Kad idem na posao, ja ....

Zanimljivo mi je čuti druge. Ja sam jednom radio u tvrtki gdje su mi ljudi priznali da bi radije slomili nogu pa da tri mjeseca odu na bolovanje nego da ujutro dođu na posao.
Nemojte pisati ja ne radim ili ja nemam posao. Nije istina. Svi imate neku obavezu i zanima me kako se osjećate ponedjeljkom ujutro (ili poslijepodne) kada trebate otići na ispunjenje te obaveze.
Osobno sam uvijek mijenjao tvrtku kada me nije više veselilo dolaziti na posao, bez obzira na plaću ili ostale uvjete. Cijenite li više dobru atmosferu ili dobru plaću? Tražite li više sigurnosti ili više novaca? Važnije Vam je napredovanje ili slobodno vrijeme? U zapadnim zemljama rang-lista za ocjenu kvalitete radnog mjesta je:

1. Atmosfera na poslu (legoši ili gadovi, ne kvalitea zraka)
2. Sigurnost posla (stabilnost i dugoročnost tvrtke, a ne imamo li kacige i rukavice)
3. Mogućost napredovanja (priznanje mog rada, ne napredovanje iskopa tunela)
4. Koliko imam slobodnog vremena (ne kao nezaposlen nego radeći u svojoj tvrtki)
5. Plaća (lova mjesečno ali i razni bonusi)

Što vi mislite? Ponedjeljak je blizu!

ne spominji mi ponedjeljak!!!!
to kao prvo, a govoreći o poslu - imam sjajnu ekipu od 4-5 ljudi koje mogu nazvati ne samo kolegama, nego i jako dobrim prijateljima. družimo se i izvan firme i zbog njih mi je boravak na poslu puno ugodniji. ostale ne doživljavam baš posebno.
a što se slobodnog vremena i plaće tiče, uvijek bi rađe imala koju milju kuna manju plaću, pa da imam svoje slobodno popodne, jer ono nema cijenu. definitivno nisam karijerist.
i, da, kad idem na posao ne mislim ništa, majku mu, pa to se događa ujutro!!

Kad idem ujutro na posao poprilično je rano (oko pola 5) pa ništa ne mislim jer se zapravo budim oko 9.Tijelo mi je budno,ali glava spava kao medo u šumi.Kad se probudim pomislim kad će kraj i to je to.
Ekipa na poslu...hm...ima se svega i svačega.Većinom babe...što karakterno,što zapravo.Svaka čast mojoj Pipiki i nekolicini koliko toliko normalnih ljudi.Ostali spadaju u kombinaciju : benzin + šibice.Plaća je "redovna,sigurna,bla bla" ali nebi škodilo da je malo veća...

Ajde da neko i u meni nađe utjehu ,jednog dana kad odem,a definitli će se to desiti..falit će mi moj Pipi i dvije do tri osobe malo manje(tko izda p.... )

Bitna mi je atmosfera na poslu,ako je dobra i ja sam učinkovitija,nikako nisam s njim zadovoljna u ovim satima, kad se sjetim nedjeljom kud moram ujutro najrađe bi se našamarala
Ide ovako dvrnem radio,pjevam usput,kad vidim portu ,suze mi na oči navru .
Zato bih neki kreativniji,pa neka sam i duže na njemu i naravno veću plaću...
slobodno vrijeme mi je i samo vikend ,pošto je bilo i onih radnih ,21 radni bez dana slobodnog za iste pare(stvarno sam moron)

hmmm

obično mrzim radu u međusmjeni.... onih vražjih 9-17... mada moji kolege to cijene jer se mogu naspavati....

moja politika je žicati da me stave u raspored ujtro u 7 odraditi svoje i kući na ručak i popodnevno spavanje...

meni je najbitnija sigrunost posla, atmosfera, lova, slobodno vrijeme, mogućnost napredovanja...

odabrala sam granu koja nudi manje mogućnosti, ali zato je mirnije

Jutros dok sam dolazio na posao (oko 05:30) iz auta su treštali Maideni (The Evil That Men do), a veselio sam se isprobavanju nekih novih stvari na koje sam se nabrijao preko vikenda (a vezane su uz obavljanje posla). Što da kažem, volim svoj posao, a ljudi izvan mog radnog okruženja i njihovo mišljenje me jednostavno ne zanimaju.
Naime, ja sam jedan od onih koji na leđima nosi IT kletvu: dok svi van IT-a misle da se zajebavaš i ništa ne radiš, ti crnčiš kako bi oni mogli što kvalitetnije obavljati svoj posao... Valjda to dovodi do stvaranja apatije prema (l)userima.
I to mi se sviđa.

pa uglavnom i dođem na posao ... volim svoj posao i sve je ok ...

idem na posao opušteno, laganim korakom, oko 8, s novinama u ruci... rijetko kad me na poslu dočekuje stresna situacija, prilično sam zadovoljan što se tiče toga. sama plaća nije bog-zna-šta, ali s raznim bonusima bude pristojna. rijetko kad radim prekovremeno. sve u svemu, zasad sam prilično zadovoljan.

ela

Ajde da neko i u meni nađe utjehu...

Pa da tebe nema mislim da bih odavno vrisnio.Meni su najjači oni trenutci kad laprdamo i smetamo svima,a komentari pršte...i naravno tvoja faca kad skužiš da je moja centrala na pauzi

Metalucifer

ela

Ajde da neko i u meni nađe utjehu...

Pa da tebe nema mislim da bih odavno vrisnio.Meni su najjači oni trenutci kad laprdamo i smetamo svima,a komentari pršte...i naravno tvoja faca kad skužiš da je moja centrala na pauzi

Neka samo komentiraju ,sve je dobro dok šefa srčeko ne opali "> ,samo ti drži centralu na pauzi ,znam ja kako se tebe vraća sa pauze ..
Dobro smo mi još pametni s kim radimo(i ovo malo što smo pametni)!

Dobrih godinu dana sam radila u marketingu i meni je stvarno bilo super na poslu. Odlična ekipa u uredu, zajebancija, sastanci sa glavešinama gradskim i prigradskim. Na stranu što plaća kasni 4 mjeseca, a putni troškovi 10 mjeseci, ja sa ovim što imam na računu živim kao bubreg u loju dok je ljudima u braku i sa obvezama puno teže uskladiti prihodei rashode. Silom prilika sam već skoro dva mjeseca u odjelu prodaje, voditelj tog odjela zapravo i cijeli dan samo kucam brojke, postotke i račune, slušam nezadovoljstvo klijenata što je kolegica prije mene zaj... i posao me više ne veseli. A oduzima mi puno više vremena nego prijašnji jer moram ostajati prekovremeno.

Kad idem na poaso, ja stavim dva jaja na bicikl i lagano krenem...
Dva jaja? Pa za doručak, naravno !!!
Pa niste valjda nešto drugo pomislili ?!??!

Iz dana u dan sve više mrzim svoj posao i rutinu u koju je upao.. ja sam marketingaš, kreativna, trebam prostora za rasti - a ovdje to nemam.
Posao je iz dana u dan isti i nemaš prostora za biti kreativan - osim u rješavanju problema, kada želiš nešto poboljšati sve moraš odraditi preko Zagreba i oni su ti koji određuju može li nešto ili ne može. No, kako smo mi ovdje poprilično marginalni, sve naše ideje ostaju samo na tome - ideji. Konstantno isti problemi i nerazumni ljudi.. imam oko sebe troje ispravnih ljudi, ali i oni su isfrustrirani jednako kao i ja, tako da si nismo baš od neke velike pomoći.
Uzevši u obzir odgovornost koju imamo, nismo baš adekvatno plaćeni, ali bar znamo da će ta plaća doći na vrijeme i da su nam svi doprinosi plaćeni, te da smo prijavljeni na stručnu spremu koju imamo.
Posao je za sada siguran, ali to nitko ne može garantirati.. sve veća privatizacija i utjecaji vanjskih tržišta, određuju sigurnost našeg posla..
Uglavnom, nisam zadovoljna, ali na žalost, nemam gdje drugdje trenutno, pa šutim i radim..

1. Atmosfera na poslu - srednja žalost, puno dernjave, nezahvalnost i ne-cijenjenje onog što si napravio.. ima i dobrih dana-subota i nedjelja, tj. neradni dani..
2. Sigurnost posla - što se tiče ovoga, nema beda, dok ima djece, bit će i škola..
3. Mogućost napredovanja - nikakvo! Ambiciozna sam osoba, i ovaj posao gdje sad radim me, po tom pitanju, ne zadovoljava!
4. Koliko imam slobodnog vremena - jako malo, jer i u ''slobodno vrijeme'' uvijek nešto radim.. pripreme, ispravljanja testova bla bla..
5. Plaća - statična i bez mogućnosti povećanja, bar ne nekog drastičnog, i ne u tako skoro vrijeme..

..zaključak-posao za koji sam se školovala, i koji i radim trenutno me ni na koji način ne zadovoljava, niti čini sretnom! Ponedjeljke dočekujem s nervozom u želucu, i pripremom na kojekakve gadosti koje me čekaju taj dan!

Grozno za reći, ali ja polako razmišljam kad će 15 h! Ima posla i za drugu smjenu koja bi definitivno bila pun pogodak jer bar telefoni ne zvone svake dvije minute i ne bih provodila pola dana slušajući gunđanja oko nečega prije 2-3 godine i ostalih stvari, ali uprava ne želi drugu smjenu već im je prihvatljivije da se radi 10 do 12 sati dnevno kad si psihički i fizički izmoren do granice ludila. Ne sviđa mi se to, ljudi su destimulirani. Ali tko će mene, balavicu slušati.

hmmm dakle

kad krenem na posp izdim ko sivnja jer znam da me čeka zajeban dan.... poso kao poso je okej .... 2 nas je u firmi i još gazda ja i lik s kojim radim smo si u okej odnosima al gazda jede govna.... onda lova je mala i neredovita, prekovremenog neplačenog pun kurac tako dakle i nema baš slobodnog vremena... najbolje u firmi kad nema gazde...

posao sam po sebi je okej al u ovakim uvjetima ga zamrziš jebiga



zato sam i u potrazi za nečim boljim.

trenutno sam bez posla pa baš i ne mislim, osim kako se dokopat nekog...

meni se sere kad idem na posao!

Nije li to žalosno, ždereš se kad si nezaposlen jer nemaš para, dosadno ti je, osjećaš se jadno, a opet i kad si zaposlen se ždereš jer te maltretiraju šefovi i kolege, preopterećen si poslom i slabo te plaćaju. Još trebaš biti zahvalan što su te zaposlili. I naravno da nemaš izbora jer se novi posao ne nalazi lako.

1step2far

Nije li to žalosno, ždereš se kad si nezaposlen jer nemaš para, dosadno ti je, osjećaš se jadno, a opet i kad si zaposlen se ždereš jer te maltretiraju šefovi i kolege, preopterećen si poslom i slabo te plaćaju. Još trebaš biti zahvalan što su te zaposlili. I naravno da nemaš izbora jer se novi posao ne nalazi lako.

Očaj! plus sve to što si rekla u što se potpunosti slažem s tobom, moja direktorica je notorna alkoholičarka,doslovno, kad je trijezna ima navale bjesa, i svi su oko nje nesposobni i retardirani. jedva cekam da mi istekne ugovor!

Zbilja ne znaš što je gore; biti bez posla ili imati posao koji mrziš..
A trenutna situacija kod nas je: šuti, radi i budi sretan da imaš šta raditi..

Dok sam još radila u bivšoj firmi,svi su se divili, blago tebi, kako si se ti dobro uvalila, pa ti mora da imaš odličnu plaću, i bla, bla, pa de reci u povjerenju, kolka ti je plaća a? a? a?... Da ne duljim, firma je bila privatna, poslodavac poznat po čitavom gradu kao "ispravan čovjek", a mi u firmi na rubu živčanog sloma; Od slanja u pm. i u k. od ranog jutra čim uđeš u firmu, od "ispravnog" čovjeka, vrijeđanje, maltretiranje zbog stvari koje nemaju uopće veze s poslom, do njegove nesposobnosti da bilo što izorganizira, ili bilo što napravi da ne usere, a naravno, krivnja je uvijek bila naša. Bili smo stalno na minimalcu, i od toga nam je oduzimao na tobožnje gubitke koje smo mu napravili, prekovremeni su bili obavezni i nikad plaćeni, godišnji si mogao dobiti samo 10-tak dana u godini, samo kad on to dozvoli, sa telefonom pored sebe da kad on zove odmah dođeš u firmu, i kad se vratiš s godišnjeg moraš potpisati da si iskoristio cijeli godišnji koji ti po zakonu pripada. Na bolovanje ni pomišljati, a povišice, božićnice, i sl. zaboravi... A ja sam postala živi hodajući kostur. Dok nije došao dan kad se jednostavno više nisam htjela/mogla ustati iz kreveta, i kad sam ispunila svoju davnu želju i rekla: Napuši se k..., ja više neću doći osim po radnu knjižicu. Odonda mi je život postao divan. Kao da sam gulila robiju sve te godine.

Ja priznajem da me tek nova funkcija ubija u pojam jer me zatupljuje. Kolege su zakon, tri muškarca, radio nam svira... Ali, za jedan dan slobodnog moram dati cijeli dnevni raspored, kako, zašto i kuda idem. Postala sam bezobrazna i ne javljam se na službeni mobitel poslije radnog dana i vikendom, već su se žalili na mene zbog toga. Ma, zaboli me. Nisam od onih koji žive za posao. Lijepo je imati para, naravno i kad pogledam da nitko od mojih prijatelja ne radi i da su se zavukli u kuću jer nemaju za kavu, moram se osjećati zadovoljno. Idem kuda hoću i mogu si kupiti sve što mi treba. Imam planove odseliti se u Njemačku kroz godinu-dvije pa ću valjda toliko izdržati na ovom radnom mjestu. Znam da bolje radno mjesto neću naći. Barem ne u svojem korumpiranom gradu.

Ja kad ti na posao idem mislim o tome da li ću i sutra ići na posao,žišku? Nažalost ,vremena su takva,opaka

Ovako...

Ustajanje oko šest ujutro mi je teško... pogotovo u ovo zimsko doba kada je vani hlčadno a ja ispod toplog pokrivača... Ali opet... kada se sjetim atmosfere na poslu ( koja je opuštena i prijateljska ) nije mi teško ići... Premda ima dana kada znam da me čeka neko sranje od posla koje moram napraviti da mi i nije baš neki gušt ići na posao, ali opet sve je to za ljude...

Bitna mi je stabilnost na poslu... Tek sam počeo raditi i dobio sam ugovor na tri mjeseca, pa sam još, kako bi se reklo, na ledu... Moram se dokazivati i truditi... Plaća mi i nije toliko bitna, pošto živim kod roditelja, pa ne moram režije plaćati i sve što zahtjeva samostalni život... Tako da mi je trenutno najveća želja dobiti ugovor za stalno... ( premda ni to nije nešto super sigurno... ali barem nemam određeni rok trajanja ugovora... )

Slobodno me vrijeme također zanima... Radio sam u firmi u kojoj sam radio svaki dan 11 sati dnevno ( normalno radno vrijeme ) i tek svake druge subote slobodan... Svaka nedjelja neradna... To jednostavno nije život... tako da sam sa sadašnjih 8 sati dnevno i subotom šest sati super zadovoljan...

Mi koji radimo kukamo, oni koji ne rade ubili bi za naše poslove i tako u krug.. nažalost, poznam možda dvije osobe koje baš vole ono što rade i uživaju u tome.. ostali svi kukaju i žale se, prvenstveno na nadređene, preko uredskih tračera i zabušanata zbog kojih oni koji rade svoj posao dobro i kvalitetno uvijek najebu, do čistačica koje kradu uredski materijal..
Idemo dalje!!

Imam još tri dana na ovom poslu pa mi istječe ugovor. Ovih dana mislim samo na to hoće li mi produžiti ugovor ili će biti tako pokvareni da mi samo kažu: "Gospodična, od danas ne radite za nas." zadnji dan. Ne mogu tražiti drugi posao dok radim jer nemam vremena i nadam se samo produžetku ugovora. Uglavnom, ne mogu dobiti nikakvu informaciju. Tako loš ugovor nisam imala ni dok sam konobarila za vrijeme studija. Držite mi palčeve!

ja sam zadovoljan s poslom... plaća i napredovanje nisu nekakvi, ali radim ono što volim i nađe se slobodnog vremena... kolege su mi mladi i ok ljudi... još samo da posao nije stresan za poludit, ali šta se može...

Ujutro ustajem bez muke i nauke i krećem na posao u 6:25 ,, JUDAS PRIEST u autu do daske, posao je od 7 - 15, posla ima koliko ima obavi se to što se mora a onda ostatak radnog vremena uči se za postdiplomski doktorski studij tako da nikad nije dosadno na poslu , lova je relativna sve ovisi s kime se mjerite (850 €) ,okolina mi izgleda bezperspektivno i ljudi koje je pojelo vrijeme, napredovanje moguće ali ništa u kratkom vremenskom periodu ...

Izgleda da sam jedan od onih rijetkih sretnika koji obožavaju svoj posao.

Radim ono što sam cijeli život htio, lova OK, slobodnih dana OK.
Radno vrijeme idealno za mene spavalicu, jedan tjedan 16-21.30 drugi tjedan 18-23.30, svaka treća subota 15-03 (slobodan petak i nedjelja), svaka treća nedjelja 15-01 (slobodan subotu i ponedjeljak), svaki treći vikend slobodan subotu i nedjelju

kad idem na posao proklinjem što se moram rano ustajati...ali sa smiješkom jer svoj posao naprosto obožavam!!!
a kad se vraćam, nitko sretniji od mene, jer radim do 13h

1step2far

Imam još tri dana na ovom poslu pa mi istječe ugovor. Ovih dana mislim samo na to hoće li mi produžiti ugovor ili će biti tako pokvareni da mi samo kažu: "Gospodična, od danas ne radite za nas." zadnji dan. Ne mogu tražiti drugi posao dok radim jer nemam vremena i nadam se samo produžetku ugovora. Uglavnom, ne mogu dobiti nikakvu informaciju. Tako loš ugovor nisam imala ni dok sam konobarila za vrijeme studija. Držite mi palčeve!

ako je to ono što želiš,držim ti palčeve
no, ako ti i ne produže ugovor, možda se to pokaže kao bolje rješenje dugoročno jer ćeš imati vremena i možda naći neki bolji posao...

U svakom slučaju, SRETNO!

Posao dosta dobar s obzirom da sam zaposlena pola godine nakon diplome. Odmah na funkciji u marketingu.
Onda su me promaknuli na ovo mjesto koje me čini pomalo nesretno, ali nije ni u poslu riječ jer se sve može naučiti i izdržati.
Kolege, tri mlađa muškarca kojim sam ja šefica su odlični i volim raditi sa njima, ali zajebi ti to kad plaća kasni evo već peti mjesec a putni troškovi godinu dana, ne daju mi slobodan dan ni godišnji jer me nema tko zamijeniti.
Tako bitna, a opet tako nebitna. Peru po meni jer ja jedina nisam udana i nemam djecu pa što će mi onda privatni život kad mogu raditi cijeli dan... Jer kako uprava to meni slatko kaže: ne plaču ti djeca doma...

onda ti još više držim palčeve - ali da ovaj puta bude povoljniji ugovor po tebe...i da ti isplate sve zaostale plaće odjednom , a onda da krenu redovito...(utopija ili? )

svakako javi jesu li ti produžili ugovor

E ljudi, popušila sam, neće mi produžiti ugovor. Rano su se sjetili obavijestiti me. Kažu, za mjesec dana bi me opet zaposlili kao voditelja marketinga, a to je samo ona fora da dobiju pare od hzzoa za zapošljavanje. Gamad.

E pa stvarno su gamad, ali to se događa i kod mene u firmi, no ne zbog para od hzz-a nego zbog kretena koji su po godinu i nešto na bolovanju, netko se primi kao zamjena umjesto njega, i onda taj kreten prekine bolovanje da bi otišao na godišnji, a ova zamjena popije otkaz.. užas..

1step2far

E ljudi, popušila sam, neće mi produžiti ugovor. Rano su se sjetili obavijestiti me. Kažu, za mjesec dana bi me opet zaposlili kao voditelja marketinga, a to je samo ona fora da dobiju pare od hzzoa za zapošljavanje. Gamad.

aaaaaaaa!!!!!!!
to sve natući!!!!
gamad!

Sretan ko malo dijete kada idem na posao...

aethur

Sretan ko malo dijete kada idem na posao...

i bolje ti je...

gaap

aethur

Sretan ko malo dijete kada idem na posao...

i bolje ti je...

To sam morao napisati.

kad idem na posao, em sretna k'o malo dijete, em jesam s malom djecom
a ja najveće dijete od svih

Ja kad idem na posao, prvo popijem koju tabletu za smirenje, u toku radnog dana još koju i svejedno me naživciraju do besvijesti.. šala, naravno, iako će mi to za koju godinu biti zbilja ako ostanem gdje jesam.. Mislim, kako biti normalan kad moraš brinuti za 50-ak ljudi odjednom, i to od toga imaju li wc papira do obrtaja robe široke potrošnje, probijenih troškova i planova prodaje.. Naravno, boreći se istovremeno sa isto toliko raznih dobavljača..