Sestra/Brat - 0 bodova [?]

Probuditi se kada hocete,
imati komp samo za sebe,
spavati na krevetu 200x180cm- na udobnom jastuku ,
otvoriti svoj ormar i izabrati sam sto ces obuci,
imati sve sto pozelis,
jer si sin jedinac ..


ili ipak -
Probuditi se rano ujutro jer je u kuci u 7 sati vec opca zbrka [svadja oko toga tko ce prvi u kupaonu];
imati 3 accounta na kompu (jer inace rijec privacy mozes i izbrisati iz rjecnika);
spavati na svom krevetu, ali probuditi se u 3.00 AM, jer je mali brat sanjao divove i teletubbiese koji su ga htjeli ubiti,[ rjesenje >> djelenje kreveta u 2];
otvoriti svoj ormar, i nadati se da ces pronaci majicu koju si mislila obuci, jer si jutros ipak stigla prije sestre do njega;
imati sve sto pozelis samo u snovima, jer vas je 4, i tvoj red dodje svake prijestupne^^
jer imas 2 brata i sestru ..

Osobno sam dio druge grupe ..
I savrseno mi je ovako, sto vi mislite?

Posebno s vremenom, kad ta braca/sestre postaju stariji, je li bolje imati njih, ili su bolji mir i tisina koje pruza obitelj gdje si ti kao sin jedinac glavna faca.. ?

Ja sa sestrom ratujem preko 20 godina, tako da nam nije dosadno.

Ja imam starijeg brata kojeg obožavam i on mene.

Al svatko će ti reć da mu je savršena baš ona kombinacija koja ga je dopala!

otkada smo 600 km daleko, i 1000 svađa između nas, slažemo se...ko brat i sestra
a kad smo bili zajedno, perje je letilo -ali.. ne daj bože da ga je netko dirnuo, ili da je meni netko što rekao - ubit toga, prepucavanje i svađanje je bilo samo naše ops:">
pa i danas...prvo se moramo dokačiti , onda smo nerazdvojni...kako mi fali moj buraz

ja imam najbolju sestru na svijetu
ninaaaaaaa voliiiim teeeee

Ne mogu ni zamisliti svoj život bez sestre i iako smo različite kao nebo i zemlja, nikad je ne bi mijenjala!!! :love

....ja ni ne mogu zamisliti dosadašnji život bez sestre.....istina da smo se picili skoro svaki dan.....al ipak u trenucima kad sam trebao imati nekoga za pomoc i podršku....tu je bila moja sestra.....

ja sam prezadovoljan/ponosan i sretan sto imam jednog brata-starijeg 18mj
moram isto tako reci da u njemu imam bezrezervnu podrsku i razumijevanje te da se nikad al bas nikad nismo potukli pa makar i jastucima.....jedan i ne ponovljim.
davore jesam li ti dovoljno puta rekao da te volim.......

sad ste me rasplakali!!!
hoću svog braciku!!!!!!!!!!!!!!!
sad smo pričali.....
ajme kad će godišnji da se vidimo............ ops:"> ops:">

Ja bi se bome mijenjao.

Hm, kad citam te vase emotivne izljeve, gotovo da sam dirnut njima...

Hm...nije da mi brat nije draga osoba i da mi nije stalo do njega, ali skoro 8 godina razlike, apsolutno razliciti sustavi vrijednosti, dijametralno suprotni karakteri, razlicita poimanja svijeta i svega ostalog nas cine vise nekakvim slucajnim prolaznicima koji su zivjeli skupa, nego bracom... Dok sam bio pican je odnos jos donekle i bio ok - bio sam mu zanimljiva igracka koja prica i baca kockice u Covjece ne ljuti se.

Kasnije je on usao u pubertet, a ja sam i dalje bio igracka - u njegovim ocima tada vjerojatno vrlo iritantna. Kad je on izasao u puberteta, ja sam usao, kad sam ja izasao iz puberteta (u sto ni danas nisam siguran ;-)) on je zivio u svom svijetu...

Ni dan danas nemamo bas previse toga za pricanje, teme su uglavnom vezane uz neke zajednicke interese, ali njih je malo i potpuno drugacije na njih gledamo...

Hebiga... pouka price je da ne valja praviti veliki razmak izmedju dvoje djece... bolje ih je nastancati jedno za drugim, kontam da je tada kvalitetniji odnos medju njima....

EVO I JA IMAM BRATA SUPER SE SLAŽEMO I STVARNO MI JE OK, PET PUTA BOLJE NEGO DA GA NEMAM!

@mungoše,
mislim da razlika u godinama nije toliko bitna (kasnije u zrelijim godinama), ali ove druge razlike su itekako razlog tome što se osjećate kao slučajni prolaznici....tja svi mi imamo bar 1 osobu u obitelji za koju bi možda voljeli da ih nikad nismo ni upoznali...kod mene je to vlastiti otac. eto izljevčine sad! ahhh...
btw između moje seke i mene je 9 god, a taaako se razumijemo, samo da mi to nitko u životu ne uzme....

Leteci mungos

Hm, kad citam te vase emotivne izljeve, gotovo da sam dirnut njima...

Hm...nije da mi brat nije draga osoba i da mi nije stalo do njega, ali skoro 8 godina razlike, apsolutno razliciti sustavi vrijednosti, dijametralno suprotni karakteri, razlicita poimanja svijeta i svega ostalog nas cine vise nekakvim slucajnim prolaznicima koji su zivjeli skupa, nego bracom... Dok sam bio pican je odnos jos donekle i bio ok - bio sam mu zanimljiva igracka koja prica i baca kockice u Covjece ne ljuti se.

Kasnije je on usao u pubertet, a ja sam i dalje bio igracka - u njegovim ocima tada vjerojatno vrlo iritantna. Kad je on izasao u puberteta, ja sam usao, kad sam ja izasao iz puberteta (u sto ni danas nisam siguran ;-)) on je zivio u svom svijetu...

Ni dan danas nemamo bas previse toga za pricanje, teme su uglavnom vezane uz neke zajednicke interese, ali njih je malo i potpuno drugacije na njih gledamo...

Hebiga... pouka price je da ne valja praviti veliki razmak izmedju dvoje djece... bolje ih je nastancati jedno za drugim, kontam da je tada kvalitetniji odnos medju njima....

ma nije ti to baš tako...
možda s vremenom i vama sjedne neki dobar kristalizirajući razgovor

znaš,ja i moj brat smo imali takvu fazu ubi me metlom po glavu... ali i dalje smo suprotna dva svijeta..ali toliko se veselimo kad se vidimo,napisala sam da se prvo i danas moramo popičit barem na 5 min...poslije nas ne diraj..
svi se manje više pokefaju,zato ste braća..

i za rođenu braću treba ti strpljenja, sto kila živaca, ipak smo svi različiti...

Meni je žao što nemam još nekog brata ili sestru.
Imam brata, starijeg, slažemo se kako tako, koliko se vidimo, (jer nije u OS)..i to mi je jako žao..pogotovo u zadnje vrijeme mi to dosta teško pada..ono..uređuju stan, sele se (Zg->VŽ) danas-sutra ce imati djecu a ja cu biti tamo neka teta iz Osijeka koju će nećaci jedva i znati..a s budućom šogoricom se vidim 1 godišnje. tak da...rado bi da nas ima više..
Ma joooj, sad sam se i ja opet rastužila....
Sve u svemu...svakako sam za ovu drugu opciju...mislim da jedinci puno propuštaju što ne osjete tu ljubav prema bratu/sestri.

Anita_os

danas-sutra ce imati djecu a ja cu biti tamo neka teta iz Osijeka koju će nećaci jedva i znati..a s budućom šogoricom se vidim 1 godišnje. tak da...rado bi da nas ima više..

vidi ja sam ti isto teta iz Osijeka, obožavam tu dječurliju, ljubav obostrana...telefoni rade svaki dan - teta,teta još samo malo da ti još nešto kažem...
kad god skupimo love za put, zapalimo jedno kod drugih, da budemo zajedno..
sretna sam osoba, imam šogoricu kakvu samo mogu poželjeti (ko da ju je birao po meni, ne sebi) iako smo jako suprotne,ali se super svi slažemo i moji i njeni i svi...hvala dragom Bogu

a za klince...pa moje već sad plaču na telefon, kada ćemo doći i dovesti ih kući u Osijek...tamo su baka i dida i teta i svi ostali

ali znaš...puno je toga trebalo progutati i ne otkomentirati u onoj sekundi kad su strasti buknule...nego malo poslije....
meni je vrijedilo...imam sretnu obitelj,koja se slaže

mia

tja svi mi imamo bar 1 osobu u obitelji za koju bi možda voljeli da ih nikad nismo ni upoznali...kod mene je to vlastiti otac. eto izljevčine sad! ahhh...

Hm, kontam te, ali ne bih bas rekao da bih volio da nisam nikad ni upoznao brata... stalo mi je do njega, ali vjerujem da bi mi tako stalo i do osobe koje je toliko godina zivjela sa mnom, a nije mi bila brat... kao sto rekoh, ta razlika nije toliko dolazila do izrazaja dok sam bio mladji (igra i zeka je bila ok, iako sam tada znao reci da me brat "tlaci" ;-))... ali kasnije, kad se ljudi pocinju graditi kao osobe, kad karakter dolazi vise do izrazaja - putevi nam se razdvajaju... Nemamo vise toliko zajednickih interesa i to je to...

Opcenito, mislim da su medjuljudski odnosi najvecim dijelom uvjetovani iz vana, odnosno vasnjim podrazajima i interesima. Zato se sednjoskolske/fakultetske veze raspadaju cim se krene u zivot, prijateljstva se zagase seljenjem i slicno...

btw između moje seke i mene je 9 god, a taaako se razumijemo, samo da mi to nitko u životu ne uzme....

Ne znam hoces li me ti ljubiti zbog komplimenta, ili ce me tvoja sestra piciti zbog uvrede, ali uopce mi se ne cini da je razlika izmedju vas tolika (sudim po slici iz galerije). ;-) Hm, razvijena neka sestra... ;-)

@nejo, sumnjam da moze sjesti neki razgovor... razgovaramo mi, ali s par prijatelja imam daleko dublji i kvalitetniji odnos... mozda ne znam kakav bi bratski odnos trebao biti?!

Sto se tice izvornog pitanja i sto je bolje... hmmm... ne znam kako je to biti jedinac ili zivjeti s coporom brace i sestara, stoga ni ne mogu suditi sto je za mene bolje... Kontam da se jedinci mozda osjecaju pomalo usamljeno, a to onda vjerojatno vodi i drugacijem poimanju svijeta oko sebe...

Leteci mungos

Hm, kad citam te vase emotivne izljeve, gotovo da sam dirnut njima...

Hm...nije da mi brat nije draga osoba i da mi nije stalo do njega, ali skoro 8 godina razlike, apsolutno razliciti sustavi vrijednosti, dijametralno suprotni karakteri, razlicita poimanja svijeta i svega ostalog nas cine vise nekakvim slucajnim prolaznicima koji su zivjeli skupa, nego bracom... Dok sam bio pican je odnos jos donekle i bio ok - bio sam mu zanimljiva igracka koja prica i baca kockice u Covjece ne ljuti se.

Kasnije je on usao u pubertet, a ja sam i dalje bio igracka - u njegovim ocima tada vjerojatno vrlo iritantna. Kad je on izasao u puberteta, ja sam usao, kad sam ja izasao iz puberteta (u sto ni danas nisam siguran ;-)) on je zivio u svom svijetu...

Ni dan danas nemamo bas previse toga za pricanje, teme su uglavnom vezane uz neke zajednicke interese, ali njih je malo i potpuno drugacije na njih gledamo...

Hebiga... pouka price je da ne valja praviti veliki razmak izmedju dvoje djece... bolje ih je nastancati jedno za drugim, kontam da je tada kvalitetniji odnos medju njima....

Moj najmladji brat ima 5 godina.
Apsolutno ne mogu reci da s njim pricam o ozbiljnim stvarima XD.. a razlika godina je jos veca od tvoje^
I to je tako SADA.. No za 20 godina mislim da nece biti like this .. Vjerojatno cu mu biti druga mama, ali ugl sigurna sam da se ne moze gledati na taj buduci odnos, kao na ovaj koji imamo sada..

Ima pozitivnih i negativnih stvari u tim velikim razlikama u dobi- ali svakako bolje to nego nista^^

aaaaaa @mungoše jesam te navukla
u svakom slučaju: hvala
za mene je to kompliment, a seka nek prosudi sama...
btw to je od onih tortica

mia

btw to je od onih tortica

Cini mi se da su vam u te tortice od blata podvaljivali okrajke... ;-)

kod mene malo kompliciranija priča ima nas rasutih po cijelom svijetu (tak je to "najveći otac naših naroda "smatrao roditeljstvo čistom reprodukcijom i niša dalje),naravno volim ih sve 2 polubrata i 3 polusestre ideeeš to je moja krv i do toga vrlo držim,tako to život nekad spremi da jednu sestru nisam nikad ni upoznala in live, ali sve se nekako pomjera i bit će i to jednog dana...
ali imam i svoje bogatstvo brata svog najrođenijeg,uvjek tu za mene ,moje jedino i najčvršće rame za plakanje,kako samo zna pažljivo pratiti moja trkeljanja
I zato ga VOLIIIIIMMMM!
i stalno mu to ponavljam,a on me pogleda s visoka onim svojim plavim okicama i nasmješi se i ja sve znam...
ma idešššš sad sam se rascmoljila

Između mene i mog brata je razlika 9.5 godina i nikada mi to nije smetalo,dapače...kad sam bila klinka uvijek sam se tukla sa djecom iz susjedstva,i uvijek sam dobijala batina i uvijek je moj brat išao praviti reda...
Kada sam se rodila,cijelo susjedstvo je znalo da je Dado dobio seku,jer je on to jako želio i uvijek me čuvao kad sam bila mala...
Nažalost kad sam imala 10 godina oženio se i nismo se više toliko viđali...Oženio se za neku kravetinu i tek nakon 7 godina braka je shvatio da nije za njega...
I sad je opet doma,jest da smo stariji i pametniji,znamo se potući,ali se volimo više nego što netko može zamisliti...Smijemo se i plačemo zajedno....previše smo vezani i ne znam kako ću bez njega kad se udam ili on opet oženi...
Ne bih ga mijenjala za sva blaga svijeta jer on je moj jedini braco i uvijek je tu kad mi nešto zatreba....uz situaciju koja mi se trenutno dešava u obitelji on mi je velika podrška,mogu slobodno reći i najveća,uz mamu naravno,dečkai legose...
brate volim te....

Imam mlađu sestru, ali ne volim osjećaje izražavati javno. Ona zna. Ja znam. Dovoljno.

i ja imam 5 godina mlađu sestru-monstruma
što se nekih stvari tiče smo totalni klonovi i razmišljamo identično, a što se nekih drugih stvari tiče, ne možemo biti veće suprotnosti..
anyway, koliko god neizdrživa, neuredna, naporna i psihodelična bila, svijet je nekako zanimljiviji kad je ona u njemu..
osim toga, kad ju bilo tko od mojih prijatelja upozna, shvati kako ja nisam najnenormalnija, najnepristojnija, najeuforičnija i najmanje ženstvena osoba na svijetu, nego ima još netko gori

Poprilično disfunkcionalna nuklearna obitelj koje sam član imala je jednu pozitivnu posljedicu, a to je da smo brat i ja odrasli prilično bliski. Između nas je 15 mjeseci razlike i tek zadnjih par godina smo se malo udaljili jer on radi , ima curu i svoje obveze, a ja svoje, bilo je i par verbalnih okršaja... Ali ipak, ako se slučajno nađemo pred telkom zajedno, često nema potrebe za glasnim komentiranjem glupog filma ili serije već nam je dovoljno da se pogledamo i znamo na što ono drugo misli pa se puknemo smijati Naravno, imamo i svoje interne šale i fore, često razgovaramo o glazbi i tak....

Znam da je glupavo, al meni je nekako uvijek bilo žao ljudi koji su jedinci, tak uvijek mislim da su zato tužni i siroti hahahahah

MissConception

Znam da je glupavo, al meni je nekako uvijek bilo žao ljudi koji su jedinci, tak uvijek mislim da su zato tužni i siroti hahahahah

i još k tome razmaženi do bola...

Kod mene je 0 bodova-jedinica sam
Kao maloj nije mi falilo ,odrastala sam u naselju u kojem je bila hrpa mojih vršnjaka..imala sam najbolju prijateljicu koja mi je bila doslovno poput sestre..dijelile smo sve,spavale jedna kod druge,a bilo je i klasične "sestrinske" tuče , lupanja jastucima i izluđivanja jedna druge do nevjerojatnih granica..
Danas mi fali ,sad kad sam starija vidim ono pravo značenje imati brata ili sestru i moram priznati da sam malo ljubomorna na one koji ih imaju
Mislim da nema ništa ljepše i utješnije nego imati nekoga tko je toliko krvno povezan s tobom i koji će bez obzira na djetinjstvo i ta famozna neslaganja u njemu,uvijek ti biti iskrena podrška i potpora,pogotovo kad budemo "gubili" one koji su nas stvorili...

cuj kad sam bio manji bilo mi je super samomo (posto sam jedinac), no kako vrijeme prolazi zao mi je sto nemam brata ili sestru ili oboje...

ja imam mlađeg brata (8 godina razlike) i mali je blesav, volim ga jako, nekad me zna jako naživcirati, al mislim da je to sve normalno i da to svima događa.. nadam se da ćemo imati dobar odnos kad budemo stariji, mislim, već ga i imamo, al nadam se da će tako i ostati, hehe.
braco moj mali.
nije mi jasno kako neki ne podnose svoje brata ili sestru, pa kad se posvađaju, znaju ne pričati s njima i do više godina...

CatCloe

osim toga, kad ju bilo tko od mojih prijatelja upozna, shvati kako ja nisam najnenormalnija, najnepristojnija, najeuforičnija i najmanje ženstvena osoba na svijetu, nego ima još netko gori

Upoznaj me sa sestrom ;-)

Elena_Os

Mislim da nema ništa ljepše i utješnije nego imati nekoga tko je toliko krvno povezan s tobom i koji će bez obzira na djetinjstvo i ta famozna neslaganja u njemu,uvijek ti biti iskrena podrška i potpora,pogotovo kad budemo "gubili" one koji su nas stvorili...

Mozda imas preidaliziranu predodzbu o bratu i sestri. Nije bas da su sva braca i sestre poput najboljih prijetelja, odnosno da su ti brat/sestra najbolji prijatelj "za cijeli zivot".

Leteci mungos

CatCloe

osim toga, kad ju bilo tko od mojih prijatelja upozna, shvati kako ja nisam najnenormalnija, najnepristojnija, najeuforičnija i najmanje ženstvena osoba na svijetu, nego ima još netko gori

Upoznaj me sa sestrom ;-)

Elena_Os

Mislim da nema ništa ljepše i utješnije nego imati nekoga tko je toliko krvno povezan s tobom i koji će bez obzira na djetinjstvo i ta famozna neslaganja u njemu,uvijek ti biti iskrena podrška i potpora,pogotovo kad budemo "gubili" one koji su nas stvorili...

Mozda imas preidaliziranu predodzbu o bratu i sestri. Nije bas da su sva braca i sestre poput najboljih prijetelja, odnosno da su ti brat/sestra najbolji prijatelj "za cijeli zivot".

ajde malo bolje pročitaj što sam napisla(zadnji dio rečenice,zadnji red) pa ćeš sve skužiti...

Joj, kad mi riba kaže da joj je mama najbolja legica, pobjegnem glavom bez obzira.

Inače... Mislim da smo za odnose s braćom i sestrama odgovorni prema specifičnim datostima. Dobi, spolu, ulozi u životu...

Četiri sam godine bila jedinica, a onda sam dobila seku. Sjećam se da nam je tata uvijek govorio da se prestanemo ponašati jedna prema drugoj kao najgori neprijatelji (uvijek smo se tukle i svađale, uvijek je bilo prepirke oko toga lije je što), ali unatoč tome, uvijek smo branile jedna drugu pred svima i pred roditeljima.
I kada sam otišla studirati u drugi grad nisam očekivala da ću nedostajati sestri, a ipak jesam.

Poznajem jednu malu koja nema brata ni sestru. Ima samo sestrične koje ne žive u istom gradu i kad su one odlazile kući, mala je bila danima nesretna. A mama i tata ne će drugo dijete.

moj buraz je 8 godina mlađi, ja imam 23 a on 15. dijelimo sve- komp, tv, sobu, krevet na kat...
i super funkcioniramo.
ali moram priznati da nam je dugo trebalo da postanemo frendovi i to se dogodilo tek kada ga je dotaknuo pubertet. od tada je sve 5.
iako, priznajem, radujem se sto se selimo i sto cemo uskoro imati svako svoju sobicu. nadam se da nas to nece udaljiti.
e da, jos da vam kazem, i danas se nadam da cu dobiti i sestru!

nemam ni brata ni sestru..i super mi je...ali bi htjela imati...iako mi ni ovako ništa ne fali...

ja imam seku 11 godina stariju, super se s njom slazem, jako ju volim, zivot s njom se bas ne sjecam jel od svoje 17 godine je zivjela s deckom, a ja sam tada imala 6 godina, tak da ono, ne mogu komentirati

imam kul brata koji ide u 7 razred haha i koji ne slusa sve sto ja slusam ne oblaci majice koje ja volim MA KAKVI hehe

ja imam sestru koja je godinu dana starija od mene i super se slazemo ...a da imam i brata koji je 6.raz. i tolko je glup i nervira me iz dana u dan da mi je muka...

...što bih ja bez svoja dva brata...istina da se znamo poklat...al ne mogu zamislit život bez njih...hehe...naravno kao svaka dobra seka...

zanimljiv topic iako sam ga tek sada skuzila pa sam shvatila da sam ja jedina probala oboje, kad sam bila mala mislila sam kako je super biti jedinac,imas vise igracki vise paznje sve bi dala da budem jedinica, tek kad sam izgubila svoju stariju sestru sam shvatila koliko je ljepse dijeliti s nekim stvari, zivot, price...i sad sam jedinica i zaista se slazem da su jedinci pomalo tuzni naravno oni koji nisu imali nikog ni ne znaju za bolje ali puno je veca sreca kada je dijelis s nekim....kad gledam svoje prijateljice koje imaju bracu i sestre zaista budem ljubomorna.imam ja sada puno prijatelja ali ipak sestra je sestra i nista i nitko ju ne moze zamijeniti, i drago mi je da sam provela barem 13 prekrasnih godina sa svojom sestrom nego cijeli zivot zivila ko jedinica.

Ja sam odrasla kao jedina...jedinica.
Fuj.