Godine, starenje i tako to....

Godine prolaze, što bi se reklo.
Kako se suočavate sa "starenjem"?

Ovdje nas ima stvarno različitih godišta i meni je to super, osobito kad skontaš da si na istoj valno duljini po nekim pitanjima s različitim godištima, da o nekim važnim pitanjima nema generacijskog jaza.
A opet doživjeh i neke bezvezne komentare na svoj račun da bih nekima od prisutnih na kavi mogla biti mama, što sam smatrala neukusnim i zapravo problemom osobe koja je komentirala jer se možebitno ne može suočiti sa svojim godinama.

Imam 38 kako piše u profilu. Znači dobar dio života je iza mene.
Sve je to na neki način u našim glavama. I možeš imati 15 godina i biti starac, a možeš biti penzić i mentalno mladić.

Zanima me kako forumaši doživljavaju jedni drugi s obzirom na godine.
Koliko ste mladi?
Ili koliko ste stari?
S obzirom na način mišljenja.

Pa ja ću uskoro okruglo...20! Mislim...tj. uvjerena sam da mi je netko podmetnuo par godina i da toliko nemam...al ozbiljno.Kada kažem 20 imam osjećaj da je to već određena zrelost(osobito kada je riječ o ženskom rodu) i mudrost.Nekad se stvarno osjećam naivno,neiskusno kao da mi je 12-13 godina,a ponekad kao da mi je i više nego što je. Što sam se spetljala...ma kontate me,zar ne?

super mi je što nas ima svih godišta, veličina, profesija... što šarenije, to bolje!

...meni godine nikad nisu bile nikakve prepreke...za bilo što...sve je stvar od osobe do osobe kako ce se postaviti kad se nađe sa nekim tko je mlađi ili stariji....

ja imam 18 i uskoro ću 19..ajme majko...znam d ato nisu sad neke godine ali meni zvuči puno...ono misla sam da će me neko prosvjetljenje lupit kad postanem punoljetna ono niš..ostala onako dijete kako sam bila...i neka tako i ostane... bit ću takva dok ne krepam... VJEČNO DIJETE

odličan topic... ! stvarno nas ovdje ima svakakvih.. i moram priznati da godine u nečijem profilu uvelike utječu na mene,, a i konta se dosta kad post objavi netko sa 30 i više, a kad je to netko sa 18 (bez uvrede ikome!!) Mislim da je moja dobna skupina nekako najgora.. onak, s 24 nit si žena, nit dijete..baš me zanima kako me doživljavaju drugi s foruma, da li pišem u skladu sa svojim godinama (tj. kako bih trebala pisati ako ne pišem tako).. sebe osobno smatram poprilično starom, s obzirom na svoje godine, i super ozbiljna razmišljanja kojima se bavim..
A onaj komentar da si mama ljudi s foruma nemoj shvatiti nikako drugačije nego pozitivno.. !

Nisam taj komentar shvatila negativno.
Različitost ljudi, mišljenja, godina koje kod većine znače i određenu zrelost u mišljenju /uz iznimke, časne i nečasne/, može nas samo obogatiti.

Zanima me kako se doživaljavate.
Osobno, kad sam bila 18, sigurno sam bila ozbiljnija nego sada.

iskreno od 18 godine sam prestala brojati , bilo mi je bitno da sam punoljetna i to je to,proljetos me jedan frajer pitao koliko godina imam i nisam znala!!godine su nebitne, bitno je sto je u glavi i srcu.

starimo ,to je neizbježno...
e sad je pitanje kako se nosimo s godinama...osobno odlično tj.ovo su mi najbolje i nisam se dosada bolje osjećala...
raznolikost na forumu...to mi je totalno ok tj.zanimljivo je vidjeti neke poglede na nekakve teme sa stajališta zaista različitih godišta...
Što se tiče spomanutog komentara,bio je zaista neukusan.

ma uzivajte sad koliko god da ste stari jer mlađi necete biti

aggy

ma uzivajte sad koliko god da ste stari jer mlađi necete biti

e baš tako!

aggy

ma uzivajte sad koliko god da ste stari jer mlađi necete biti

Mladost je u srcu, nema nikakve veze sa godinama...

Opet tjeskobe,
Strahovi stari.
Ispred mene
Nema ništa što obećava.
U mraku sjedim,
Hladno se znojim,
Proznajem javno,
A jedini nisam koji se bojim.

Ni stari mi nije utjeha neka,
Na njemu vidim što i mene čeka,
Rintao je čitav život,
A nema ništa osim godina.
Sve češće zaboravlja stvari
I kosti ga bole kad vrijeme se kvari.
A ni stara nije ništa bolje,
Nemaju volje,
Nemaju volje.

A ja bih sa vragom sklopio savez
I ne bi, ne bi pekla me savjest,
A ja bih sa vragom sklopio savez
I ne bi, ne bi pekla me savjest,
Da netko drugi stari 'mjesto mene,
Da slika zaustavi vrijeme...

da, dobra tema... od kad sam prešla 20, imam feeling da se malo toga promijenilo... samo se druga znamenka mijenjala... a nedavno se promijenila i prva no, osim broja, ništa drugo ne doživljavam imalo promijenjenim. nekad sam mislila da si s 30 već gospođa s trajnom, u kuhinji i s klincima, od čega se kod mene nije dogodilo baš ništa možda sam samo malo pametnija nego kad sam imala 20 i neku... a po drveću se penjem jednako često.
ono što me malo više muči je prava starost - ono 60, 70 i više... uvijek mi je nekako žao kad gledam stare ljude kako se teško kreću, pogotovo kada su sami i još kad pomislim na sjajne mirovine koje imaju... užas. cijeli život se trudiš da bi se na kraju prema tebi odnosili kao prema otpadu društva. e, to me više brine.
trenutno ne bih dala ni jednu svoju godinu ni za što... a svi vi koji kažete da s vremenom postajete sve neozbiljniji - mislim da to samo znači da ste sretni
kao što bi cesarić rekao: "cilj je biti čovjek, sreća je biti dijete."

CatCloe

nekad sam mislila da si s 30 već gospođa s trajnom

e, sad si me podsjetila! imam jednu haubu za poklonit!

Ma ko još gleda godine, kakve godine kakvi bakrači, kad pređeš 20 sve ti isto, ja se sa 25 osjećam ko pican sa 16, super mi je, al nekako se bojim završetka faksa, valjda zato i studiram već 7 godina, mogo sam davnih dana to sve sjebat al NE DA MI SE!!!, jer iskreno plaši me činjenica odgovornosti, jer kad diplomiram moram radit, dizat se ujutro, bit odgovoran i koristan član ovog društva, moš mislit , al ima to i svojih dobrih strana, više para u džepu, ovak još jašim starce, he he he he, pravi student, parazit društva, šta da vam kažem divno mi je, kontam da su mi ovo najbolje godine i volim uživat u svakom trenutku, još da imam nekog s kim bi dijelio svoju sreću

DanicaV

Zanima me kako forumaši doživljavaju jedni drugi s obzirom na godine.
Koliko ste mladi?
Ili koliko ste stari?
S obzirom na način mišljenja.

Svake godine sam za jednu stariji. I to me ne dira. Dijete bio, dijete ostao i ako sve bude po pip-u dijete ću uvijek i biti. Odrastao sam i uozbiljio se koliko sam morao zbog posla i to mi je dovoljno.

Godine (moje i onih što me okružuju) nikada mi nisu bile važne. Znao sam se lijepo napričati i skontati sa klincima, s mojom generacijom kao i onim nešto starije životne dobi.

Sve je u glavi - ništa u godinama !

Jedino čega se recimo bojim je da ću kad ostarim biti nemoćan i pasti nekome na teret. To nikako i nikome ne želim.

Sve ostalo je stvar dogovora

"....godine prolaze nervoznim korakom, godine prolaze mi stojimo, jesmo li sretniji jesmo pametniji, godine prolaze mi gledamo.........."

Monstrum

"....godine prolaze nervoznim korakom, godine prolaze mi stojimo, jesmo li sretniji jesmo pametniji, godine prolaze mi gledamo.........."

volim tu pjesmu...

heart3

Pa ja ću uskoro okruglo...20! Mislim...tj. uvjerena sam da mi je netko podmetnuo par godina i da toliko nemam...al ozbiljno.Kada kažem 20 imam osjećaj da je to već određena zrelost(osobito kada je riječ o ženskom rodu) i mudrost.Nekad se stvarno osjećam naivno,neiskusno kao da mi je 12-13 godina,a ponekad kao da mi je i više nego što je. Što sam se spetljala...ma kontate me,zar ne?

i ja se isto tako osjećam!!!

ja trenutno ima 19 god, iako jos ne dugo, mogu reci da su mi ovo najbolje godine, upisala sam drugu godinu faksa i super se zabavljamo s cijelom ekipom, mislim da moj zivot ide onim redosljedom kojim bi trebao

ruana

ja trenutno ima 19 god, iako jos ne dugo, mogu reci da su mi ovo najbolje godine, upisala sam drugu godinu faksa i super se zabavljamo s cijelom ekipom, mislim da moj zivot ide onim redosljedom kojim bi trebao

imaš 19 godina i vec si na faksu.....ja sa 19 godina sam još u srednju išo

ruana

ja trenutno ima 19 god, iako jos ne dugo, mogu reci da su mi ovo najbolje godine, upisala sam drugu godinu faksa i super se zabavljamo s cijelom ekipom, mislim da moj zivot ide onim redosljedom kojim bi trebao

Me too... ;-)

Imam 27 al nekako se osjećam ko 17...

ja imam 30, ali se ponašam kao da imam 19

Monstrum

al nekako se bojim završetka faksa, jer iskreno plaši me činjenica odgovornosti, jer kad diplomiram moram radit, dizat se ujutro, bit odgovoran i koristan član ovog društva, moš mislit , al ima to i svojih dobrih strana, više para u džepu,

eh, dragi moj, to ti samo misliš..
Uredno sam završila faks, čekala posao skoro godinu i po (za to vrijeme visila na maminoj grbi), počela raditi, dobijati svoje pare, morala se malo uozbiljiti zbog posla i onda si kontaš: pa šta ću do tridesete živjeti s roditeljima bez potpune privatnosti i mogućnosti vlastitog života?
e, onda odlučiš kupiti stan, digneš kredit (naravno, ako ti starci imaju para ovo te ne dira), useliš u svoj stan i zaglaviš u dugovima, minusu, kreditu pa te onda situacija natjera da se naglo uozbiljiš iako to baš i ne bi htio..
zato si u jednom u pravu: dok si na faksu najbolje ti je (zato sam ja upisala postdiplomski )
no, sve u svemu, imam 28, posao, stan, auto star 10 godina i dobro mi je.. ne mogu baš izlaziti i trošiti koliko bih htjela (zbog stana, jel) ali sredit će se i to valjda.. uglavnom se ne osjećam kao da mi je toliko koliko je, ali me to nekada plaši jer hrpa cura iz moje srednje škole i bliže okoline već ima djecu, po jedan dva braka iza sebe i sto čuda.. a ja još ni ne mislim na to.. ponašam se isto kao prije 5 godina, ne nosim cipele na petu i odijela na posao, pa čak niti suknje (što mi je uvijek nekako sinonim za ozbiljne radne, udane žene)...
sve u svemu, bližim se tridesetoj a ja kontam da će mi dvadeseta..

uvijek ću imati 18+

Loona

........... pa šta ću do tridesete živjeti s roditeljima bez potpune privatnosti i mogućnosti vlastitog života?
e, onda odlučiš kupiti stan, digneš kredit (naravno, ako ti starci imaju para ovo te ne dira), useliš u svoj stan i zaglaviš u dugovima, minusu, kreditu pa te onda situacija natjera da se naglo uozbiljiš iako to baš i ne bi htio..

Ma sve je to meni jasno, al manje para neg sad nemogu imat, tako će svaki pomak bit objeručke prihvaćen

Trenutno se izvrsno osjecam u ovim godinama...

Dovoljno sam star da sve mogu sam, imam svoja primanja, dovoljno slobodonog vremena, djevojku, bogat drustveni zivot, zanimljiv hobi, a sve to bez previse obaveza...

Opet, dovoljno sam mlad, a kada se obrijem tako i izgledam, da se mogu ponasat ko budala, pit na klupici u parku, ali i sjest na veceru u neki restoran...

Sve u svemu, rane dvadesete su, barem za sada, zakon...

@monstrum
eh, ima i u tome nešto.. no, ja još uvijek žicam lovu od stare tako da s te strane.. što da ti kažem??

Loona

eh, ima i u tome nešto.. no, ja još uvijek žicam lovu od stare tako da s te strane.. što da ti kažem??

ma od staraca ću žicat pare dok sam živ tak da me to ne dira previše, al želim svoju kintu, treba mi, jako mi treba, uf što mi treba, za sve mi treba, oću jako, jako, jako , znam da ću bit u minusu non-stop al jebiga za šta postoji minus neg da se ulazi u njega

Dokumenti kažu da sam ušao u 35. Svašta! Ne bih si dao više od 22!

@DanicaV - vata kriza srednjih godina?

moje godine se mijenjaju ovisno o situaciji,
no mama mi kaže da sam 23. valjda ona zna . . .

gaap

ja imam 30, ali se ponašam kao da imam 19

A ponašam se ja ko 7 nekad. hehe

Meni se čini da sam ostala u 23. godini,ali brojke na osobnoj govore drugačije,bliži se 28. i moram priznati da ne znam kada ću u svoj živo uspjet ugurati brak,djecu i obiteljski život u punom značenju te riječi.
Uvijek sam mislila da ću do 30. imati dvoje djece,svoj stan/kuću,kakvu takvu karijeru,kojeg kućnog ljubimca.
Kako sad stvari stoje ,bit će super ako nabavim mačku do 30.

Kiki_08

Meni se čini da sam ostala u 23. godini,ali brojke na osobnoj govore drugačije,bliži se 28. i moram priznati da ne znam kada ću u svoj živo uspjet ugurati brak,djecu i obiteljski život u punom značenju te riječi.
Uvijek sam mislila da ću do 30. imati dvoje djece,svoj stan/kuću,kakvu takvu karijeru,kojeg kućnog ljubimca.
Kako sad stvari stoje ,bit će super ako nabavim mačku do 30.

kod mene sve isto do u riječ, osim što se meni bliži 30 i prije ću nabavit psa.

Gledam svoje prijateljice,imaju muža,djecu,stan na kredit i ja bi sve to trebala napraviti za par godina,lagano me hvata panika.
Još puno toga bi željela napraviti prije obiteljskog života,ali s druge strane svjesna sam rizičnih trudnoća u 30-im godinama i sad kako sve to izvesti!

Poppy

Kiki_08

Uvijek sam mislila da ću do 30. imati dvoje djece,svoj stan/kuću,kakvu takvu karijeru,kojeg kućnog ljubimca.
Kako sad stvari stoje ,bit će super ako nabavim mačku do 30.

osim što se meni bliži 30 i prije ću nabavit psa.

ajd karijera - recimo da postoji, "obiteljski život" iliti vanbračna zajednica (ahahahaa - kako mi to blesavo zvuči) postoji, stan - postoji, al zaboravih reći da sam i mačku riješila!! I to je već 4 mjeseca kod mene, tj. nas!! pa kuda dalje da se žurim kad i njoj nekada ne stignem dati jesti??..

Ja imam 3 banke i osjećam se odlično.Prije sam se znao zamarati takvim glupim stvarima tipa: vrijeme je za ovo,ono,bla bla.Iskreno rečeno puca mi njavro za sve to.Meni je super i hej haj pojačaj!

dolazim do zaljkučka da sam tu među pilićima...

Circa

Trenutno se izvrsno osjecam u ovim godinama...

Dovoljno sam star da sve mogu sam, imam svoja primanja, dovoljno slobodonog vremena, djevojku, bogat drustveni zivot, zanimljiv hobi, a sve to bez previse obaveza...

Opet, dovoljno sam mlad da se mogu ponasat ko budala, pit na klupici u parku, ali i sjest na veceru u neki restoran...

Sve u svemu, rane dvadesete su, barem za sada, zakon...

Osjećam se upravo ovako kako si ti sebe pisao. OK, osim što nemam djevojku i još uvijek se ne moram brijat da izgledam mlađe

Kiki_08

Još puno toga bi željela napraviti prije obiteljskog života,ali s druge strane svjesna sam rizičnih trudnoća u 30-im godinama i sad kako sve to izvesti!

Ništa ti ne brini, imaš još podosta godina za to. Ako paziš na svoje zdravlje, opusti se i planiraj djecu onda kad to istinski budeš željela, a ne zato što ti otkucava biološki sat. Ova pronatalna politika često preuveličava neke stvari. Ako si zdrava, trudnoća u kasnim 30-tima najvjerojatnije neće biti rizična. Može i ne mora, kao i u 20-tima.

Imam koliko i pise i moram priznati da me ne hvata frka.

Bas sam preksinoc prepricavao prijateljima sto sam radio u zadnja 3 tjedna i na kraju sam shvatio da vodim aktivniji zivot nego kada sam bio 25. Cak i cure nekako lakse nalazim, valjda padaju na George Clooney prosijedi izgled

O obitelji razmisljam ali previse vidim nezadovoljnih parova koji su "pro forme" zajedno, u biti se varaju okolo, takav zivot me nikada nije privlacio. Uvijek cista obraza pa kud puklo...

Uglavnom stambeno pitanje mogu sutra rijesiti (hvala moji preci) , posao imam (koliko je to danas moguce sigurno imati), koliko meni malo love trebam zaradim i trudim se provodti u drustvu prijatelja koji su zasluzili da ih tako zovem ali i upoznati nekoga novoga.

I to je to, 30-te nisu lose, mislio sam da ce biti gore.

bazooka_joe

@DanicaV - vata kriza srednjih godina?

ne, dijelom znatiželja, dijelom zbog aluzija na moje godine koje sam doživjela na druženjima, a aluzije (generaliziram) obično dolaze od osoba koje tako izražavaju neke svoje probleme

betty

iskreno od 18 godine sam prestala brojati , bilo mi je bitno da sam punoljetna i to je to,proljetos me jedan frajer pitao koliko godina imam i nisam znala!!godine su nebitne, bitno je sto je u glavi i srcu.

hehe,ovo je dobro nisi mu znala reći kolko ti je,naka frajer pogađa
ja svoje isto ne brojim,nitko mi ionako ne vjeruje kad "moram" reći koliko imam godina,a sama sebi sam u biti sve bolja i bolja što sam starija...
divno mi je to što svaka životna dob nosi svoje čari i slatku neizvjesnost.

imam 20 i to je malo čudno utjecalo na mene... kontam da, kad sam 20 napunio, da su me neke osobe(mlađe) počele čudno gledati tj. drugačije.. nije mi se to svidilo nikako jer sam ipak ja ostao onaj stari koji se stalno sprda i neozbiljan sam jako (osim kada se traži ozbiljnost i odgovornost, onda se pokažem da znam i takav biti )

u životu treba uživat, bez obzira na to koliko ko godina ima...ne znaci ako sam punoljetan i imam dvije ili tri banke, da se moram ozbiljno ponašat u skladu godinama...ponašat cu se onako kako ja zelim i kako mi to odgovara...ako sam u starijem društvu, ponasat cu se u skladu s njima, a isto tako kada sam i u mlađem društvu.

odlična tema!!!
tko godine broji,starosti se boji!!!
meni je po dokumentu 40 ali se uistinu samo ponekad osjećam tako.

zapravo, kad me pitaju koliko godina imam, kažem godište, 69.to, pa nek računaju.

onda se muški obično blesavo nasmiješe na taj broj....

ja se uvijek osjecam mlađim nego sto jesam.... i uvijek cu ostati dijete...

"Cilj je biti čovjek. Sreća je biti dijete."
Dobriša Cesarić

Nakon jucerasnjeg dana jos sam uvjereniji da rane dvadesete rulaju. Nadam se da cu za 10 godina mislit kako rane tridesete rulaju...

Circa

Nakon jucerasnjeg dana jos sam uvjereniji da rane dvadesete rulaju. Nadam se da cu za 10 godina mislit kako rane tridesete rulaju...

hoćeš

Jooj, to mene pati već pola života, kad mi netko počne kembati što priliči a što ne priliči mojim godinama. Ja onda kažem svima "marš".

Najčešći komentari:
- zašto ne odrežeš tu kosu, pa nisi ti više balavica
- kak ti slušaš tu glazbu i to tako glasno
- pa ne možeš ti okolo hodati u patikama i riflama, pa nemaš ti više 20 godina
- pa kako možeš žvakati žvaku i pucati balone u tvojim godinama
- pa kako ti uvijek nekud ideš
i sto sličnih nebuloza

znači, ženska kao ja, koja je prevalila 3,5 desetljeća treba furati makaroni trajnu, imati 100 kg, slušati pogrebnu glazbu, hodati u kariranoj zvonastoj suknji, i ne izlaziti iz kuće.
Ja ih sve izvrijeđam lagano, ja sam ja, i baš zato što imam toliko godina, više me ne dira tuđe mišljenje. Ja hoću tako, i to se nikog ne tiče.

najbolja stvar sa starenjem je da pomičeš prioritete.
prestaneš se zamarat tko će što o tebi mislit,kako izgledaš i važni su ti samo oni ljudi do kojih je tebi stalo.za ostale imaš dovoljno pristojnosti u ophođenju.
i kako se broj godina povećava tak oti sve više i više uživaš u životu neopterećen.budalaštinama.
nakon 25te jedino što se rapidno mijenja u odnosu na godine je "fasada",ljudska vanjština, a unutra si ti još isti onaj sa 25.

pumpkin

Jooj, to mene pati već pola života, kad mi netko počne kembati što priliči a što ne priliči mojim godinama. Ja onda kažem svima "marš".

Najčešći komentari:
- zašto ne odrežeš tu kosu, pa nisi ti više balavica
- kak ti slušaš tu glazbu i to tako glasno
- pa ne možeš ti okolo hodati u patikama i riflama, pa nemaš ti više 20 godina
- pa kako možeš žvakati žvaku i pucati balone u tvojim godinama
- pa kako ti uvijek nekud ideš
i sto sličnih nebuloza

znači, ženska kao ja, koja je prevalila 3,5 desetljeća treba furati makaroni trajnu, imati 100 kg, slušati pogrebnu glazbu, hodati u kariranoj zvonastoj suknji, i ne izlaziti iz kuće.
Ja ih sve izvrijeđam lagano, ja sam ja, i baš zato što imam toliko godina, više me ne dira tuđe mišljenje. Ja hoću tako, i to se nikog ne tiče.

sam ti njima reci...ti radi ono sto ti zelis i nemoj da te drugi zaje*avaju

pumpkin

znači, ženska kao ja, koja je prevalila 3,5 desetljeća treba furati makaroni trajnu, imati 100 kg, slušati pogrebnu glazbu, hodati u kariranoj zvonastoj suknji, i ne izlaziti iz kuće.
Ja ih sve izvrijeđam lagano, ja sam ja, i baš zato što imam toliko godina, više me ne dira tuđe mišljenje. Ja hoću tako, i to se nikog ne tiče.

Ej, generacijo..sa mnom ista stvar...pokušavaju me uvjeriti kako ne priliči jednoj mami u godinama hodati u riflama i jeans jakni..i još tako balavo izgledati..
..dobro ajd ovo zadnje ide pod kompliment...

snaša

pumpkin

znači, ženska kao ja, koja je prevalila 3,5 desetljeća treba furati makaroni trajnu, imati 100 kg, slušati pogrebnu glazbu, hodati u kariranoj zvonastoj suknji, i ne izlaziti iz kuće.
Ja ih sve izvrijeđam lagano, ja sam ja, i baš zato što imam toliko godina, više me ne dira tuđe mišljenje. Ja hoću tako, i to se nikog ne tiče.

Ej, generacijo..sa mnom ista stvar...pokušavaju me uvjeriti kako ne priliči jednoj mami u godinama hodati u riflama i jeans jakni..i još tako balavo izgledati..
..dobro ajd ovo zadnje ide pod kompliment...

snašo, zar ti ne hodaš u nošnji?!

Imam 25 godina i moram priznati da sam sve postigla. Diplomirala sam, zaposlena sam, imam super dečka, odlične prijatelje... Ne mogu se požaliti. Kad malo pogledam oko sebe pa vidim udane vršnjakinje sa djecom, to nisam ja i nekako to ne želim biti. Luda sam kao šiba, i bez obzira što posao sada zahtjeva klasičnije odijevanje ne odričem se Martensica, probušenih ušiju na nekoliko mjesta, ludih čarapa i svojeg unutarnjeg djeteta. Život je ionako grub i malo je radosti, ali dok se čovjek osjeća mlad godine nisu važne. Priroda me podarila nekim mladolikim izgledom pa mi nekad ne daju ni 18 godina. Nije to ni loše za koku od 25 godina koja bi po standardima mojega maloga grada trebala gurati kolica i kuhati supicu.

Svaka čast, cure moje, ne dajte se. Dok god se ponašamo normalno i odgovorno u skladu sa našim životima i godinama, što se koga tiče što smo obukle, kakvu glazbu slušamo, kakvu frizuru imamo i kako živimo? Tko su ti ljudi koji komentiraju, što oni imaju s nama? Moji me bližnji vole takvu kakva jesam, a ove sjene što prolaze oko nas, mogu mi se samo skloniti s puta. I začepiti usta.