i svaki tren tvojin san tilon opijen
i da sve podje po zlu
a ti mi ostanes tu
bit ce jos snage za novi dan
jer ti si sa neba sve sto mi treba
i sve dok disen dok san tu
zivot san spreman dat za nju
i svaki tren tvojin san tilon opijen
i sve dok disen dok san tu
zivot san spreman dat za nju
i svaki tren tvojin san tilon opijen
i svaki tren
dar si sa neba i sve sto mi treba
nije me sram sta sam njen
ni sta sam jos zaljubljen
sve dok me gledaju oci te
ti si sa neba
sve sto mi treba
i da sve podje po zlu
a ti mi ostanes tu
bit ce jos snage za novi dan
jer ti si sa neba sve sto mi treba
i sve dok disen dok san tu
zivot san spreman dat za nju
i svaki tren tvojin san tilon opijen
i sve dok disen dok san tu
zivot san spreman dat za nju
i svaki tren tvojin san tilon opijen
i da sve podje po zlu
a ti mi ostanes tu
bit ce jos snage za novi dan
jer ti si sa neba sve sto mi treba
i sve dok disen dok san tu
zivot san spreman dat za nju
i svaki tren tvojin san tilon opijen
i sve dok disen dok san tu
zivot san spreman dat za nju
i svaki tren tvojin san tilon opijen
i svaki tren
dar si sa neba i sve sto mi treba
Jeff....
Al' je cuvan jer te jubin
ti si more
ja te cutin, ja te cutin
Sva jubav koju tija da san tebi
mrvu srice, puno smija
vako tokala me ne bi
da je bilo ca san tija
Al' je cuvan jer te jubin
ti si more
ja te cutin, ja te cutin
Sva jubav koju tija da san tebi
mrvu srice, puno smija
vako tokala me ne bi
da je bilo ca san tija
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Opet mi
Neka nas
Pratim te, sve u korak
svaku stopu poljubim
svaku suzu, svaki uzdah osjetim
tu sam da ti nadu vratim
ako padnes da te uhvatim
Pratim te, sve u korak
svaku stopu poljubim
svaku suzu, svaki uzdah osjetim
tu sam da ti nadu vratim
ako padnes da te uhvatim
Ponocna zvona, odjek spor i lijen
Bas kao i one noci kada bio sam njen
Kad mi je rekla: "zauvijek sam tvoja,
S tobom cu citav zivot, ljubav ti si moja."
Pust je moj grad, hodam polako niz ulicu.
Cini mi se kao da joj jos mogu cuti dodir na svome licu.
Voljeh je vise nego sto ima zvijezda na nebu.
Sjeti li se ikad mene i Splita, tamo gore u hladnom Zagrebu?
Ona je jednom otisla od mene.
Nestala poput traka tanke morske pjene.
Bas kao i one noci kada bio sam njen
Kad mi je rekla: "zauvijek sam tvoja,
S tobom cu citav zivot, ljubav ti si moja."
Pust je moj grad, hodam polako niz ulicu.
Cini mi se kao da joj jos mogu cuti dodir na svome licu.
Voljeh je vise nego sto ima zvijezda na nebu.
Sjeti li se ikad mene i Splita, tamo gore u hladnom Zagrebu?
Ona je jednom otisla od mene.
Nestala poput traka tanke morske pjene.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Klapa Maslina - Dalmatinske oči plave
Već se eto večer sprema
Na moru se svitla zlate
Jedne žene više nema
Sad me samo zvizde prate
Proć' ću đardin iznad luke
Fontani šta sriću toči
Ja ću doći sklopit ruke
Da mi vrate plave oči
Dalmatinske oči plave
Moje čežnje, moje tuge
Blistale su, treptale su
Kao niti jedne druge
Dalmatinske oči plave
Biser koji srići fali
Još uvik te oči njene
Ljuljaju me ka obali
Drugi judi sriću slave
Dok ja lutam sam u noći
Još uvik se u snu jave
Ka lanterna u samoći
Dalmatinske oči plave...
Već se eto večer sprema
Na moru se svitla zlate
Jedne žene više nema
Sad me samo zvizde prate
Proć' ću đardin iznad luke
Fontani šta sriću toči
Ja ću doći sklopit ruke
Da mi vrate plave oči
Dalmatinske oči plave
Moje čežnje, moje tuge
Blistale su, treptale su
Kao niti jedne druge
Dalmatinske oči plave
Biser koji srići fali
Još uvik te oči njene
Ljuljaju me ka obali
Drugi judi sriću slave
Dok ja lutam sam u noći
Još uvik se u snu jave
Ka lanterna u samoći
Dalmatinske oči plave...
KAD UMREM
Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.
Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.
Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,
da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju
Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.
Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.
Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,
da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju
...ne tvrdoglavi se,
priznajem javno da se genijalno duriš...
balašević, jaroslava
priznajem javno da se genijalno duriš...
balašević, jaroslava
Pakovala je svoje stvari.
Pogledala me je preko ramena, i zadrhtala kao košuta, zatečena “in flagranti” sa mojim plavim puloverom prislonjenim na grudi.
Smislio sam hiljadu stvari koje ću joj reći, a i ona je ponešto smislila, koliko je znam...
Da smo rekli išta od toga, to bi potpuno zapetljalo stvar.
Ovako, stvar se odmotala kao klupko vunice ispušteno iz krila.
Zadivljujuće jednostavno...
- Samo sam htela da imam nešto tvoje... Zauvek...
Zumirao sam kristalnu kap u njenom lepom oku, koja je svetlucala kao titrava rosa na malenom zvončiću đurđevka.
Sretan sam ja momak...
Neki režieri potroše čitav život čekajući takvu scenu, i opet ne uspeju da je snime.
Hajde konju...
Reci joj...
Osetio sam da uglovi usana izmiču kontroli.
Želiš nešto moje? Zauvek?
- Da li bi prezime moglo da posluži?
Osmeh ju je ostavio bez daha na trenutak, ali je šmrknula i nastavila da slaže stvari.
Ali oboje smo znali da to više nije potrebno.
Zagrlio sam je, s leđa, privila se uz mene i pritisnula mi ruku na svoje obe.
- Neću da se mešam, Riđa, ali trebaće ti neka veća torba. Moraćeš i mene da spakuješ ako zaista misliš da odeš odavde...
Balašević-Tri posleratna druga
Pogledala me je preko ramena, i zadrhtala kao košuta, zatečena “in flagranti” sa mojim plavim puloverom prislonjenim na grudi.
Smislio sam hiljadu stvari koje ću joj reći, a i ona je ponešto smislila, koliko je znam...
Da smo rekli išta od toga, to bi potpuno zapetljalo stvar.
Ovako, stvar se odmotala kao klupko vunice ispušteno iz krila.
Zadivljujuće jednostavno...
- Samo sam htela da imam nešto tvoje... Zauvek...
Zumirao sam kristalnu kap u njenom lepom oku, koja je svetlucala kao titrava rosa na malenom zvončiću đurđevka.
Sretan sam ja momak...
Neki režieri potroše čitav život čekajući takvu scenu, i opet ne uspeju da je snime.
Hajde konju...
Reci joj...
Osetio sam da uglovi usana izmiču kontroli.
Želiš nešto moje? Zauvek?
- Da li bi prezime moglo da posluži?
Osmeh ju je ostavio bez daha na trenutak, ali je šmrknula i nastavila da slaže stvari.
Ali oboje smo znali da to više nije potrebno.
Zagrlio sam je, s leđa, privila se uz mene i pritisnula mi ruku na svoje obe.
- Neću da se mešam, Riđa, ali trebaće ti neka veća torba. Moraćeš i mene da spakuješ ako zaista misliš da odeš odavde...
Balašević-Tri posleratna druga
Crna Guja
Blackadder (reads) "Dear Enemy: I curse you, and hope that something slightly unpleasant happens to you, like an onion falling on your head."
Baldrick "Well, that is the bottom end of the market. They run all the way to this one, for four ducats."
Blackadder (reads) "Dear Enemy: may the Lord hate you and all your kind, may you be turned orange in hue, and may your head fall off at an awkward moment."
The Black Seal
Blackadder (to Percy) "You ride a horse rather less well than another horse would. Your brain would make a grain of sand look large and ungainly, and the part of you that can't be mentioned I am reliably informed by women around the court wouldn't be worth mentioning even if it could be."
Blackadder (reads) "Dear Enemy: I curse you, and hope that something slightly unpleasant happens to you, like an onion falling on your head."
Baldrick "Well, that is the bottom end of the market. They run all the way to this one, for four ducats."
Blackadder (reads) "Dear Enemy: may the Lord hate you and all your kind, may you be turned orange in hue, and may your head fall off at an awkward moment."
The Black Seal
Blackadder (to Percy) "You ride a horse rather less well than another horse would. Your brain would make a grain of sand look large and ungainly, and the part of you that can't be mentioned I am reliably informed by women around the court wouldn't be worth mentioning even if it could be."
When you got nothing, you got nothing to lose
Youre invisible now, you got no secrets to conceal.
How does it feel
How does it feel
To be on your own
With no direction home
Like a complete unknown
Like a rolling stone
Bob Dylan - Like A Rolling Stone
Youre invisible now, you got no secrets to conceal.
How does it feel
How does it feel
To be on your own
With no direction home
Like a complete unknown
Like a rolling stone
Bob Dylan - Like A Rolling Stone
Allendeda da,,,bravoNa svim mojim crkvama, satovi su stali. Kazaljke se, srećom, baš tada sklopiše. Sto hiljada reči znam, al jedna mi fali, da nju kako treba opišem....(Đorđe Balašević)
iznad tešnja zora sviće, ljubav naša vječna bit će
iznad tešnja sunce sija, radujem se suncu i ja....
:reže vene:
iznad tešnja sunce sija, radujem se suncu i ja....
:reže vene:
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Nothing Compares to You
~ Sinead O'Connor
It's been seven hours and fifteen days
Since you took your love away
I go out every night and sleep all day
Since you took your love away
Since you been gone I can do whatever I want
I can see whomever I choose
I can eat my dinner in a fancy restaurant
But nothing ...
I said nothing can take away these blues,
'Cause nothing compares ...
Nothing compares to you
It's been so lonely without you here
Like a bird without a song
Nothing can stop these lonely tears from falling
Tell me baby where did I go wrong?
I could put my arms around every boy I see
But they'd only remind me of you
went to the doctor guess what he told me
Guess what he told me?
He said, girl, you better have fun
No matter what you do
But he's a fool ...
'Cause nothing compares ...
Nothing compares to you ...
All the flowers that you planted, mama
In the back yard
All died when you went away
I know that living with you baby was sometimes hard
But I'm willing to give it another try
'Cause nothing compares ...
Nothing compares to you
~ Sinead O'Connor
It's been seven hours and fifteen days
Since you took your love away
I go out every night and sleep all day
Since you took your love away
Since you been gone I can do whatever I want
I can see whomever I choose
I can eat my dinner in a fancy restaurant
But nothing ...
I said nothing can take away these blues,
'Cause nothing compares ...
Nothing compares to you
It's been so lonely without you here
Like a bird without a song
Nothing can stop these lonely tears from falling
Tell me baby where did I go wrong?
I could put my arms around every boy I see
But they'd only remind me of you
went to the doctor guess what he told me
Guess what he told me?
He said, girl, you better have fun
No matter what you do
But he's a fool ...
'Cause nothing compares ...
Nothing compares to you ...
All the flowers that you planted, mama
In the back yard
All died when you went away
I know that living with you baby was sometimes hard
But I'm willing to give it another try
'Cause nothing compares ...
Nothing compares to you
Fría como el viento, peligrosa como el mar
Dulce como un beso no te dejas amar, por eso
No sé si te tengo, no sé si vienes o te vas
Eres como un potro sin domar.
One Stab: I thought Tristan would never live to be an old man. I was wrong about that. I was wrong about many things. It was those who loved him the most that died young. He was a rock they broke themselves against however much he tried to protect them.
legenda o jeseni.
legenda o jeseni.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
...sveto je ono pred čime drhtiš, a čemu se diviš...
Jeff Murdock
Pablo Neruda - Noćas bih mogao napisati
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. .....
ova mi je najbolja.....
zbog nje se isplatilo ic u gimnaziju i sate hrvatskog provodit cekajuci da samo ovu procitaju....
jeff....
.... na mom dlanu crte dvi
života i jubavi
prva mi je preduga
al to me nije ni briga
a ona druga malena
puno mi je važnija
nemoj me rastužiti
pobaj je produžiti
jer to možeš samo ti...
života i jubavi
prva mi je preduga
al to me nije ni briga
a ona druga malena
puno mi je važnija
nemoj me rastužiti
pobaj je produžiti
jer to možeš samo ti...
anquelinaJeff Murdock
Pablo Neruda - Noćas bih mogao napisati
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. .....
ova mi je najbolja.....
jeff....
Slažem se
I višnje su opet zapljuštale po mom vratu...
A onda mi se pešcani sat razbio negde nad glavom...
Fin mak najsitnijeg peska prosuo mi se po ramenima...
Zrno po zrno kotrljalo se niz kicmu, i stropoštavalo se u ambis, niz glatke sapi uznemirene ptice...Balašević
Tri posleratna druga
http://www.svastara.com/razno/tpd/
A onda mi se pešcani sat razbio negde nad glavom...
Fin mak najsitnijeg peska prosuo mi se po ramenima...
Zrno po zrno kotrljalo se niz kicmu, i stropoštavalo se u ambis, niz glatke sapi uznemirene ptice...Balašević
Tri posleratna druga
http://www.svastara.com/razno/tpd/
'Sve sam to ja, isitnjen, sav od komadića, od odsjaja, probljesaka, sav od slučajnosti, od neraspoznatih razloga, od smisla koji je postojao pa se zaturio, i sada više ne znam šta sam u tom kršu.'
Derviš i smrt, Selimović
Derviš i smrt, Selimović
Re: Ona, koja vam oduzima dah
"Ti opravdavaš moje postojanje.
Da te ne poznam ne bih živio,
da umrem ne znajući te, ne bih umro, jer nisam živio."
Kad bi čovjek, Luis Cerunda
Da te ne poznam ne bih živio,
da umrem ne znajući te, ne bih umro, jer nisam živio."
Kad bi čovjek, Luis Cerunda
Pogledom me miluješ, k'o da me dodiruješ...
i svaki put kao da je prvi...
Ja stalno mislim prestat će...
iz čista mira nestat će...
al' požuda ne prestaje...
ti si mi u krvi...
Toliko dugih godina, uzimanja, davanja...
ostajem posljednji i prvi...
Zbog tebe sanjam Cigane...
i smišljam slatke prevare...
al' đavo se ne predaje...
ti si mi u krvi...
Ako te odvedu Cigani čergari...
ili te ukradu strašni haremski čuvari...
Ako te odvedu ja ću da poludim...
bez tebe ne umijem više
jutrom da se budim...
Ako te odvedu sve će da se sruši...
pamti me ko prijatelja
čuvaj me u duši...
I onda...
kad misliš da je prekasno za snove...
za sve...
i svaki put kao da je prvi...
Ja stalno mislim prestat će...
iz čista mira nestat će...
al' požuda ne prestaje...
ti si mi u krvi...
Toliko dugih godina, uzimanja, davanja...
ostajem posljednji i prvi...
Zbog tebe sanjam Cigane...
i smišljam slatke prevare...
al' đavo se ne predaje...
ti si mi u krvi...
Ako te odvedu Cigani čergari...
ili te ukradu strašni haremski čuvari...
Ako te odvedu ja ću da poludim...
bez tebe ne umijem više
jutrom da se budim...
Ako te odvedu sve će da se sruši...
pamti me ko prijatelja
čuvaj me u duši...
I onda...
kad misliš da je prekasno za snove...
za sve...
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
na visokom odru, u agoniji svijeća,
gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao.
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
sumnjajući da su tamne oči jasne
odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
sve što očajanjem htjedoh da oživim
u slijepoj stravi i u strasti muke,
u dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
pa mi reče : Miruj! U smrti se sniva.
A.G.Matoš : Utjeha kose
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
na visokom odru, u agoniji svijeća,
gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao.
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
sumnjajući da su tamne oči jasne
odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
sve što očajanjem htjedoh da oživim
u slijepoj stravi i u strasti muke,
u dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
pa mi reče : Miruj! U smrti se sniva.
A.G.Matoš : Utjeha kose
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Mostarske kiše, Pero Zubac
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
još nedozrele.
Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica,
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke, na moje reči,
govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo,
telo ti zdravo što se praviš svetica,
a padale su svu noć neke modre kiše
nad Mostarom.
Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg nije bilo.
Pitala me je imam li brata, šta studiram,
jesam li Hrvat, volim li Rilkea,
sve me je pitala.
Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako
sačuvaj Bože,
da li je volim, tiho je pitala,
a padale su nad Mostarom neke modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela il' nije smela,
vrag bi joj znao.
Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
njene oči ptica, njena bedra srna,
imala je mladež, mladež je imala,
ne smem da kazem,
imala je mladež, mali ljubičast,
ili mi se čini.
Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku,
volim li Rilkea - sve me je pitala,
a na oknu su ko božićni zvončići moga detinjstva
zvonile kapi
i noćna pesma tekla tihano niz Donju Mahalu,
Ej, Sulejmana othranila majka.
Ona je prostrla svoje godine po parketu.
Njene su usne bile pune kao zrele breskve,
njene su dojke bile tople ko mali psići.
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi važna,
Svetlana, Svetlana, znaš li ti da je atomski vek,
De Gol, Gagarin i koještarije,
sve sam Joj govorio,
ona je plakala, ona je plakala.
Vodio sam je po Kujundžiluku, po aščinicama,
svuda sam je vodio,
u pećine je skrivao, na čardak je nosio,
pod mostovima se igrali žmurke, Neretva ždrebica,
pod starim mostom Crnjanskog joj govorio,
što je divan, šaputala je, što je divan.
Kolena joj crtao u vlažnom pesku,
smejala se tako vedro, tako nevino,
ko prvi ljiljani,
u džamije je vodio, Karađoz-beg mrtav, premrtav
pod teškim turbetom;
na grob Šantićev cveće je odnela,
malo plakala, kao i sve žene,
svuda sam je vodio.
Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi,
pišem neke pesme,
u jednom listu pola stupca za Peru Zupca
i ništa više,
a padale su svu noć nad Mostarom neke
modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela, il' nije smela,
vrag bi joj znao.
Ni ono nebo, ni ono oblačje, ni one krovove,
bledunjavo sunce - izgladnelog dečaka nad Mostarom
ne umem zaboraviti,
ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu,
njen smeh što je umeo zaboleti kao kletva;
onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu,
Bog je veliki, govorila je, nadživeće nas;
ni one teške, modre kiše,
o jesen besplodna, njena jesen...
Govorila je o filmovima, o Džemsu Dinu,
sve je govorila,
malo tužno, malo plačljivo o Karenjini;
govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni
mrava zgaziti,
smejao sam se - on je ubica, ti si dete;
ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja
"Oslobođenja", ni ono grožđe polusvelo
u izlozima ne umem zaboraviti,
onu besplodnu gorku jesen nad
Mostarom,
one kiše,
ljubila me je po cele noći, grlila me
i ništa više, majke mi,
ništa drugo nismo.
Posle su opet bila leta, posle su opet bile kiše,
jedno jedino malo pismo iz Ljubljane,
otkuda tamo,
ni ono lišće po trotoarima, ni one dane,
ja više ne mogu, ja više ne umem
izbrisati.
Piše mi, pita me šta radim, kako živim,
imam li devojku,
da li ikad pomislim na nju, na onu jesen,
na one kiše,
ona je i sad, kaže, ista, kune se Bogom
potpuno ista,
da joj verujem, da se smejem
davno sam, davno, prokleo Hrista
a i do nje mi baš nije stalo,
klela se, ne klela,
mora se tako, ne vrede laži.
Govorio sam joj o Ljermontovu, o Šagalu,
sve sam joj govorio,
vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,
čitala popodne,
u kosi joj bilo zapretano leto, žutilo sunca,
malo mora,
prve joj noći i koža bila pomalo slana,
ribe zaspale u njenoj krvi;
smejali smo se dečacima što skaču
s mosta za cigarete,
smejali se jer nije leto, a oni skaču - baš su deca,
govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu pluća...
Onda su dolazile njene ćutnje, duge, preduge,
mogao sam slobodno misliti o svemu,
razbistriti Spinozu,
sate i sate mogao sam komotno gledati
druge,
bacati oblutke dole, niz stenje,
mogao sam sasvim otići nekud, otići daleko,
mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,
samlji od sviju,
mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu,
u stenu,
sve sam mogao...
Prste je imala dugačke, krhke, beskrvne a hitre,
igrali smo se buba-mara i skrivalice,
Svetlana izađi, eto te pod stenom,
nisam valjda ćorav,
nisam ja blesav, hajde, šta se kaniš,
dobićeš batine;
kad je ona tražila - mogao sam pobeći
u samu reku - našla bi me,
namiriše me, kaže, odmah,
pozna me dobro.
Nisam joj nikad verovao,
valjda je stalno ćurila kroz prste.
Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,
nosila ga u sobu, vešala o končiće,
volela je ruže, one jesenje, ja sam joj donosio,
kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.
Pitao sam je šta misli o ovom svetu,
veruje li u komunizam, da li bi se menjala
za Natašu Rostovu, svašta sam je pitao,
ponekad glupo, znam ja to i te kako;
pitao sam je da li bi volela malog sina,
recimo plavog,
skakala je od ushićenja - hoće, hoće,
a onda, najednom, padala je u neke tuge
ko mrtvo voće:
ne sme i ne sme, vidi ti njega, kao da je ona
pala s Jupitera,
ko je to, recimo, Zubac Pera, pa da baš on
a ne neko drugi,
taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi.
Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna,
ti si đavo, ti si anđeo,
sve sam joj govorio.
Ništa mi nije verovala.
Vi ste muškarci rođeni lažovi,
vi ste hulje,
svašta je govorila.
A padale su nad Mostarom neke modre kiše...
Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni,
jao, kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi mu glava, ne bi mu glava,
jao, kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao, kad bih znao ko to u meni
bere kajsije, još nedozrele.
Meni jako draga pjesma, jer sam imao djevojku iz Mostara, a slučajno se zvala Svjetlana...
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
još nedozrele.
Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica,
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke, na moje reči,
govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo,
telo ti zdravo što se praviš svetica,
a padale su svu noć neke modre kiše
nad Mostarom.
Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg nije bilo.
Pitala me je imam li brata, šta studiram,
jesam li Hrvat, volim li Rilkea,
sve me je pitala.
Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako
sačuvaj Bože,
da li je volim, tiho je pitala,
a padale su nad Mostarom neke modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela il' nije smela,
vrag bi joj znao.
Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
njene oči ptica, njena bedra srna,
imala je mladež, mladež je imala,
ne smem da kazem,
imala je mladež, mali ljubičast,
ili mi se čini.
Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku,
volim li Rilkea - sve me je pitala,
a na oknu su ko božićni zvončići moga detinjstva
zvonile kapi
i noćna pesma tekla tihano niz Donju Mahalu,
Ej, Sulejmana othranila majka.
Ona je prostrla svoje godine po parketu.
Njene su usne bile pune kao zrele breskve,
njene su dojke bile tople ko mali psići.
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi važna,
Svetlana, Svetlana, znaš li ti da je atomski vek,
De Gol, Gagarin i koještarije,
sve sam Joj govorio,
ona je plakala, ona je plakala.
Vodio sam je po Kujundžiluku, po aščinicama,
svuda sam je vodio,
u pećine je skrivao, na čardak je nosio,
pod mostovima se igrali žmurke, Neretva ždrebica,
pod starim mostom Crnjanskog joj govorio,
što je divan, šaputala je, što je divan.
Kolena joj crtao u vlažnom pesku,
smejala se tako vedro, tako nevino,
ko prvi ljiljani,
u džamije je vodio, Karađoz-beg mrtav, premrtav
pod teškim turbetom;
na grob Šantićev cveće je odnela,
malo plakala, kao i sve žene,
svuda sam je vodio.
Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi,
pišem neke pesme,
u jednom listu pola stupca za Peru Zupca
i ništa više,
a padale su svu noć nad Mostarom neke
modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela, il' nije smela,
vrag bi joj znao.
Ni ono nebo, ni ono oblačje, ni one krovove,
bledunjavo sunce - izgladnelog dečaka nad Mostarom
ne umem zaboraviti,
ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu,
njen smeh što je umeo zaboleti kao kletva;
onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu,
Bog je veliki, govorila je, nadživeće nas;
ni one teške, modre kiše,
o jesen besplodna, njena jesen...
Govorila je o filmovima, o Džemsu Dinu,
sve je govorila,
malo tužno, malo plačljivo o Karenjini;
govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni
mrava zgaziti,
smejao sam se - on je ubica, ti si dete;
ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja
"Oslobođenja", ni ono grožđe polusvelo
u izlozima ne umem zaboraviti,
onu besplodnu gorku jesen nad
Mostarom,
one kiše,
ljubila me je po cele noći, grlila me
i ništa više, majke mi,
ništa drugo nismo.
Posle su opet bila leta, posle su opet bile kiše,
jedno jedino malo pismo iz Ljubljane,
otkuda tamo,
ni ono lišće po trotoarima, ni one dane,
ja više ne mogu, ja više ne umem
izbrisati.
Piše mi, pita me šta radim, kako živim,
imam li devojku,
da li ikad pomislim na nju, na onu jesen,
na one kiše,
ona je i sad, kaže, ista, kune se Bogom
potpuno ista,
da joj verujem, da se smejem
davno sam, davno, prokleo Hrista
a i do nje mi baš nije stalo,
klela se, ne klela,
mora se tako, ne vrede laži.
Govorio sam joj o Ljermontovu, o Šagalu,
sve sam joj govorio,
vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,
čitala popodne,
u kosi joj bilo zapretano leto, žutilo sunca,
malo mora,
prve joj noći i koža bila pomalo slana,
ribe zaspale u njenoj krvi;
smejali smo se dečacima što skaču
s mosta za cigarete,
smejali se jer nije leto, a oni skaču - baš su deca,
govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu pluća...
Onda su dolazile njene ćutnje, duge, preduge,
mogao sam slobodno misliti o svemu,
razbistriti Spinozu,
sate i sate mogao sam komotno gledati
druge,
bacati oblutke dole, niz stenje,
mogao sam sasvim otići nekud, otići daleko,
mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,
samlji od sviju,
mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu,
u stenu,
sve sam mogao...
Prste je imala dugačke, krhke, beskrvne a hitre,
igrali smo se buba-mara i skrivalice,
Svetlana izađi, eto te pod stenom,
nisam valjda ćorav,
nisam ja blesav, hajde, šta se kaniš,
dobićeš batine;
kad je ona tražila - mogao sam pobeći
u samu reku - našla bi me,
namiriše me, kaže, odmah,
pozna me dobro.
Nisam joj nikad verovao,
valjda je stalno ćurila kroz prste.
Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,
nosila ga u sobu, vešala o končiće,
volela je ruže, one jesenje, ja sam joj donosio,
kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.
Pitao sam je šta misli o ovom svetu,
veruje li u komunizam, da li bi se menjala
za Natašu Rostovu, svašta sam je pitao,
ponekad glupo, znam ja to i te kako;
pitao sam je da li bi volela malog sina,
recimo plavog,
skakala je od ushićenja - hoće, hoće,
a onda, najednom, padala je u neke tuge
ko mrtvo voće:
ne sme i ne sme, vidi ti njega, kao da je ona
pala s Jupitera,
ko je to, recimo, Zubac Pera, pa da baš on
a ne neko drugi,
taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi.
Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna,
ti si đavo, ti si anđeo,
sve sam joj govorio.
Ništa mi nije verovala.
Vi ste muškarci rođeni lažovi,
vi ste hulje,
svašta je govorila.
A padale su nad Mostarom neke modre kiše...
Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni,
jao, kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi mu glava, ne bi mu glava,
jao, kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao, kad bih znao ko to u meni
bere kajsije, još nedozrele.
Meni jako draga pjesma, jer sam imao djevojku iz Mostara, a slučajno se zvala Svjetlana...
isuse bože, kako je ovo jako...
pomalo sretno, još više tužno... taman za kišu.. kao ja sada...
pomalo sretno, još više tužno... taman za kišu.. kao ja sada...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Davorin Popović/Indexi - Balada
Idi sad druze moj
Ljubav i pozdrav mi odnesi mojoj ti
Putu mom tu je kraj
Umoran ovde ja cu stati, zelim mir
Kad ne bude mene
Kad me skriju paprati, travke i sas
Kad ne bude mene
Ljubit cu je pjesmama svojim i tad
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
Samo nju, da, volio sam ja
Jer je za me bila sav svijet
Crveni moj cvijet
Idi sad druze moj
Ljubav i pjesmu mi ponesi mojoj ti
Dalje sad mogu sam
Pocinak ovdje ja cu naci, idi ti
Kad ne bude mene
Kada dodju drugi djecaci ko ja
Kad ne bude mene
Reci da cu ostati sa njom i tad
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
Samo nju, da, volio sam ja
Jer je za me bila sav svijet
Crveni moj cvijet
Idi sad druze moj
Ljubav i pjesmu mi ponesi mojoj ti
Dalje sad mogu sam
Pocinak ovdje ja cu naci, idi ti
Kad ne bude mene
Kada dodju drugi djecaci ko ja
Kad ne bude mene
Reci da cu ostati sa njom i tad
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
Kao ptica let
Predivna pjesma
Idi sad druze moj
Ljubav i pozdrav mi odnesi mojoj ti
Putu mom tu je kraj
Umoran ovde ja cu stati, zelim mir
Kad ne bude mene
Kad me skriju paprati, travke i sas
Kad ne bude mene
Ljubit cu je pjesmama svojim i tad
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
Samo nju, da, volio sam ja
Jer je za me bila sav svijet
Crveni moj cvijet
Idi sad druze moj
Ljubav i pjesmu mi ponesi mojoj ti
Dalje sad mogu sam
Pocinak ovdje ja cu naci, idi ti
Kad ne bude mene
Kada dodju drugi djecaci ko ja
Kad ne bude mene
Reci da cu ostati sa njom i tad
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
Samo nju, da, volio sam ja
Jer je za me bila sav svijet
Crveni moj cvijet
Idi sad druze moj
Ljubav i pjesmu mi ponesi mojoj ti
Dalje sad mogu sam
Pocinak ovdje ja cu naci, idi ti
Kad ne bude mene
Kada dodju drugi djecaci ko ja
Kad ne bude mene
Reci da cu ostati sa njom i tad
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
Kao ptica let
Predivna pjesma
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Ove noći - Pablo Neruda
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati na primjer: "Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini".
Nocni vjetar kruži nebom i pijeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdana i ona nije uz mene.
I to je sve.U daljini netko pijeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti moj je pogled traži.
Moje srce je trazi, a ona nije uz mene.
Ista noć odjeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati na primjer: "Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini".
Nocni vjetar kruži nebom i pijeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdana i ona nije uz mene.
I to je sve.U daljini netko pijeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti moj je pogled traži.
Moje srce je trazi, a ona nije uz mene.
Ista noć odjeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Ajkula
Ove noći - Pablo Neruda
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati na primjer: "Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini".
Nocni vjetar kruži nebom i pijeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdana i ona nije uz mene.
I to je sve.U daljini netko pijeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti moj je pogled traži.
Moje srce je trazi, a ona nije uz mene.
Ista noć odjeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
ova mi je divna! ta mi je jedna od najdražih..
''Tugujem.. Tegobno breme
U srcu od jeda i leda.
Dosadno glasa se vrijeme
Što mi ni predaha ne da.
Legnem, a čemerne misli
Drže me, mozak mi stisli
Zvuci, u glavi se vrti.
O šta ću? Dušu će strti
Život da jadna mi klone.
Niotkud utjehe zrak.
Dah mi se gasi i tone
U tu divljinu, u mrak.
Sudbino, zašto nas snađe?
Život je gorak i siv.
Gdje glava spokoj da nađe?
Teško je biti živ.
ljubim druge, al ne osjećam
i svaki korak mi je ko da ustajem
na nogu što mi je utrnula.
bez ljubavi, nadanja
bez tebe
ne ide..
i svaki korak mi je ko da ustajem
na nogu što mi je utrnula.
bez ljubavi, nadanja
bez tebe
ne ide..
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Prigodna za ovakav tmurni, kišoviti dan
Barbara, Jacques Prevert
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smiješila si se
A ja, ja sam se isto tako smiješio
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručje
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem TI
Ja kažem TI svima koje volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem TI svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom iz Quessanta
O Barbara
Kakve li bljezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svom stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav, nestao ili jos uvijek živi
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao sto je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza, čelika, krvi
Posve jednostavno, oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od koga ne ostaje ništa
Barbara, Jacques Prevert
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smiješila si se
A ja, ja sam se isto tako smiješio
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručje
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem TI
Ja kažem TI svima koje volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem TI svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom iz Quessanta
O Barbara
Kakve li bljezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svom stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav, nestao ili jos uvijek živi
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao sto je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza, čelika, krvi
Posve jednostavno, oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od koga ne ostaje ništa
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Pjesma nepoznate američke djevojke
Stvari koje nisi nikada učinio
Sjećaš li se onog dana kada sam te molila da mi posudiš svoj novi auto,koji sam zatim slupala?
Mislila sam da ćeš me ubiti,ali ti to nisi učinio.
A sjećaš li se kad sam te nagovorila da pođemo na plažu, iako si govorio da će padati kiša i kiša je zatim padala?
Mislila sam da ćeš viknuti:"Jesam li ti rekao?" Ali ti si ostao miran.
Sjećaš li se kad sam koketirala sa svima da kod tebe izazovem ljubomoru, i ti si bio ljubomoran. Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio.
Sjećaš li se kad sam prevrnula tortu od jagoda na tepih tvoga auta? Mislila sam da ćeš me istući,ali ti to nisi učinio.
A sjetit ćeš se sigurno i one večeri kad sam ti zaboravila reći da na slavlje treba doći u večernjem odijelu pa si došao u trapericama?! Mislila sam da ćeš me ostaviti,ali ti to nisi učinio.
Istina, mnogo toga nisi učinio. Ali uvijek si bio sa mnom strpljiv, volio si me i štitio.
Za mnoge stvari bila bih te molila za oproštenje da si se vratio iz Vijetnama.
Ali, ti se nisi vratio.
Stvari koje nisi nikada učinio
Sjećaš li se onog dana kada sam te molila da mi posudiš svoj novi auto,koji sam zatim slupala?
Mislila sam da ćeš me ubiti,ali ti to nisi učinio.
A sjećaš li se kad sam te nagovorila da pođemo na plažu, iako si govorio da će padati kiša i kiša je zatim padala?
Mislila sam da ćeš viknuti:"Jesam li ti rekao?" Ali ti si ostao miran.
Sjećaš li se kad sam koketirala sa svima da kod tebe izazovem ljubomoru, i ti si bio ljubomoran. Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio.
Sjećaš li se kad sam prevrnula tortu od jagoda na tepih tvoga auta? Mislila sam da ćeš me istući,ali ti to nisi učinio.
A sjetit ćeš se sigurno i one večeri kad sam ti zaboravila reći da na slavlje treba doći u večernjem odijelu pa si došao u trapericama?! Mislila sam da ćeš me ostaviti,ali ti to nisi učinio.
Istina, mnogo toga nisi učinio. Ali uvijek si bio sa mnom strpljiv, volio si me i štitio.
Za mnoge stvari bila bih te molila za oproštenje da si se vratio iz Vijetnama.
Ali, ti se nisi vratio.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Ima bit da san potrošija
I ono malo suza za navodnit dolinu sevdaha
I bluesa
svit je tužan, tu nikad neće bit pravde
za one koji žele samo da žive I rade I ljube,
I smiju se svemu ka vicu
A ja se pitan ima li smisla pravit dicu
Donosit ih na svit di su život I sloboda
Ka roba, koju će neki moćnik prodat
I ove stare melodije bude memorije
Čiste nostalgije,
I ne znan šta mi je
Stari s bafima, stara s ogromnom trajnom
Sestra I ja, cili umazan slajom
I sve je daleko I tajno
Znan ni onda nije sve bilo bajno,
al ditetu sve je sjajno i pari mi se puno lipše
I ove kapi kiše ka da šapću: “Nikad više…”
Jer sve prolazi, ostaje samo u nama
U srcima , u umu, I foto albumu
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
Nasmijana lica nekih starih prika
Nekih nema više, ostale su sjene
Mora bit da je s njima nesta
I dio mene
Al vrate ga kiše,
I vitar s juga
Neka stara pisma, nostalgija I tuga.
Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit pa mislin,
tribalo je bit, jer je proklet ovi svit
I dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj
Zato se nadan da postoji I pakal I raj
Neki viši sud, Božja pravda
Da presudi I kazni svakog onog gada
Željnog rata I žednog krvi
Al ko je bez grijeha nek baci kamen prvi
Ironično zaista, da citira Krista
Jedan od onih šta je odgojen u obitelji ateista
I to u mraku, u miješanom braku
U nekoj dalekoj zemlji, sad je samo u zraku
I baš me je tamo donila roda
Da ne mrzin I buden pošten, iskren I odan
A razliku izmeðu zla I dobra
Nisan naučija ni od fratra, ni hodže, ni popa
A kad su zavladali oni šta su pali s kruške
Božji ljudi su blagoslovili puške
Ovce slali u smrt, za svoga Boga, jedinoga
Za ludilo svoga ideologa kad bijesni mržnja
razum nije lijek
I ludilo uvik promijeni tijek
Povijesti, i ispiše novu krvavu stranu
U zemlji seljaka na brdovitom Balkanu.
Zato letin visoko iznad napaćenog tla
Daleko od poimanja dobra i zla visoko gore,
ka Suncu, u nebesa di se gužvaju poruke SMS-a
iz ovog vrimena izlazin van
I zaranjan u neki davni, zaboravljeni san
Neki bolji dan, pun smija I vica
Di su sritni ljudi I njihova dica
I gledaju u sutra, ozarena lica
Puni nade, u tom svitu pravde
Jednakosti, bratstva I slobode
U svit ljubavi me misli vode
I još uvik virujen da će na ovoj planeti
Jednog dana svi ljudi moć živit sretni
Razum, ljubav I znanje izgradit će raj
I znaj, neće biti ironije za kraj.
hm da...
I ono malo suza za navodnit dolinu sevdaha
I bluesa
svit je tužan, tu nikad neće bit pravde
za one koji žele samo da žive I rade I ljube,
I smiju se svemu ka vicu
A ja se pitan ima li smisla pravit dicu
Donosit ih na svit di su život I sloboda
Ka roba, koju će neki moćnik prodat
I ove stare melodije bude memorije
Čiste nostalgije,
I ne znan šta mi je
Stari s bafima, stara s ogromnom trajnom
Sestra I ja, cili umazan slajom
I sve je daleko I tajno
Znan ni onda nije sve bilo bajno,
al ditetu sve je sjajno i pari mi se puno lipše
I ove kapi kiše ka da šapću: “Nikad više…”
Jer sve prolazi, ostaje samo u nama
U srcima , u umu, I foto albumu
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
Nasmijana lica nekih starih prika
Nekih nema više, ostale su sjene
Mora bit da je s njima nesta
I dio mene
Al vrate ga kiše,
I vitar s juga
Neka stara pisma, nostalgija I tuga.
Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit pa mislin,
tribalo je bit, jer je proklet ovi svit
I dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj
Zato se nadan da postoji I pakal I raj
Neki viši sud, Božja pravda
Da presudi I kazni svakog onog gada
Željnog rata I žednog krvi
Al ko je bez grijeha nek baci kamen prvi
Ironično zaista, da citira Krista
Jedan od onih šta je odgojen u obitelji ateista
I to u mraku, u miješanom braku
U nekoj dalekoj zemlji, sad je samo u zraku
I baš me je tamo donila roda
Da ne mrzin I buden pošten, iskren I odan
A razliku izmeðu zla I dobra
Nisan naučija ni od fratra, ni hodže, ni popa
A kad su zavladali oni šta su pali s kruške
Božji ljudi su blagoslovili puške
Ovce slali u smrt, za svoga Boga, jedinoga
Za ludilo svoga ideologa kad bijesni mržnja
razum nije lijek
I ludilo uvik promijeni tijek
Povijesti, i ispiše novu krvavu stranu
U zemlji seljaka na brdovitom Balkanu.
Zato letin visoko iznad napaćenog tla
Daleko od poimanja dobra i zla visoko gore,
ka Suncu, u nebesa di se gužvaju poruke SMS-a
iz ovog vrimena izlazin van
I zaranjan u neki davni, zaboravljeni san
Neki bolji dan, pun smija I vica
Di su sritni ljudi I njihova dica
I gledaju u sutra, ozarena lica
Puni nade, u tom svitu pravde
Jednakosti, bratstva I slobode
U svit ljubavi me misli vode
I još uvik virujen da će na ovoj planeti
Jednog dana svi ljudi moć živit sretni
Razum, ljubav I znanje izgradit će raj
I znaj, neće biti ironije za kraj.
hm da...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Prisutan kao svjetlost bez glasa, E.Kišević
Samo da se uz tebe budim
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim.
Da zrak u tvojoj blizini dišem.
Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa
i da ti oči očima ćutim
kao da ću te izgubiti
sad,
ovog časa.
Samo da se uz tebe budim
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim.
Da zrak u tvojoj blizini dišem.
Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa
i da ti oči očima ćutim
kao da ću te izgubiti
sad,
ovog časa.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Dvoje, D.Cesarić
Ljubeci se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa cudnom ceznjom, da se nadju
U metezu stranih ljudi.
Razmisljaju o sebi cesto
I prevarit ce se kadikad,
Da su jedno drugo nasli,
A nece se naci nikad.
Pa ipak, on ce jednom doc
U sobu onoga hotela,
U kom je ona cijelu noc
Uz uzdisaje mora bdjela.
Pred zoru, kad u krevet legne,
Na onu mislec koju trazi,
Ni slutit ne ce, da mu jorgan
Pokrivase vec njene drazi.
I mozda ce u restoranu
Iz one case on da pije,
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije.
Ljubeci se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa cudnom ceznjom, da se nadju
U metezu stranih ljudi.
Razmisljaju o sebi cesto
I prevarit ce se kadikad,
Da su jedno drugo nasli,
A nece se naci nikad.
Pa ipak, on ce jednom doc
U sobu onoga hotela,
U kom je ona cijelu noc
Uz uzdisaje mora bdjela.
Pred zoru, kad u krevet legne,
Na onu mislec koju trazi,
Ni slutit ne ce, da mu jorgan
Pokrivase vec njene drazi.
I mozda ce u restoranu
Iz one case on da pije,
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
...ja nemam nigdi nikoga, al moja priča prosta je,
što god ih manje zavoleš, manje ti njih nedostaje,
i nisam kadar švindlati, za sobom skele paliti,
da silom steknem nekog kom ću faliti...
Pred zadnji sneg, Đorđe Balašević
što god ih manje zavoleš, manje ti njih nedostaje,
i nisam kadar švindlati, za sobom skele paliti,
da silom steknem nekog kom ću faliti...
Pred zadnji sneg, Đorđe Balašević
Robert Frost - Stopping by Woods on a Snowy Evening
Whose woods these are I think I know.
His house is in the village though;
He will not see me stopping here
To watch his woods fill up with snow.
My little horse must think it queer
To stop without a farmhouse near
Between the woods and frozen lake
The darkest evening of the year.
He gives his harness bells a shake
To ask if there is some mistake.
The only other sound's the sweep
Of easy wind and downy flake.
The woods are lovely, dark and deep.
But I have promises to keep,
And miles to go before I sleep,
And miles to go before I sleep.
Whose woods these are I think I know.
His house is in the village though;
He will not see me stopping here
To watch his woods fill up with snow.
My little horse must think it queer
To stop without a farmhouse near
Between the woods and frozen lake
The darkest evening of the year.
He gives his harness bells a shake
To ask if there is some mistake.
The only other sound's the sweep
Of easy wind and downy flake.
The woods are lovely, dark and deep.
But I have promises to keep,
And miles to go before I sleep,
And miles to go before I sleep.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Poslije ljubavi, Arsen Dedić
Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede
Poslije ljubavi
ostaju case sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima
Poslije ljubavi
ostaje obicaj da se bijelo vino nalijeva u dvije case
i da crte budu na istoj visini
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i zacudjen pogled konobara
sto nas vidi sa drugima
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promasenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6
Poslije ljubavi
ostaje recenica – dobro izgledas ništa se nisi promijenila,
javi se ponekad
imas jos moj broj
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vracali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne sifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da ce neko iznenada doci,
spustena slusalica kada se javi neciji tudji glas,
hiljadu i jedna laz.
Poslije ljubavi
ostaje recenica: "Ja cu prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar necemo zajedno?"
„Ovaj put ne"
Poslije ljubavi
ostaju saucesnici,
cuvari tajne koja nije vise tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj zeni.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjecarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povrijedjena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge zene.
Poslije ljubavi
ne ostaje nista.
Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede
Poslije ljubavi
ostaju case sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima
Poslije ljubavi
ostaje obicaj da se bijelo vino nalijeva u dvije case
i da crte budu na istoj visini
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i zacudjen pogled konobara
sto nas vidi sa drugima
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promasenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6
Poslije ljubavi
ostaje recenica – dobro izgledas ništa se nisi promijenila,
javi se ponekad
imas jos moj broj
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vracali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne sifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da ce neko iznenada doci,
spustena slusalica kada se javi neciji tudji glas,
hiljadu i jedna laz.
Poslije ljubavi
ostaje recenica: "Ja cu prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar necemo zajedno?"
„Ovaj put ne"
Poslije ljubavi
ostaju saucesnici,
cuvari tajne koja nije vise tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj zeni.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjecarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povrijedjena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge zene.
Poslije ljubavi
ne ostaje nista.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Sad si moja, P. Neruda
Sad si moja. U mom je snu dio tvog sna.
Sad spava i ljubav i bol i težina sva.
Noć je sišla na nevidljivim kotačima,
I ti,jedina,snivaš u meni poput jantara.
Nitko drugi,ljubavi moja, neće spavati u mojim snovima.
Pođi,pođimo zajedno,preko voda vremena,
Nitko osim tebe neće putovati sa mnom preko sjena,
Ni sunce,ni mjesec - samo ti, moja zimzelena.
Iz tvojih ruku,sa tvojih nježnih otvorenih dlanova
Meke pjesme padaju i nestaju kao kapi,
Skolopila si svoje oči,poput siva krila dva.
Dok ja plutam vodom koja teče,koja me nosi;
A u svojoj sudbi vrti se noć,zemlja,vjetar-
Ja sam bez tebe,sam,....samo tvoj san.
Sad si moja. U mom je snu dio tvog sna.
Sad spava i ljubav i bol i težina sva.
Noć je sišla na nevidljivim kotačima,
I ti,jedina,snivaš u meni poput jantara.
Nitko drugi,ljubavi moja, neće spavati u mojim snovima.
Pođi,pođimo zajedno,preko voda vremena,
Nitko osim tebe neće putovati sa mnom preko sjena,
Ni sunce,ni mjesec - samo ti, moja zimzelena.
Iz tvojih ruku,sa tvojih nježnih otvorenih dlanova
Meke pjesme padaju i nestaju kao kapi,
Skolopila si svoje oči,poput siva krila dva.
Dok ja plutam vodom koja teče,koja me nosi;
A u svojoj sudbi vrti se noć,zemlja,vjetar-
Ja sam bez tebe,sam,....samo tvoj san.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Kad bi čovjek, Luis Cerunda
Kad bi čovjek mogao reći ono što voli,
kad bi čovjek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
kao što je oblak uzdignut u svjetlosti;
kad bi poput zidova što se ruše
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
kad bi čovjek mogao razoriti svoje tijelo,
ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koje se ne zove slava, sreća ili ambicija,
nego ljubav ili želja,
ja bih konačno bio onaj, kako sam se zamišljao,
onaj što svojim jezikom, svojim očima i rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu svoje istinske ljubavi.
Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome,
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.
Ti opravdavaš moje postojanje,
Da te ne poznam ne bih živio,
da umirem neznajući te, ne bih umro, jer nisam živio.
Kad bi čovjek mogao reći ono što voli,
kad bi čovjek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
kao što je oblak uzdignut u svjetlosti;
kad bi poput zidova što se ruše
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
kad bi čovjek mogao razoriti svoje tijelo,
ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koje se ne zove slava, sreća ili ambicija,
nego ljubav ili želja,
ja bih konačno bio onaj, kako sam se zamišljao,
onaj što svojim jezikom, svojim očima i rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu svoje istinske ljubavi.
Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome,
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.
Ti opravdavaš moje postojanje,
Da te ne poznam ne bih živio,
da umirem neznajući te, ne bih umro, jer nisam živio.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Treba znati, Charles Aznavour
Smiješiti se dalje,da, to treba znati
kada je najbolje ustati od stola
kada pred nama stoje samo prazni sati
u tome životu glupome do bola.
Trebalo bi znati,ma koliko stoji,
sačuvati ponos, onaj što preosta,
i usprkos svemu, prijatelji moji,
zauvijek otići,znati da je dosta.
Pred sudbinom svojom koja sve ti uze,
kad već ništa nemaš,kada sve si dao,
trebalo bi znati sakriti svoje suze.
No ja,srce moje,ja to nisam zano.
Zato treba znati napustiti stol
kad je ljubav odavno pojedena,
ravnodušna lica skriti svoju bol,
zauvijek otići tiho kao sjena.
I usnama treba reći da se smiju
iza maske jada, i stisnuti zube,
a krikovi mržnje u tebi da gnjiju,
te posljednje riječi onih koji ljube.
Treba znati mirno otići na kraju,
ušutkati srce što već umrlo je,
sačuvati obraz ko neki što znaju,
dok još nije pao.
Trebalo je znati,
suviše te volim,
ja to nisam znao.
Smiješiti se dalje,da, to treba znati
kada je najbolje ustati od stola
kada pred nama stoje samo prazni sati
u tome životu glupome do bola.
Trebalo bi znati,ma koliko stoji,
sačuvati ponos, onaj što preosta,
i usprkos svemu, prijatelji moji,
zauvijek otići,znati da je dosta.
Pred sudbinom svojom koja sve ti uze,
kad već ništa nemaš,kada sve si dao,
trebalo bi znati sakriti svoje suze.
No ja,srce moje,ja to nisam zano.
Zato treba znati napustiti stol
kad je ljubav odavno pojedena,
ravnodušna lica skriti svoju bol,
zauvijek otići tiho kao sjena.
I usnama treba reći da se smiju
iza maske jada, i stisnuti zube,
a krikovi mržnje u tebi da gnjiju,
te posljednje riječi onih koji ljube.
Treba znati mirno otići na kraju,
ušutkati srce što već umrlo je,
sačuvati obraz ko neki što znaju,
dok još nije pao.
Trebalo je znati,
suviše te volim,
ja to nisam znao.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Lako je lagano umrijeti, Pablo Neruda
Lagano umire onaj koji ne putuje,
Onaj koji ne čita,
Onaj koji ne sluša glazbu,
Onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
Onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika
Postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja.
Onaj koji ne mijenja rutinu,
Onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
I ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire
Onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija;
Onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima.
Lagano umire
Onaj koji ne mijenja život kad nije zadovoljan
Svojim poslom ili svojom ljubavi,
Onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
Radi nesigurnosti,
I koji ne ide za svojim snovima.
Onaj koji sebi neće dozvoliti,
Niti jednom u svom životu
Da pobjegne od smislenih savjeta...
Živi danas.
Riskiraj danas.
Učini danas.
Ne dozvoli sebi lagano umiranje.
Ne zaboravi biti sretan!
Lagano umire onaj koji ne putuje,
Onaj koji ne čita,
Onaj koji ne sluša glazbu,
Onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
Onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika
Postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja.
Onaj koji ne mijenja rutinu,
Onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
I ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire
Onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija;
Onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima.
Lagano umire
Onaj koji ne mijenja život kad nije zadovoljan
Svojim poslom ili svojom ljubavi,
Onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
Radi nesigurnosti,
I koji ne ide za svojim snovima.
Onaj koji sebi neće dozvoliti,
Niti jednom u svom životu
Da pobjegne od smislenih savjeta...
Živi danas.
Riskiraj danas.
Učini danas.
Ne dozvoli sebi lagano umiranje.
Ne zaboravi biti sretan!
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Jel netko ovo uopće čita, večina zadnjih postova su moji pa me zanima da nastavim pisati ili ne jer nema smisla ako pišem sam sebi.
Ajkula
Jel netko ovo uopće čita, večina zadnjih postova su moji pa me zanima da nastavim pisati ili ne jer nema smisla ako pišem sam sebi.
čitam ja! svaku dosad, i sve su divne..
evo jedne meni najdraže..predivne su mi riječi..
BEZDAN, ĐOLE
Nema me više
u tvojim molitvama
Više me putem ne prate.
A noć mi preti, ponoć i pusta tama
kad me se samo dohvate!
Više me ne voliš..
Kad se vraćam nisi budna.
Ne goriš!
Gasne naša zvezda čudna,
lažna, srebrna stvar.
Daleko putujem, vetar nosi neke rime
kupujem, pristaju uz tvoje ime
Dva, tri stiha na dan..
Ne slušam više,
šta šapućeš dok snivaš
više me ne pominješ.
I sve si dalja, a sve mi bliža bivaš!
Kao da opet počinje..
Ali me ne voliš,
to se uvek drugom desi.
Govoriš,
ali više ne znam gde si.
Da li netko to zna..
Šta sam uradio,
kakva tužna humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska,
dubok bezdan bez dna...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Obožavam Balaševića, ova mi je najdraža
Čovek za kog se udala Buba Erdeljan
U Bačkoj Palanci bila je igranka
ma, lažem, ordinarna pijanka
samo smo brljali, kako smo starili
sve smo surovije tezgarili
posle se kajali, sve šatro čudili
dokle smo stigli i kraj kojih
smo se krokodila budili
Nesto pre fajronta prisla mi tipčina
s onim hitlerskim brčićima
pečatnim prstenom, kravatom labavom
da časti oduševljen zabavom
al' ja nisam bas fan napadnih
pedera sto večno jure konobarice
i mirišu na berbere, al' ajde
Bio sam umoran, rekoh tom paunu
majstore, ja sam u nokdaunu
grebem po žicama, tamburam danima
ubi me dim po restoranima
sad vidiš promaje pod ovim šatorom
on reče cekaj malo, ti si bio dobar
s mojom matorom a, tako
Da, onda sam ga poznao tek
pa nije čudo, proš'o je vek
za tog se dripca udala Buba Erdeljan
Šta ti je trebalo to
mali mišu moj
da pođeš za takvu barabu
što nisi pazila
što si princa preobrazila u ovu žabu
vol'o bih da znam
Bila si kći tatina, ja vucibatina
blesavko sa senom u kosi
uzmi il' ostavi, ko je mog'o
da pretpostavi, đavo ga nosio
Tip reče, ovde sam
sa dve fine zenice
u, dve opake raspuštenice
namignu mangupski
svi malo šaramo
namignuh i ja, kao naravno
seo sam tako s njim
i onim guskama
a on je samo brbljao
o, da l' je poljubi tim usnama
ma ne
Konobar, sto zastajkuješ
da l' i ti mozda strajkuješ
daj, dečko, odmah flašu svirni
pa smo mirni
Proš'o sam sever i jug
širom, pa u krug
i čega sam ostao željan
pa ne bas mnogo tog
bršljana s jednog zida visokog
i Bube Erdeljan
E, vol'o bih da znam
šta ti je trebalo to, moja lepojko
o, bila si dukata vredna
što si pustila da te
ovaj tu izgustira, budalo jedna
ej, moji lanjski snegovi
Proš'o sam sever i jug
širom, pa u krug
i čega sam ostao željan
pa ne bas mnogo tog
bršljana s jednog zida visokog
i Bube Erdeljan
Čovek za kog se udala Buba Erdeljan
U Bačkoj Palanci bila je igranka
ma, lažem, ordinarna pijanka
samo smo brljali, kako smo starili
sve smo surovije tezgarili
posle se kajali, sve šatro čudili
dokle smo stigli i kraj kojih
smo se krokodila budili
Nesto pre fajronta prisla mi tipčina
s onim hitlerskim brčićima
pečatnim prstenom, kravatom labavom
da časti oduševljen zabavom
al' ja nisam bas fan napadnih
pedera sto večno jure konobarice
i mirišu na berbere, al' ajde
Bio sam umoran, rekoh tom paunu
majstore, ja sam u nokdaunu
grebem po žicama, tamburam danima
ubi me dim po restoranima
sad vidiš promaje pod ovim šatorom
on reče cekaj malo, ti si bio dobar
s mojom matorom a, tako
Da, onda sam ga poznao tek
pa nije čudo, proš'o je vek
za tog se dripca udala Buba Erdeljan
Šta ti je trebalo to
mali mišu moj
da pođeš za takvu barabu
što nisi pazila
što si princa preobrazila u ovu žabu
vol'o bih da znam
Bila si kći tatina, ja vucibatina
blesavko sa senom u kosi
uzmi il' ostavi, ko je mog'o
da pretpostavi, đavo ga nosio
Tip reče, ovde sam
sa dve fine zenice
u, dve opake raspuštenice
namignu mangupski
svi malo šaramo
namignuh i ja, kao naravno
seo sam tako s njim
i onim guskama
a on je samo brbljao
o, da l' je poljubi tim usnama
ma ne
Konobar, sto zastajkuješ
da l' i ti mozda strajkuješ
daj, dečko, odmah flašu svirni
pa smo mirni
Proš'o sam sever i jug
širom, pa u krug
i čega sam ostao željan
pa ne bas mnogo tog
bršljana s jednog zida visokog
i Bube Erdeljan
E, vol'o bih da znam
šta ti je trebalo to, moja lepojko
o, bila si dukata vredna
što si pustila da te
ovaj tu izgustira, budalo jedna
ej, moji lanjski snegovi
Proš'o sam sever i jug
širom, pa u krug
i čega sam ostao željan
pa ne bas mnogo tog
bršljana s jednog zida visokog
i Bube Erdeljan
čitam ja! svaku dosad, i sve su divne..
hvala, drago mi je da ti se svidjaju, evo za tebe još jedna od Balaševića
Naposletku
Naposletku, ti si dobro
znala ko sam ja
otkud sad te suze, moja mila
rekla si da se za to
cak bršljan ne hvata
zalud izgužvana svila
To je tako
ne pravi od tuge nauku
mani svetlo na sledećem bregu
okopniće moj otisak
na tvom jastuku
kao jezuška u snegu
Razbiću gitaru
crn je mrak ispunjava
odavno se svoje pesme bojim
pomera u meni neke gene Dunava
pa ja tečem i kad stojim
Ali opet da l' bi ikad
bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi
rekla si da baš
ne umem novce brojati
i da je nista sve sto nudim
Naposletku, ti si navek
znala da sam svirac
brošić što se tesko pribada
da me moze oduvati najblaži Nemirac
da cu u po reci stati
da se neću osvrtati nikada
Redas po vitrini fini porculanski svet
al' ja sam figurica bez žiga
pazi to je bajka što ti pada
na pamet
fali ti bas ovaj cigan
Tek u jesen otkriju se
boje krošanja
sve su slične u leto zeleno
naposletku ti si dobro
znala ko sam ja
cemu suze lepa ženo
Draga moja, ti si navek
znala da sam pajac
moj je šešir šatra pomična
usne, tice-rugalice
a u oku tajac
da sam kaput sa dva lica
da sam Gospo'n propalica
obična
Ako...
Ako možeš sačuvati glavu
kada je svi gube,
a optužuju tebe,
ako možeš vjerovati u sebe
kada svi u tebe sumnjaju,
ali dozvoli im da sumnjaju...
Ako možeš čekati,
a ne umoriti se od čekanja
ili slušati laži
a u njima ne sudjelovati...
Ako si u stanju suočiti se
sa trijumfom i propasti
a pimati ih jednako...
Ako možeš govoriti sa masama
a zdržati čistoću
ili hodati s kraljevima,
a ne izgubiti običnost...
Tvoja je zemlja i sve na njoj,
i još više: bit ćeš čovjek,
sine moj!!!
Ako možeš sačuvati glavu
kada je svi gube,
a optužuju tebe,
ako možeš vjerovati u sebe
kada svi u tebe sumnjaju,
ali dozvoli im da sumnjaju...
Ako možeš čekati,
a ne umoriti se od čekanja
ili slušati laži
a u njima ne sudjelovati...
Ako si u stanju suočiti se
sa trijumfom i propasti
a pimati ih jednako...
Ako možeš govoriti sa masama
a zdržati čistoću
ili hodati s kraljevima,
a ne izgubiti običnost...
Tvoja je zemlja i sve na njoj,
i još više: bit ćeš čovjek,
sine moj!!!
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Samoća, Rainer Maria Rilke
Samoća je poput kiše,
U večeri iz mora se diže,
Iz ravnica pustih i dalekih stiže,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.
Pada prije neg svijetlost je izašla,
kad ulice se okreću spram zore,
I kad se tijela što nisu nista našla,
Razočarano dijele puna mora,
I kada ljudi što od mržnje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.
Tad dolaze valovi samoće…
Samoća je poput kiše,
U večeri iz mora se diže,
Iz ravnica pustih i dalekih stiže,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.
Pada prije neg svijetlost je izašla,
kad ulice se okreću spram zore,
I kad se tijela što nisu nista našla,
Razočarano dijele puna mora,
I kada ljudi što od mržnje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.
Tad dolaze valovi samoće…
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Ako, Rudyard Kipling
Ako možeš ostati miran kada na tvome putu
svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe;
Ako sačuvaš povjerenje kada svi ostali sumnjaju;
Ako možeš čekati a da se ne umoriš čekajući;
Ako ne lažeš kada čuješ laž,
Ako ne mrziš kada tebe mrze,
I ako se ne praviš suviše dobar,
niti govoriš suviše mudro;
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš, i misli ti ostaju uvijek čiste;
Ako znaš prihvatiti , i pobjedu i poraz;
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale;
Ako vidiš kako u djeliće razbijaju tvoj cilj,
I miran se sagneš da pokupiš ostatke;
Ako možeš sakupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I izgubiti, i početi ponovo ispočetka;
Ako možeš prisliti svoje srce, živce
i svoje mišiće da služe tvojim ciljevima,
i kada su malaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Osim Volje koja ti govori: "Drži se dobro";
Ako možeš hodati s kraljevima i ne izgubiti ljudskost;
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu povrijediti;
Ako svaki čovjek znači nešto za tebe,
ali ni jedan suviše;
Ako znaš dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem;
Tvoja će biti zemlja i svo njeno blago,
Jer
Biti ćeš Čovjek, sine moj!
Ako možeš ostati miran kada na tvome putu
svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe;
Ako sačuvaš povjerenje kada svi ostali sumnjaju;
Ako možeš čekati a da se ne umoriš čekajući;
Ako ne lažeš kada čuješ laž,
Ako ne mrziš kada tebe mrze,
I ako se ne praviš suviše dobar,
niti govoriš suviše mudro;
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš, i misli ti ostaju uvijek čiste;
Ako znaš prihvatiti , i pobjedu i poraz;
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale;
Ako vidiš kako u djeliće razbijaju tvoj cilj,
I miran se sagneš da pokupiš ostatke;
Ako možeš sakupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I izgubiti, i početi ponovo ispočetka;
Ako možeš prisliti svoje srce, živce
i svoje mišiće da služe tvojim ciljevima,
i kada su malaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Osim Volje koja ti govori: "Drži se dobro";
Ako možeš hodati s kraljevima i ne izgubiti ljudskost;
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu povrijediti;
Ako svaki čovjek znači nešto za tebe,
ali ni jedan suviše;
Ako znaš dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem;
Tvoja će biti zemlja i svo njeno blago,
Jer
Biti ćeš Čovjek, sine moj!
Re: Ona, koja vam oduzima dah
AjkulaAko, Rudyard Kipling
Ako možeš ostati miran kada na tvome putu
svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe;
Ako sačuvaš povjerenje kada svi ostali sumnjaju;
Ako možeš čekati a da se ne umoriš čekajući;
Ako ne lažeš kada čuješ laž,
Ako ne mrziš kada tebe mrze,
I ako se ne praviš suviše dobar,
niti govoriš suviše mudro;
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš, i misli ti ostaju uvijek čiste;
Ako znaš prihvatiti , i pobjedu i poraz;
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale;
Ako vidiš kako u djeliće razbijaju tvoj cilj,
I miran se sagneš da pokupiš ostatke;
Ako možeš sakupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I izgubiti, i početi ponovo ispočetka;
Ako možeš prisliti svoje srce, živce
i svoje mišiće da služe tvojim ciljevima,
i kada su malaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Osim Volje koja ti govori: "Drži se dobro";
Ako možeš hodati s kraljevima i ne izgubiti ljudskost;
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu povrijediti;
Ako svaki čovjek znači nešto za tebe,
ali ni jedan suviše;
Ako znaš dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem;
Tvoja će biti zemlja i svo njeno blago,
Jer
Biti ćeš Čovjek, sine moj!
heh ja stavih losh prijevod te pjesme.ugll bolja mi je na eng ^_^
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Djordje Balasevic
Nedostaje mi nasa ljubav
Na jastuku bdim na ponocnoj strazi
kao stari posustali ratnik
kom svaki put od riznice neba
jedva zapadne mesecev zlatnik
pod oklopom drhti kosuta plaha
vecno gonjena tamnim obrisima straha
koja strepi i od mirnih obronaka sna
Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje se zivot kruni uzalud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme ne voli heroje
i da je svaki hram ukaljalo
al' meni, eto, nista sem nas
dvoje nije valjalo
Kad potrazim put u srediste sebe
staze bivaju tesnje i tesnje
i skrijem se u zaklon tvog uha
kao mindjusa od duple tresnje
al' uspevam da jos jednom odolim
da prosapucem da te nocas ruski volim
sto su reci, kremen sto se izlize
kad tad
Nedostaje mi nasa ljubav, mila
a bez nje ovaj kurjak menja cud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme svemu menja boje
i da je silan sjaj pomracilo
al' meni, eto, nista sem nas dvoje
nije znacilo
Ponekad jos u moj filcani sesir
spustis osmeh ko carobni cekin
i tad sam svoj
jer ma kako me zvali
ja sam samo tvoj licni harlekin
ponekad jos suza razmaze tintu
i ko domina padne zid u lavirintu
tako prosto, ponekad jos
stignemo do nas
Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje uz moje vene puze stud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme uvek uzme svoje
i ne znam sto bi nas postedelo
al' meni, eto, nista sem nas dvoje
nije vredelo
Nedostaje mi nasa ljubav
Na jastuku bdim na ponocnoj strazi
kao stari posustali ratnik
kom svaki put od riznice neba
jedva zapadne mesecev zlatnik
pod oklopom drhti kosuta plaha
vecno gonjena tamnim obrisima straha
koja strepi i od mirnih obronaka sna
Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje se zivot kruni uzalud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme ne voli heroje
i da je svaki hram ukaljalo
al' meni, eto, nista sem nas
dvoje nije valjalo
Kad potrazim put u srediste sebe
staze bivaju tesnje i tesnje
i skrijem se u zaklon tvog uha
kao mindjusa od duple tresnje
al' uspevam da jos jednom odolim
da prosapucem da te nocas ruski volim
sto su reci, kremen sto se izlize
kad tad
Nedostaje mi nasa ljubav, mila
a bez nje ovaj kurjak menja cud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme svemu menja boje
i da je silan sjaj pomracilo
al' meni, eto, nista sem nas dvoje
nije znacilo
Ponekad jos u moj filcani sesir
spustis osmeh ko carobni cekin
i tad sam svoj
jer ma kako me zvali
ja sam samo tvoj licni harlekin
ponekad jos suza razmaze tintu
i ko domina padne zid u lavirintu
tako prosto, ponekad jos
stignemo do nas
Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje uz moje vene puze stud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme uvek uzme svoje
i ne znam sto bi nas postedelo
al' meni, eto, nista sem nas dvoje
nije vredelo
Re: Ona, koja vam oduzima dah
ta ljubav, Jacques Prevert
ta ljubav
tako silovita
tako krhka
tako nježna
tako očajna
ta ljubav
lijepa kao dan
loša kao vrijeme
kad je vrijeme loše
tako istinita
tako lijepa
tako sretna
i radosna
i tako sirota
što drhti od straha kao dijete u mraku
tako sigurna u sebe
kao spokojan čovjek usred gluhe noći
ta ljubav što je plašila druge
tjerala ih da govore
tjerala ih da blijede
ta ljubav uhođena
jer smo ju uhodili
gonjena ranjena gažena dotučena poreknuta zaboravljena
jer smo je gonili ranili gazili dotukli porekli zaboravili
cijela ta ljubav
toliko živa
i suncem okupana
to je moja ljubav
tvoja
nekog koga nema više
to nešto uvijek novo
a što se promijenilo nije
istinito kao biljka
drhtavo kao ptica
vrelo i živo kao ljeto
mi oboje možemo
otići i doći
zaboraviti
i nastaviti san
probuditi se patiti i ostariti
zaspati opet
sanjati smrt
probuditi se radovati se i smijati
podmladiti se
ljubav nam ostaje tu
tvrdoglava kao mazga
živa kao želja živa
surova kao sjećanje
glupa kao kajanje
nježna kao uspomena
hladna kao mramor
lijepa kao dan
slabašna kao dijete
gleda nas i smiješi nam se
i govori nam bez riječi
slušam je drhteći
i molim je
zbog tebe
zbog mene
preklinjem te
zbog tebe zbog mene i svih koji se vole
i koji su se voljeli nekad
zovem je
zbog tebe zbog mene i svih drugih
koje i neznam
ostani tu
gdje jesi
tu gdje si bila
ostani tu
ne miči se
ne idi
mi voljeni
zaboravismo te
ali ti ne zaboravi nas
jedino smo tebe na svijetu imali
ne dozvoli da postanemo hladni
dalje stalno dalje
bilo gdje
javi nam se
kada sve prođe na rubu čestara
u šumi sjećanja
izroni odjednom
pruži nam ruku
i spasi nas.
ta ljubav
tako silovita
tako krhka
tako nježna
tako očajna
ta ljubav
lijepa kao dan
loša kao vrijeme
kad je vrijeme loše
tako istinita
tako lijepa
tako sretna
i radosna
i tako sirota
što drhti od straha kao dijete u mraku
tako sigurna u sebe
kao spokojan čovjek usred gluhe noći
ta ljubav što je plašila druge
tjerala ih da govore
tjerala ih da blijede
ta ljubav uhođena
jer smo ju uhodili
gonjena ranjena gažena dotučena poreknuta zaboravljena
jer smo je gonili ranili gazili dotukli porekli zaboravili
cijela ta ljubav
toliko živa
i suncem okupana
to je moja ljubav
tvoja
nekog koga nema više
to nešto uvijek novo
a što se promijenilo nije
istinito kao biljka
drhtavo kao ptica
vrelo i živo kao ljeto
mi oboje možemo
otići i doći
zaboraviti
i nastaviti san
probuditi se patiti i ostariti
zaspati opet
sanjati smrt
probuditi se radovati se i smijati
podmladiti se
ljubav nam ostaje tu
tvrdoglava kao mazga
živa kao želja živa
surova kao sjećanje
glupa kao kajanje
nježna kao uspomena
hladna kao mramor
lijepa kao dan
slabašna kao dijete
gleda nas i smiješi nam se
i govori nam bez riječi
slušam je drhteći
i molim je
zbog tebe
zbog mene
preklinjem te
zbog tebe zbog mene i svih koji se vole
i koji su se voljeli nekad
zovem je
zbog tebe zbog mene i svih drugih
koje i neznam
ostani tu
gdje jesi
tu gdje si bila
ostani tu
ne miči se
ne idi
mi voljeni
zaboravismo te
ali ti ne zaboravi nas
jedino smo tebe na svijetu imali
ne dozvoli da postanemo hladni
dalje stalno dalje
bilo gdje
javi nam se
kada sve prođe na rubu čestara
u šumi sjećanja
izroni odjednom
pruži nam ruku
i spasi nas.
Pod maglom sam opet.
Vatra dogorjeva.
Na zgarištu pepeo
I crno ugljevlje.
Vratila se sjeta,
Pritisla mi grudi.
U daljini vjetar
Žalostivo gudi.
Oluja se bliži,
Bolne grudi para
I suza mi klizi
Na mrtvi ugarak.
Sergej Jesenjin
Vatra dogorjeva.
Na zgarištu pepeo
I crno ugljevlje.
Vratila se sjeta,
Pritisla mi grudi.
U daljini vjetar
Žalostivo gudi.
Oluja se bliži,
Bolne grudi para
I suza mi klizi
Na mrtvi ugarak.
Sergej Jesenjin
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Reminds me of you, Van Morrison
I miss you so much,I can't stand it.
Seems like my heart is breaking in two.
My head says no, but my soul demands it.
Everything I do,reminds me of you.
I miss you so much, in this house full of shadows.
While the rain keeps pouring down,my window too
When will the pain,recede to the darkness
From whence it has come,and I'm feeling so blue.
Ain't goin' down,no more to the well
Sometimes it feels like, I'm going to hell
Sometimes I'm knocking on your front door
But I don't have nothing to sell no more.
Seems like the spirit is pushing me onwards
I'm able to see,where I tripped and went wrong
I'll just have to guess,where my soul will find comfort
And I miss you so much,when I'm singing my song.....
I miss you so much,I can't stand it.
Seems like my heart is breaking in two.
My head says no, but my soul demands it.
Everything I do,reminds me of you.
I miss you so much, in this house full of shadows.
While the rain keeps pouring down,my window too
When will the pain,recede to the darkness
From whence it has come,and I'm feeling so blue.
Ain't goin' down,no more to the well
Sometimes it feels like, I'm going to hell
Sometimes I'm knocking on your front door
But I don't have nothing to sell no more.
Seems like the spirit is pushing me onwards
I'm able to see,where I tripped and went wrong
I'll just have to guess,where my soul will find comfort
And I miss you so much,when I'm singing my song.....
Ajkula
Reminds me of you, Van Morrison
I miss you so much,I can't stand it.
Seems like my heart is breaking in two.
My head says no, but my soul demands it.
Everything I do,reminds me of you.
I miss you so much, in this house full of shadows.
While the rain keeps pouring down,my window too
When will the pain,recede to the darkness
From whence it has come,and I'm feeling so blue.
Ain't goin' down,no more to the well
Sometimes it feels like, I'm going to hell
Sometimes I'm knocking on your front door
But I don't have nothing to sell no more.
Seems like the spirit is pushing me onwards
I'm able to see,where I tripped and went wrong
I'll just have to guess,where my soul will find comfort
And I miss you so much,when I'm singing my song.....
a vidi romantičara..
insomniaAjkula
Reminds me of you, Van Morrison
I miss you so much,I can't stand it.
Seems like my heart is breaking in two.
My head says no, but my soul demands it.
Everything I do,reminds me of you.
I miss you so much, in this house full of shadows.
While the rain keeps pouring down,my window too
When will the pain,recede to the darkness
From whence it has come,and I'm feeling so blue.
Ain't goin' down,no more to the well
Sometimes it feels like, I'm going to hell
Sometimes I'm knocking on your front door
But I don't have nothing to sell no more.
Seems like the spirit is pushing me onwards
I'm able to see,where I tripped and went wrong
I'll just have to guess,where my soul will find comfort
And I miss you so much,when I'm singing my song.....
a vidi romantičara..
...šta se može, takav sam, ali odlična je pjesma, po tvojim postovima nisi ni ti daleko, ako ne i gora
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Neusporediva (Oda Kraljici Neba), B.Prosenjak
Napadnuta izvana i iznutra
kao i ti
od sebe, od ljudi, od demona,
bila je i ona,
ali joj korak nije bio škrt,
ni ruka nije štedjela,
ni srce,
a jedno je srce imala..
Kitila se samo osmijehom,
a ako joj je lice bilo zauzeto
ozbiljnošću ili bolom,
osmjehivala se pruženim dlanom,
linijom marame, ranjenim tabanom.
Ona nije prigovarala,
čekala je do vremena.
Tuđu šutnju nikad nije trgala
prije nego što sazri.
Ona je bila toliko mala
da je oko sebe pridobila svu ljubav
i odmah je dijelila drugima,
za sebe je nije čuvala.
Samo sam joj šapnuo, skoro kao usput,
da mi je mila,
i moju riječ iz srca više nije ispustila.
A ti me ne čuješ, iako ti stalno govorim
da i tebe jako volim.
Nju sam obukao u svjetlo,
iz nje sada isijava toplina,
a snaga joj je neusporediva.
Mogla je birati kakvim darom
da joj se moja kraljevska ruka za
vjernost oduži,
a ona me molila za dopuštenje
da tebi služi.
Napadnuta izvana i iznutra
kao i ti
od sebe, od ljudi, od demona,
bila je i ona,
ali joj korak nije bio škrt,
ni ruka nije štedjela,
ni srce,
a jedno je srce imala..
Kitila se samo osmijehom,
a ako joj je lice bilo zauzeto
ozbiljnošću ili bolom,
osmjehivala se pruženim dlanom,
linijom marame, ranjenim tabanom.
Ona nije prigovarala,
čekala je do vremena.
Tuđu šutnju nikad nije trgala
prije nego što sazri.
Ona je bila toliko mala
da je oko sebe pridobila svu ljubav
i odmah je dijelila drugima,
za sebe je nije čuvala.
Samo sam joj šapnuo, skoro kao usput,
da mi je mila,
i moju riječ iz srca više nije ispustila.
A ti me ne čuješ, iako ti stalno govorim
da i tebe jako volim.
Nju sam obukao u svjetlo,
iz nje sada isijava toplina,
a snaga joj je neusporediva.
Mogla je birati kakvim darom
da joj se moja kraljevska ruka za
vjernost oduži,
a ona me molila za dopuštenje
da tebi služi.
Ajkula
insomniaAjkula
Reminds me of you, Van Morrison
I miss you so much,I can't stand it.
Seems like my heart is breaking in two.
My head says no, but my soul demands it.
Everything I do,reminds me of you.
I miss you so much, in this house full of shadows.
While the rain keeps pouring down,my window too
When will the pain,recede to the darkness
From whence it has come,and I'm feeling so blue.
Ain't goin' down,no more to the well
Sometimes it feels like, I'm going to hell
Sometimes I'm knocking on your front door
But I don't have nothing to sell no more.
Seems like the spirit is pushing me onwards
I'm able to see,where I tripped and went wrong
I'll just have to guess,where my soul will find comfort
And I miss you so much,when I'm singing my song.....
a vidi romantičara..
...šta se može, takav sam, ali odlična je pjesma, po tvojim postovima nisi ni ti daleko, ako ne i gora
de, ma ja sam katastrofa po tom pitanju..
živjela romantika! evo još jedne od đoleta.. uf što ju volim!
SLOVENSKA
Nošen dahom sna,
doleteo je crni golub na moj dlan.
Zašto, koda zna, al to sam jutro dočekao umoran..
Koda sam i ja leteo s njim,
krilima teškim, olovnim
I video svet,
sakriven iza teških oblaka..
Ako umrem mlad,
posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad
da naprave od toga tužni treći čin..
Nek mi ne drže govore,
nek drugom pletu lovore..
Ako umrem mlad,
zaustavljen u koraku il' snu..
pa kaže..
Ooooo zagrli me sad!
Jako, najbolje što znaš..
I nemoj crnoj ptici da me daš..
O ne, ne brini,
proći će za tren..
Ja sam samo malo lud i zaljubljen..
U moooojim venama,
davni sever samuje..
I ja ponekad ne znam šta mu je.
Što luduje,
od sreće tugu tka,
ta moja prosta duša slovenska... !!!
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Slovenska je odlična, a šta kažeš na ovu, uvijek me dirne...
Poslednja nevesta
Vesnik svadbe po sokaku svuda je
brinu snajke šta će koja mesiti
neko m'i se, kanda, skoro udaje
pa, čuj moralo se i to jednom desiti
Tu livadu ja sam prvi kosio
ma pričam vise nego sto bih smeo
ajde, odavno bih je zaprosio
da sam samo hteo
Vetrić glanca krune granja
tamiš nosi par lokvanja
račun svedi, šta sad vredi mladost tričava
Nevažno je to sve skupa
sećanje je smešna lupa
koja sitne stvari uveličava
Oprezno s tom violinom
ona čezne za tišinom
ko da škakljaš andjelčiće vrhom gudala
A nju nemoj pominjati
neće svet zbog toga stati
neće biti prva sto se udala
Ništa lakše nego sebe slagati
ništa lakše neg' se nasmrt opiti
i nista teže nego zalud tragati
od sto drugih nju sam probo sklopiti
Srce cupka, al misao okleva
čeka da se stvari same dese
a tuga lepše zvuči kad se otpeva
pesma sve podnese
Bog je katkad pravi šeret
na strmini doda teret
i potura nedohvatno da se dohvati
Bog je dobar kako kome
bolje ne pitaj o tome
učutaću ili ću opsovati
Polagano, šanji-baći
ti si znao sta mi znači
ko da heklaš paučinu vrhom gudala
Kad pred crkvom baci buket
neka padne, kao uklet
neka bude zadnja sto se udala
Samo bol je u životu siguran
sreću nosi neki poštar jako spor
neka, samo ovu noć da izguram
sutra ću vec naći dobar izgovor
Poslednja nevesta
Vesnik svadbe po sokaku svuda je
brinu snajke šta će koja mesiti
neko m'i se, kanda, skoro udaje
pa, čuj moralo se i to jednom desiti
Tu livadu ja sam prvi kosio
ma pričam vise nego sto bih smeo
ajde, odavno bih je zaprosio
da sam samo hteo
Vetrić glanca krune granja
tamiš nosi par lokvanja
račun svedi, šta sad vredi mladost tričava
Nevažno je to sve skupa
sećanje je smešna lupa
koja sitne stvari uveličava
Oprezno s tom violinom
ona čezne za tišinom
ko da škakljaš andjelčiće vrhom gudala
A nju nemoj pominjati
neće svet zbog toga stati
neće biti prva sto se udala
Ništa lakše nego sebe slagati
ništa lakše neg' se nasmrt opiti
i nista teže nego zalud tragati
od sto drugih nju sam probo sklopiti
Srce cupka, al misao okleva
čeka da se stvari same dese
a tuga lepše zvuči kad se otpeva
pesma sve podnese
Bog je katkad pravi šeret
na strmini doda teret
i potura nedohvatno da se dohvati
Bog je dobar kako kome
bolje ne pitaj o tome
učutaću ili ću opsovati
Polagano, šanji-baći
ti si znao sta mi znači
ko da heklaš paučinu vrhom gudala
Kad pred crkvom baci buket
neka padne, kao uklet
neka bude zadnja sto se udala
Samo bol je u životu siguran
sreću nosi neki poštar jako spor
neka, samo ovu noć da izguram
sutra ću vec naći dobar izgovor
hm da da da...
meni je jedna s najljepšim stihovima ''Portret života mog'', tj. kako je taj čovjek od tih boja uspio tako nešto smislenog i predivnog napraviti..
meni je jedna s najljepšim stihovima ''Portret života mog'', tj. kako je taj čovjek od tih boja uspio tako nešto smislenog i predivnog napraviti..
insomniahm da da da...
meni je jedna s najljepšim stihovima ''Portret života mog'', tj. kako je taj čovjek od tih boja uspio tako nešto smislenog i predivnog napraviti..
...šta da ti kažem, ima čovjek smisla i talenta, a najviše duše...al evo, stvarno je posebna...
Portret života mog
Mesec prosipa bokal fosfora
Vitraž mraza na oknu prozora
Jedne noći ko ova znaće Bog
Doslikaću portret zivota svog
Silueta se davno nazire
Neko uzdahne, neko zazire
Isto vide, a razno tumače
Đavo prste u farbu umače
Prave si boje dodala
Na taj portret zivota mog
Talase plave, nijansu lave
Vrtloge zelenog...
I lila tamnu čeznjivu,
I boju breskve nežnu
I sramežljivu
Svetlo sivu nepogrešivu
Roze nađoh međ' starim pismima
Modru vrpcu nad teškim mislima
Ukrah riđu iz pera drozdova
Laki purpur iz prvih grozdova...
Uzeh oker sa sveće svećarske
Drap sa svilene mašne bećarske
Mrku s tambure tužnih tonova
A cinober sa nosa klovnova
Prave si boje dodala
Na taj portret života mog
Talase plave, nijansu lave
Vrtloge zelenog...
A crnu nisi štedela
Ali bez nje bi bela,
Jos izbledela
Bez crne bela ne bi vredela
Srce je moje napuklo
K'o kora starog bagrema
Al' u tvom oku
Kao lane zadrema.
I jedva kao šapat ti
Niću po uglovima
Zlatne paprati
Pramen sna u sliku navrati
Vetar dokono senke spopada
Huk u ambis tišine propada
Jedne noći k'o ova, znaće Bog
Doslikaću portret zivota svog
Ajkula
insomniahm da da da...
meni je jedna s najljepšim stihovima ''Portret života mog'', tj. kako je taj čovjek od tih boja uspio tako nešto smislenog i predivnog napraviti..
...šta da ti kažem, ima čovjek smisla i talenta, a najviše duše...al evo, stvarno je posebna...
Portret života mog
Mesec prosipa bokal fosfora
Vitraž mraza na oknu prozora
Jedne noći ko ova znaće Bog
Doslikaću portret zivota svog
Silueta se davno nazire
Neko uzdahne, neko zazire
Isto vide, a razno tumače
Đavo prste u farbu umače
Prave si boje dodala
Na taj portret zivota mog
Talase plave, nijansu lave
Vrtloge zelenog...
I lila tamnu čeznjivu,
I boju breskve nežnu
I sramežljivu
Svetlo sivu nepogrešivu
Roze nađoh međ' starim pismima
Modru vrpcu nad teškim mislima
Ukrah riđu iz pera drozdova
Laki purpur iz prvih grozdova...
Uzeh oker sa sveće svećarske
Drap sa svilene mašne bećarske
Mrku s tambure tužnih tonova
A cinober sa nosa klovnova
Prave si boje dodala
Na taj portret života mog
Talase plave, nijansu lave
Vrtloge zelenog...
A crnu nisi štedela
Ali bez nje bi bela,
Jos izbledela
Bez crne bela ne bi vredela
Srce je moje napuklo
K'o kora starog bagrema
Al' u tvom oku
Kao lane zadrema.
I jedva kao šapat ti
Niću po uglovima
Zlatne paprati
Pramen sna u sliku navrati
Vetar dokono senke spopada
Huk u ambis tišine propada
Jedne noći k'o ova, znaće Bog
Doslikaću portret zivota svog
divno!! @ajkula, ma ti si moj čoek!
insomniaAjkula
insomniahm da da da...
meni je jedna s najljepšim stihovima ''Portret života mog'', tj. kako je taj čovjek od tih boja uspio tako nešto smislenog i predivnog napraviti..
...šta da ti kažem, ima čovjek smisla i talenta, a najviše duše...al evo, stvarno je posebna...
Portret života mog
Mesec prosipa bokal fosfora
Vitraž mraza na oknu prozora
Jedne noći ko ova znaće Bog
Doslikaću portret zivota svog
Silueta se davno nazire
Neko uzdahne, neko zazire
Isto vide, a razno tumače
Đavo prste u farbu umače
Prave si boje dodala
Na taj portret zivota mog
Talase plave, nijansu lave
Vrtloge zelenog...
I lila tamnu čeznjivu,
I boju breskve nežnu
I sramežljivu
Svetlo sivu nepogrešivu
Roze nađoh međ' starim pismima
Modru vrpcu nad teškim mislima
Ukrah riđu iz pera drozdova
Laki purpur iz prvih grozdova...
Uzeh oker sa sveće svećarske
Drap sa svilene mašne bećarske
Mrku s tambure tužnih tonova
A cinober sa nosa klovnova
Prave si boje dodala
Na taj portret života mog
Talase plave, nijansu lave
Vrtloge zelenog...
A crnu nisi štedela
Ali bez nje bi bela,
Jos izbledela
Bez crne bela ne bi vredela
Srce je moje napuklo
K'o kora starog bagrema
Al' u tvom oku
Kao lane zadrema.
I jedva kao šapat ti
Niću po uglovima
Zlatne paprati
Pramen sna u sliku navrati
Vetar dokono senke spopada
Huk u ambis tišine propada
Jedne noći k'o ova, znaće Bog
Doslikaću portret zivota svog
divno!! @ajkula, ma ti si moj čoek!
hvala, joj sad sam se zacrvenio
ops:">Re: Ona, koja vam oduzima dah
Azra, Heinrich Heine
Svakog dana šetala se
Sultanova kćerka divna,
U suton kraj sedrvana,
Gdje žubore bijele vode.
Svakog dana rob je mladi
Stajao kraj sedrvana,
Gdje žubore bijele vode;
Svakog dana bivo bljeđi.
Jedne večeri mu mlada
Sultanija naglo priđe:
"Tvoje ime hoću znati,
I otkud si, kojeg roda."
"Muhamed je moje ime,
Moj zavičaj žarki Jemen.
Od roda sam onih Azra
Koji umiru kad ljube."
Svakog dana šetala se
Sultanova kćerka divna,
U suton kraj sedrvana,
Gdje žubore bijele vode.
Svakog dana rob je mladi
Stajao kraj sedrvana,
Gdje žubore bijele vode;
Svakog dana bivo bljeđi.
Jedne večeri mu mlada
Sultanija naglo priđe:
"Tvoje ime hoću znati,
I otkud si, kojeg roda."
"Muhamed je moje ime,
Moj zavičaj žarki Jemen.
Od roda sam onih Azra
Koji umiru kad ljube."
Ajkula
hvala, joj sad sam se zacrvenio
pustimo lažnu skromnost..
evo jedne, ful je romantic.. prijevod na srpskom joj daje poseban touch..
KAČALOVLJEVOM PSU, Sergej Jesenjin
Za sreću, Džimi, daj mi šapu ti.
Takve šape nitko neće naći..
Hajde da lajemo na tišini mi
baš kad će plav mjesec izaći.
Za sreću, Džimi, daj mi šapu ti.
Oprosti mili, ne liži se tako
Shvati bar ono najprostije.
Ne znaš: živjeti nije lako
i na svijetu često dobro nije.
Tvoj je gospodar i slavan i mio
Prepun mu dom na priliku svaku.
I svaki gost bi rado pogladio
tvoju sjajnu i mekanu dlaku.
Đavolski ti si lepo pseto!
Svakom u susret trčiš lakoverno.
I ne pitajuć, ko drug pijan, eto,
grliš ga i ljubiš bezmerno.
Mili moj Džimi, kod tebe znam ima
gostiju mnogo, skoro prava sila,
al' najtužnija, reci, među njima
da slučajno nije kada dolazila?
Doći će ona, kunem ti se, prisan,
i kada upreš u nju svoje zene,
Za sve što sam kriv i za što nisam
lizni joj ruku ti mjesto mene.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Bajka o ljubavi, D.Topić
Budim se u svijetu koga mrzim
Još uvjek slutim neku iskru zanosa
I kao po kazni očekujem Boga
Ko usamljen heroj bez časti i ponosa
I uvijek mi zapne riječ u grlu
Kad požalim sve žrtvovano za tebe
I kao na badnjak kad priželjkuješ čudo
Još ti se nadam i molim za tebe
Ja bi umro za to da te još jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu i da sve zaboravim
I da dogodi se čudo i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad, da te još jednom zavolim
Budim se u svijetu koga mrzim
I dođe mi da spalim iza sebe sve mostove
A kako da obuzdam ovo ludo srce
i otkud mu pravo da kuca samo za tebe
I ne bih više nikad da se rodim
Jer život tek je vreća puna kajanja
Al' ovo malo duše izgori ko' svijeća
Kad shvatiš da i ljubav ima vijek trajanja
Ja bi umro za to da te još jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu i da sve zaboravim
I da dogodi se čudo i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad, da te još jednom zavolim...
Budim se u svijetu koga mrzim
Još uvjek slutim neku iskru zanosa
I kao po kazni očekujem Boga
Ko usamljen heroj bez časti i ponosa
I uvijek mi zapne riječ u grlu
Kad požalim sve žrtvovano za tebe
I kao na badnjak kad priželjkuješ čudo
Još ti se nadam i molim za tebe
Ja bi umro za to da te još jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu i da sve zaboravim
I da dogodi se čudo i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad, da te još jednom zavolim
Budim se u svijetu koga mrzim
I dođe mi da spalim iza sebe sve mostove
A kako da obuzdam ovo ludo srce
i otkud mu pravo da kuca samo za tebe
I ne bih više nikad da se rodim
Jer život tek je vreća puna kajanja
Al' ovo malo duše izgori ko' svijeća
Kad shvatiš da i ljubav ima vijek trajanja
Ja bi umro za to da te još jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu i da sve zaboravim
I da dogodi se čudo i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad, da te još jednom zavolim...
Eh sad, znam da je malo morbidna, ali dirne me svaki puta. Jbg, kad sam i ja popriličan mračnjak ponekad....
A.G.Matoš - Utjeha kose
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
A.G.Matoš - Utjeha kose
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
Djordje Balasevic - Kad Odem
Kad odem,
kad me djavo isprati glavnim sokakom
i kad meseèina zaveje moj trag,
nemoj tugovati jer jednom svakom
mali nemi slavuj doleti na prag.
Kad odem,
kad zamumla vetar zimske očenaše
i kad mrtvo lišće potera u kas,
za kaznu prognaše i tamburaše,
zbog pogrešne pesme u pogrešan čas.
Hej, budi jaka ti,
najlakše je plakati.
To nam samo Gospod svira
jesenju sonatu.
Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
strah me da prodjem, al' proæi æu.
Znam, laf si stari ti,
nemoj sve pokvariti,
kresni samo jednu sveću
na svetog Jovana.
Ne čuvaj dugo pepeo tih dana,
kad jednom odem, a poći ću.
Kad odem,
kad u prozor staviš prvu hrizantemu
i kad popucaju divlji kesteni,
ne pali uzalud fenjer na tremu
kad me otmu magle jedne jeseni.
Hej, budi jaka ti,
najlakše je plakati.
To nam samo Gospod svira
jesenju sonatu.
Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
strah me da prodjem al' proći ću.
Znam, laf si stari ti,
nemoj sve pokvariti,
kresni samo jednu sveću
na svetog Jovana.
Ne čuvaj dugo pepeo tih dana,
kad jednom odem, a poæi æu.
Kad jednom odem...
Kad odem,
kad me djavo isprati glavnim sokakom
i kad meseèina zaveje moj trag,
nemoj tugovati jer jednom svakom
mali nemi slavuj doleti na prag.
Kad odem,
kad zamumla vetar zimske očenaše
i kad mrtvo lišće potera u kas,
za kaznu prognaše i tamburaše,
zbog pogrešne pesme u pogrešan čas.
Hej, budi jaka ti,
najlakše je plakati.
To nam samo Gospod svira
jesenju sonatu.
Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
strah me da prodjem, al' proæi æu.
Znam, laf si stari ti,
nemoj sve pokvariti,
kresni samo jednu sveću
na svetog Jovana.
Ne čuvaj dugo pepeo tih dana,
kad jednom odem, a poći ću.
Kad odem,
kad u prozor staviš prvu hrizantemu
i kad popucaju divlji kesteni,
ne pali uzalud fenjer na tremu
kad me otmu magle jedne jeseni.
Hej, budi jaka ti,
najlakše je plakati.
To nam samo Gospod svira
jesenju sonatu.
Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
strah me da prodjem al' proći ću.
Znam, laf si stari ti,
nemoj sve pokvariti,
kresni samo jednu sveću
na svetog Jovana.
Ne čuvaj dugo pepeo tih dana,
kad jednom odem, a poæi æu.
Kad jednom odem...
isključivo šerbedžijina interpretacija:
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukcijim pokretima i navikama
Jer jos ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si vise ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedeceg jutra oko devet do stanice
I rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u vecernjem sam odijelu i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines
Dugo je pripremano nase poznanstvo
I onda slucajno uz vrucu rakiju
I sa svega nekoliko recenica, lose prikrivena zelja
Tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke
Prostakuso i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba objesena u zraku kao naranca
Kao narancasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Prkovicka
Pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva
Upotreba zajednicke kupaonice
I "Molim Vas, ako netko trazi"
Ne daj se Ines
Evo me ustajem tek da okrenem plocu
Da li je to nepristojno u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdrazi pocetak
Raspolazem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka nase mladosti
Koja nas pred vlastitim ocima vara, i krade, i napusta
Ne daj se Ines
Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
Odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice
Znam da ce jos biti mladosti,
Ali ne vise ovakve - u prosjeku 1938
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta ce mi mladost tesko pasti
A bit ce ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo pocinje kisa,
Kao sto vec kisi u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se mijesaju
Glas majke prijatelja, kceri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Jos malo setnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukcijim pokretima i navikama
Jer jos ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si vise ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedeceg jutra oko devet do stanice
I rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u vecernjem sam odijelu i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines
Dugo je pripremano nase poznanstvo
I onda slucajno uz vrucu rakiju
I sa svega nekoliko recenica, lose prikrivena zelja
Tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke
Prostakuso i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba objesena u zraku kao naranca
Kao narancasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Prkovicka
Pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva
Upotreba zajednicke kupaonice
I "Molim Vas, ako netko trazi"
Ne daj se Ines
Evo me ustajem tek da okrenem plocu
Da li je to nepristojno u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdrazi pocetak
Raspolazem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka nase mladosti
Koja nas pred vlastitim ocima vara, i krade, i napusta
Ne daj se Ines
Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
Odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice
Znam da ce jos biti mladosti,
Ali ne vise ovakve - u prosjeku 1938
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta ce mi mladost tesko pasti
A bit ce ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo pocinje kisa,
Kao sto vec kisi u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se mijesaju
Glas majke prijatelja, kceri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Jos malo setnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Eric Clapton - tears in heaven
Would you know my name
If I saw you in heaven?
Would you feel the same
If I saw you in heaven?
I must be strong and carry on
cause I know I dont belong here in heaven...
Would you hold my hand
If I saw you in heaven?
Would you help me stand
If I saw you in heaven?
Ill find my way through night and day
cause I know I just cant stay here in heaven...
Time can bring you down, time can bend your knees
Time can break your heart, have you begging please...begging please
Beyond the door theres peace Im sure
And I know therell be no more tears in heaven...
Would you know my name
If I saw you in heaven?
Would you feel the same
If I saw you in heaven?
I must be strong and carry on
cause I know I dont belong here in heaven...
Would you know my name
If I saw you in heaven?
Would you feel the same
If I saw you in heaven?
I must be strong and carry on
cause I know I dont belong here in heaven...
Would you hold my hand
If I saw you in heaven?
Would you help me stand
If I saw you in heaven?
Ill find my way through night and day
cause I know I just cant stay here in heaven...
Time can bring you down, time can bend your knees
Time can break your heart, have you begging please...begging please
Beyond the door theres peace Im sure
And I know therell be no more tears in heaven...
Would you know my name
If I saw you in heaven?
Would you feel the same
If I saw you in heaven?
I must be strong and carry on
cause I know I dont belong here in heaven...
OligofreniDikobrazoid
Eh sad, znam da je malo morbidna, ali dirne me svaki puta. Jbg, kad sam i ja popriličan mračnjak ponekad....
A.G.Matoš - Utjeha kose
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
ovu sam i ja nekoliko stranica ranije navela kao svoju najdražu,,
Nothing else matters
So close no matter how far
Couldnt be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters
Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I dont just say
And nothing else matters
Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for a different view
And nothing else matters
Never cared for what they do
Never cared for what they know
But I know
So close no matter how far
Couldnt be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters
Never cared for what they do
Never cared for what they know
But I know
Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I dont just say
And nothing else matters
Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for a different view
And nothing else matters
Never cared for what they say
Never cared for games they play
Never cared for what they do
Never cared for what they know
And I know
So close no matter how far
Couldnt be much more from the heart
Forever trusting who we are
No nothing else matters
So close no matter how far
Couldnt be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters
Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I dont just say
And nothing else matters
Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for a different view
And nothing else matters
Never cared for what they do
Never cared for what they know
But I know
So close no matter how far
Couldnt be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters
Never cared for what they do
Never cared for what they know
But I know
Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I dont just say
And nothing else matters
Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for a different view
And nothing else matters
Never cared for what they say
Never cared for games they play
Never cared for what they do
Never cared for what they know
And I know
So close no matter how far
Couldnt be much more from the heart
Forever trusting who we are
No nothing else matters
insomniaSorry, nekako mi je promaklo. Živ čoek pa griješi, štoš...
ovu sam i ja nekoliko stranica ranije navela kao svoju najdražu,,
Al eo, da se iskupim jedan Konstantin Simonov....
Čekaj Me
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Samo me cekaj dugo
Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom
Cekaj i kada vrucine zapeku
I kada mecava brise
Cekaj i kada druge niko ne bude cekao vise
Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Cekaj me i kada cekanje dojadi svakome koji ceka
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Ne slusaj kada ti kazu da je vrijeme da zaboravis
I da te nade lazu
Nek povjeruju i sin i mati da vise ne postojim
Neka se tako umore cekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista
Cekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti nista
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Sve smrti me ubiti nece
Nek rekne ko me cekao nije taj je imao srece
Ko cekati ne zna
Taj nece shvatiti niti ce znati drugi
Da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znatcemo kako prezivjeh vatru kletu
Naprosto ti si cekati znala kao niko na svijetu
Re: Ona, koja vam oduzima dah
The cure - a letter to Elise
oh elise it doesn't matter what you say
i just can't stay here every yesterday
like keep on acting out the same
the way we act out
every way to smile
forget
and make-believe we never needed
any more than this
any more than this
oh elise it doesn't matter what you do
i know i'll never really get inside of you
to make your eyes catch fire
the way they should
the way the blue could pull me in
if they only would
if they only would
at least i'd lose this sense of sensing something else
that hides away
from me and you
there're worlds to part
with aching looks and breaking hearts
and all the prayers your hands can make
oh i just take as much as you can throw
and then throw it all away
oh i throw it all away
like throwing faces at the sky
like throwing arms round
yesterday
i stood and stared
wide-eyed in front of you
and the face i saw looked back
the way i wanted to
but i just can't hold my tears away
the way you do
elise believe i never wanted this
i thought this time i'd keep all of my promises
i thought you were the girl i always dreamed about
but i let the dream go
and the promises broke
and the make-believe ran out...
so elise
it doesn't matter what you say
i just can't stay here every yesterday
like keep on acting out the same
the way we act out
every way to smile
forget
and make-believe we never needed
any more than this
any more than this
and every time i try to pick it up
like falling sand
as fast as i pick it up
it runs away through my clutching hands
but there's nothing else i can really do
there's nothing else i can really do
there's nothing else
i can really do
at all...
oh elise it doesn't matter what you say
i just can't stay here every yesterday
like keep on acting out the same
the way we act out
every way to smile
forget
and make-believe we never needed
any more than this
any more than this
oh elise it doesn't matter what you do
i know i'll never really get inside of you
to make your eyes catch fire
the way they should
the way the blue could pull me in
if they only would
if they only would
at least i'd lose this sense of sensing something else
that hides away
from me and you
there're worlds to part
with aching looks and breaking hearts
and all the prayers your hands can make
oh i just take as much as you can throw
and then throw it all away
oh i throw it all away
like throwing faces at the sky
like throwing arms round
yesterday
i stood and stared
wide-eyed in front of you
and the face i saw looked back
the way i wanted to
but i just can't hold my tears away
the way you do
elise believe i never wanted this
i thought this time i'd keep all of my promises
i thought you were the girl i always dreamed about
but i let the dream go
and the promises broke
and the make-believe ran out...
so elise
it doesn't matter what you say
i just can't stay here every yesterday
like keep on acting out the same
the way we act out
every way to smile
forget
and make-believe we never needed
any more than this
any more than this
and every time i try to pick it up
like falling sand
as fast as i pick it up
it runs away through my clutching hands
but there's nothing else i can really do
there's nothing else i can really do
there's nothing else
i can really do
at all...
OligofreniDikobrazoid
insomniaSorry, nekako mi je promaklo. Živ čoek pa griješi, štoš...
ovu sam i ja nekoliko stranica ranije navela kao svoju najdražu,,
de, ma šta se ispričavaš.. nitko ju još dosad, a ni prije nije bio napisao, pa samo htjedoh primijetiti kako slično razmišljamo..
insomniaAh u tom grmu leži zec
de, ma šta se ispričavaš.. nitko ju još dosad, a ni prije nije bio napisao, pa samo htjedoh primijetiti kako slično razmišljamo..
Ja sam malo usporen u zadnje vrijeme pa ni u čemu ne reagiram kako bi trebalo. Nit ja razumijem ljude, nit oni mene kontaju nazad..... Al, da nebudemo offtopic, eve još jedne predivne od druga Jesenjina.....
Tko sam? Što sam? Onaj koji sanja,
modre oči u maglama sivim.
Ovaj život koji me proganja
sa drugima kao usput živim.
Po navici ljubim te i žalim
zato jer sam ljubio i prije
i, kako da cigaretu palim,
o ljubavi govorim i snijem.
"Draga moja", "mila" i "dovijeka",
a u duši ništa, samo laži.
Kad ugasnu strasti u čovjeka,
tu, naravno, istinu ne traži.
Zato moja duša i ne želi
i ne traži neugasiv plamen.
Ti si moja breza koja seli,
stvorena za druge ko i za me.
No, iako tražim blisku sebi,
umoran od riječi koje čujem,
ja nikada ljubomoran ne bih,
nikad nisam htio da te psujem.
Tko sam? Što sam? Onaj što sanjari,
modre oči zgasle su u mraku.
I tebe sam ljubio, ne mari,
ko i drugi, usput i tek tako.
OligofreniDikobrazoid
eve još jedne predivne od druga Jesenjina.....
i opet je pogodio..živio ti meni, istomišljeniče... !
evo još jedne od Jesenjina, meni jako drage..
MOJ ŽIVOT
Ko da je moj život osuđen na stradanja;
Zlo zajedno s čamom mene vječno kuša;
Ko da mi je život lišen svih nadanja,
Od tuge i rana skapava mi duša.
Ja uvijek dajem patnjama svoj udio;
Mene je dopao udes nazavidan.
Oduvijek sam mnogo trpio, žudio,
Od čame mi katkad duša zarida.
Tmurna daljina - radost, sreću obećava,
A priđem li - uzdasi i suze tašte,
Odjednom se smrkne, počinje mećava
I ruši čudesne, divne slike mašte.
Shvatio sam nužnost životnih obmana,
Ne ropćem protiv kobnog svog udesa.
Ne pati mi duša od čame, od rana,
U stradanju nema pomoći, ni čudesa.
insomniaIzgleda da nam pašu neke iste fore
OligofreniDikobrazoid
eve još jedne predivne od druga Jesenjina.....
i opet je pogodio..živio ti meni, istomišljeniče... !
Ima jedna koju sam davnih dana čitao i nemogu se sjetiti što je i čije je, ali je predivno. Ide otprilike ovako nešto:
Pod pokrivačem neba
Dok tisuću zvjezdanih svijeća sja
Iskopaj mi raku
I tu ću mirno ležati ja.
U životu sretan i u smrti sretan bih.
Prijatelju, čuj.
Kad legnem u grob tih
Natpis na nj' ispiši
Ispiši na njem' stih.
Da svatko vidi i spozna po natpisu tom:
Vratio se mornar sa dalekih mora
Spustio se lovac sa visokih gora.
Svoj su našli,
svoj su našli dom....
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Ne znam, J.Prevert
Ne znam sve ono što znam
i ne znam uopće ništa
o svemu što ne mogu znati
Kako bih mogao u smrt vjerovati
kad znam da ćeš i ti jednom umrijeti
Ne znam sve ono što znam
i ne znam uopće ništa
o svemu što ne mogu znati
Kako bih mogao u smrt vjerovati
kad znam da ćeš i ti jednom umrijeti
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Dušo moja, Z.Balog
Dušo moja, i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene
ostalo s tobom da te prati,
ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.
Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.
Dušo moja, ti umorna si
I bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi sto se gasi
ja trazim svjetlo koje nemam.
Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
I zato neću da te budim.
Dušo moja, k'o kaplja vode
i ti se topiš na mom dlanu,
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Dušo moja, i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene
ostalo s tobom da te prati,
ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.
Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.
Dušo moja, ti umorna si
I bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi sto se gasi
ja trazim svjetlo koje nemam.
Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
I zato neću da te budim.
Dušo moja, k'o kaplja vode
i ti se topiš na mom dlanu,
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Ruža nije lijepa ako uz cvijetove njene
nema umilnog lica drage, voljene žene
Bez opojna pića, bez dobrog starog vina
ni proljeće ne vrijedi ni njegova milina
I nebo ti je pusto i sva je bašta pusta
ako nema poljubca s toplih rumenih usta
i na svijetu ti brate nema tužnije stvari
nego gledati dragu kad se u licu zari
kada se u njoj tajno ljubavna vatra budi,
a ne krasi poljubce,
ne milovat joj grudi.
I ples vitkog čempresa i umilnost ruže
ako nema ljubavi što mogu da ti pruže?
I sva svijetlost uma pa i mudrost sama
bez svjetlosti ljubavi nisu nego tama
Divna je ljepota pjesme, ruže, vina
no kad nema žene sve je to praznina
HAFIZ (1320-1389)
nema umilnog lica drage, voljene žene
Bez opojna pića, bez dobrog starog vina
ni proljeće ne vrijedi ni njegova milina
I nebo ti je pusto i sva je bašta pusta
ako nema poljubca s toplih rumenih usta
i na svijetu ti brate nema tužnije stvari
nego gledati dragu kad se u licu zari
kada se u njoj tajno ljubavna vatra budi,
a ne krasi poljubce,
ne milovat joj grudi.
I ples vitkog čempresa i umilnost ruže
ako nema ljubavi što mogu da ti pruže?
I sva svijetlost uma pa i mudrost sama
bez svjetlosti ljubavi nisu nego tama
Divna je ljepota pjesme, ruže, vina
no kad nema žene sve je to praznina
HAFIZ (1320-1389)
Re: Ona, koja vam oduzima dah
JANUAR
Nikoga nema da kaze ljubav
Ovdje gorko vlada
Jedan mali kaos skamenjen u muk
I tece bolno krvotokom grada
Pun mutnih snova usijani puk
Zapanjen pod čudnim vrtlogom spirala
Ne sjećam se vise komu sam to slican
U okrutnom vijeku tamnih ideala
Najljepse je biti drag i nesebičan
Nikoga nema da kaze ljubav
Ovdje gorko vlada
Jedan mali kaos skamenjen u muk
I tece bolno krvotokom grada
Pun mutnih snova usijani puk
Zapanjen pod čudnim vrtlogom spirala
Ne sjećam se vise komu sam to slican
U okrutnom vijeku tamnih ideala
Najljepse je biti drag i nesebičan
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Tko sam i što sam, što ću, koga volim,
Što tražim, kuda idem, za čim lutam?-
Uzalud nebo za odgovor molim,
Uplašen sobom svoje suze gutam;
Tajanstvo stvari i života zebe,
Ne poznam ništa, a najmanje sebe.
I tako, neke noći, usred druma
Preteku jezik neke riječi kobne,
strah me je od njih, i strah me je zlobne
pomisli da sam, možda, sišo s uma.
Čemu sva borba, čemu bolna gluma?
Znam da su moje sanje sitne, drobne,
Da neće smijenit sudbine zlokobne,
I da ću ići, ići do svog huma.
S ranom u tom srcu, tamnu i duboku,
S tajnom u tom trudnu i prokletu biću,
sa zvijezdom na čelu, sa iskrom u oku
gazi stazom varke, mrtvi Ujeviću;
smrt je tvoja ljubav pri svakome koraku,
smrt je u tvom iću, u tvojemu piću,
smrt je u tvom dahu, i u tvojem boku,
smrt, i smrt, i smrt u Nadi i Otkriću.
Što ti vrijedi polet u vlastitu čudu,
Što ti vrijedi volja i voljenje slijepo?
Srce bije, pluće diše uzaludu;
Gle, bez fajde ljubiš sve dobro i lijepo;
Kao sveli miris u razbitu sudu
Pogiba u tebi pjev što si ga tepo...
--Tin Ujević--
citati: "Kada nisam imala što izgubiti,dobila sam sve.Kada sam prestala biti što jesam,pronašla sam sebe..." "Ljudsko biće može podnijeti tjedan dana bez vode,2 tjedna bez hrane, mnoge godine bez krova nad glavom,ali ne može podnijeti usamljenost..." P.Coelho,11minuta
Congratulation, I hate you
No one ever said that life was fair
And I'm not saying that it should be
So knowing that you are what you want to be and I'm not
Comes as no surprise
But dont expect me to be happy for you
And dont smile at me and tell me things will work out for me too
I dont want your pity
I hate your pity
Suffer alone in emptiness
I lust to see you swallowed by the mess that you left in your wake
Disgust lies deep within your empty gaze
Beg me to make this easier
And listen as my hopeless cries
Send stares into your meaningless eyes
My envy can't describe how I loathe you for having all the stars
Leaving my eyes to marvel the sky knowing it should be mine
Yet its you I see wasting the dream that only I deserve
I'll tear off your face to see your smile
As you build your dreams on my shattered hopes
I'll look back on a day once loved
And fantasize for tragedy
...
Što tražim, kuda idem, za čim lutam?-
Uzalud nebo za odgovor molim,
Uplašen sobom svoje suze gutam;
Tajanstvo stvari i života zebe,
Ne poznam ništa, a najmanje sebe.
I tako, neke noći, usred druma
Preteku jezik neke riječi kobne,
strah me je od njih, i strah me je zlobne
pomisli da sam, možda, sišo s uma.
Čemu sva borba, čemu bolna gluma?
Znam da su moje sanje sitne, drobne,
Da neće smijenit sudbine zlokobne,
I da ću ići, ići do svog huma.
S ranom u tom srcu, tamnu i duboku,
S tajnom u tom trudnu i prokletu biću,
sa zvijezdom na čelu, sa iskrom u oku
gazi stazom varke, mrtvi Ujeviću;
smrt je tvoja ljubav pri svakome koraku,
smrt je u tvom iću, u tvojemu piću,
smrt je u tvom dahu, i u tvojem boku,
smrt, i smrt, i smrt u Nadi i Otkriću.
Što ti vrijedi polet u vlastitu čudu,
Što ti vrijedi volja i voljenje slijepo?
Srce bije, pluće diše uzaludu;
Gle, bez fajde ljubiš sve dobro i lijepo;
Kao sveli miris u razbitu sudu
Pogiba u tebi pjev što si ga tepo...
--Tin Ujević--
citati: "Kada nisam imala što izgubiti,dobila sam sve.Kada sam prestala biti što jesam,pronašla sam sebe..." "Ljudsko biće može podnijeti tjedan dana bez vode,2 tjedna bez hrane, mnoge godine bez krova nad glavom,ali ne može podnijeti usamljenost..." P.Coelho,11minuta
Congratulation, I hate you
No one ever said that life was fair
And I'm not saying that it should be
So knowing that you are what you want to be and I'm not
Comes as no surprise
But dont expect me to be happy for you
And dont smile at me and tell me things will work out for me too
I dont want your pity
I hate your pity
Suffer alone in emptiness
I lust to see you swallowed by the mess that you left in your wake
Disgust lies deep within your empty gaze
Beg me to make this easier
And listen as my hopeless cries
Send stares into your meaningless eyes
My envy can't describe how I loathe you for having all the stars
Leaving my eyes to marvel the sky knowing it should be mine
Yet its you I see wasting the dream that only I deserve
I'll tear off your face to see your smile
As you build your dreams on my shattered hopes
I'll look back on a day once loved
And fantasize for tragedy
...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
It's late in the evening; she's wondering what clothes to wear.
She puts on her make-up and brushes her long blond hair.
And then she asks me, "Do I look all right?"
And I say, "Yes, you look wonderful tonight."
We go to a party and everyone turns to see
This beautiful lady that's walking around with me.
And then she asks me, "Do you feel all right?"
And I say, "Yes, I feel wonderful tonight."
I feel wonderful because I see
The love light in your eyes.
And the wonder of it all
Is that you just don't realize how much I love you.
It's time to go home now and I've got an aching head,
So I give her the car keys and she helps me to bed.
And then I tell her, as I turn out the light,
I say, "My darling, you were wonderful tonight.
Oh my darling, you were wonderful tonight."
E. Clapton, Wonderful tonight
She puts on her make-up and brushes her long blond hair.
And then she asks me, "Do I look all right?"
And I say, "Yes, you look wonderful tonight."
We go to a party and everyone turns to see
This beautiful lady that's walking around with me.
And then she asks me, "Do you feel all right?"
And I say, "Yes, I feel wonderful tonight."
I feel wonderful because I see
The love light in your eyes.
And the wonder of it all
Is that you just don't realize how much I love you.
It's time to go home now and I've got an aching head,
So I give her the car keys and she helps me to bed.
And then I tell her, as I turn out the light,
I say, "My darling, you were wonderful tonight.
Oh my darling, you were wonderful tonight."
E. Clapton, Wonderful tonight
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Kao ptica na mom dlanu, Piloti
Kao ptica na mom dlanu skakućes,
Priznaću ti zašto volim proleće,
Podeliću i ovu noć sa zvezdama,
Prekriću te nebom
kad budeš zaspala.
Otopiću ti led sa usana,
Daću sve sto imam
za tvoja oka dva,
Kao mesec
kad proviri iz tvoga dvorišta,
Obasjaću ti lice kad budeš zaspala.
Ne znam kako da pobegnem
od sna,
I ne znam dal' te iko voli kao ja,
Al' ne bi ova noć tako bolela,
Da me nisi volela.
Kao osmeh letnje noci nestaješ,
Znam da nećes doći
al' ipak čekam te,
Osetićes noćas miris trešanja,
Znaćes da sam budan
kad budeš zaspala.
Kao ptica na mom dlanu skakućes,
Priznaću ti zašto volim proleće,
Podeliću i ovu noć sa zvezdama,
Prekriću te nebom
kad budeš zaspala.
Otopiću ti led sa usana,
Daću sve sto imam
za tvoja oka dva,
Kao mesec
kad proviri iz tvoga dvorišta,
Obasjaću ti lice kad budeš zaspala.
Ne znam kako da pobegnem
od sna,
I ne znam dal' te iko voli kao ja,
Al' ne bi ova noć tako bolela,
Da me nisi volela.
Kao osmeh letnje noci nestaješ,
Znam da nećes doći
al' ipak čekam te,
Osetićes noćas miris trešanja,
Znaćes da sam budan
kad budeš zaspala.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Zelenu granu s tugom žuta voća, Tin Ujević
Zelenu granu s tugom žuta voća
U kakvom starom spljetskom perivoju
Sanjarim s mirom dok se duša noća
I vlaga snova hvata dušu moju
Al čežnja dršće kao ptiče golo
K'o plava pjesma naglo prekinuta
K'o neko blijedo i beznadno kolo
K'o bosi prosjak na po' pusta puta
Sva ljubav moja usred ceste kisne
Moje je srce od sedam komada
Pod svakim mačem jedan plam da vrisne
Nad mojim dahom mramorna gromada
Tmurne se misli reska svjetla boje
Krv u moždane, mozak van da skoči
Nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje
Tuđinska ženo, samilosne oči.
Zelenu granu s tugom žuta voća
U kakvom starom spljetskom perivoju
Sanjarim s mirom dok se duša noća
I vlaga snova hvata dušu moju
Al čežnja dršće kao ptiče golo
K'o plava pjesma naglo prekinuta
K'o neko blijedo i beznadno kolo
K'o bosi prosjak na po' pusta puta
Sva ljubav moja usred ceste kisne
Moje je srce od sedam komada
Pod svakim mačem jedan plam da vrisne
Nad mojim dahom mramorna gromada
Tmurne se misli reska svjetla boje
Krv u moždane, mozak van da skoči
Nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje
Tuđinska ženo, samilosne oči.
Daj mi, Majke
Tamo preko rijeke,
gdje su u blatu
tragovi mog bola.
U mraku si zasjala ti,
sa riječima o ljepoti.
O ljepoti koja pjeva
o nađenim utjehama.
Pjeva o majci ljubavi
i zato te beskrajno trebam.
Daj mi
ključ od tvog velikog srca.
Daj mi
ljubav,
da noćas za mene kuca.
Daj mi
zaklon od straha zvijeri koja me traži.
Daj mi
svoje lice,
sjajno,
kao zvijezda koja ne poznaje laži..
Tamo preko rijeke,
dok si po vodi hodala,
nisi znala tko sam ja...
Tamo preko rijeke,
gdje su u blatu
tragovi mog bola.
U mraku si zasjala ti,
sa riječima o ljepoti.
O ljepoti koja pjeva
o nađenim utjehama.
Pjeva o majci ljubavi
i zato te beskrajno trebam.
Daj mi
ključ od tvog velikog srca.
Daj mi
ljubav,
da noćas za mene kuca.
Daj mi
zaklon od straha zvijeri koja me traži.
Daj mi
svoje lice,
sjajno,
kao zvijezda koja ne poznaje laži..
Tamo preko rijeke,
dok si po vodi hodala,
nisi znala tko sam ja...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
In My Secret Life, Leonard Cohen
I saw you this morning.
You were moving so fast.
Can’t seem to loosen my grip
On the past.
And I miss you so much.
There’s no one in sight.
And we’re still making love
In My Secret Life.
I smile when I’m angry.
I cheat and I lie.
I do what I have to do
To get by.
But I know what is wrong,
And I know what is right.
And I’d die for the truth
In My Secret Life.
Hold on, hold on, my brother.
My sister, hold on tight.
I finally got my orders.
I’ll be marching through the morning,
Marching through the night,
Moving cross the borders
Of My Secret Life.
Looked through the paper.
Makes you want to cry.
Nobody cares if the people
Live or die.
And the dealer wants you thinking
That it’s either black or white.
Thank G-d it’s not that simple
In My Secret Life.
I bite my lip.
I buy what I’m told:
From the latest hit,
To the wisdom of old.
But I’m always alone.
And my heart is like ice.
And it’s crowded and cold
In My Secret Life.
I saw you this morning.
You were moving so fast.
Can’t seem to loosen my grip
On the past.
And I miss you so much.
There’s no one in sight.
And we’re still making love
In My Secret Life.
I smile when I’m angry.
I cheat and I lie.
I do what I have to do
To get by.
But I know what is wrong,
And I know what is right.
And I’d die for the truth
In My Secret Life.
Hold on, hold on, my brother.
My sister, hold on tight.
I finally got my orders.
I’ll be marching through the morning,
Marching through the night,
Moving cross the borders
Of My Secret Life.
Looked through the paper.
Makes you want to cry.
Nobody cares if the people
Live or die.
And the dealer wants you thinking
That it’s either black or white.
Thank G-d it’s not that simple
In My Secret Life.
I bite my lip.
I buy what I’m told:
From the latest hit,
To the wisdom of old.
But I’m always alone.
And my heart is like ice.
And it’s crowded and cold
In My Secret Life.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Meni najbolja stvar, fantastične riječi i glazba
Free bird, Lynyrd Skynyrd
If I leave here tomorrow
Would you still remember me?
For I must be travelling on, now,
There's too many places I haven't seen
And if I stayed here with you, now
Things just wouldn't be the same
Well I'm as free as a bird now,
And a bird you can not change.
And a bird you can not change.
And a bird you can not change.
Lord knows I can't change
Bye, bye, its been a sweet love.
And though this feeling I can't change.
Please don't take it badly,
The Lord knows I'm to blame.
And, if I stayed here with you now
Things just wouldn't be the same.
For I'm as free as a bird now,
And this bird you'll never change.
And the bird you can not change.
And the bird you can not change.
Lord knows, I can't change.
Lord help me, I can't change.
Free bird, Lynyrd Skynyrd
If I leave here tomorrow
Would you still remember me?
For I must be travelling on, now,
There's too many places I haven't seen
And if I stayed here with you, now
Things just wouldn't be the same
Well I'm as free as a bird now,
And a bird you can not change.
And a bird you can not change.
And a bird you can not change.
Lord knows I can't change
Bye, bye, its been a sweet love.
And though this feeling I can't change.
Please don't take it badly,
The Lord knows I'm to blame.
And, if I stayed here with you now
Things just wouldn't be the same.
For I'm as free as a bird now,
And this bird you'll never change.
And the bird you can not change.
And the bird you can not change.
Lord knows, I can't change.
Lord help me, I can't change.
QUEENSRYCHE - SILENT LUCIDITY
Hush now dont cry
Wipe away the teardrop from your eye
Youre lying safe in bed
It was all a bad dream
Spinning in your head
Your mind tricked you to feel the pain
Of someone close to you leaving the game of life
So here it is, another chance
Wide awake you face the day
Your dream is over...or has it just begun?
Theres a place I like to hide
A doorway that I run to in the night
Relax child, you were there
But only didnt realize it and you were scared
Its a place where you will learn
To face your fears, retrace the tears
And ride the whims of your mind
Commanding in another world
Suddenly, you hear and see
This magic new dimension
I-will be watching over you
I-am gonna help you see it through
I-will protect you in the night
I-am smiling next to you...in silent lucidity
If you open your mind for me
You wont rely on open eyes to see
The walls you built within
Come tumblng down, and a new world will begin
Living twice at once you learn
You7re safe froom pain in the dream domain
A soul set free to fly
A round trip journey in your head
Master of illusion, can you realize
Your dreams alive, you can be the guide but...
Hush now dont cry
Wipe away the teardrop from your eye
Youre lying safe in bed
It was all a bad dream
Spinning in your head
Your mind tricked you to feel the pain
Of someone close to you leaving the game of life
So here it is, another chance
Wide awake you face the day
Your dream is over...or has it just begun?
Theres a place I like to hide
A doorway that I run to in the night
Relax child, you were there
But only didnt realize it and you were scared
Its a place where you will learn
To face your fears, retrace the tears
And ride the whims of your mind
Commanding in another world
Suddenly, you hear and see
This magic new dimension
I-will be watching over you
I-am gonna help you see it through
I-will protect you in the night
I-am smiling next to you...in silent lucidity
If you open your mind for me
You wont rely on open eyes to see
The walls you built within
Come tumblng down, and a new world will begin
Living twice at once you learn
You7re safe froom pain in the dream domain
A soul set free to fly
A round trip journey in your head
Master of illusion, can you realize
Your dreams alive, you can be the guide but...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Simon & Garfunkel - The sound of silence
Hello darkness, my old friend,
Ive come to talk with you again,
Because a vision softly creeping,
Left its seeds while I was sleeping,
And the vision that was planted in my brain
Still remains
Within the sound of silence.
In restless dreams I walked alone
Narrow streets of cobblestone,
neath the halo of a street lamp,
I turned my collar to the cold and damp
When my eyes were stabbed by the flash of
A neon light
That split the night
And touched the sound of silence.
And in the naked light I saw
Ten thousand people, maybe more.
People talking without speaking,
People hearing without listening,
People writing songs that voices never share
And no one deared
Disturb the sound of silence.
Fools said i,you do not know
Silence like a cancer grows.
Hear my words that I might teach you,
Take my arms that I might reach you.
But my words like silent raindrops fell,
And echoed
In the wells of silence
And the people bowed and prayed
To the neon God they made.
And the sign flashed out its warning,
In the words that it was forming.
And the signs said, the words of the prophets
Are written on the subway walls
And tenement halls.
And whispered in the sounds of silence.
Hello darkness, my old friend,
Ive come to talk with you again,
Because a vision softly creeping,
Left its seeds while I was sleeping,
And the vision that was planted in my brain
Still remains
Within the sound of silence.
In restless dreams I walked alone
Narrow streets of cobblestone,
neath the halo of a street lamp,
I turned my collar to the cold and damp
When my eyes were stabbed by the flash of
A neon light
That split the night
And touched the sound of silence.
And in the naked light I saw
Ten thousand people, maybe more.
People talking without speaking,
People hearing without listening,
People writing songs that voices never share
And no one deared
Disturb the sound of silence.
Fools said i,you do not know
Silence like a cancer grows.
Hear my words that I might teach you,
Take my arms that I might reach you.
But my words like silent raindrops fell,
And echoed
In the wells of silence
And the people bowed and prayed
To the neon God they made.
And the sign flashed out its warning,
In the words that it was forming.
And the signs said, the words of the prophets
Are written on the subway walls
And tenement halls.
And whispered in the sounds of silence.
e.e. cummings - i like my body when it is with your
i like my body when it is with your
body. It is so quite a new thing.
Muscles better and nerves more.
i like your body. i like what it does,
i like its hows. i like to feel the spine
of your body and its bones, and the trembling
-firm-smooth ness and which i will
again and again and again
kiss, i like kissing this and that of you,
i like, slowly stroking the, shocking fuzz
of your electric fur, and what-is-it comes
over parting flesh . . . . And eyes big love-crumbs,
and possibly i like the thrill
of under me you quite so new
i like my body when it is with your
body. It is so quite a new thing.
Muscles better and nerves more.
i like your body. i like what it does,
i like its hows. i like to feel the spine
of your body and its bones, and the trembling
-firm-smooth ness and which i will
again and again and again
kiss, i like kissing this and that of you,
i like, slowly stroking the, shocking fuzz
of your electric fur, and what-is-it comes
over parting flesh . . . . And eyes big love-crumbs,
and possibly i like the thrill
of under me you quite so new
I naravno, legenda poezije s engleskog govornog područja.....
Edgar Allan Poe - Alone
From childhood's hour I have not been
As others were; I have not seen
As others saw; I could not bring
My passions from a common spring.
From the same source I have not taken
My sorrow; I could not awaken
My heart to joy at the same tone;
And all I loved, I loved alone.
Then- in my childhood, in the dawn
Of a most stormy life- was drawn
From every depth of good and ill
The mystery which binds me still:
From the torrent, or the fountain,
From the red cliff of the mountain,
From the sun that round me rolled
In its autumn tint of gold,
From the lightning in the sky
As it passed me flying by,
From the thunder and the storm,
And the cloud that took the form
(When the rest of Heaven was blue)
Of a demon in my view.
Edgar Allan Poe - Alone
From childhood's hour I have not been
As others were; I have not seen
As others saw; I could not bring
My passions from a common spring.
From the same source I have not taken
My sorrow; I could not awaken
My heart to joy at the same tone;
And all I loved, I loved alone.
Then- in my childhood, in the dawn
Of a most stormy life- was drawn
From every depth of good and ill
The mystery which binds me still:
From the torrent, or the fountain,
From the red cliff of the mountain,
From the sun that round me rolled
In its autumn tint of gold,
From the lightning in the sky
As it passed me flying by,
From the thunder and the storm,
And the cloud that took the form
(When the rest of Heaven was blue)
Of a demon in my view.
"Oh, dreadful angel of mine
Enrich me with the vastness of being
Rigid father, teach me how to comprehend
I'll commit myself to understand
To be faithful and the instrument
So that the ones with blindfold can see what i have seen
That there is nothing inbetween
For I am the accomplice..."
Enrich me with the vastness of being
Rigid father, teach me how to comprehend
I'll commit myself to understand
To be faithful and the instrument
So that the ones with blindfold can see what i have seen
That there is nothing inbetween
For I am the accomplice..."
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Ljubav, P.Neruda
Zbog tebe,u rascvjetanim vrtovima čeznem za mirisima proljeća.
Zaboravio sam tvoje lice,ne sjećam se više tvojih ruku;
kako su se tvoje usne našle na mojima?
Zbog tebe,volim bijele uspavane kipove po parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravio sam tvoj glas,tvoj sretan osmjeh;
zaboravio sam tvoje oči.
Poput cvijeta sa svojim mirisom,ja u sebi nosim maglovito sjećanje na tebe.
Živim sa boli poput rane;
dotakneš li me samo,smrtno ćeš me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju,poput bršljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav, još uvijek tražim odraz tvog lika u svakom oknu.
Zbog tebe,teški mirisi ljeta nanose mi bol;
zbog tebe, opet tražim oko sebe proročanske znakove nenadanih želja;
padajuće zvijezde,
komete.
Zbog tebe,u rascvjetanim vrtovima čeznem za mirisima proljeća.
Zaboravio sam tvoje lice,ne sjećam se više tvojih ruku;
kako su se tvoje usne našle na mojima?
Zbog tebe,volim bijele uspavane kipove po parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravio sam tvoj glas,tvoj sretan osmjeh;
zaboravio sam tvoje oči.
Poput cvijeta sa svojim mirisom,ja u sebi nosim maglovito sjećanje na tebe.
Živim sa boli poput rane;
dotakneš li me samo,smrtno ćeš me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju,poput bršljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav, još uvijek tražim odraz tvog lika u svakom oknu.
Zbog tebe,teški mirisi ljeta nanose mi bol;
zbog tebe, opet tražim oko sebe proročanske znakove nenadanih želja;
padajuće zvijezde,
komete.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Tvoj Neko, Balašević
U jednom od onih pajzlova sa kariranim stolnjacima i nekrštenim vinom...
Umalo da me Potiski đilkoši konačno dotuku violinom...
Pesma beše o suncokretu... do zla boga žalosna...
Samo, za nju se kod nas vrlo malo zna...
"Kis napraforgo..." Lepi goropadni cvet...
Zbog kog se Sunce s neba spustilo na svet...
Da sazna što u sene glavu okrene?
Da sazna kom se sveti, kad ne gleda za njime ko svi drugi suncokreti?
Malo moje ćudljivo... Pusti šta je bilo, ne budi zlopamtilo...
Obići svet je zbog tog uzbudljivo... Da bi se ovde vratilo...
Digni tu lepu glavu... Pogledaj me bar...
U suzici što blista čuda se trista vide...
Tvoja je sreća samo tvoja stvar...
Al zato tvoja tuga... To je već priča druga... To na moj račun ide...
Pipneš jedared šlingu u bećaruše...
Pa cela veka snevaš divlje jagode...
Zbog nje se rime raspare i naruše...
I sve bi htele da se njoj prilagode...
Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli...
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...
U jednom od onih pajzlova sa kariranim stolnjacima i nekrštenim vinom...
Umalo da me Potiski đilkoši konačno dotuku violinom...
Pesma beše o suncokretu... do zla boga žalosna...
Samo, za nju se kod nas vrlo malo zna...
"Kis napraforgo..." Lepi goropadni cvet...
Zbog kog se Sunce s neba spustilo na svet...
Da sazna što u sene glavu okrene?
Da sazna kom se sveti, kad ne gleda za njime ko svi drugi suncokreti?
Malo moje ćudljivo... Pusti šta je bilo, ne budi zlopamtilo...
Obići svet je zbog tog uzbudljivo... Da bi se ovde vratilo...
Digni tu lepu glavu... Pogledaj me bar...
U suzici što blista čuda se trista vide...
Tvoja je sreća samo tvoja stvar...
Al zato tvoja tuga... To je već priča druga... To na moj račun ide...
Pipneš jedared šlingu u bećaruše...
Pa cela veka snevaš divlje jagode...
Zbog nje se rime raspare i naruše...
I sve bi htele da se njoj prilagode...
Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli...
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Čeznem da ti kažem..., Tagore
Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reć
ali se ne usuđujem, starhujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.
Čeznem da upotrijebim najdragocjenije riječi sto imam za te:
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeć se da nećes nikad saznati sta je bol.
Čeznem da sjedim nijemo pored tebe,ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.
Čeznem da te ostavim zauvjek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi moglla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.
Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reć
ali se ne usuđujem, starhujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.
Čeznem da upotrijebim najdragocjenije riječi sto imam za te:
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeć se da nećes nikad saznati sta je bol.
Čeznem da sjedim nijemo pored tebe,ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.
Čeznem da te ostavim zauvjek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi moglla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.
"Raistlin And The Rose"
Shadows, shadows and fever, no-one hears him cry so he turns to evil
Only now, only now does he know
Pains, always those pains, once he turns that way he will do it again
Only now, only now does he know, silver doom, unseen moon will show
As they dance under the moon they bring doom,
he calls her friend and says he'll change
She calls him friend and he deceives again
Flowers, a scent of flowers, always on his mind so he deceives her
Only now, only now does she know
Love, love makes her blind, soon she follows him through the doors of time
Only now, only now does she know, silver doom, unseen moon will show
As they dance under the moon they bring doom,
he calls her friend and says he'll change
She calls him friend and he deceives again
Shadows, shadows and fever, no-one hears him cry so he turns to evil
Only now, only now does he know
Pains, always those pains, once he turns that way he will do it again
Only now, only now does he know, silver doom, unseen moon will show
As they dance under the moon they bring doom,
he calls her friend and says he'll change
She calls him friend and he deceives again
Flowers, a scent of flowers, always on his mind so he deceives her
Only now, only now does she know
Love, love makes her blind, soon she follows him through the doors of time
Only now, only now does she know, silver doom, unseen moon will show
As they dance under the moon they bring doom,
he calls her friend and says he'll change
She calls him friend and he deceives again
"The Homecoming"
It's the way of a cosmic sailor, in a boat in the night
But the wolves are not scaring him he's alright
Just the day just the day away I can feel it sometimes
But the wolves are not scaring me I long for twilight
Then when the morning comes
The sun that finds them all so divides the night and they die
And with the morning sun
A lonely teardrop falls down from my eye and I die
But where,where did all the cosmic sailors come from?
Far away from across the sea
And where have all the cosmic sailors now gone?
And the night that showed them all to me
On the waves of this silver ocean for a while there he smiles
As he sails with the other ones the wind dies
So a cry so a cry is calling all the wolves among the night
As I sail with the other ones I find them alright
Then with the morning comes
The sun that finds them all so divides the night and they die
And with the morning sun
A lonely teardrop falls down from my eye and I die
It's the way of a cosmic sailor, in a boat in the night
But the wolves are not scaring him he's alright
Just the day just the day away I can feel it sometimes
But the wolves are not scaring me I long for twilight
Then when the morning comes
The sun that finds them all so divides the night and they die
And with the morning sun
A lonely teardrop falls down from my eye and I die
But where,where did all the cosmic sailors come from?
Far away from across the sea
And where have all the cosmic sailors now gone?
And the night that showed them all to me
On the waves of this silver ocean for a while there he smiles
As he sails with the other ones the wind dies
So a cry so a cry is calling all the wolves among the night
As I sail with the other ones I find them alright
Then with the morning comes
The sun that finds them all so divides the night and they die
And with the morning sun
A lonely teardrop falls down from my eye and I die
"So Fell Autumn Rain"
Leaving with twilight though I was chosen
To wander the way in the darkest of nights
Oh in the summer sun how soon i came to stray
A true damnation when I turned away
So fell autumn rain washed away ali my pain
I feel brighter somehow lighter somehow to breath once again
So fell autumn rain washed my sorrows away
With the sunset behind somehow I find the dreams are to stay
So fell autumn rain
Blinded by dawning so you would take me
Futher away away from the fall
Oh you told me I must never dream again
A true damnation you left me the pain
So fell autumn rain but all things must pass
So fell autumn rain washed away all my pain
I feel bnghter somehow lighter somehow to breath once again
So tell autumn rain washed my sorrows away
With the sunset behind somehow I f nd the dreams are to stay
So fell winter
Leaving with twilight though I was chosen
To wander the way in the darkest of nights
Oh in the summer sun how soon i came to stray
A true damnation when I turned away
So fell autumn rain washed away ali my pain
I feel brighter somehow lighter somehow to breath once again
So fell autumn rain washed my sorrows away
With the sunset behind somehow I find the dreams are to stay
So fell autumn rain
Blinded by dawning so you would take me
Futher away away from the fall
Oh you told me I must never dream again
A true damnation you left me the pain
So fell autumn rain but all things must pass
So fell autumn rain washed away all my pain
I feel bnghter somehow lighter somehow to breath once again
So tell autumn rain washed my sorrows away
With the sunset behind somehow I f nd the dreams are to stay
So fell winter
I am a man who walks alone
And when Im walking a dark road
At night or strolling through the park
When the light begins to change
I sometimes feel a little strange
A little anxious when its dark
Fear of the dark, fear of the dark
I have a constant fear that someones always near
Fear of the dark, fear of the dark
I have a phobia that someones allways there
Have you run your fingers down the wall
And have you felt your neck skin crawl
When youre searching for the light?
Sometimes when youre scared to take a look
At the corner of the room
Youve sensed that somethings watching you
Have you ever been alone at night
Thought you heard footsteps behind
And turned around and no ones there?
And as you quicken up your pace
You find it hard to look again
Because youre sure theres someone there
Watching horror films the night before
Debating wiches and folklore
The unkown troubles on your mind
Maybe your mind is playing tricks
You sense and suddenly eyes fix
On dancing shadows from behind
Fear of the dark, fear of the dark
I have a constant fear that someones always near
Fear of the dark, fear of the dark
I have a phobia that someones allways there
When Im walking a dark road
I am a man who walkes alone
And when Im walking a dark road
At night or strolling through the park
When the light begins to change
I sometimes feel a little strange
A little anxious when its dark
Fear of the dark, fear of the dark
I have a constant fear that someones always near
Fear of the dark, fear of the dark
I have a phobia that someones allways there
Have you run your fingers down the wall
And have you felt your neck skin crawl
When youre searching for the light?
Sometimes when youre scared to take a look
At the corner of the room
Youve sensed that somethings watching you
Have you ever been alone at night
Thought you heard footsteps behind
And turned around and no ones there?
And as you quicken up your pace
You find it hard to look again
Because youre sure theres someone there
Watching horror films the night before
Debating wiches and folklore
The unkown troubles on your mind
Maybe your mind is playing tricks
You sense and suddenly eyes fix
On dancing shadows from behind
Fear of the dark, fear of the dark
I have a constant fear that someones always near
Fear of the dark, fear of the dark
I have a phobia that someones allways there
When Im walking a dark road
I am a man who walkes alone
"The Way"
Forging the future from the timeless stone
Oh let me know how far I can go
Answering the questions that no one ever asks
Float through the sea of madness
And face the everlasting task
So lonely to wander
So sad to be alone
In the mist of the unknown
Trying to fool myself with dreams that never come true
So hard to stand my ground
Never again will I fail
Will you tell me not to wait
Tell me to live for today
As the flowers wither
I will forget my pain
Since the stars have shone
The devil has shown me the way
Forging the future from the timeless stone
Oh let me know how far I can go
Answering the questions that no one ever asks
Float through the sea of madness
And face the everlasting task
So lonely to wander
So sad to be alone
In the mist of the unknown
Trying to fool myself with dreams that never come true
So hard to stand my ground
Never again will I fail
Will you tell me not to wait
Tell me to live for today
As the flowers wither
I will forget my pain
Since the stars have shone
The devil has shown me the way
definitivno ova:
the sisters of mercy - under the gun
you don't have to say you're sorry
to look on further down the line
into the sun
too close at heaven
love is fine
but you can't hold it like a ...
two worlds apart and two together
into that good night kiss away
one takes the hard
one the other
kiss a way
are you living for love?
are you living for love?
when the road gets too tough
is your love strong enough?
(are you living?)
(are you living for love?)
do you feel your head is full of thunder?
questions never end?
empty nights alone? no wonder
it all comes back again
are you living for love?
are you living for love?
I've been under the gun
I've lost and I've ...
(one, two, three, four ...)
forget the many steps to heaven
it never happened and it ain't so hard
happiness is a loaded weapon and a
short cut is better by far
explosive bolts, ten thousand volts
at a million miles an hour
abrasive wheels and molten metals
it's a semi-automatic, get in the car
corrosive heart and frozen heat
we're worlds apart where we could meet
where the street fold round and the motors start
and the idiot wields the power
where the chosen hold the highest card
on the field of honour where the ground is hard
so the highest hand is joking wild
and the house soon fold and no-one stand
I put my finger on and dialled
the tower, the moon, the gun, and
nine nine nine, singer down
cloudburst and all around
the first are last, the blessed get wired
the best is yet to come
I put my finger on and fired
heat-seeking, out of the sun
you can set the controls for the heart or the knees
and the meek'll inherit what they damn well please
get ahead, go figure, go ahead and pull the trigger
everything under the gun
the sisters of mercy - under the gun
you don't have to say you're sorry
to look on further down the line
into the sun
too close at heaven
love is fine
but you can't hold it like a ...
two worlds apart and two together
into that good night kiss away
one takes the hard
one the other
kiss a way
are you living for love?
are you living for love?
when the road gets too tough
is your love strong enough?
(are you living?)
(are you living for love?)
do you feel your head is full of thunder?
questions never end?
empty nights alone? no wonder
it all comes back again
are you living for love?
are you living for love?
I've been under the gun
I've lost and I've ...
(one, two, three, four ...)
forget the many steps to heaven
it never happened and it ain't so hard
happiness is a loaded weapon and a
short cut is better by far
explosive bolts, ten thousand volts
at a million miles an hour
abrasive wheels and molten metals
it's a semi-automatic, get in the car
corrosive heart and frozen heat
we're worlds apart where we could meet
where the street fold round and the motors start
and the idiot wields the power
where the chosen hold the highest card
on the field of honour where the ground is hard
so the highest hand is joking wild
and the house soon fold and no-one stand
I put my finger on and dialled
the tower, the moon, the gun, and
nine nine nine, singer down
cloudburst and all around
the first are last, the blessed get wired
the best is yet to come
I put my finger on and fired
heat-seeking, out of the sun
you can set the controls for the heart or the knees
and the meek'll inherit what they damn well please
get ahead, go figure, go ahead and pull the trigger
everything under the gun
Re: Ona, koja vam oduzima dah
K R P E
Prasnuo je, stao je vikati, soba se tresla,
a stijene su otvorile uši.
Letjele su riječi kao krpe svadbenog vela,
kao listovi uvele kite cvijeća,
zveknule kao ogledalo
koje je razbilo sedam godina sreće.
Lebdio je ispod stropa
viseci na krilima gradjanskih vrlina,
tako da su mu pucale naramenice,
vikao je taj mali bog,
vladar u svom životnom prostoru,
vikao je zlobu, zavist i prezir
i sebičnost koju zovemo ljubomorom
vikao je krvavu laž i sam joj stade vjerovati.
A ona je stajala...
u tom neshvatljivom udaranju valova,
daleko, daleko
u sumračnoj, otvorenoj krajini
s izgubljenim snovima i s nogama pod snijegom
stajala je čista...
svjetiljka je padala,
pružala je ruke i ništa, ništa nije čula,
tek nešto kao praskanje leda...
Letjele su riječi, te krpe svadbenog vela,
u okviru ogledala zvonilo je sedam godina srece.
Zveketao je mali bog,
vlasnik i sudac čežnje koju nikad nije upoznao,
siktao u oči u kojima nikad nije primjetio ljubav:
ti kujo, smrti moja,
zgadio mi se tvoj pogled.
I tvoje ruke,
životinjska vjernost,
poniznost bez nade i ambicije,
odbojno mi je tvoje lice. želim rasti !
A ona je stajala tamo u sobi...
kao u dalekoj sumračnoj krajini,
gledala ga je očima punim ljubavi,
i ništa, ništa nije čula,
tek nešto...
kao dragi, bliski glas
onaj isti glas,
zameten snijegom sedam godina:
"Anđele moj, umirem za tobom,
ti si moj život,
ljubim ti oči i ruke,
želim te, o pruži mi usne.
Nositi ću te na rukama,
a budem li ti ikada rekao i jednu
jedinu zlu riječ
neka onijemim..."
Vojtech Mihalik
Prasnuo je, stao je vikati, soba se tresla,
a stijene su otvorile uši.
Letjele su riječi kao krpe svadbenog vela,
kao listovi uvele kite cvijeća,
zveknule kao ogledalo
koje je razbilo sedam godina sreće.
Lebdio je ispod stropa
viseci na krilima gradjanskih vrlina,
tako da su mu pucale naramenice,
vikao je taj mali bog,
vladar u svom životnom prostoru,
vikao je zlobu, zavist i prezir
i sebičnost koju zovemo ljubomorom
vikao je krvavu laž i sam joj stade vjerovati.
A ona je stajala...
u tom neshvatljivom udaranju valova,
daleko, daleko
u sumračnoj, otvorenoj krajini
s izgubljenim snovima i s nogama pod snijegom
stajala je čista...
svjetiljka je padala,
pružala je ruke i ništa, ništa nije čula,
tek nešto kao praskanje leda...
Letjele su riječi, te krpe svadbenog vela,
u okviru ogledala zvonilo je sedam godina srece.
Zveketao je mali bog,
vlasnik i sudac čežnje koju nikad nije upoznao,
siktao u oči u kojima nikad nije primjetio ljubav:
ti kujo, smrti moja,
zgadio mi se tvoj pogled.
I tvoje ruke,
životinjska vjernost,
poniznost bez nade i ambicije,
odbojno mi je tvoje lice. želim rasti !
A ona je stajala tamo u sobi...
kao u dalekoj sumračnoj krajini,
gledala ga je očima punim ljubavi,
i ništa, ništa nije čula,
tek nešto...
kao dragi, bliski glas
onaj isti glas,
zameten snijegom sedam godina:
"Anđele moj, umirem za tobom,
ti si moj život,
ljubim ti oči i ruke,
želim te, o pruži mi usne.
Nositi ću te na rukama,
a budem li ti ikada rekao i jednu
jedinu zlu riječ
neka onijemim..."
Vojtech Mihalik
David Bowie - Wild Is The Wind
Love me, love me, love me, love me, say you do
Let me fly away with you
For my love is like the wind, and wild is the wind
Wild is the wind
Give me more than one caress, satisfy this hungriness
Let the wind blow through your heart
For wild is the wind, wild is the wind
You touch me, I hear the sound of mandolins
You kiss me
With your kiss my life begins
You're spring to me, all things to me
Don't you know, you're life itself!
Like the leaf clings to the tree,
Oh, my darling, cling to me
For we're like creatures of the wind, wild is the wind
Wild is the wind
You touch me, I hear the sound of mandolins
You kiss me
With your kiss my life begins
You're spring to me, all things to me
Don't you know, you're life itself!
Like the leaf clings to the tree,
Oh, my darling, cling to me
For we're like creatures in the wind, and wild is the wind
Love me, love me, love me, love me, say you do
Let me fly away with you
For my love is like the wind, and wild is the wind
Wild is the wind
Give me more than one caress, satisfy this hungriness
Let the wind blow through your heart
For wild is the wind, wild is the wind
You touch me, I hear the sound of mandolins
You kiss me
With your kiss my life begins
You're spring to me, all things to me
Don't you know, you're life itself!
Like the leaf clings to the tree,
Oh, my darling, cling to me
For we're like creatures of the wind, wild is the wind
Wild is the wind
You touch me, I hear the sound of mandolins
You kiss me
With your kiss my life begins
You're spring to me, all things to me
Don't you know, you're life itself!
Like the leaf clings to the tree,
Oh, my darling, cling to me
For we're like creatures in the wind, and wild is the wind
"Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu, ljepše nego bilo koji drugi stvor na ovoj Zemlji.
Od trenutka kad napusti gnijezdo ta ptica traži trnovito drvo, i nema mira dok ga ne nađe.
Uvuče se među njegove divlje isprepletene grane i, pjevajući, nabode svoje tijelo na najduži, najoštriji trn.
Dok umire, njen bol prerasta u pjesmu daleko ljepšu od pjesme slavuja ili ševe.
Cijena te predivne pjesme je život, ali čitav svijet zastaje da sluša, a Bog na nebu se osmjehuje.
Jer ono najbolje što postoji može se dobiti samo po cijenu velike boli... ili bar tako kaže legenda."
Colleen McCullough- "Ptice umiru pjevajući"
Od trenutka kad napusti gnijezdo ta ptica traži trnovito drvo, i nema mira dok ga ne nađe.
Uvuče se među njegove divlje isprepletene grane i, pjevajući, nabode svoje tijelo na najduži, najoštriji trn.
Dok umire, njen bol prerasta u pjesmu daleko ljepšu od pjesme slavuja ili ševe.
Cijena te predivne pjesme je život, ali čitav svijet zastaje da sluša, a Bog na nebu se osmjehuje.
Jer ono najbolje što postoji može se dobiti samo po cijenu velike boli... ili bar tako kaže legenda."
Colleen McCullough- "Ptice umiru pjevajući"
Re: Ona, koja vam oduzima dah
nije ljubavna, ne para srce, al pjesma mi je tako zakon da ja jednostavno nemogu vjerovat
Djordje Balasevic
Ljubio sam snasu na salasu
E, bas sam onomad razmislj'o
od cega pravidu tambure
pa sam pit'o i, i Mitu, i Proku
i onog Mileta Devica, birtasa
Zna li kogod, pa niko
nije znao da mi kaze
a onda mislim, na posletku
nije to bas tako zdravo ni vazno
Jer, evo, i ova moja tambura
i stara i Bog zna kakva
i zvoni i zveci, a opet svira
Pa cu probati sada
na njoj da vam odsviram
pa mog'o bih kaz'ti da ispripovedam
sta mi se jedared desilo
kad sam isao u Idjos na vasar
a jos sam deran bio
Krenem ti ja jedared u Idjos
bio tamo neki vasar
sad, je l' vasar, je l' sajam
bas ne mogu tacno da se setim
Al' sta bilo da bilo
baba mi je dao nesto novaca
sta sam ja onda mogao imati
jedno osamnaest, devetnaest godina
Uveliko sam se momcio vec po
sokacima
pa mi je baba rekao
na, sine, para, idi u Idjos
i kupi kakvog lepog konja
Ne marim kakvog
sad, je l' zdrepca, je l' pastuva
je l' ajgira, samo kobile nemoj
e bas tako mi je rekao
Baba nikad nije mnogo
bas voleo kobile
sad sam ga i ja razum'o
otkad sam odrastao
I tako sam krenuo, pa sam
hteo nekom precicom, preko polja
nisam se setio onog sto kazu
preko prece, naokolo blize
Ono bilo letno doba
sto bi kaz'li Englezi
summer time, when the living is easy
tu negde preobrazenje, moz' biti tako
devetnaesti, dvadeseti avgust mesec
Sunce odskocilo, podne,
a od tog druma ni traga ni glasa
kanda da sam zalutao
bogami, kanda da sam zalutao
A gladan i zedan i umoran
jos mi je mati kazla
ponesi stagod za jauzu
Ta, reko, mani, mati, naopako, sta cu nosit'
tu za dva sata, casom cu ja
al', vraga, bas mi je falilo
I vidim, neki salas se beli
u senci oraja
sad, jesu l' bili
kokosovi oraji ili kakvi drugi
to ne mogu da se setim
al', reko, 'ajd da svratim,
sad sto, sta me kosta
Valjda ce mi dati parce 'leba i masti
i malo aleve paprike odgore
pa ondak casu vode
a nad'o sam se i kakav tanak spricer
sto Madjari kazu Hozsu lepes
a to na madjarskom znaci dugacak korak
I kad sam dosao na taj salas
prvo sto sam video
na astalu cipovka 'leba bela
vidilo se da je frisak, onako, res malko
A po avliji svuda trcidu pilici
brojleri oni sto se zovu
Lepo i dan danas vidim
kako onako po avliji
se muvaju levo, desno
Odskrinita vrata od pusnice
a tu e divota jedna
odma' ogladnim kad se toga setim
sunke, slanine, a znas koje slanine
One 'nako sto ima
red slanine pa red sunke,
pa red slanine pa red sunke
pa tako jedno pet, sest puta, ti redovi
Pa ondak, ondak dzigernjace
pa svargle, pa krvavice
a dole jedno plekano bure
puno cvaraka i drozdine
Sto bi kaz'li Japanci
ikebana, prava ikebana
nista mene to nije,
sto bi kazl'o, onako, taklo
iako sam bio gladan ko vrag
E, vec neka plava snasa
sto se muvala levo
desno po avliji i 'ranila
vec pomenute, one pilice
Da sam tada im'o kucu i njivu
pet, sest svinja i bar jednu kravu
i avliju, u njoj jabuku il' sljivu
uz'o bih tu snasu plavu
Pitam, je l', di su ti baba i mati
ona rece mi ovako
baba do utorka nece da se vrati
a s materom cemo lako
pa, da te ne slazem
za jedno frtalj sata, u vr' glave
Ref.
Ljubio sam snasu na salasu strasno
bese mirisna ko majska ruza
rekla mi je konacno, al' suvise kasno
kako ima brkatog muza
Tek tad videh iza plasta sena
s nekim vilama muza njena
on mi rece, je l' ti, vandrokasu
puscaj o'ma moju snasu
a pre toga, sad,
je l' sekundu, je l' dve, ne znam
Ref.
Od tog doba u vasioni su se
odigrale mloge neverovatne pojave
eto, bas onomad sam citao,
ta Kohoteklova kometla
i sve te zvezde sa repom
Pa ondak onaj Bermudski troug'o
'di na cudan nacin
nestajadu silni avioni i brodovi
tol'ko brodova nestalo tamo
da se ja vec malko brinem
i za Slavonski Brod
da mu se sta ne desi
Pa ondak Rusi u kosmosu
pa, ne znam, Amerikanci u kosmosu
pa Kinezi u kosmosu
pa Bogicevic u Ko
pa svi u kosmosu, cudo jedno
A to sam sve kaz'o
samo da bi malko ilustrovao
ovako, ta mistika i to
sta se sve desava
Jer ja sta god sam zamislj'o
sta god sam sanjao
to sve mi se ostvarilo
sve mi se bas ostvarilo
Eto, onomad mi bas umro tetak
iz Gospodjinaca, i ostavio mi dvanaest
jutara zemlje, ritske, znas kakve
kazu, navodnjavaj, ne znam
djubri, prskaj, ovo, ono, 'ibridi
ma kakvi, znaz kakva je ovo zemlja
Tu kad bi dugmad posej'o
opet bi nesto niklo
ja ti kazem, tu bi mog'o sejati
i kikiriki, i articokle
Ondak ono, ono drvo
sto crnci pravidu lebac od njega
I, cudo jedno, pa sve bi
tu izraslo, takva zemlja
A u selu dve kuce
jedna bas na glavnom sokaku.
da ti ne kazem ni kako se zove sokak
ni koji je broj od kuce
al' kad dodjes odma' ces videti
Odma', odma' se to vidi
Ej, sest pendzera sas ulice
od toga cetiri kibicfensteri
pa onako, kad metnem muskatle
A zimi kad nema
nikakvog drugog cveca
ondak one zimske ruze sitne
one zute, sto lepo onako mirisu
Pa divota da ljudi prolaze
pa sve gledaju pa govore
ju sto je lepo
ju sto je divno, i jos svasta govore
Kako i ne bi, druga kuca mi tu
celo crkve, isto na lakat
isto je lepa i puna ko oko
samo sto je sa slamenim krovom
al' ne mari, tu mi sad baba zivi i mati
A salas, e, pitas kol'ki mi je
ne bih ti mog'o kaz'ti kol'ki je
i ja sam voleo da znam
pa sam onomad zvao geometra
cak iz Segedina da izmeri
al' nije mogao siroma'
na polak se onesvestio
Eto, ne moze to odjedared
Al' evo, da uzmes konja ujutru
al' dobrog konja
pa uzjases pa jases
i jases i jases do uvece
Znas, i uvece i tebi i konju dosta
i mislite, gdi smo i krenuli da jasemo
a jos ste na mom salasu
eto, tol'ki je
U stali sest konja
cetir' ova sto ih prezem
sad, je l' u taljige, je l' kad orem
ili tako stagodj
A dva bela, ona paradosa
samo kad je, kad su neki svecari
je l' u zimu, tu tako oko Svetog Jovana
kad ih upregnem u saonice
pa s praporcima, pa divota jedna
Krava imam petnaest komada
i to simentalke, one 'olandske
znas kakve su
ko iz opateke da su izasle
Da stanes pa da gledas, da kazes
e, ove sigurno nosidu
tetrapak mleko, takve su
a nije, nose obicno mleko
ko i nase krave
Samo sto su takve ciste
ko sa cokolade, sa onih slika
mlecne cokolade i tako
divota jedna
Svinja imam dvajes'pet komada jorksir
i dvajespet komada
sad, je l', berksir il' bert lankaster
ne znam, uvek tu brkam
od ta dva imena
Pa imam nesto i mangurica
imam i prasica
zivine, tol'ko zivine nisi vid'o
da na'ranim polak Afrike
Znas sta je curaka
i moraka i pataka i gusaka
jesam jos stagod zaboravio
svejedno, imam svega
Pa to sam probao
sas digitronom da izbrojim
kol'ko imam pa mi iskocio osigurac
ne mos', al' vidi ovako, na primer
Nekad se probudim
pogledam kroz pendzer, pa reko'
ju, sneg pao, znas, beli se salas
pa ondak mislim, pa ne moze biti sneg
naopako, letno doba, kakvi sneg
A ono jaja po salasu
i ne mozes skupiti
unajmim mobu da skuplja jaja
pa ne moze
dok skupim opet polak muckovi
Imam nesto i novaca, nije da nemam
ne bi voleo o tom da pricam
kol'ko imam i gdi ih drzim
samo, znas, da ti kazem o'ma'
slabo meni vajda od svega toga
sto sam ti nabrojao
Znaš, kad tako nekad uleto
kad opali kakva omorina
a ja se prevrcem levo, desno
po onoj dunji, pa ne mogu da zaspim
Znas, pa onda izadjem na kong
pa sednem na basamke
pa gledam u zvezde i mislim
otac mu i te zvezde
kol'ko toga ima, ne mozes to
ni izbrojati, cudo jedno, da
e, vis, ondak se s mnogo tuge setim
ah to selo
Djordje Balasevic
Ljubio sam snasu na salasu
E, bas sam onomad razmislj'o
od cega pravidu tambure
pa sam pit'o i, i Mitu, i Proku
i onog Mileta Devica, birtasa
Zna li kogod, pa niko
nije znao da mi kaze
a onda mislim, na posletku
nije to bas tako zdravo ni vazno
Jer, evo, i ova moja tambura
i stara i Bog zna kakva
i zvoni i zveci, a opet svira
Pa cu probati sada
na njoj da vam odsviram
pa mog'o bih kaz'ti da ispripovedam
sta mi se jedared desilo
kad sam isao u Idjos na vasar
a jos sam deran bio
Krenem ti ja jedared u Idjos
bio tamo neki vasar
sad, je l' vasar, je l' sajam
bas ne mogu tacno da se setim
Al' sta bilo da bilo
baba mi je dao nesto novaca
sta sam ja onda mogao imati
jedno osamnaest, devetnaest godina
Uveliko sam se momcio vec po
sokacima
pa mi je baba rekao
na, sine, para, idi u Idjos
i kupi kakvog lepog konja
Ne marim kakvog
sad, je l' zdrepca, je l' pastuva
je l' ajgira, samo kobile nemoj
e bas tako mi je rekao
Baba nikad nije mnogo
bas voleo kobile
sad sam ga i ja razum'o
otkad sam odrastao
I tako sam krenuo, pa sam
hteo nekom precicom, preko polja
nisam se setio onog sto kazu
preko prece, naokolo blize
Ono bilo letno doba
sto bi kaz'li Englezi
summer time, when the living is easy
tu negde preobrazenje, moz' biti tako
devetnaesti, dvadeseti avgust mesec
Sunce odskocilo, podne,
a od tog druma ni traga ni glasa
kanda da sam zalutao
bogami, kanda da sam zalutao
A gladan i zedan i umoran
jos mi je mati kazla
ponesi stagod za jauzu
Ta, reko, mani, mati, naopako, sta cu nosit'
tu za dva sata, casom cu ja
al', vraga, bas mi je falilo
I vidim, neki salas se beli
u senci oraja
sad, jesu l' bili
kokosovi oraji ili kakvi drugi
to ne mogu da se setim
al', reko, 'ajd da svratim,
sad sto, sta me kosta
Valjda ce mi dati parce 'leba i masti
i malo aleve paprike odgore
pa ondak casu vode
a nad'o sam se i kakav tanak spricer
sto Madjari kazu Hozsu lepes
a to na madjarskom znaci dugacak korak
I kad sam dosao na taj salas
prvo sto sam video
na astalu cipovka 'leba bela
vidilo se da je frisak, onako, res malko
A po avliji svuda trcidu pilici
brojleri oni sto se zovu
Lepo i dan danas vidim
kako onako po avliji
se muvaju levo, desno
Odskrinita vrata od pusnice
a tu e divota jedna
odma' ogladnim kad se toga setim
sunke, slanine, a znas koje slanine
One 'nako sto ima
red slanine pa red sunke,
pa red slanine pa red sunke
pa tako jedno pet, sest puta, ti redovi
Pa ondak, ondak dzigernjace
pa svargle, pa krvavice
a dole jedno plekano bure
puno cvaraka i drozdine
Sto bi kaz'li Japanci
ikebana, prava ikebana
nista mene to nije,
sto bi kazl'o, onako, taklo
iako sam bio gladan ko vrag
E, vec neka plava snasa
sto se muvala levo
desno po avliji i 'ranila
vec pomenute, one pilice
Da sam tada im'o kucu i njivu
pet, sest svinja i bar jednu kravu
i avliju, u njoj jabuku il' sljivu
uz'o bih tu snasu plavu
Pitam, je l', di su ti baba i mati
ona rece mi ovako
baba do utorka nece da se vrati
a s materom cemo lako
pa, da te ne slazem
za jedno frtalj sata, u vr' glave
Ref.
Ljubio sam snasu na salasu strasno
bese mirisna ko majska ruza
rekla mi je konacno, al' suvise kasno
kako ima brkatog muza
Tek tad videh iza plasta sena
s nekim vilama muza njena
on mi rece, je l' ti, vandrokasu
puscaj o'ma moju snasu
a pre toga, sad,
je l' sekundu, je l' dve, ne znam
Ref.
Od tog doba u vasioni su se
odigrale mloge neverovatne pojave
eto, bas onomad sam citao,
ta Kohoteklova kometla
i sve te zvezde sa repom
Pa ondak onaj Bermudski troug'o
'di na cudan nacin
nestajadu silni avioni i brodovi
tol'ko brodova nestalo tamo
da se ja vec malko brinem
i za Slavonski Brod
da mu se sta ne desi
Pa ondak Rusi u kosmosu
pa, ne znam, Amerikanci u kosmosu
pa Kinezi u kosmosu
pa Bogicevic u Ko
pa svi u kosmosu, cudo jedno
A to sam sve kaz'o
samo da bi malko ilustrovao
ovako, ta mistika i to
sta se sve desava
Jer ja sta god sam zamislj'o
sta god sam sanjao
to sve mi se ostvarilo
sve mi se bas ostvarilo
Eto, onomad mi bas umro tetak
iz Gospodjinaca, i ostavio mi dvanaest
jutara zemlje, ritske, znas kakve
kazu, navodnjavaj, ne znam
djubri, prskaj, ovo, ono, 'ibridi
ma kakvi, znaz kakva je ovo zemlja
Tu kad bi dugmad posej'o
opet bi nesto niklo
ja ti kazem, tu bi mog'o sejati
i kikiriki, i articokle
Ondak ono, ono drvo
sto crnci pravidu lebac od njega
I, cudo jedno, pa sve bi
tu izraslo, takva zemlja
A u selu dve kuce
jedna bas na glavnom sokaku.
da ti ne kazem ni kako se zove sokak
ni koji je broj od kuce
al' kad dodjes odma' ces videti
Odma', odma' se to vidi
Ej, sest pendzera sas ulice
od toga cetiri kibicfensteri
pa onako, kad metnem muskatle
A zimi kad nema
nikakvog drugog cveca
ondak one zimske ruze sitne
one zute, sto lepo onako mirisu
Pa divota da ljudi prolaze
pa sve gledaju pa govore
ju sto je lepo
ju sto je divno, i jos svasta govore
Kako i ne bi, druga kuca mi tu
celo crkve, isto na lakat
isto je lepa i puna ko oko
samo sto je sa slamenim krovom
al' ne mari, tu mi sad baba zivi i mati
A salas, e, pitas kol'ki mi je
ne bih ti mog'o kaz'ti kol'ki je
i ja sam voleo da znam
pa sam onomad zvao geometra
cak iz Segedina da izmeri
al' nije mogao siroma'
na polak se onesvestio
Eto, ne moze to odjedared
Al' evo, da uzmes konja ujutru
al' dobrog konja
pa uzjases pa jases
i jases i jases do uvece
Znas, i uvece i tebi i konju dosta
i mislite, gdi smo i krenuli da jasemo
a jos ste na mom salasu
eto, tol'ki je
U stali sest konja
cetir' ova sto ih prezem
sad, je l' u taljige, je l' kad orem
ili tako stagodj
A dva bela, ona paradosa
samo kad je, kad su neki svecari
je l' u zimu, tu tako oko Svetog Jovana
kad ih upregnem u saonice
pa s praporcima, pa divota jedna
Krava imam petnaest komada
i to simentalke, one 'olandske
znas kakve su
ko iz opateke da su izasle
Da stanes pa da gledas, da kazes
e, ove sigurno nosidu
tetrapak mleko, takve su
a nije, nose obicno mleko
ko i nase krave
Samo sto su takve ciste
ko sa cokolade, sa onih slika
mlecne cokolade i tako
divota jedna
Svinja imam dvajes'pet komada jorksir
i dvajespet komada
sad, je l', berksir il' bert lankaster
ne znam, uvek tu brkam
od ta dva imena
Pa imam nesto i mangurica
imam i prasica
zivine, tol'ko zivine nisi vid'o
da na'ranim polak Afrike
Znas sta je curaka
i moraka i pataka i gusaka
jesam jos stagod zaboravio
svejedno, imam svega
Pa to sam probao
sas digitronom da izbrojim
kol'ko imam pa mi iskocio osigurac
ne mos', al' vidi ovako, na primer
Nekad se probudim
pogledam kroz pendzer, pa reko'
ju, sneg pao, znas, beli se salas
pa ondak mislim, pa ne moze biti sneg
naopako, letno doba, kakvi sneg
A ono jaja po salasu
i ne mozes skupiti
unajmim mobu da skuplja jaja
pa ne moze
dok skupim opet polak muckovi
Imam nesto i novaca, nije da nemam
ne bi voleo o tom da pricam
kol'ko imam i gdi ih drzim
samo, znas, da ti kazem o'ma'
slabo meni vajda od svega toga
sto sam ti nabrojao
Znaš, kad tako nekad uleto
kad opali kakva omorina
a ja se prevrcem levo, desno
po onoj dunji, pa ne mogu da zaspim
Znas, pa onda izadjem na kong
pa sednem na basamke
pa gledam u zvezde i mislim
otac mu i te zvezde
kol'ko toga ima, ne mozes to
ni izbrojati, cudo jedno, da
e, vis, ondak se s mnogo tuge setim
ah to selo
In Extremo - Singapur
Die alte Heimat ist fern von hier
Nur ihre Narben die blieben mir
Wenn Wellen meine Spuren lecken
Will ich das Salz des Windes schmecken
Bin vogelfrei, weit von daheim
Ein jeder Ort wird wohl besser sein
Hab aufgebaut und reiße ein
Der Große Sturm soll meiner sein
Der Wellenschlag bezähmt mein Herz
Schmeiß über Bord den Lebensschmerz
Kein letzter Blick, kein Gruß zurück
Das Leiden schwindet Stück für Stück
... Lass mich, lass mich nie wieder los
Lass mich, lass mich nie wieder los...
Die fernen Töne treiben mich
Wie die Motte in das Licht
Werd meine Seele tief ergründen
Und ich weiß ich werd mich finden
... Lass mich...
Die alte Heimat ist fern von hier
Nur ihre Narben die blieben mir
Wenn Wellen meine Spuren lecken
Will ich das Salz des Windes schmecken
Bin vogelfrei, weit von daheim
Ein jeder Ort wird wohl besser sein
Hab aufgebaut und reiße ein
Der Große Sturm soll meiner sein
Der Wellenschlag bezähmt mein Herz
Schmeiß über Bord den Lebensschmerz
Kein letzter Blick, kein Gruß zurück
Das Leiden schwindet Stück für Stück
... Lass mich, lass mich nie wieder los
Lass mich, lass mich nie wieder los...
Die fernen Töne treiben mich
Wie die Motte in das Licht
Werd meine Seele tief ergründen
Und ich weiß ich werd mich finden
... Lass mich...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Monstrumnije ljubavna, ne para srce, al pjesma mi je tako zakon da ja jednostavno nemogu vjerovat
Uh, slažem se. Riječi su same po sebi zakon, ali njegova interpretacija.. nenadjebivo
Nego, da nastavimo u revijalnom tonu, s jednim recitalom koji mi je svojom jednostavnošću oduzeo dah:
"Bila je noć, jedna mrkla, kao ova večeras, u ulici Dositejevoj, u Novom Sadu, na Dunavu...
Ja sam dolazio sa jednog mesta gde su svi bili rumeni kao kuvano vino koje su pili i gde su svi mirisali na karanfilić i pevali "Rodždestvo tvoje" i još neke druge pesme kojih se ne sećam baš. Bila je noć i dugo sam stajao pod njenim prozorom ispred kuće broj 7A. Tišina je bila, samo koraci nekih noćnih ptica i lepet krila nekih pravih noćnih ptica.
Ipak, ni na trenutak nisam uspeo pod njenim prozorom te noći da je čujem kako diše, kako diše u snu..."
Re: Ona, koja vam oduzima dah
wendy
Uh, slažem se. Riječi su same po sebi zakon, ali njegova interpretacija.. nenadjebivo
al reko sam sam sebi da neću njegove pjesme ovdje stavljat jer mislim da jednostavno nema dovoljno mjesta na forumu za to
al nemogu odolit, neću kačit d-mol, bezdan i ostale "srcedrapateljke", staviću još jednu na koju isto otkidam
Caletova pesma
Ne pitaj me nikad vise
zasto neven ne mirise
ne secam se, to je prica duga
Ne pitaj me tu pred svima
sta to na dnu case ima
ne pitaj me nikad zasto cugam
Bolje da sesir nemam
pod njime djavo drema
sneva i izvoljeva, djavo mi je kriv
Budi me u zlo doba
za njega red ne vazi
on mora sve da proba
to djavo vino trazi
Ne pijem sto uzivam
nit sto mi dobro stoji
pijem da njega napojim
Ne pitaj me, ne znam kaz'ti
di ce koja zvezda pasti
di ce pasti dugme s mog kaputa
Na pitaj me sto na kraju
svi kerovi za mnom laju
ne pitaj me nikad zasto lutam
Bolje da sesir nemam
pod njime djavo drema
sneva i izvoljeva, djavo mi je kriv
Budi me u zlo doba
za njega red ne vazi
on mora sve da proba
to djavo mesto trazi
Ne lutam sto uzivam
nit' miris druma volim
lutam da njega umorim
Ne pitaj me dal' je zima
dok po rosi s ciganima
brilijante za kravatu biram
Ne pitaj me zasto ptice
ne slecu na svake zice
ne pitaj me nikad zasto sviram
Bolje da sesir nemam
pod njime djavo drema
sneva i izvoljeva, djavo mi je kriv
Budi me u zlo doba
za njega red ne vazi
on mora sve da proba
to djavo pesmu trazi
Ne, ne sviram sto uzivam
nije to pesma prava
sviram da njega uspavam
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Monstrumal reko sam sam sebi da neću njegove pjesme ovdje stavljat jer mislim da jednostavno nema dovoljno mjesta na forumu za to
Ma ja mislim da za njega kod nas uvijek ima dovoljno mjesta
Svaka čast za izbor pjesme.. Najdraža 
Sad još jedna, meni predivna.
Ratnik paorskog srca
Kada se Braca devetnaeste vrn'o s dalekog fronta 'di soldat je biv'o
Pric'o nam kako ga trefilo zrno, pa zavrt'o rukav i to pokaziv'o
A mi, mi smo bili derani, a mi, mi smo bili derani
Pric'o nam Braca o mirisu mora i o patroli od koje je bez'o
I kako je opsov'o nekog majora i zbog tog posle na robiji lez'o
A mi, mi smo bili derani, a mi, mi smo bili derani
Pric'o nam kako je pres'o Karpate, zujali meci k'o rojevi pcela
Rek'o je: Rat vam je krvav da znate, al' nije mi zao ni ljudi ni sela
Hej, zao mi konja
Kada se Braca devetnaeste vrn'o pric'o je svako vece na soru
Kol'ko je curica usput prevrn'o i kako topovi livade oru
A mi, mi smo bili derani, a mi, mi smo bili derani
I cim Braca korak iz avlije kroci skupi se drustvo iz naseg sokaka
A svi smo imali velike oci, prepuna srca i mastu decaka
Pa da, jer tad smo bili derani, pa da, tad smo bili derani
Psov'o je braca i krivce i zrtve, puske i vaske i rov prepun blata
Rek'o je: Ne mo's izbrojati mrtve jer su se carevi igrali rata
Hej, zao mi konja
Negde u braci je paorski koren i moze rata i rata da bude
Kad nije paor za soldata stvoren, volije konje i zemlju neg' ljude
A mi, mi smo bili derani i sve jos je vredelo za nas
Hej, hej, konji beli nebom terani, kroz san i kroz oblake u kas
Re: Ona, koja vam oduzima dah
wendy
Ma ja mislim da za njega kod nas uvijek ima dovoljno mjesta
pa kad nas već zavija slično raspoloženje, pa zašto ne nastaviti
Naposletku
Naposletku, ti si dobro
znala ko sam ja
otkud sad te suze, moja mila
rekla si da se za to
cak brsljan ne hvata
zalud izguzvana svila
To je tako
ne pravi od tuge nauku
mani svetlo na sledecem bregu
okopnice moj otisak
na tvom jastuku
kao jezuska u snegu
Razbicu gitaru
crn je mrak ispunjava
odavno se svoje pesme bojim
pomera u meni neke gene Dunava
pa ja tecem i kad stojim
Ali opet da l' bi ikad
bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi
rekla si da bas
ne umem novce brojati
i da je nista sve sto nudim
Ref.
Naposletku, ti si navek
znala da sam svirac
brosic sto se tesko pribada
da me moze oduvati najblazi Nemirac
da cu u po reci stati
da se necu osvrtati nikada
Redas po vitrini fini porculanski svet
al' ja sam figurica bez ziga
pazi to je bajka sto ti pada
na pamet
fali ti bas ovaj cigan
Tek u jesen otkriju se
boje krosanja
sve su slicne u leto zeleno
naposletku ti si dobro
znala ko sam ja
cemu suze lepa zeno
Draga moja, ti si navek
znala da sam pajac
moj je sesir satra pomicna
usne, tice-rugalice
a u oku tajac
da sam kaput sa dva lica
da sam Gospo'n propalica
obicna
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Monstrumwendy
Ma ja mislim da za njega kod nas uvijek ima dovoljno mjesta
pa kad nas već zavija slično raspoloženje, pa zašto ne nastaviti
Naposletku
Uh, sad si me zatekao. Morala sam ju pustit.. i rasplakala sam se, po tisućiti put. Kao da ju je pisao za mene, od riječi do riječi
Ajde, da nastavimo, dok nas ostali ne protjeraju s topica
Nekoliko lijepih bisera iz njegove riznice
"Ona je Moj Razlog, u stvari...
Moja mala unikatna dragocenost u zalagaonici ovog ludila..."
"Tajne su kao device, s njima se mora nežno...
Bilo bi tako slatko naprosto im strgnuti bluzicu, a opet, čarolija je potpuna tek ako ih pustiš da se otkriju same..."
"Vidiš?
Godine nas obrade različito...
Nekom postane važno s kim će leći, a nekom s kim će se probuditi?"
"Ali, suza je kraljica. Suza je najmoćnija vodena sila.
Trudeći se da to ne deluje nervozno, lupkao sam neki takt, pokušavajući nezrelo da privučem njenu pažnju.
Neuspešno...
Oni koji su nekad uspeli da vrate osmeh na lice na kom još ima tragova suza, znaju kako je to dobar osećaj."
"I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će upravo prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš istog časa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo."
i kako da onda nekome tko ga nije čitao/slušao odgovorim na pitanje zašto ga obožavam?Re: Ona, koja vam oduzima dah
wendy
"I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će upravo prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš istog časa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo."
Zivot je more, pucina crna,
po kojoj tonu mnogi sto brode.
Nije mi srce plasljiva srna,
ja se ne bojim velike vode.
Lome me vali, nose me struje:
oseka srece, a tuge plima.
Siba me nebo bicem oluje,
al' jos se ne dam i jos me ima.
U jutra rana plase me senke
minulih dana.
Secanja mutna kao u lazi, kao u snu.
Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve vise padam
i sve su jace ruke sto me vuku dnu.
Mozda ce zena svilenog bedra,
koja me zove i pruza ruke,
uliti vetar u moja jedra
do nove zene, do nove luke.
Zivot je more...
Zivot je more...
Zivot je more...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
"Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe i, ako znaš prečicu, nema potrebe da se puno lomataš po bespućima..."
"Da su žene odlučivale o nekim stvarima, svijet bi izgledao ljepši. Možda bi bilo malo čupanja za kosu, ogovaranja i drugih stvari, ali definitivno ne bi bilo ovoliko krvi i zla koliko smo mi muškarci posijali."
"Da su žene odlučivale o nekim stvarima, svijet bi izgledao ljepši. Možda bi bilo malo čupanja za kosu, ogovaranja i drugih stvari, ali definitivno ne bi bilo ovoliko krvi i zla koliko smo mi muškarci posijali."
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Monstrumnije ljubavna, ne para srce, al pjesma mi je tako zakon da ja jednostavno nemogu vjerovat
ah to selo
Legendo
care , ja sam mislio da sam jedini fan ove pjesme. Evo ti hrpa kikirikija odmah!Re: Ona, koja vam oduzima dah
Evo da se i ja pridružim sa jednom meni jako dragom:
Gledam Banat, Srem I Backu, s Fruske gore,
gledam tako, a u dusi lom.
Tu je nekad, kazu knjige bilo more,
cekalo me pa presusilo.
Rodjeni sam moreplovac, ko Magelan
il jos bolje ko admiral KUK,
u ravnici u sred njiva
gubim elan,
na suncanom zitu morski vuk.
REF:
Mog mora nema i ne znam sta da radim,
moj stari kaze da ni Dunav nije los,
mog mora nema, al ja zivim u nadi
da mozda ipak negde srescemo se jos.
Zivot mi je zato gorak, kao tonik,
tuga moja bez kraja i dna,
al na srecu tu je mesec svetionik
vodi me kroz plave vode sna.
O gde bas mene da tako nesto snadje,
ovo je prica i za suze i za smeh,
poneki mornar mozda ostane bez ladje,
al bez mora to je izuzetan peh
REF:
Mog mora nema i ne znam sta da radim,
moj stari kaze da ni Dunav nije los,
mog mora nema, al ja zivim u nadi
da mozda ipak negde srescemo se jos.
O gde bas mene da tako nesto snadje,
ovo je prica i za suze i za smeh,
poneki mornar mozda ostane bez ladje,
al bez mora to je izuzetan peh
Gledam Banat, Srem I Backu, s Fruske gore,
gledam tako, a u dusi lom.
Tu je nekad, kazu knjige bilo more,
cekalo me pa presusilo.
Rodjeni sam moreplovac, ko Magelan
il jos bolje ko admiral KUK,
u ravnici u sred njiva
gubim elan,
na suncanom zitu morski vuk.
REF:
Mog mora nema i ne znam sta da radim,
moj stari kaze da ni Dunav nije los,
mog mora nema, al ja zivim u nadi
da mozda ipak negde srescemo se jos.
Zivot mi je zato gorak, kao tonik,
tuga moja bez kraja i dna,
al na srecu tu je mesec svetionik
vodi me kroz plave vode sna.
O gde bas mene da tako nesto snadje,
ovo je prica i za suze i za smeh,
poneki mornar mozda ostane bez ladje,
al bez mora to je izuzetan peh
REF:
Mog mora nema i ne znam sta da radim,
moj stari kaze da ni Dunav nije los,
mog mora nema, al ja zivim u nadi
da mozda ipak negde srescemo se jos.
O gde bas mene da tako nesto snadje,
ovo je prica i za suze i za smeh,
poneki mornar mozda ostane bez ladje,
al bez mora to je izuzetan peh
nadegenečit ću vas Đoleljupce sve redom! totalno sam sad nabrijana! baš maloprije predložih svome dasi da u petak nazočimo koncertu (Ne)normalnog Balaševića, ali dotični ne bijaše baš jako oduševljen. Kaže da ću bit tužna i cendrava. Ma sram te bilo, lopužo jedna, kad sam ja na Đoleta plakala? tako izmišljat laži o svojoj voljenoj, srami se
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Molim te, poslušaj ono što ne kažem, Charles C. Finn
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuće maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Božje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Možda se čini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da itko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti.
Zato frenetično kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonšalantno, sofisticirano pročelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zaštiti od pogleda koji zna.
Ali baš takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvaćanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene samoga,
od zatvora što sam ga sam sagradio,
od prepreka što ih sam tako bolno podižem.
To je jedino što će me uvjeriti u ono u što ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nešto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usuđujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslijediti prihvaćanje,
da neće uslijediti Ijubav.
Bojim se da ćeš me manje cijeniti, da ćes se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam ništa, da ne vrijedim,
i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim pročeljem izvana
i uplašenim djetetom unutra.
Tako počinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj život postaje bojište.
Dokono čavrljam s tobom učtivim tonovima površnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome što je sve,
i što plače u meni.
Zato kad sam u kolotečini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem.
Što bih volio da mogu reći,
što zbog opstanka moram reći,
ali što reći ne mogu.
Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati umjetne, lažne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moraš pomoći.
Moraš pružiti ruku
čak i kada se čini da je to posljednje što želim.
Samo ti možes iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
Samo me ti možes prizvati u život.
Svaki put kad si Ijubazan, nježan i kad me hrabriš,
svaki put kad pokušaš razumjeti jer uistinu brineš,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene.
Želim da to znaš.
Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izabereš.
Samo ti možes srušiti zidove iza kojih dršćem,
samo ti možes ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlučiš.
Molim te odluči. Ne mimoilazi me.
Neće ti biti lako.
Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snažne zidove.
Što mi bliže priđes
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoč tome što o čovjeku kažu knjige,
ja sam često nerazuman.
Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
Ali rekoše mi da je Ijubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada.
Molim te pokušaj pobijediti zidove
čvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, možda se pitaš?
Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki čovjek na kojega naiđeš
i ja sam svaka žena na koju naiđeš.
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuće maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Božje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Možda se čini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da itko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti.
Zato frenetično kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonšalantno, sofisticirano pročelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zaštiti od pogleda koji zna.
Ali baš takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvaćanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene samoga,
od zatvora što sam ga sam sagradio,
od prepreka što ih sam tako bolno podižem.
To je jedino što će me uvjeriti u ono u što ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nešto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usuđujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslijediti prihvaćanje,
da neće uslijediti Ijubav.
Bojim se da ćeš me manje cijeniti, da ćes se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam ništa, da ne vrijedim,
i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim pročeljem izvana
i uplašenim djetetom unutra.
Tako počinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj život postaje bojište.
Dokono čavrljam s tobom učtivim tonovima površnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome što je sve,
i što plače u meni.
Zato kad sam u kolotečini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem.
Što bih volio da mogu reći,
što zbog opstanka moram reći,
ali što reći ne mogu.
Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati umjetne, lažne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moraš pomoći.
Moraš pružiti ruku
čak i kada se čini da je to posljednje što želim.
Samo ti možes iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
Samo me ti možes prizvati u život.
Svaki put kad si Ijubazan, nježan i kad me hrabriš,
svaki put kad pokušaš razumjeti jer uistinu brineš,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene.
Želim da to znaš.
Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izabereš.
Samo ti možes srušiti zidove iza kojih dršćem,
samo ti možes ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlučiš.
Molim te odluči. Ne mimoilazi me.
Neće ti biti lako.
Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snažne zidove.
Što mi bliže priđes
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoč tome što o čovjeku kažu knjige,
ja sam često nerazuman.
Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
Ali rekoše mi da je Ijubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada.
Molim te pokušaj pobijediti zidove
čvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, možda se pitaš?
Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki čovjek na kojega naiđeš
i ja sam svaka žena na koju naiđeš.
"In Bitterness And Sorrow"
See my light it has gone away - My fire is dead but here I stay
Time is passing by though nothing heals its breath does tear my life
Endless pain throught my loveless heart
I feel my soul grow deadly cold
Still I breathe and still I stay - Still I "live" day after day
Sorrow surounds me day and night
So tired of life but scared to die
Visions passing through my head - Words you once in silence said
Beyond the point of no return - I can't go back the bridge is burned
Still I breathe and still I stay - Still I "live" day after day
The shadows are breathing - Can't you hear?
The darkness feeding off your fear
Endless pain through my loveless heart
But still I breathe...
The shadows are bleeding - Can't you see?
My darkness feeding off these years
Still I breathe and still I stay
Still I die day after day
Lights of darkness lead the way
Towards the breathing, awaiting end
Always there to erase it all - Always there to take us home
We are all just born to die - But never living we just survive
All will die no eternal life - But still you try...
To hide the truth in comfort lies
The christian dream has made you blind
My eyes can see - I don't believe
But still you pray day after day
My youth has passed away
Time is passing by though nothing heals its breath does tear my life
Will it ever pass away?
Life is passing by and there's nothing left for me but
Eternal Death
Why do I still go on? - Living this lie
I die because I do not - Die!
Broken beyond repair - Alone across the years
Will it ever pass away?
Life is passing by and there's nothing left for me but
Eternal Death!
See my light it has gone away - My fire is dead but here I stay
Time is passing by though nothing heals its breath does tear my life
Endless pain throught my loveless heart
I feel my soul grow deadly cold
Still I breathe and still I stay - Still I "live" day after day
Sorrow surounds me day and night
So tired of life but scared to die
Visions passing through my head - Words you once in silence said
Beyond the point of no return - I can't go back the bridge is burned
Still I breathe and still I stay - Still I "live" day after day
The shadows are breathing - Can't you hear?
The darkness feeding off your fear
Endless pain through my loveless heart
But still I breathe...
The shadows are bleeding - Can't you see?
My darkness feeding off these years
Still I breathe and still I stay
Still I die day after day
Lights of darkness lead the way
Towards the breathing, awaiting end
Always there to erase it all - Always there to take us home
We are all just born to die - But never living we just survive
All will die no eternal life - But still you try...
To hide the truth in comfort lies
The christian dream has made you blind
My eyes can see - I don't believe
But still you pray day after day
My youth has passed away
Time is passing by though nothing heals its breath does tear my life
Will it ever pass away?
Life is passing by and there's nothing left for me but
Eternal Death
Why do I still go on? - Living this lie
I die because I do not - Die!
Broken beyond repair - Alone across the years
Will it ever pass away?
Life is passing by and there's nothing left for me but
Eternal Death!
"Crushed To Dust"
He took a long look in the mirror
Shook his head
Felt the arms of God letting go
Couldn`t breathe
It had to stop
Voices screaming out inside of him
The world was turning black
Cold, cruel and vicious
Time was knocking on a closing door
Wanting more
Playing pieces of a life long play
In which the starring actor
Makes the world go around inside his head
Then suddenly the act is ending
The lights are dimming and the music`s fading
There was a woman lying on the floor
Blueish, pale
Staring a hole through his soul
There was blood underneath
The shotgun lying next too her
He mumbled "am I closer now
Is this the path that God has chosen out for me?"
Playing pieces of a life long play
In which the starring actor
Makes the world go around inside his head
Then suddenly the act is ending
The lights are dimming and the music`s fading
"Cut", he said. "Let`s wrap it up! We`re finished here!"
Playing pieces of a life long play
In which the starring actor
Makes the world go around inside his head
Then suddenly the act is ending
The lights are dimming and the music`s fading
He took a long look in the mirror
Shook his head
Felt the arms of God letting go
Couldn`t breathe
It had to stop
Voices screaming out inside of him
The world was turning black
Cold, cruel and vicious
Time was knocking on a closing door
Wanting more
Playing pieces of a life long play
In which the starring actor
Makes the world go around inside his head
Then suddenly the act is ending
The lights are dimming and the music`s fading
There was a woman lying on the floor
Blueish, pale
Staring a hole through his soul
There was blood underneath
The shotgun lying next too her
He mumbled "am I closer now
Is this the path that God has chosen out for me?"
Playing pieces of a life long play
In which the starring actor
Makes the world go around inside his head
Then suddenly the act is ending
The lights are dimming and the music`s fading
"Cut", he said. "Let`s wrap it up! We`re finished here!"
Playing pieces of a life long play
In which the starring actor
Makes the world go around inside his head
Then suddenly the act is ending
The lights are dimming and the music`s fading
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Kao ptica na mom dlanu skakuces,
Priznacu ti zasto volim prolece,
Podelicu i ovu noc sa zvezdama,
Prekricu te nebom
kad budes zaspala.
Otopicu ti led sa usana,
Dacu sve sto imam
za tvoja oka dva,
Kao mesec
kad proviri iz tvoga dvorista,
Obasjacu ti lice kad budes zaspala.
Ne znam kako da pobegnem
od sna,
I ne znam dal' te iko voli kao ja,
Al' ne bi ova noc tako bolela,
Da me nisi volela.
Kao osmeh letnje noci nestajes,
Znam da neces doci
al' ipak cekam te,
Osetices nocas miris tresanja,
Znaces da sam budan
kad budes zaspala.
Evo, jedna koja mi je noćas oduzela dah... iz nekih starih razloga
Priznacu ti zasto volim prolece,
Podelicu i ovu noc sa zvezdama,
Prekricu te nebom
kad budes zaspala.
Otopicu ti led sa usana,
Dacu sve sto imam
za tvoja oka dva,
Kao mesec
kad proviri iz tvoga dvorista,
Obasjacu ti lice kad budes zaspala.
Ne znam kako da pobegnem
od sna,
I ne znam dal' te iko voli kao ja,
Al' ne bi ova noc tako bolela,
Da me nisi volela.
Kao osmeh letnje noci nestajes,
Znam da neces doci
al' ipak cekam te,
Osetices nocas miris tresanja,
Znaces da sam budan
kad budes zaspala.
Evo, jedna koja mi je noćas oduzela dah... iz nekih starih razloga
wendyMeni Piloti s ovim uvijeknatjeraju suzu da kane iz oka.... Predivna je pjesma, samočitajući tekst sam se raznježio. Nemam ih puno, al e'o ti svi kikoshi.
Evo, jedna koja mi je noćas oduzela dah... iz nekih starih razloga
BAJAGA-PLAVI SAFIR
kuda si posla sa tim tamnim ocima
i cije ime ti na usni pociva
kazi mi ko ti guzva postelju
i ko ima zlatne kljuceve od tvojih tajnih odaja
daj da te pratim gde god da si krenula
sretan je onaj skim si noci dijelila
daj da te pratim i da budem sena
da ne budes usamljena
kad po vodi budes hodala
kuda si posla sa tim tamnim ocima
i cije ime ti na usni pociva
kazi mi ko ti guzva postelju
i ko ima kljuceve od tvojih tajnih odaja
daj da te pratim gde god da si krenula
sretan je onaj skim si noci delila
daj da te pratim i da budem sena
da ne budes usamljena
kad po vodi budes hodala
hajde
plavi moj safiru hajde
ceznjo i nemiru
hajde
dodji i ostani tu
hajde
plavi moj safiru hajde
ceznjo i nemiru
hajde
dodji i ostani tu
duvaju promaje kroz vrata naroda
tuda smo prosli mi jos davno nekada
kazi mi ko ti guzva postelju
i ko ima kljuceve od tvojih tajnih odaja
daj da te pratim gde god da si krenula
sretan je onaj skim si noci delila
daj da te pratim i da budem sena
da ne budes usamljena
kad po vodi budes hodala
hajde
plavi moj safiru
hajde
ceznjo i nemiru
hajde
dodji i ostani tu (2x)
hajde
plavi moj safiru
hajde
ceznjo i nemiru
hajde
dodji i ostani tu (3x)
kuda si posla sa tim tamnim ocima
i cije ime ti na usni pociva
kazi mi ko ti guzva postelju
i ko ima zlatne kljuceve od tvojih tajnih odaja
daj da te pratim gde god da si krenula
sretan je onaj skim si noci dijelila
daj da te pratim i da budem sena
da ne budes usamljena
kad po vodi budes hodala
kuda si posla sa tim tamnim ocima
i cije ime ti na usni pociva
kazi mi ko ti guzva postelju
i ko ima kljuceve od tvojih tajnih odaja
daj da te pratim gde god da si krenula
sretan je onaj skim si noci delila
daj da te pratim i da budem sena
da ne budes usamljena
kad po vodi budes hodala
hajde
plavi moj safiru hajde
ceznjo i nemiru
hajde
dodji i ostani tu
hajde
plavi moj safiru hajde
ceznjo i nemiru
hajde
dodji i ostani tu
duvaju promaje kroz vrata naroda
tuda smo prosli mi jos davno nekada
kazi mi ko ti guzva postelju
i ko ima kljuceve od tvojih tajnih odaja
daj da te pratim gde god da si krenula
sretan je onaj skim si noci delila
daj da te pratim i da budem sena
da ne budes usamljena
kad po vodi budes hodala
hajde
plavi moj safiru
hajde
ceznjo i nemiru
hajde
dodji i ostani tu (2x)
hajde
plavi moj safiru
hajde
ceznjo i nemiru
hajde
dodji i ostani tu (3x)
evo meni jedna od najdražih Caveovih.. divni, naprosto divni su mi stihovi..
Nick Cave - Are You The One That I've Been Waiting For
I've felt you coming girl, as you drew near
I knew you'd find me, cause I longed you here
Are you my desitiny? Is this how you'll appear?
Wrapped in a coat with tears in your eyes?
Well take that coat babe, and throw it on the floor
Are you the one that I've been waiting for?
As you've been moving surely toward me
My soul has comforted and assured me
That in time my heart it will reward me
And that all will be revealed
So I've sat and I've watched an ice-age thaw
Are you the one that I've been waiting for?
Out of sorrow entire worlds have been built
Out of longing great wonders have been willed
They're only little tears, darling, let them spill
And lay your head upon my shoulder
Outside my window the world has gone to war
Are you the one that I've been waiting for?
O we will know, won't we?
The stars will explode in the sky
O but they don't, do they?
Stars have their moment and then they die
There's a man who spoke wonders though I've never met him
He said, "He who seeks finds and who knocks will be let in"
I think of you in motion and just how close you are getting
And how every little thing anticipates you
All down my veins my heart-strings call
Are you the one that I've been waiting for?
Nick Cave - Are You The One That I've Been Waiting For
I've felt you coming girl, as you drew near
I knew you'd find me, cause I longed you here
Are you my desitiny? Is this how you'll appear?
Wrapped in a coat with tears in your eyes?
Well take that coat babe, and throw it on the floor
Are you the one that I've been waiting for?
As you've been moving surely toward me
My soul has comforted and assured me
That in time my heart it will reward me
And that all will be revealed
So I've sat and I've watched an ice-age thaw
Are you the one that I've been waiting for?
Out of sorrow entire worlds have been built
Out of longing great wonders have been willed
They're only little tears, darling, let them spill
And lay your head upon my shoulder
Outside my window the world has gone to war
Are you the one that I've been waiting for?
O we will know, won't we?
The stars will explode in the sky
O but they don't, do they?
Stars have their moment and then they die
There's a man who spoke wonders though I've never met him
He said, "He who seeks finds and who knocks will be let in"
I think of you in motion and just how close you are getting
And how every little thing anticipates you
All down my veins my heart-strings call
Are you the one that I've been waiting for?
"Nightshade Forests"
And in the glade a light was seen
Of stars and shadows shimmering
Immortal maiden elven-wise...
Long was the way through iron halls and darkling doors
And woods of nightshade morrowless
Elven-wise dance with me...
Cold be hand, heart and bone
And cold be my sleep under stone
Never more I'll wake on a snowy bed
Never - 'til the sun fails and the moon is dead
In the black winds the stars shall die
And still on gold here let them lie
'Til the dark lord lifts his hand
Over dead seas and withered land
And I'll fly away...
Where I dwell none can say
For into darkness fell my star
In Mordor where the shadows are
And in the glade a light was seen
Of stars and shadows shimmering
Immortal maiden elven-wise...
Long was the way through iron halls and darkling doors
And woods of nightshade morrowless
Elven-wise dance with me...
Cold be hand, heart and bone
And cold be my sleep under stone
Never more I'll wake on a snowy bed
Never - 'til the sun fails and the moon is dead
In the black winds the stars shall die
And still on gold here let them lie
'Til the dark lord lifts his hand
Over dead seas and withered land
And I'll fly away...
Where I dwell none can say
For into darkness fell my star
In Mordor where the shadows are
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Noisettes - I will never fall in love again
I will never fall in love again
This time I speak the truth
A broken heart is hard to bear
So I will conclude
Since I can't have you
I will never fall in love again
I wrote this song and I'm a man
That was raised so tenderly
By folks that taught me good from bad
Well I've seen what I've seen
Worked out what it means
And I will never fall in love again
I've lost my youth I can't hide
This fact I know so well
Places that I've seen so many times
Seem so strange everything's changed
I will never fall in love again
I will never fall in love again
This time I speak the truth
A broken heart is hard to bear
I will conclude
Since I can't have you
I will never fall in love again
I will never fall in love again
This time I speak the truth
A broken heart is hard to bear
So I will conclude
Since I can't have you
I will never fall in love again
I wrote this song and I'm a man
That was raised so tenderly
By folks that taught me good from bad
Well I've seen what I've seen
Worked out what it means
And I will never fall in love again
I've lost my youth I can't hide
This fact I know so well
Places that I've seen so many times
Seem so strange everything's changed
I will never fall in love again
I will never fall in love again
This time I speak the truth
A broken heart is hard to bear
I will conclude
Since I can't have you
I will never fall in love again
Ne znam kako sam ovu uspio zaboraviti, a raspekmezim se svaki put kad ju čujem 
PINK FLOYD - COMING BACK TO LIFE
Where were you when I was burned and broken
While the days slipped by from my window watching
And where were you when I was hurt and I was helpless
Because the things you say and the things you do surround me
While you were hanging yourself on someone else's words
Dying to believe in what you heard
I was staring straight into the shining sun
Lost in thought and lost in time
While the seeds of life and the seeds of change were planted
Outside the rain fell dark and slow
While I pondered on this dangerous but irresistible pastime
I took a heavenly ride through our silence
I knew the moment had arrived
For killing the past and coming back to life
I took a heavenly ride through our silence
I knew the waiting had begun
And I headed straight..into the shining sun
PINK FLOYD - COMING BACK TO LIFE
Where were you when I was burned and broken
While the days slipped by from my window watching
And where were you when I was hurt and I was helpless
Because the things you say and the things you do surround me
While you were hanging yourself on someone else's words
Dying to believe in what you heard
I was staring straight into the shining sun
Lost in thought and lost in time
While the seeds of life and the seeds of change were planted
Outside the rain fell dark and slow
While I pondered on this dangerous but irresistible pastime
I took a heavenly ride through our silence
I knew the moment had arrived
For killing the past and coming back to life
I took a heavenly ride through our silence
I knew the waiting had begun
And I headed straight..into the shining sun
Deep Purple - child in time
Sweet child in time you'll see the line
The line that's drawn between the good and the bad
See the blind man shooting at the world
Bullets flying taking toll
If you've been bad, lord i bet you have
And you've been hit by flying lead
You'd better close your eyes and bow your head
And wait for the ricochet
Sweet child in time you'll see the line
The line that's drawn between the good and the bad
See the blind man shooting at the world
Bullets flying taking toll
If you've been bad, lord i bet you have
And you've been hit by flying lead
You'd better close your eyes and bow your head
And wait for the ricochet
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Dobio sam zabranu
šaputanja i mrmljanja,
opomenu izbora.
Nakon dugih šutanja
poučen sasvim duboko
ne pamtim razlog durenju.
Zaljepljen za kuteve,
rasklimane stolice,
zaustavljen u traženju.
Spelujem ti ispriku
za svaku malu laž.
Nepokretnih koraka
stojim ti nad posteljom,
prizivam da ostaneš,
prizivam da ostaneš.
Spelujem ti ispriku
za svaku malu laž.
Svojih ruku pravim omču
da se objesim za tebe,
objesim za tebe.
Za riječi crtam usne,
za glas ti pisem uši.
Da li dišeš dok te ljubim,
da li znaš da te gušim?
Nepokretnih koraka
stojim ti nad posteljom,
prizivam da ostaneš,
prizivam da ostaneš
pod svom težinom tračeva,
na putu svojih predaka
ispod lica skrivena
gdje zauvijek
ja spelujem ti ispriku
za svaku novu laž...
šaputanja i mrmljanja,
opomenu izbora.
Nakon dugih šutanja
poučen sasvim duboko
ne pamtim razlog durenju.
Zaljepljen za kuteve,
rasklimane stolice,
zaustavljen u traženju.
Spelujem ti ispriku
za svaku malu laž.
Nepokretnih koraka
stojim ti nad posteljom,
prizivam da ostaneš,
prizivam da ostaneš.
Spelujem ti ispriku
za svaku malu laž.
Svojih ruku pravim omču
da se objesim za tebe,
objesim za tebe.
Za riječi crtam usne,
za glas ti pisem uši.
Da li dišeš dok te ljubim,
da li znaš da te gušim?
Nepokretnih koraka
stojim ti nad posteljom,
prizivam da ostaneš,
prizivam da ostaneš
pod svom težinom tračeva,
na putu svojih predaka
ispod lica skrivena
gdje zauvijek
ja spelujem ti ispriku
za svaku novu laž...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
predivno se krećeš prema meni
puniš sobu kojom jesam
žena s licem svih žena
smežurane kože od ljubljenja
sviram i mazim za tebe
svaku tipku što me voli
zato stavi okvir na moj lik
s usana tvojih kaplje jedini mir
bijela poput albino jutra
ti liječiš moj glas
držiš mi pogled dok te gledam
rasteš dijete dok sam malo
sve do prvog sunca što me nosi
da potonem u tvoje kosti
puniš sobu kojom jesam
žena s licem svih žena
smežurane kože od ljubljenja
sviram i mazim za tebe
svaku tipku što me voli
zato stavi okvir na moj lik
s usana tvojih kaplje jedini mir
bijela poput albino jutra
ti liječiš moj glas
držiš mi pogled dok te gledam
rasteš dijete dok sam malo
sve do prvog sunca što me nosi
da potonem u tvoje kosti
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Tražio sam te u šumama
Gdje vile ukrale mi dah
I poput gluhe porote
Navukle omču na vrat
Tražio sam te u lukama
Svakoj krčmi prešao prag
Al' riječi žute od prljavih kiša
Isprale mi trag
Tražio sam te na leđima
Tamnih oblaka
Molio kišu da te spusti
Na jastuke mojih dlanova
Od noći sam naslijedio
Samo glad u mislima ...
Ja, mogao sam pasti
Sa mjesečevog roga
Ispred tvojih nogu
Poput lažnog Boga!
Tražio sam te u mirisu
Divljih livada
Plaćao suhim zlatom
Za cvijet iz tvojih vrtova
Od noći sam naslijedio
Samo glad u mislima ...
Ja, mogao sam pasti
Sa mjesečevog roga
Ispred tvojih nogu
Poput lažnog Boga!
Ja, želio sam biti
Palac tvoje ruke
Slika tvoga oka
Pauk tvoje mreže
Mogao sam pasti
Sa mjesečevog roga
Ispred tvojih nogu
Poput lažnog Boga!
Gdje vile ukrale mi dah
I poput gluhe porote
Navukle omču na vrat
Tražio sam te u lukama
Svakoj krčmi prešao prag
Al' riječi žute od prljavih kiša
Isprale mi trag
Tražio sam te na leđima
Tamnih oblaka
Molio kišu da te spusti
Na jastuke mojih dlanova
Od noći sam naslijedio
Samo glad u mislima ...
Ja, mogao sam pasti
Sa mjesečevog roga
Ispred tvojih nogu
Poput lažnog Boga!
Tražio sam te u mirisu
Divljih livada
Plaćao suhim zlatom
Za cvijet iz tvojih vrtova
Od noći sam naslijedio
Samo glad u mislima ...
Ja, mogao sam pasti
Sa mjesečevog roga
Ispred tvojih nogu
Poput lažnog Boga!
Ja, želio sam biti
Palac tvoje ruke
Slika tvoga oka
Pauk tvoje mreže
Mogao sam pasti
Sa mjesečevog roga
Ispred tvojih nogu
Poput lažnog Boga!
wendy, predivna je ova zadnja... šta je to, tko je to, čije je to?
Re: Ona, koja vam oduzima dah
ajs nigrutin - ajzakov titanik, svaki put me ostavi bez daha ">
Suncam se na ostrvu, krenu trazim vino
Da se zabava ne bi prekinula na plazi, indo shino
Cadim svuda okolo, od miline sam se sav rasplino
Od dima ne vidim kuda idem, pa sam se srusio i usino
Pao sam peskir prsate ribe i nisam se izvino
Odma raspalio po prici i narucio pivo
Prvi predlog mi je bio da odemo u otvoreni kino
Upicanih se to vece i Silvestre fino
Gledali smo film od Dzonsona Dona
Sutra me je zvala preko mobil-telefona
Mislio sam da je Timbe, al to je bila ona
Kaze pravi zur na svojoj jahti od 160 tona
Ne razmisljajuci pazarim paket senzitiv kondoma
Neku tekilu da ne idem praznih ruku i stoes rizlona
Na zurci je bilo gomilu ujdo morona
I riba s'boljim guzama nego sto ima Ivona
Sve pice shljaste od minica i prozirnih najlona
3,2,1 startujem na keca poput Dzeremi Rona
Sve su bile smorene, tad se setim nje
I vidim je na palubi s drugarice dve
Otisle su svojim putem da nas same ostave
Bila je u tankoj haljini bez brusa i postave
Bacam neku spiku, sanker sprema bum tekilu
Popio sam 6 i jos 5 na silu
Al nikad nisam izjavljivo ljubav u tehnikoloru
Pogotovo ne na jahti, okeanima i moru
Pokrenuo me miris leta i talasa zvuk
Prebih se ko bulja, usiko se ko smuk
Neke erogene rime mi je bacila na uvo
Nije mogla dva put da mi kaze jer sam odma cuo
DJ vrti dobar haus, neki skacu s' pramca
Neke ribe se lizu u dva pomocna camca
Uhvatila me za ruku i krenusmo ka njenoj sobi
Sve to bese predivno jer oplodnja je meni hobi
Namazani uljem na njenom vodenom krevetu
Jos je bilo rano za pozu 69-u
Tako krenulo je lepo kako ide vec sve redom
U pola seksa me prekinu zalutali torpedo!(BOOM!)
Odleteli smo svi u vazduh, more, nebo
Nisam isprsko, al sam ipak jebo!
">
Suncam se na ostrvu, krenu trazim vino
Da se zabava ne bi prekinula na plazi, indo shino
Cadim svuda okolo, od miline sam se sav rasplino
Od dima ne vidim kuda idem, pa sam se srusio i usino
Pao sam peskir prsate ribe i nisam se izvino
Odma raspalio po prici i narucio pivo
Prvi predlog mi je bio da odemo u otvoreni kino
Upicanih se to vece i Silvestre fino
Gledali smo film od Dzonsona Dona
Sutra me je zvala preko mobil-telefona
Mislio sam da je Timbe, al to je bila ona
Kaze pravi zur na svojoj jahti od 160 tona
Ne razmisljajuci pazarim paket senzitiv kondoma
Neku tekilu da ne idem praznih ruku i stoes rizlona
Na zurci je bilo gomilu ujdo morona
I riba s'boljim guzama nego sto ima Ivona
Sve pice shljaste od minica i prozirnih najlona
3,2,1 startujem na keca poput Dzeremi Rona
Sve su bile smorene, tad se setim nje
I vidim je na palubi s drugarice dve
Otisle su svojim putem da nas same ostave
Bila je u tankoj haljini bez brusa i postave
Bacam neku spiku, sanker sprema bum tekilu
Popio sam 6 i jos 5 na silu
Al nikad nisam izjavljivo ljubav u tehnikoloru
Pogotovo ne na jahti, okeanima i moru
Pokrenuo me miris leta i talasa zvuk
Prebih se ko bulja, usiko se ko smuk
Neke erogene rime mi je bacila na uvo
Nije mogla dva put da mi kaze jer sam odma cuo
DJ vrti dobar haus, neki skacu s' pramca
Neke ribe se lizu u dva pomocna camca
Uhvatila me za ruku i krenusmo ka njenoj sobi
Sve to bese predivno jer oplodnja je meni hobi
Namazani uljem na njenom vodenom krevetu
Jos je bilo rano za pozu 69-u
Tako krenulo je lepo kako ide vec sve redom
U pola seksa me prekinu zalutali torpedo!(BOOM!)
Odleteli smo svi u vazduh, more, nebo
Nisam isprsko, al sam ipak jebo!
CatCloeLaufer - Mjesečev rogwendy, predivna je ova zadnja... šta je to, tko je to, čije je to?
Springsteen
Let the frozen cities crumble, crumble and fall
That's alright, I don't mind at all
Let 'em all tumble right into the sea
Well that's just fine, that's alright with me
Since you came down the line
I can't sleep at night, I got one thing on my mind
That's every day, every night
I wanna be with you
I wanna be with you, that's what I wanna do
'Cause you're just so out of sight
I wanna be with you, that's what I wanna do
Now I lost my job at the Texaco station
'Cause instead of pumping gas I'd dream of you
I got thrown out of my house, I got such a bad reputation
'Cause all I wanna do is be seen with you
They gave me my pay and said walk
I don't care what they say, go ahead and let 'em all talk
'Till the world falls apart
I wanna be with you
I wanna be with you
That's what I wanna do
Until they will rip out my heart
I wanna be with you, I wanna be with you
Well that's all I wanna do
Hold tight, love me just a little bit
Alright, a little bit more
Tonight, tonight give me just a little kiss
No I don't know, I don't know, I don't
I just can't understand it, you're not pretty at all
But I come when you whisper, I run when you call
When I see you on the street I fall on my face
I drop to my knees, I plead my case
Oh, oh I wanna be with you
Let the frozen cities crumble, crumble and fall
That's alright, I don't mind at all
Let 'em all tumble right into the sea
Well that's just fine, that's alright with me
Since you came down the line
I can't sleep at night, I got one thing on my mind
That's every day, every night
I wanna be with you
I wanna be with you, that's what I wanna do
'Cause you're just so out of sight
I wanna be with you, that's what I wanna do
Now I lost my job at the Texaco station
'Cause instead of pumping gas I'd dream of you
I got thrown out of my house, I got such a bad reputation
'Cause all I wanna do is be seen with you
They gave me my pay and said walk
I don't care what they say, go ahead and let 'em all talk
'Till the world falls apart
I wanna be with you
I wanna be with you
That's what I wanna do
Until they will rip out my heart
I wanna be with you, I wanna be with you
Well that's all I wanna do
Hold tight, love me just a little bit
Alright, a little bit more
Tonight, tonight give me just a little kiss
No I don't know, I don't know, I don't
I just can't understand it, you're not pretty at all
But I come when you whisper, I run when you call
When I see you on the street I fall on my face
I drop to my knees, I plead my case
Oh, oh I wanna be with you
Re: Ona, koja vam oduzima dah
I have often told you stories
About the way
I lived the life of a drifter
Waiting for the day
When I'd take your hand
And sing you songs
Then maybe you would say
Come lay with me love me
And I would surely stay
But I feel I'm growing older
And the songs that I have sung
Echo in the distance
Like the sound
Of a windmill goin' 'round
I guess I'll always be
A soldier of fortune
Many times I've been a traveler
I looked for something new
In days of old
When nights were cold
I wandered without you
But those days I thought my eyes
Had seen you standing near
Though blindness is confusing
It shows that you're not here
About the way
I lived the life of a drifter
Waiting for the day
When I'd take your hand
And sing you songs
Then maybe you would say
Come lay with me love me
And I would surely stay
But I feel I'm growing older
And the songs that I have sung
Echo in the distance
Like the sound
Of a windmill goin' 'round
I guess I'll always be
A soldier of fortune
Many times I've been a traveler
I looked for something new
In days of old
When nights were cold
I wandered without you
But those days I thought my eyes
Had seen you standing near
Though blindness is confusing
It shows that you're not here
Nick Cave - Spell
Through the woods, and frosted moors
Past the snow-caked hedgerows I
Bed down upon the drifting snow
Sleep beneath the melting sky
I whisper all your names
I know not where you are
But somewhere, somewhere, somewhere here
Upon this wild abandoned star
And I'm full of love
And I'm full of wonder
And I'm full of love
And I'm falling under
Your spell
I have no abiding memory
No awakening, no flaming dart
No word of consolation
No arrow through my heart
Only a feeble notion
A glimmer from afar
That I cling to with my fingers
As we go spinning wildly through the stars
And I'm full of love
And I'm full of wonder
And I'm full of love
And I'm falling under
Your spell
The wind lifts me to my senses
I rise up with the dew
The snow turns to streams of light
The purple heather grows anew
I call you by your name
I know not where you are
But somehow, somewhere, sometime soon
Upon this wild abandoned star
And I'm full of love
And I'm full of wonder
And I'm full of love
And I'm falling under
Your spell
Through the woods, and frosted moors
Past the snow-caked hedgerows I
Bed down upon the drifting snow
Sleep beneath the melting sky
I whisper all your names
I know not where you are
But somewhere, somewhere, somewhere here
Upon this wild abandoned star
And I'm full of love
And I'm full of wonder
And I'm full of love
And I'm falling under
Your spell
I have no abiding memory
No awakening, no flaming dart
No word of consolation
No arrow through my heart
Only a feeble notion
A glimmer from afar
That I cling to with my fingers
As we go spinning wildly through the stars
And I'm full of love
And I'm full of wonder
And I'm full of love
And I'm falling under
Your spell
The wind lifts me to my senses
I rise up with the dew
The snow turns to streams of light
The purple heather grows anew
I call you by your name
I know not where you are
But somehow, somewhere, sometime soon
Upon this wild abandoned star
And I'm full of love
And I'm full of wonder
And I'm full of love
And I'm falling under
Your spell
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Morat ću donijeti knjigu da prepišem, ali mnogo toga iz Evgenija Onjegina.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
The Cranberries - ode to my family
Doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo...
Understand the things I say, don't turn away from me,
'Cause I've spent half my life out there, you wouldn't disagree.
Do you see me? Do you see? Do you like me?
Do you like me standing there? Do you notice?
Do you know? Do you see me? Do you see me?
Does anyone care?
Unhappiness where's when I was young,
And we didn't give a damn,
'Cause we were raised,
To see life as fun and take it if we can.
My mother, my mother,
She hold me, she hold me, when I was out there.
My father, my father,
He liked me, oh, he liked me. Does anyone care?
Understand what I've become, it wasn't my desing.
And people ev'rywhere think, something better than I am.
But I miss you, I miss, 'cause I liked it,
'Cause I liked it, when I was out there. Do you know this?
Do you know you did not find me. You did not find.
Does anyone care?
Unhappiness where's when I was young,
And we didn't give a damn,
'Cause we were raised,
To see life as fun and take it if we can.
My mother, my mother,
She hold me, she hold me, when I was out there.
My father, my father,
He liked me, oh, he liked me.
Does anyone care?... [X9]
Doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo...
super mi je ova pjesmica
Doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo...
Understand the things I say, don't turn away from me,
'Cause I've spent half my life out there, you wouldn't disagree.
Do you see me? Do you see? Do you like me?
Do you like me standing there? Do you notice?
Do you know? Do you see me? Do you see me?
Does anyone care?
Unhappiness where's when I was young,
And we didn't give a damn,
'Cause we were raised,
To see life as fun and take it if we can.
My mother, my mother,
She hold me, she hold me, when I was out there.
My father, my father,
He liked me, oh, he liked me. Does anyone care?
Understand what I've become, it wasn't my desing.
And people ev'rywhere think, something better than I am.
But I miss you, I miss, 'cause I liked it,
'Cause I liked it, when I was out there. Do you know this?
Do you know you did not find me. You did not find.
Does anyone care?
Unhappiness where's when I was young,
And we didn't give a damn,
'Cause we were raised,
To see life as fun and take it if we can.
My mother, my mother,
She hold me, she hold me, when I was out there.
My father, my father,
He liked me, oh, he liked me.
Does anyone care?... [X9]
Doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo...
super mi je ova pjesmica
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Opća opasnost
Nebo
Pobjeći od sebe to ne mogu
a volio bih bar na jedan dan
sumrak oko mene
nada je bitke izgubila
ja sam blizu dna.
Snovi me lažu o boljem sutra
bojim se sebe i novog jutra
vatrena prošlosti neće krenuti
mostovi do raja su srušeni
o Bože neko je ukrao nebo.
Nebo
Srušilo se nebo,
Izgorjelo je nebo,
Gdje je moje nebo ? ( 2x )
Svuda oko mene sjene samoće
i polomljena jedra nadanja
gdje su sada vatre da me ugriju ?
gdje su sada snovi da me pokriju ?
gdje si sada Bože i gdje je nebo ?
Nebo
Srušilo se nebo
Izgorjelo je nebo
Gdje je moje nebo ? ( 2x )
Nebo
Pobjeći od sebe to ne mogu
a volio bih bar na jedan dan
sumrak oko mene
nada je bitke izgubila
ja sam blizu dna.
Snovi me lažu o boljem sutra
bojim se sebe i novog jutra
vatrena prošlosti neće krenuti
mostovi do raja su srušeni
o Bože neko je ukrao nebo.
Nebo
Srušilo se nebo,
Izgorjelo je nebo,
Gdje je moje nebo ? ( 2x )
Svuda oko mene sjene samoće
i polomljena jedra nadanja
gdje su sada vatre da me ugriju ?
gdje su sada snovi da me pokriju ?
gdje si sada Bože i gdje je nebo ?
Nebo
Srušilo se nebo
Izgorjelo je nebo
Gdje je moje nebo ? ( 2x )
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Somewhere over the rainbow
Way up high
There's a land that I heard of
Once in a lullaby
Somewhere over the rainbow
Skies are blue
And the dreams that you dare to dream
Really do come true
Some day I'll wish upon a star
And wake up where the clouds are far behind me
Where troubles melt like lemon drops
Away above the chimney tops
That's where you'll find me
Somewhere over the rainbow
Bluebirds fly
Birds fly over the rainbow
Why then, oh why can't I?
If happy little bluebirds fly
Beyond the rainbow
Why, oh why can't I?
Way up high
There's a land that I heard of
Once in a lullaby
Somewhere over the rainbow
Skies are blue
And the dreams that you dare to dream
Really do come true
Some day I'll wish upon a star
And wake up where the clouds are far behind me
Where troubles melt like lemon drops
Away above the chimney tops
That's where you'll find me
Somewhere over the rainbow
Bluebirds fly
Birds fly over the rainbow
Why then, oh why can't I?
If happy little bluebirds fly
Beyond the rainbow
Why, oh why can't I?
nosite ovu pjesmu zadnji put
u jednu ulicu kraj rijeke
zauvijek zabranjenu
samo za moje korake
kada bi netko granu masline
na jedna vrata odnio
vrata što sam zauvijek
davno davno zatvorio
evo zaklet ću se ja pred svima
svim na svijetu i svime što imam
da je nikad nisam htio
da je nisam volio i da ne bolujem
pred svima se zaklinjem
pred svima, al pred bogom ne smijem..
u jednu ulicu kraj rijeke
zauvijek zabranjenu
samo za moje korake
kada bi netko granu masline
na jedna vrata odnio
vrata što sam zauvijek
davno davno zatvorio
evo zaklet ću se ja pred svima
svim na svijetu i svime što imam
da je nikad nisam htio
da je nisam volio i da ne bolujem
pred svima se zaklinjem
pred svima, al pred bogom ne smijem..
Pablo Neruda
KAD UMREM
Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.
Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.
Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,
da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju
KAD UMREM
Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.
Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.
Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,
da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju
Re: Ona, koja vam oduzima dah
još jena divna stvar od the cranberries
When You're Gone
Hold onto to love that is what I do now that I've found you.
And from above everything's stinking, they're not around you.
And in the night, I could be helpless,
I could be lonely, sleeping without you.
And in the day, everything's complex,
There's nothing simple, when I'm not around you.
But I'll miss you when you're gone, that is what I do. Hey, baby!
And it's going to carry on, that is what I do. Hey, baby...
Hold onto my hands, I feel I'm sinking, sinking without you.
And to my mind, everything's stinking, stinking without you.
And in the night, I could be helpless,
I could be lonely, sleeping without you.
And in the day, everything's complex,
There's nothing simple, when I'm not around you.
But I'll miss you when you're gone, that is what I do. Hey, baby!
And it's going to carry on, that is what I do. hey, baby...
p.s. nisam se mogao odlučit gdje staviti ovaj post, u topic o najdražim laganicama, o značenju riječi volim te ili u još 100 drugih, na kraju je završio ovdje, i s pravom
When You're Gone
Hold onto to love that is what I do now that I've found you.
And from above everything's stinking, they're not around you.
And in the night, I could be helpless,
I could be lonely, sleeping without you.
And in the day, everything's complex,
There's nothing simple, when I'm not around you.
But I'll miss you when you're gone, that is what I do. Hey, baby!
And it's going to carry on, that is what I do. Hey, baby...
Hold onto my hands, I feel I'm sinking, sinking without you.
And to my mind, everything's stinking, stinking without you.
And in the night, I could be helpless,
I could be lonely, sleeping without you.
And in the day, everything's complex,
There's nothing simple, when I'm not around you.
But I'll miss you when you're gone, that is what I do. Hey, baby!
And it's going to carry on, that is what I do. hey, baby...
p.s. nisam se mogao odlučit gdje staviti ovaj post, u topic o najdražim laganicama, o značenju riječi volim te ili u još 100 drugih, na kraju je završio ovdje, i s pravom
"When I Need You"
When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you
It's only a heart beat away
When I need love
I hold out my hands and I touch love
I never knew there was so much love
Keeping me warm night and day
Miles and miles of empty space in between us
A telephone can't take the place of your smile
But you know I wont be traveling for ever
It's cold out, but hold out and do like I do
When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you babe
It's only a heartbeat away
It's not easy when the road is your driver
Honey, that's a heavy load that we bear
But you know I won't be traveling a lifetime
It's cold out but hold out and do like I do
Oh I need you
When I need you
I hold out my hands and I touch love
I never knew there was so much love
Keeping me warm night and day
When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you
It's only a heart beat away
*moja najdraža*
When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you
It's only a heart beat away
When I need love
I hold out my hands and I touch love
I never knew there was so much love
Keeping me warm night and day
Miles and miles of empty space in between us
A telephone can't take the place of your smile
But you know I wont be traveling for ever
It's cold out, but hold out and do like I do
When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you babe
It's only a heartbeat away
It's not easy when the road is your driver
Honey, that's a heavy load that we bear
But you know I won't be traveling a lifetime
It's cold out but hold out and do like I do
Oh I need you
When I need you
I hold out my hands and I touch love
I never knew there was so much love
Keeping me warm night and day
When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you
It's only a heart beat away
*moja najdraža*
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Zeljko Bebek
Oprosti mi sto te volim
Sta se ovo majko moja
sa mnom dogodi
slomilo se sve u meni
grom me pogodi
Kao da sam lutka koja
bol ne osjeca
ostavi me ljubav moja
usred proljeca
Preko polja za mnom idu
dvije muzike
jedna uvijek tugu svira
da me ubije
Druga samo jednu pjesmu
pjesmu ljubavi
pjesmu koju necu moci
ja preboljeti
Ref.
Oprosti mi sto te volim
Bog me kaznio
dao mi je da te vidim
pa te uzeo
A u mome srcu samo
teku otrovi
u njima me nema vise
u njima si ti
(2x)
Preko polja za mnom idu
dvije muzike
jedna uvijek tugu svira
da me ubije
Pustio sam jednu suzu
musku najtezu
pustio i sa njom dusu
dusu ranjenu
Oprosti mi sto te volim
Sta se ovo majko moja
sa mnom dogodi
slomilo se sve u meni
grom me pogodi
Kao da sam lutka koja
bol ne osjeca
ostavi me ljubav moja
usred proljeca
Preko polja za mnom idu
dvije muzike
jedna uvijek tugu svira
da me ubije
Druga samo jednu pjesmu
pjesmu ljubavi
pjesmu koju necu moci
ja preboljeti
Ref.
Oprosti mi sto te volim
Bog me kaznio
dao mi je da te vidim
pa te uzeo
A u mome srcu samo
teku otrovi
u njima me nema vise
u njima si ti
(2x)
Preko polja za mnom idu
dvije muzike
jedna uvijek tugu svira
da me ubije
Pustio sam jednu suzu
musku najtezu
pustio i sa njom dusu
dusu ranjenu
Re: Ona, koja vam oduzima dah
"Watching The Skies"
Time has come to ask myself
What future lies ahead
The weakness of my soul
Awakes the fury that was dead
And what is it that brings out the shame
In my dreams i travel
Lost confused
Still searching
Watching the skies
All my sleep is wasted
Awake or not
Still waiting
Watching the skies
My home is no longer
A place where safety can be found
Constantly looking over my shoulder
Forced into the darkest corner of the mind
I find myself not trusting anyone
And distrust leaves you lonely
The hiding from the fear
Brings me closer to despair
Feelings of doubt joins me
I fight to keep myself above the surface
I try but the waves i swim are just growing stronger
The light's getting distant and i am drifting further
i'm being swallowed by the night
In my dreams i travel
Lost confused
Still searching
Watching the skies
All my sleep is wasted
Awake or not
Still waiting
Watching the skies
Please be the eyes
That guides me through
Please be the hands to lead me
In search for the shocking truth
Please be my courage
My will to win
Please understand and listen
Please be my friend
Time has come to ask myself
What future lies ahead
The weakness of my soul
Awakes the fury that was dead
And what is it that brings out the shame
In my dreams i travel
Lost confused
Still searching
Watching the skies
All my sleep is wasted
Awake or not
Still waiting
Watching the skies
My home is no longer
A place where safety can be found
Constantly looking over my shoulder
Forced into the darkest corner of the mind
I find myself not trusting anyone
And distrust leaves you lonely
The hiding from the fear
Brings me closer to despair
Feelings of doubt joins me
I fight to keep myself above the surface
I try but the waves i swim are just growing stronger
The light's getting distant and i am drifting further
i'm being swallowed by the night
In my dreams i travel
Lost confused
Still searching
Watching the skies
All my sleep is wasted
Awake or not
Still waiting
Watching the skies
Please be the eyes
That guides me through
Please be the hands to lead me
In search for the shocking truth
Please be my courage
My will to win
Please understand and listen
Please be my friend
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Posvećujem ti svoje oči, svoje usne, svoje zube.
Pjesme? Šta ćeš od mojih pjesama pisanih jer nisam znao ćutati?
Šta ćeš od mojih pjesama koje ne mogu da te ljube?
Tako je dobro što nismo ni ptice ni bogomoljci u predvečerje
i što nemamo krila već ruke.
Posljednje što nas čeka ne može biti naša smrt,
jer želje naše krvi negdje se moraju nastaviti.
Ti si žena, mala,
ti si mala žena,
i jedan besmrtni avgust donio te u moje balade.
Ostani s mojim "Volim" koje će nadživjeti sve moje tužaljke, sve moje promjene.
Kraj mojih očiju ostani.
Nadživjećemo sebe, ne samo u humci svojih grobova,
jer znali smo, znali smo, nježni i oholi,
bježeći od noževa i granata ubiti u sebi anđele
i opet ostati anđeli.
_ _ _
Budući, potražite nas nekad u nekom crvenom traganju,
samo tijela naša ležaće pod nijemom zemljom,
ali gazite tiho,
da ne ranite naše usne.
I naše mrtve poglede da ne zgazite.
Izet Sarajlić
Pjesme? Šta ćeš od mojih pjesama pisanih jer nisam znao ćutati?
Šta ćeš od mojih pjesama koje ne mogu da te ljube?
Tako je dobro što nismo ni ptice ni bogomoljci u predvečerje
i što nemamo krila već ruke.
Posljednje što nas čeka ne može biti naša smrt,
jer želje naše krvi negdje se moraju nastaviti.
Ti si žena, mala,
ti si mala žena,
i jedan besmrtni avgust donio te u moje balade.
Ostani s mojim "Volim" koje će nadživjeti sve moje tužaljke, sve moje promjene.
Kraj mojih očiju ostani.
Nadživjećemo sebe, ne samo u humci svojih grobova,
jer znali smo, znali smo, nježni i oholi,
bježeći od noževa i granata ubiti u sebi anđele
i opet ostati anđeli.
_ _ _
Budući, potražite nas nekad u nekom crvenom traganju,
samo tijela naša ležaće pod nijemom zemljom,
ali gazite tiho,
da ne ranite naše usne.
I naše mrtve poglede da ne zgazite.
Izet Sarajlić
Re: Ona, koja vam oduzima dah
U prozorima kiša, kao neki zaboravljeni marš.
Ponovo jesen, opšta jesen, klasično doba elegija.
Otići ću malo na stanicu da se priviknem na rastajanje.
Ako se ne vratim, ostaće moje pjesme da lutaju ovim gradom.
Bila je nekad ta mladost, u nekom prastarom juče.
U srcu vašem i mom, bila je, ostala i biće.
Ja odlazim, ali neki isti ovakvi kao ja ići će možda
umjesto mene na groblja pogubljenih da uče sintaksu odanosti.
Moje pjesme stajaće im uvijek na raspolaganju.
Ja idem, vrijeme je. Ja sam već, rekoste, prošlost.
Pozdrav svemu novom što je došlo da neznuje i voli.
Mene nikad više niko ne može nazvati počasnim imenom balavac,
privilegisanim, kao kad kazes: Proljeće!
Kako sad zavidim tom balavcu Izetu Sarajliću iz VIIa,
koji je u nasljeđenom vojničkom šinjelu
i nesvjestan pogrešne upotrebe najdražeg glagola voljeti
polazi u osvajanje svijeta.
Ja nikad više ne mogu da napišem svoju prvu elegiju.
Ja nikad više ne mogu da imam sedamnaest,
ni dvadeset pet.
Ja idem. Zar već? Zar sav da pređem u sjećanja?
A toliko toga je ostalo što još sam želio da kažem.
Ja idem. Ja sam još tu.
Ako dođete u Tvrtkovu 9/3
častiću vas čajem i uspomenama.
Ja sam još tu.
Minutu ćutanja za mene!
Izet Sarajlić
Ponovo jesen, opšta jesen, klasično doba elegija.
Otići ću malo na stanicu da se priviknem na rastajanje.
Ako se ne vratim, ostaće moje pjesme da lutaju ovim gradom.
Bila je nekad ta mladost, u nekom prastarom juče.
U srcu vašem i mom, bila je, ostala i biće.
Ja odlazim, ali neki isti ovakvi kao ja ići će možda
umjesto mene na groblja pogubljenih da uče sintaksu odanosti.
Moje pjesme stajaće im uvijek na raspolaganju.
Ja idem, vrijeme je. Ja sam već, rekoste, prošlost.
Pozdrav svemu novom što je došlo da neznuje i voli.
Mene nikad više niko ne može nazvati počasnim imenom balavac,
privilegisanim, kao kad kazes: Proljeće!
Kako sad zavidim tom balavcu Izetu Sarajliću iz VIIa,
koji je u nasljeđenom vojničkom šinjelu
i nesvjestan pogrešne upotrebe najdražeg glagola voljeti
polazi u osvajanje svijeta.
Ja nikad više ne mogu da napišem svoju prvu elegiju.
Ja nikad više ne mogu da imam sedamnaest,
ni dvadeset pet.
Ja idem. Zar već? Zar sav da pređem u sjećanja?
A toliko toga je ostalo što još sam želio da kažem.
Ja idem. Ja sam još tu.
Ako dođete u Tvrtkovu 9/3
častiću vas čajem i uspomenama.
Ja sam još tu.
Minutu ćutanja za mene!
Izet Sarajlić
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Gledao sam kako promiču žene,
sadašnje i buduće,
pejzaži
i telegrafski stubovi,
vidio sam kako se bezglasno
smjenjuju noć i dan.
Iskočiću na nekoj stanici
lud od tih promjena boja i linija
i javiću ti
da sam te na petstotom kilometru ljubavi
volio jednako kao na prvom.
Izet Sarajlić
sadašnje i buduće,
pejzaži
i telegrafski stubovi,
vidio sam kako se bezglasno
smjenjuju noć i dan.
Iskočiću na nekoj stanici
lud od tih promjena boja i linija
i javiću ti
da sam te na petstotom kilometru ljubavi
volio jednako kao na prvom.
Izet Sarajlić
Re: Ona, koja vam oduzima dah
"Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju, hrabreći se njenim prisustvom. Kad mi je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeći olakšanje. Kad osjetim
radost, tražim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao da mi je ona daruje.
Dobar je čovjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. čak i
da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopustiti da to ne bude.
Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez čega ne mogu. Čak se i umanjujem
pred njom, da bi ona bila veća, i ja pomoću nje. Bogato je darujem, da bih mogao da
uzmem. Ja sam osujeđen, ona je ostvarena, i tako sam obeštećen. Ona mi namiruje
izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i
rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od
mašte. Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odricuci se. Nemocan
pred ljudima i slab pred svijetom, znacajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnošcu svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjecanje.
Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moc. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pecinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoce, da traži od njega obicne stvari ali da zahtijeva i nemoguce, da osjeca oduševljenje ali i ogorcenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški, nade bez korijena, radosti bez trajanja.
Zbog nje, iskljucive, i ljudi su mi postali bliži."
"Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje: moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednacen
damar. Uhvaceni nezaustavnim kolanjem krvotoka. Nije važno šta se dešava u svijetu, nije važno šta ce biti sutra, važan je ovaj cas blaženstva bez misli...
Hiljadu necijih srecnih casaka bice kao ovaj, ali ovaj nikada više.
Hiljadu tudjih ljubavi bice kao ova, ali ova nikada više. Nikada: jedina konacnost."
Meša Selimović. Tvrđava
radost, tražim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao da mi je ona daruje.
Dobar je čovjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. čak i
da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopustiti da to ne bude.
Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez čega ne mogu. Čak se i umanjujem
pred njom, da bi ona bila veća, i ja pomoću nje. Bogato je darujem, da bih mogao da
uzmem. Ja sam osujeđen, ona je ostvarena, i tako sam obeštećen. Ona mi namiruje
izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i
rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od
mašte. Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odricuci se. Nemocan
pred ljudima i slab pred svijetom, znacajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnošcu svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjecanje.
Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moc. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pecinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoce, da traži od njega obicne stvari ali da zahtijeva i nemoguce, da osjeca oduševljenje ali i ogorcenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški, nade bez korijena, radosti bez trajanja.
Zbog nje, iskljucive, i ljudi su mi postali bliži."
"Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje: moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednacen
damar. Uhvaceni nezaustavnim kolanjem krvotoka. Nije važno šta se dešava u svijetu, nije važno šta ce biti sutra, važan je ovaj cas blaženstva bez misli...
Hiljadu necijih srecnih casaka bice kao ovaj, ali ovaj nikada više.
Hiljadu tudjih ljubavi bice kao ova, ali ova nikada više. Nikada: jedina konacnost."
Meša Selimović. Tvrđava
I walk a lonely road
The only one that I have ever known
Don't know where it goes
But it's home to me and I walk alone
I walk this empty street
On the Boulevard of Broken Dreams
Where the city sleeps
and I'm the only one and I walk alone
I walk alone
I walk alone
I walk alone
I walk a...
The only one that I have ever known
Don't know where it goes
But it's home to me and I walk alone
I walk this empty street
On the Boulevard of Broken Dreams
Where the city sleeps
and I'm the only one and I walk alone
I walk alone
I walk alone
I walk alone
I walk a...
Ne lomite mi bagrenje pod njima sam je ljubio...
Balašević
Balašević
..dobro jutro koje ces morati rastegnuti od jutra do veceri kako bi potrajalo.
Mama mog frenda Krese
Mama mog frenda Krese
Re: Ona, koja vam oduzima dah
"Žena više voli nežnu riječ, makar bila i glupa, nego pametnu, ako je gruba."
"Nikad čovjek ne može tako upropastiti život kao kad želi da ga popravi, a ne zna ni zašto ni kako da ga popravi, niti zna je li to popravljanje ili kvarenje, pogotovu ako izgubi svoj mir."
"To je ono cigansko: kad bismo imali brašna kao što nemamo masla, dobar bismo kačamak napravili."
"...ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata."
Meša Selimović. Tvrđava
"Nikad čovjek ne može tako upropastiti život kao kad želi da ga popravi, a ne zna ni zašto ni kako da ga popravi, niti zna je li to popravljanje ili kvarenje, pogotovu ako izgubi svoj mir."
"To je ono cigansko: kad bismo imali brašna kao što nemamo masla, dobar bismo kačamak napravili."
"...ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata."
Meša Selimović. Tvrđava
...Ponekad još osjetim tvoj dah...
kao ono nekad...kad se okreneš u snu...
Kao lahor,dirne me...na mah...
kad smo i čaša i ja prilično pri dnu...
Obično uvijek,i sličnim danima...
prošlost se navali kao planina...na tom ću vrhu
da sazrem...
Jer samo s njega nekad nazrem...
Nas...
dio iz Čolićeve pjesme "Svadbarskim sokakom",tekst;Balaš legenda!
kao ono nekad...kad se okreneš u snu...
Kao lahor,dirne me...na mah...
kad smo i čaša i ja prilično pri dnu...
Obično uvijek,i sličnim danima...
prošlost se navali kao planina...na tom ću vrhu
da sazrem...
Jer samo s njega nekad nazrem...
Nas...
dio iz Čolićeve pjesme "Svadbarskim sokakom",tekst;Balaš legenda!
More dise, skojic spava
A na srid kanala gajeta je stala
Di san ja, di si ti
Pokraj mora na vrh bora slavuj piva
Jos te tako volim mila.
U daljini, ispod sunca, letis ti.
Opet zvone stara zvona
A ja ne znan di si prva ljubavi
Mozda ispod neba plava
S nekim spavas ti.
ZORAN JELENKOVIC STARA ZVONA
A na srid kanala gajeta je stala
Di san ja, di si ti
Pokraj mora na vrh bora slavuj piva
Jos te tako volim mila.
U daljini, ispod sunca, letis ti.
Opet zvone stara zvona
A ja ne znan di si prva ljubavi
Mozda ispod neba plava
S nekim spavas ti.
ZORAN JELENKOVIC STARA ZVONA
-D moll-
I ostala je knjiga sa par nepročitanih strana...
u stvari,kada bolje razmislim,nije ostalo ništa...
sjećanja koja će vremenom izblijediti,jedna poruka za kraj...
i srce...napuklo na dva djela...
I ja sam te ostala željna,dok me bude...
I ostala je knjiga sa par nepročitanih strana...
u stvari,kada bolje razmislim,nije ostalo ništa...
sjećanja koja će vremenom izblijediti,jedna poruka za kraj...
i srce...napuklo na dva djela...
I ja sam te ostala željna,dok me bude...
"I want to live like common people,
I want to do whatever common people do,
I want to sleep with common people,
I want to sleep with common people,
like you."
Well what else could I do...
I said "I'll see what I can do"
I took her to a supermarket,
I don't know why but I had to start it somewhere,
so it started there.
I said "Pretend you've got no money"
she just laughed and said
"Oh you're so funny"
I said "Yeah?"
well, I can't see anyone else smiling in here.
"Are you sure you want to live like common people,
you want to see whatever common people see,
you want to sleep with common people,
you want to sleep with common people,
like me?"
But she didn't... understand...
she just smiled and held my hand.
pulp, naravno. i još jedna njihova:
You are the last drink I never should have drunk
You are the body hidden in the trunk
You are the habit I can't seem to kick
You are my secrets on the front page every week
You are the car I never should have bought
You are the dream I never should have caught
You are the cut that makes me hide my face
You are the party that makes me feel my age
I want to do whatever common people do,
I want to sleep with common people,
I want to sleep with common people,
like you."
Well what else could I do...
I said "I'll see what I can do"
I took her to a supermarket,
I don't know why but I had to start it somewhere,
so it started there.
I said "Pretend you've got no money"
she just laughed and said
"Oh you're so funny"
I said "Yeah?"
well, I can't see anyone else smiling in here.
"Are you sure you want to live like common people,
you want to see whatever common people see,
you want to sleep with common people,
you want to sleep with common people,
like me?"
But she didn't... understand...
she just smiled and held my hand.
pulp, naravno. i još jedna njihova:
You are the last drink I never should have drunk
You are the body hidden in the trunk
You are the habit I can't seem to kick
You are my secrets on the front page every week
You are the car I never should have bought
You are the dream I never should have caught
You are the cut that makes me hide my face
You are the party that makes me feel my age
Ponekad još osjetim tvoj dah
kao nekad kad se okreneš u snu
kao lahor dirne me na mah
kad smo i čaša i ja prilično pri dnu
kako piše đole, a pjeva čola
kao nekad kad se okreneš u snu
kao lahor dirne me na mah
kad smo i čaša i ja prilično pri dnu
kako piše đole, a pjeva čola
...I naprosto se tuga desi,jer naprosto si tu gdje jesi
i naprosto je trista čuda,predrasuda sad između nas...
i naprosto je trista čuda,predrasuda sad između nas...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Đorđe Balašević - Jedan od onih života
Nema tih reči koje mogu nadomestiti šibanje godina u lice, i nema te priče od koje se može isplesti mreža za hvatanje vremena...
Za sedam jeseni, koji minut posle pola jedan, jedan ili pola dva, i ona će negde zastati pod zamuckujućim plavim neonom sa reklame iznad izloga prodavnice modne obuće... i onda će znati...
Sivi dah uspomene pažljivo će oduvati prašinu sa smešne stare ogradice od posesivnosti
koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupile njene ambicije... Uzdahnuće, verovatno... Čestice sjaja rastopiće joj se načas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda u vodi... Biće sama, nadam se...
Jer, tad će se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i ključna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina... Tišina... Da...
I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo... Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca... Štedeći se... Učeći kako ću najbolje voleti nju... Kada je konačno nađem...
Nema tih reči koje mogu nadomestiti šibanje godina u lice, i nema te priče od koje se može isplesti mreža za hvatanje vremena...
Za sedam jeseni, koji minut posle pola jedan, jedan ili pola dva, i ona će negde zastati pod zamuckujućim plavim neonom sa reklame iznad izloga prodavnice modne obuće... i onda će znati...
Sivi dah uspomene pažljivo će oduvati prašinu sa smešne stare ogradice od posesivnosti
koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupile njene ambicije... Uzdahnuće, verovatno... Čestice sjaja rastopiće joj se načas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda u vodi... Biće sama, nadam se...
Jer, tad će se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i ključna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina... Tišina... Da...
I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo... Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca... Štedeći se... Učeći kako ću najbolje voleti nju... Kada je konačno nađem...
Re: Ona, koja vam oduzima dah
ZABORAVI
Ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreces prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi...i zaboravi.
Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...
Zaboravi da si ikada rekla da me volis,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati.
Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno citali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Narocito zaboravi.
Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuskanca,
I onaj nas poljubac na kisi
Za koga bi znala reci:
"Nikada necu zaboraviti".
Molim te zaboravi...
I kada ti kazem da zaboravis,
Kazem ti to zato sto te volim
Kazem ti to bez gorcine,
Otvori oci ljubavi,
Nasim gradom prosli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
Znali..., imali...
Zato... Zaboravi.
Cemu sjecanja...?
Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeca.
Nasmijesi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.
Kasno je vec dragana, hocu da kazem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo vise djeca
I znam da nije lako,
I znam da mozda i boli, ...ali pokusaj,
Molim te,....pokusaj...zaboravi!
I ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me sreces prvi put;
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi... i zaboravi.
Ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreces prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi...i zaboravi.
Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...
Zaboravi da si ikada rekla da me volis,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati.
Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno citali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Narocito zaboravi.
Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuskanca,
I onaj nas poljubac na kisi
Za koga bi znala reci:
"Nikada necu zaboraviti".
Molim te zaboravi...
I kada ti kazem da zaboravis,
Kazem ti to zato sto te volim
Kazem ti to bez gorcine,
Otvori oci ljubavi,
Nasim gradom prosli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
Znali..., imali...
Zato... Zaboravi.
Cemu sjecanja...?
Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeca.
Nasmijesi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.
Kasno je vec dragana, hocu da kazem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo vise djeca
I znam da nije lako,
I znam da mozda i boli, ...ali pokusaj,
Molim te,....pokusaj...zaboravi!
I ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me sreces prvi put;
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi... i zaboravi.
Re: Ona, koja vam oduzima dah
U suterenu tunel ka nebesima
na tankoj gazi jutro
mracan goblen tka
sumorna lica, nasamo sa gresima
u hodniku bez povratka
U crni grm se moja ptica zaplela
zaneta titrajima zvezde danice
u kasni dah dok hladni
celik skalpela
klizi niz nit brojanice
Postoji plan da je andjeli ukradu
il' bar na cas
da je vrate medju njih
jer nekad nebo pravi veliku baladu
i trazi rimu za taj stih
Na grad jurisa ne zna bela legija
januar prostire svoj prefinjeni sag
u tajnom dosluhu smo
prvi sneg i ja
da zima priceka njen trag
Ne vrede price koje znam
lazi za oci pospane
izmisljam bajku
cudnu naopaku uspavanku
da od nje budna ostane
Postoji put koji namernike bira
tajnovit drum
uvek najboljima sklon
jer nekad nebo samo crne
dirke svira
i trazi notu za taj ton
Negde sad decak jedan
zbunjeno na mostu stoji
jer tek sluti da postojis
Negde u tebi ceka
okovana neka pesma
koju niko ziv jos ne zna
u tebi lanac zvecka tajnim alkama
bices ti majka majkama
Postoji plan da je andjeli ukradu
il' bar na cas
da je vrate medju njih
jer nekad nebo pravi veliku baladu
i trazi rimu za taj stih
Re: Ona, koja vam oduzima dah
wendyU suterenu tunel ka nebesima...
(The hardest thing-Toše Proeski)
-"Najteža stvar"-
Noć prespavam tik uz tebe,volim slušati te,kako dišeš
dišeš.
Evo zora je,oči otvaram i skoro vrijeme je da krenem,
krenem.
Znam da čini ti se,kako lako mi je,da možeš bar osjetiti
zbilja kako mi je.
Njateže što bilo mi je do sada je da odem od tebe,kad želim te grliti.
Najteže je to što svaki Božji dan,bez tebe bit ću ja
a želim da znaš,da to mi je najteže.
Još jedan dan,a gdje je spas,oči zatvaram da vidim ti lice.
Što duže je sve teže mi je,a vrijeme to kao da stoji.
Gdje god da odeš i šta god da radiš ja želim da znaš
da mislim na tebe.
Pustit' ti ruku to najteže je,i učinit da shvatiš
da voljeti te,osjećati te,sve dok opet sretnemo se
to je ono najteže.
-"Najteža stvar"-
Noć prespavam tik uz tebe,volim slušati te,kako dišeš
dišeš.
Evo zora je,oči otvaram i skoro vrijeme je da krenem,
krenem.
Znam da čini ti se,kako lako mi je,da možeš bar osjetiti
zbilja kako mi je.
Njateže što bilo mi je do sada je da odem od tebe,kad želim te grliti.
Najteže je to što svaki Božji dan,bez tebe bit ću ja
a želim da znaš,da to mi je najteže.
Još jedan dan,a gdje je spas,oči zatvaram da vidim ti lice.
Što duže je sve teže mi je,a vrijeme to kao da stoji.
Gdje god da odeš i šta god da radiš ja želim da znaš
da mislim na tebe.
Pustit' ti ruku to najteže je,i učinit da shvatiš
da voljeti te,osjećati te,sve dok opet sretnemo se
to je ono najteže.
marraiPredobra pjesma..... Eve u kompletu.....
...I naprosto se tuga desi,jer naprosto si tu gdje jesi
i naprosto je trista čuda,predrasuda sad između nas...
Ne,nismo mi bili ljubavnici.Nikad.
Samo smo se ponekad malo gledali,kad nas nisu gledali...
I to je sve.
Oboje smo noslili na lančiću po polovinu jedne davno
polomljene tajne,ali nismo pokušavali da ju sastavimo,
tko zna zašto...
I ta tajna lebdela je nad desetogodišnjim okeanom
prošlog vremena,kao ukleta lađa...
Negde ovde daleko.
Negde tamo blizu.
Ni na nebu,ni na zemlji...
Nismo mi bili ljubavnici...Nikad.
Samo smo se ponekad, u noćima punog meseca,malo tražili po dugim talasnim dužinama Čežnje...
I to je sve.
Iz knjige: Jedan od onih života Đ. Balašević
Samo smo se ponekad malo gledali,kad nas nisu gledali...
I to je sve.
Oboje smo noslili na lančiću po polovinu jedne davno
polomljene tajne,ali nismo pokušavali da ju sastavimo,
tko zna zašto...
I ta tajna lebdela je nad desetogodišnjim okeanom
prošlog vremena,kao ukleta lađa...
Negde ovde daleko.
Negde tamo blizu.
Ni na nebu,ni na zemlji...
Nismo mi bili ljubavnici...Nikad.
Samo smo se ponekad, u noćima punog meseca,malo tražili po dugim talasnim dužinama Čežnje...
I to je sve.
Iz knjige: Jedan od onih života Đ. Balašević
Još malo,dok sam u elementu
Varljivo je brdo života,nema šta... by Balašević
I verući se Uz i silazeći Niz patimo za predelima s one strane vrha,a vrh je senka,tren,senka trena,Vrh je
najveća prevara u čitavoj priči...
Čim ga dotaknemo on potone tromo,kao lubenica na vodi,i već sledećeg trena izroni nam za leđima,
obeshrabrujuće uzvodno,plutajući kao velika crna bova koja iz nekih zvezdanih razloga obeležava
to razveđe vremena koje nam je dato,vremena koje nam je udeljeno,kao milostinja pred Crkvom Beskonačnog...
Danas je uveliko išćekuješ,a već sutra ti ostaje samo da se sećaš,i tek na kraju ukapiraš da su
Prave Stvari uvek s one strane brda,ali ovu misao ipak ne smem pripisati sebi...
Zvuči suviše poznato?
Varljivo je brdo života,nema šta... by Balašević
I verući se Uz i silazeći Niz patimo za predelima s one strane vrha,a vrh je senka,tren,senka trena,Vrh je
najveća prevara u čitavoj priči...
Čim ga dotaknemo on potone tromo,kao lubenica na vodi,i već sledećeg trena izroni nam za leđima,
obeshrabrujuće uzvodno,plutajući kao velika crna bova koja iz nekih zvezdanih razloga obeležava
to razveđe vremena koje nam je dato,vremena koje nam je udeljeno,kao milostinja pred Crkvom Beskonačnog...
Danas je uveliko išćekuješ,a već sutra ti ostaje samo da se sećaš,i tek na kraju ukapiraš da su
Prave Stvari uvek s one strane brda,ali ovu misao ipak ne smem pripisati sebi...
Zvuči suviše poznato?
"Love is like the wind.
You can't see it, but you can feel it!"
Shane West iz filma A Walk To Remember
You can't see it, but you can feel it!"
Shane West iz filma A Walk To Remember
...Ostavi me danas,ostavi me jučer,ostavi me moja vilo,bilo kad...
Ostavi me sutra il' nekog novog jutra,samo me ne ostavljaj sad...
Na vrhu uvijek ima mjesta,ako se krene sa dna...
Ostavi me sutra il' nekog novog jutra,samo me ne ostavljaj sad...
Na vrhu uvijek ima mjesta,ako se krene sa dna...
...I noćas ću kroz mjesečinu,slabo osvjetljen labirint...
i nikad nitko znati neće da si moj bila štit...
u čem' je finta labrinta,tko to na kraju nađe put...
dal' oni sretni il' oni pametni ili svi koji putuju...
i nikad nitko znati neće da si moj bila štit...
u čem' je finta labrinta,tko to na kraju nađe put...
dal' oni sretni il' oni pametni ili svi koji putuju...
pa kaže:
cold silence has a tendency to
atrophy any sense of compassion
between supposed lovers
cold silence has a tendency to
atrophy any sense of compassion
between supposed lovers
YOU RAISE ME Up ( POR TI SERE )
u bilo kojoj verziji
u bilo kojoj verziji
....come closer my love I'll violate you in the most sensual way....
"Tajna sreće nalazi se u gledanju svih divota svijeta, a da nikada ne zaboravis na dvije kapi ulja u žličici."(Paulo Coelho- Alkemicar)
VIŠE NE PANTIN ĆA SAN TIJA
KAD SAN BIJA LUD I MLAD
S KIME SAN CILE NOĆI BIJA
S KIN SAN KARTA S KIN SAN PIJA
I KO JE SVE ZA MENOM PLAKA
KAD BI ODRIŠIVA KRAJ
MOŽDA ME TAMO DI SAD IDEN ČEKA RAJ
DEBELIN MOREN SAD ME VOZI STARI RUZINAVI BROD
PO PROVI MU RESTU FRIŽI
A TIMUN MI UVIK BIŽI
TAMO DI BI TIJA
I TAMO DI NE BI SMIJA
MORE JE IZABRALO PUT
NA KRAJU MORAN TI REĆI DA VEĆ DOBRO VIDIN KRAJ
DA SU VALOVI SVE VEĆI I DA MI NE LIĆI NA RAJ
SAMO OLUPINE STARE ĆA SU ZARILE ZA DNO
PA MI ONO ĆA SAN TIJA
ĆA SAN GODINAMA SNIJA NIJE TO
DEBELIN MOREN...
KAD SAN BIJA LUD I MLAD
S KIME SAN CILE NOĆI BIJA
S KIN SAN KARTA S KIN SAN PIJA
I KO JE SVE ZA MENOM PLAKA
KAD BI ODRIŠIVA KRAJ
MOŽDA ME TAMO DI SAD IDEN ČEKA RAJ
DEBELIN MOREN SAD ME VOZI STARI RUZINAVI BROD
PO PROVI MU RESTU FRIŽI
A TIMUN MI UVIK BIŽI
TAMO DI BI TIJA
I TAMO DI NE BI SMIJA
MORE JE IZABRALO PUT
NA KRAJU MORAN TI REĆI DA VEĆ DOBRO VIDIN KRAJ
DA SU VALOVI SVE VEĆI I DA MI NE LIĆI NA RAJ
SAMO OLUPINE STARE ĆA SU ZARILE ZA DNO
PA MI ONO ĆA SAN TIJA
ĆA SAN GODINAMA SNIJA NIJE TO
DEBELIN MOREN...
jel opet piješ prije ručka ?!
pogle vrijeme objave posta panjino
Words like violence break the silence...come crushing in..into my little world...painful to me.. pierce right through me....can"t you unserstand... oh my little girl......all I ever wanted, all I ever needed is here in my arms....words are very unnecessary they can only do harm.......
Freedom's just another word for nothing left to lose.
J. Joplin
J. Joplin
Sve će to o mila moja,
Prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš.
I dvije će pokisle ptice sa tvoga oka prhnuti na jug.
Nijedna suza, nimalo volje,
nijedna slutnja, ni glas,
a moglo je bolje.
Reci ćeš malo je tužno,
al on je bio kopile i jad,
i stat ćemo goli i sami pred ovo ledeno nebo i mrak.
Miriše pelin, pusto polje,
procvale ruže i med,
a moglo je bolje.
Gdje, pokaži mi,
gdje, kad tužne sudba ne voli.
I čime od svijeta da se braniš,
kao ruža sa dva smiješna trna ili snom,
Uzalud, uzalud, sve je protiv nas.....
Prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš.
I dvije će pokisle ptice sa tvoga oka prhnuti na jug.
Nijedna suza, nimalo volje,
nijedna slutnja, ni glas,
a moglo je bolje.
Reci ćeš malo je tužno,
al on je bio kopile i jad,
i stat ćemo goli i sami pred ovo ledeno nebo i mrak.
Miriše pelin, pusto polje,
procvale ruže i med,
a moglo je bolje.
Gdje, pokaži mi,
gdje, kad tužne sudba ne voli.
I čime od svijeta da se braniš,
kao ruža sa dva smiješna trna ili snom,
Uzalud, uzalud, sve je protiv nas.....
„Daj mi mirnoću da podnesem stvari koje ne mogu promijeniti,
daj mi hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti,
i daj mi mudrost da razlikujem jedno od drugoga."
daj mi hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti,
i daj mi mudrost da razlikujem jedno od drugoga."
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Sloboda nije bozje sjeme pa da ti ga neko da
Sloboda nije zahvalnica procitana abecednim redom
Sloboda nije krilatica reklamnog panoa
Konstruktivna kritika postojeceg stanja
Sloboda je zena
Uzmi je
Sloboda nije podmetanje ideoloski zakrzljale forme
Sloboda nije pometanje ideoloski bilo kakve norme
Sloboda nije jednostavan domaci zadatak
Ona je svijest o skladu nesklada nesavrsenih ljudi
Sloboda te ceka
Uzmi je
Datumi
Sjecanja
Kontrola lupa vratima
Regularna predstava
Ko ne pamti iznova prozivljava
Sloboda nije mizantropski odbaceno kukavicije jaje
Sloboda nije uzajamno milovanje idiotskih glava
Sloboda nije referada stanicnih setaca
Ona je svijest o skladu nesklada nesavrsenih ljudi
Sloboda je zena
Uzmi je
Sloboda nije zahvalnica procitana abecednim redom
Sloboda nije krilatica reklamnog panoa
Konstruktivna kritika postojeceg stanja
Sloboda je zena
Uzmi je
Sloboda nije podmetanje ideoloski zakrzljale forme
Sloboda nije pometanje ideoloski bilo kakve norme
Sloboda nije jednostavan domaci zadatak
Ona je svijest o skladu nesklada nesavrsenih ljudi
Sloboda te ceka
Uzmi je
Datumi
Sjecanja
Kontrola lupa vratima
Regularna predstava
Ko ne pamti iznova prozivljava
Sloboda nije mizantropski odbaceno kukavicije jaje
Sloboda nije uzajamno milovanje idiotskih glava
Sloboda nije referada stanicnih setaca
Ona je svijest o skladu nesklada nesavrsenih ljudi
Sloboda je zena
Uzmi je
" Nusruddin je postao kraljev vezir.
Jednom, dok je šetao palačom,
opazi kraljevskog sokola.
Nusruddin nije nikada prije vidio takva goluba.
Uzeo je škare i podrezao sokolu kandže, krila i kljun.
- Sad izgledaš kao pristojna ptica - reče.
Očito te tvoj čuvar zanemario."
Pjev ptice (Anthony de Mello)
Jednom, dok je šetao palačom,
opazi kraljevskog sokola.
Nusruddin nije nikada prije vidio takva goluba.
Uzeo je škare i podrezao sokolu kandže, krila i kljun.
- Sad izgledaš kao pristojna ptica - reče.
Očito te tvoj čuvar zanemario."
Pjev ptice (Anthony de Mello)
Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
Sakriveni bol (Dobriša Cesarić)
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
Sakriveni bol (Dobriša Cesarić)
Iza noći koja me obavija,
crna kao jaz od stijega do stijega,
zahvaljujem bogu koji god da je,
na mojoj neosvojivoj duši.
U okrutnoj kandži okolnosti,
nisam posustao niti naglas zaplakao.
Pod udarima mogućnosti,
moja glava je krvava, ali ne i pognuta.
Izvan ovog mjesta gnjeva i suza,
ne može se razabrati ništa drugo,
doli užasa sjena.
I opet opasnost godina,
pronalazi me i pronaći će me, ne uplašenog.
Nije bitno koliko su tijesna vrata.
Koliko ispunjena kaznom proklazivanja.
JA SAM GOSPODAR SVOJE SUDBINE.
JA SAM KAPETAN SVOJE DUŠE.
INVICTUS
Moja najdraža pjesma definiitvno. Evo i na engleskom ako nekoga zanima još moćnije zvuči .
crna kao jaz od stijega do stijega,
zahvaljujem bogu koji god da je,
na mojoj neosvojivoj duši.
U okrutnoj kandži okolnosti,
nisam posustao niti naglas zaplakao.
Pod udarima mogućnosti,
moja glava je krvava, ali ne i pognuta.
Izvan ovog mjesta gnjeva i suza,
ne može se razabrati ništa drugo,
doli užasa sjena.
I opet opasnost godina,
pronalazi me i pronaći će me, ne uplašenog.
Nije bitno koliko su tijesna vrata.
Koliko ispunjena kaznom proklazivanja.
JA SAM GOSPODAR SVOJE SUDBINE.
JA SAM KAPETAN SVOJE DUŠE.
INVICTUS
Moja najdraža pjesma definiitvno. Evo i na engleskom ako nekoga zanima još moćnije zvuči .
eeeee....
"...tvoj način gospođe
i obrazi seljanke
prostakušo i plemkinjo moja.."
eh eh
"...tvoj način gospođe
i obrazi seljanke
prostakušo i plemkinjo moja.."
eh eh
Dopusti mi da ujedam
tvoje crne teške pletenice,
Kada grickam tvoje gipke i nepokorne kose
čini mi se da jedem uspomene...
"Volim te jer si mi dala ljubav. Volim ljubav jer si mi je ti dala."
Charles Baudelaire
tvoje crne teške pletenice,
Kada grickam tvoje gipke i nepokorne kose
čini mi se da jedem uspomene...
"Volim te jer si mi dala ljubav. Volim ljubav jer si mi je ti dala."
Charles Baudelaire
tms123Dopusti mi da ujedam
tvoje crne teške pletenice,
Kada grickam tvoje gipke i nepokorne kose
čini mi se da jedem uspomene...
"Volim te jer si mi dala ljubav. Volim ljubav jer si mi je ti dala."
Charles Baudelaire
Baudelaire
najjači su mi njegovi Cvijetovi zla
"Krik"
Čitavog dana bol mi buja,
Zamjetljiv tek u glasu tihom,
Al dođe noć, i razlije se,
i najedanput kriknem stihom.
Zavrisnuvsi svoj vrisak u svijet
Da naokolo traži jeku,
Razdjelio sam srce svoje
Med braću neznanu, daleku.
i krik moj luta, luta, luta
A kad srodno srce prene,
Dal' ono shvati da je pušten
Iz noći mučne, probdivene?"
"Mjesečina"
Sad ne miče se nigdje niti list.
Dubokih tajna puno sve se čini
Na ovoj tako bijeloj mjesečini.
U viši sve je podignuto svijet:
Grm više nije grm, ni kamen kamen.
Dogodila se tajna preobrazba:
Iz svake stvari sad izbija glazba.
Nju čuje samo srce. Njime bdij,
Prepusti joj je sav, i pij je, pij!"
Dobriša Cesarić
Čitavog dana bol mi buja,
Zamjetljiv tek u glasu tihom,
Al dođe noć, i razlije se,
i najedanput kriknem stihom.
Zavrisnuvsi svoj vrisak u svijet
Da naokolo traži jeku,
Razdjelio sam srce svoje
Med braću neznanu, daleku.
i krik moj luta, luta, luta
A kad srodno srce prene,
Dal' ono shvati da je pušten
Iz noći mučne, probdivene?"
"Mjesečina"
Sad ne miče se nigdje niti list.
Dubokih tajna puno sve se čini
Na ovoj tako bijeloj mjesečini.
U viši sve je podignuto svijet:
Grm više nije grm, ni kamen kamen.
Dogodila se tajna preobrazba:
Iz svake stvari sad izbija glazba.
Nju čuje samo srce. Njime bdij,
Prepusti joj je sav, i pij je, pij!"
Dobriša Cesarić
***
Negde na parketu izrečena je presuda
Tri prozora slutim ali bez rešetaka
Svaka psovka je moj udes i krv slatka
Lud sam shvataš li o reko luda
Kroz sebe olovo rastopljeno pustio sam
Niz sebe bacio ruke obesio nos
Preko sebe gledam obuven sam ali je asfalt bos
I svejedno je dosađuju miševi ispod patosa
Ptice su dečji glasovi spolja a samoća tu je
Kuda da otkrivudam
Majko i sama znaš verovao sam u čuda
Ne verujem više veruj mi ne verujem
Ljubivoje Ršumović
Negde na parketu izrečena je presuda
Tri prozora slutim ali bez rešetaka
Svaka psovka je moj udes i krv slatka
Lud sam shvataš li o reko luda
Kroz sebe olovo rastopljeno pustio sam
Niz sebe bacio ruke obesio nos
Preko sebe gledam obuven sam ali je asfalt bos
I svejedno je dosađuju miševi ispod patosa
Ptice su dečji glasovi spolja a samoća tu je
Kuda da otkrivudam
Majko i sama znaš verovao sam u čuda
Ne verujem više veruj mi ne verujem
Ljubivoje Ršumović
sad bih rekla nesto na racun Balasevica, ali tek sam okajala prvi zuti, pa cu se ugristi za jezik..
Jedna mala crnka krupnih očiju i ljepog osmijeha,več 30 god.
Mikro
Jedna mala crnka krupnih očiju i ljepog osmijeha,več 30 god.
naaaaajbolje hahahahaah...tako treba bit
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Volim sve, ali pijem samo jednu - Ožujsko
A može proći i ova gay pivica
A može proći i ova gay pivica
Re: Ona, koja vam oduzima dah
Na žalost, formatirala sam cijeli hard prije nego sam snimila omiljene citate, no dio je ipak spašen pa ga sada objavljujem
NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA POSTOJANJA
„Dok su ljudi još mladi i dok odzvanjaju tek prvi taktovi skladbe njihova života, mogu tu skladbu pisati zajedno i međusobno razmjenjivati motive, ali ako se sastanu kad su već stariji, njihova skladba je manje-više zaokružena, i svaka riječ, svaki predmet ima različito značenje u jednoj i drugoj skladbi."
„Ljubav se ne izražava žudnjom za tjelesnim sjedinjenjem (ta se žudnja odnosi na bezbroj žena), nego žudnjom za zajedničkim spavanjem (ta se žudnja odnosi na jednu ženu).“
„Voljeti nekoga iz sućuti znači, u stvari, ne voljeti ga.“
„Težina, nužnost i vrijednost tri su međusobno povezana pojma: teško je samo ono što je neophodno, samo ono što je neophodno ima vrijednost.“
„Koketerija je obećanje seksualnog odnosa, dano bez jamstva.“
„Tamo gdje govori srce nije pristojno da razum stavlja svoje primjedbe. U carstvu kiča vlada diktatura srca.“
POLAGANOST
„Kult orgazma: puritanski utilitarizam projiciran u seksualni život; efikasnost protiv dokolice; ograničavanje koitusa zaprekom koju što prije valja prijeći da bi se postigla ekstatična eksplozija, jedini cilj ljubavi i svemira.“
IZNEVJERENE OPORUKE
„Živjeti je teški neprestani napor da sebe ne izgubimo iz vida, da budemo uvijek čvrsto prisutni u samima sebi, da budemo u svojem stasis. Dovoljno je na trenutak izići iz sebe pa da dodirnemo kraljevstvo smrti“
UMJETNOST ROMANA
„Nježnost se rađa u trenutku kada čovjeka ispljunu na prag zrelosti i on, ispunjen strepnjom, postane svjestan djetinjstva koje kao dijete nije shvaćao.“
„Čovjek je rođen samo jednom i nikada nećemo moći započeti neki drugi život s iskustvom prethodnoga. Iz djetinjstva izlazimo ne znajući što je mladost, ženimo se ne znajući što znači brak, pa čak i kad ostarimo, ne znamo kamo idemo: starci su nevina djeca svoje starosti.“
"Sudbina od nas čini vampire, preteže nas, ona je poput željezne kugle vezane za naše gležnjeve."
ŽIVOT JE DRUGDJE
„...ono što je u snovima najljepše, to su oni nevjerojatni susreti ljudi i predmeta do kojih u svakodnevnom životu nikd ne dolazi.“
„Ako već ne možemo promjeniti svijet, promjenimo barem svoj život i živimo ga slobodno.“
„Mislite da je prošlost, zato što se već dogodila, svršena i nepromjenjiva? Ah, ne, njena je haljina sašivena od tafta koji mijenja boje i, svaki pu kad se za njom osvrnemo, vidimo je u drugoj boji.“
„Nježnost se rađa u trenutku kada čovjeka ispljunu na prag zrelosti i on, ispunjen strepnjom, postane svjestan prednosti djetinjstva koje kao dijete nije shvaćao.“
„Nježnost je strah od godina zrelosti.“
„Nježnost je pokušaj stvaranja umjetnog prostora u kojem vrijedi dogovor da se drugima obraćamo kao djeci.“
„Nježnost je strah od tjelesnih posljedica ljubavi; to je pokušaj izvlačenja ljubavi iz carstva zrelosti (u kojem je prevrtljiva, nametljiva, vezana uz tijelo i puna odgovornosti) i pretvaranja odnosa prema ženi u odnos prema djetetu.“
„Čovjek istjeran iz sigurnog skloništa djetinjstva, žudi stupiti u svijet, ali kako ga se istovremeno plaši, stvara od vlastitih stihova umjetan svijet, nadomjestak za svijet. Pušta da njegove pjesme kruže oko njega kao planeti oko sunca, postaje središte malog svemira u kojem nema ničeg stranog, u kojem se osjeća kao kod kuće, kao dijete u majci, jer je sve oko njega stvoreno od iste materije, od njegove duše.“
„Slava dužnosti cvate iz odsječene glave ljubavi.“
NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA POSTOJANJA
„Dok su ljudi još mladi i dok odzvanjaju tek prvi taktovi skladbe njihova života, mogu tu skladbu pisati zajedno i međusobno razmjenjivati motive, ali ako se sastanu kad su već stariji, njihova skladba je manje-više zaokružena, i svaka riječ, svaki predmet ima različito značenje u jednoj i drugoj skladbi."
„Ljubav se ne izražava žudnjom za tjelesnim sjedinjenjem (ta se žudnja odnosi na bezbroj žena), nego žudnjom za zajedničkim spavanjem (ta se žudnja odnosi na jednu ženu).“
„Voljeti nekoga iz sućuti znači, u stvari, ne voljeti ga.“
„Težina, nužnost i vrijednost tri su međusobno povezana pojma: teško je samo ono što je neophodno, samo ono što je neophodno ima vrijednost.“
„Koketerija je obećanje seksualnog odnosa, dano bez jamstva.“
„Tamo gdje govori srce nije pristojno da razum stavlja svoje primjedbe. U carstvu kiča vlada diktatura srca.“
POLAGANOST
„Kult orgazma: puritanski utilitarizam projiciran u seksualni život; efikasnost protiv dokolice; ograničavanje koitusa zaprekom koju što prije valja prijeći da bi se postigla ekstatična eksplozija, jedini cilj ljubavi i svemira.“
IZNEVJERENE OPORUKE
„Živjeti je teški neprestani napor da sebe ne izgubimo iz vida, da budemo uvijek čvrsto prisutni u samima sebi, da budemo u svojem stasis. Dovoljno je na trenutak izići iz sebe pa da dodirnemo kraljevstvo smrti“
UMJETNOST ROMANA
„Nježnost se rađa u trenutku kada čovjeka ispljunu na prag zrelosti i on, ispunjen strepnjom, postane svjestan djetinjstva koje kao dijete nije shvaćao.“
„Čovjek je rođen samo jednom i nikada nećemo moći započeti neki drugi život s iskustvom prethodnoga. Iz djetinjstva izlazimo ne znajući što je mladost, ženimo se ne znajući što znači brak, pa čak i kad ostarimo, ne znamo kamo idemo: starci su nevina djeca svoje starosti.“
"Sudbina od nas čini vampire, preteže nas, ona je poput željezne kugle vezane za naše gležnjeve."
ŽIVOT JE DRUGDJE
„...ono što je u snovima najljepše, to su oni nevjerojatni susreti ljudi i predmeta do kojih u svakodnevnom životu nikd ne dolazi.“
„Ako već ne možemo promjeniti svijet, promjenimo barem svoj život i živimo ga slobodno.“
„Mislite da je prošlost, zato što se već dogodila, svršena i nepromjenjiva? Ah, ne, njena je haljina sašivena od tafta koji mijenja boje i, svaki pu kad se za njom osvrnemo, vidimo je u drugoj boji.“
„Nježnost se rađa u trenutku kada čovjeka ispljunu na prag zrelosti i on, ispunjen strepnjom, postane svjestan prednosti djetinjstva koje kao dijete nije shvaćao.“
„Nježnost je strah od godina zrelosti.“
„Nježnost je pokušaj stvaranja umjetnog prostora u kojem vrijedi dogovor da se drugima obraćamo kao djeci.“
„Nježnost je strah od tjelesnih posljedica ljubavi; to je pokušaj izvlačenja ljubavi iz carstva zrelosti (u kojem je prevrtljiva, nametljiva, vezana uz tijelo i puna odgovornosti) i pretvaranja odnosa prema ženi u odnos prema djetetu.“
„Čovjek istjeran iz sigurnog skloništa djetinjstva, žudi stupiti u svijet, ali kako ga se istovremeno plaši, stvara od vlastitih stihova umjetan svijet, nadomjestak za svijet. Pušta da njegove pjesme kruže oko njega kao planeti oko sunca, postaje središte malog svemira u kojem nema ničeg stranog, u kojem se osjeća kao kod kuće, kao dijete u majci, jer je sve oko njega stvoreno od iste materije, od njegove duše.“
„Slava dužnosti cvate iz odsječene glave ljubavi.“
Neće ispustiti ni suze, neće spiskati ostatak života kuhajući se na laganoj vatri u juhi od ličinki sjećanja, neće se zakopati u ova četiri zida za života šijući svoj mrtvački pokrov, kako se očekivalo od ovdašnjih udovica
Ljubav u doba kolere
Gabriel Garcia Marquez
Ljubav u doba kolere
Gabriel Garcia Marquez
"I waited for Something, and Something died
So I waited for Nothing, and Nothing arrived ..."
Villagers - Nothing Arrived
So I waited for Nothing, and Nothing arrived ..."
Villagers - Nothing Arrived
Ona se, slučajno, udala 18. maja 1980. Da se udala za mene, vjerovatno bih, kao pravi muž, ponekad i zaboravio taj datum. Ovako, zapamtio sam ga zauvijek ...
- Balašević
- Balašević
Duboko u tebi mozda sam ostavio trag
svjetla noći izmedu zidova
Ni svi dobri ljudi ni svi oni koje znaš
Ni bijeg od samoće u koju se povlačiš kada provali očaj
Jedva da su dovoljni pred surovom snagom krajnjom i konačnom
Duboko u tebi strasti slamaju i ono sto je preostalo
I ono sto ne postoji
Čeznju za smrću
Želju za opstankom
Žudnju za slobodom
I volju da se pokloniš sudbini kao na dlanu
Duboko u tebi tisuće dobošara
Fanfare iz daljine
Zastave na pola koplja
Koga oplakuješ ljubavi moja
Crno znamenje na licu svog dragog
sjetu u riječima
Jednom u zivotu dat ću da me zarobi
Muskarac hladnog stiska i čelicnog pogleda
svjetla noći izmedu zidova
Ni svi dobri ljudi ni svi oni koje znaš
Ni bijeg od samoće u koju se povlačiš kada provali očaj
Jedva da su dovoljni pred surovom snagom krajnjom i konačnom
Duboko u tebi strasti slamaju i ono sto je preostalo
I ono sto ne postoji
Čeznju za smrću
Želju za opstankom
Žudnju za slobodom
I volju da se pokloniš sudbini kao na dlanu
Duboko u tebi tisuće dobošara
Fanfare iz daljine
Zastave na pola koplja
Koga oplakuješ ljubavi moja
Crno znamenje na licu svog dragog
sjetu u riječima
Jednom u zivotu dat ću da me zarobi
Muskarac hladnog stiska i čelicnog pogleda