maddox_rumble je napisao/la: ›
zato sto drzave jednostavno nemoze promjenit mentalni sklop vecine ljudi u drzavnim firmama koji su preplaceni, nece dobit otkaz ako firma lose posluje i slicno
totalno nam je neportebno da imamo osiguravajuce drustvu i banku(koja je jedina banka u hrvatskoj genirirala gubitak prethodnih godina)
autoceste ipak smatram strateskom imovinom i ne bi trebalo prodavati, kao ni janaf, kao sto nismo trebali ni inu
|
nije direktno vezano uz tvoj komentar, ali moram primjetiti sljedeće. često se od zagovornika privatizacije mogu čuti prigovori protivnicima privatizacije vezani uz konceptualizaciju javnih ili zajedničkih dobara kao nečeg idealnog ili apstraktnog. pritom se privatizacija pravda reduciranim materijalnim kategorijama i rezonom računovodstvenog fah-idiotizma (to će reći: stvar se promatra u kategorijama prihoda, rashoda i računovodstvene vrijednosti imovine, a društvene kategorije ne da se ostavljaju po strani, nego se uopće ne vide. kao da ne postoje).
s druge strane, privatizaciju se pravda nekom fantomskom nemogućnošću promjene nekog fantomskog mentalnog sklopa. čak i ako, provizorno, pristanemo da takvo nešto kao što bi bio mentalni sklop doista postoji i ima svoje materijalne oblike, ostaje nejasno kojim se to vidovnjačkim sposobnostima zaključuje da se ti materijalni oblici mentalnog sklopa ne mogu mijenjati u perspektivi budućnosti osim ako se sve ne privatizira.
to je logička greška i epistemiološka (oliti spoznajna) manjkavost koju sam ovdje samo detektirao.
e sad, ne znam koja je preplaćenost (osim eventualno preplaćenosti upravljačke strukture) prisutna u slavoniji mk.
prvi razlog zašto je ta firma propala je u tome da su političari koji su njome upravljali shvaćali neozbiljno to upravljanje. [o tome vidi: /http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/strajk-tekstilnih-radnika-u-osijeku]
što se tiče CO, ono, koliko mi je poznato, posluje pozitivno.
što se tiče HPB-a, privatizacija je linija manjeg otpora i potez koji ne donosi nikakvu dobit osim jednokratnog priljeva sredstava u državni proračun. s druge strane, napraviti analizu poslovanja, dovesti rezultate poslovanja u vezu s potezima upravljačke strukture i s upravljačkim modelima, potom pronaći alternativne upravljačke modele i modele organizacije poslovanja je izazov i mukotrpan rad. i tu ima posla i za ekonomiste, i za sociologe i za pravnike i za druge društvene znanstvenike. a, na kraju, rezultati moraju biti pozitivni zato jer se u najmanju ruku dobije nove znanstvene uvide - ako se već ne obrnu troškovi poslovanja. također, izvjesno bi bilo da bi se na temelju istraživačkih rezultata došlo do zaključka da država mora mijenjati model upravljanja državnom imovinom/javnim i zajedničkim dobrima.
e, po mom shvaćanju stvari, to bi bio civilizacijski iskorak za ovu vukojebinu od države.
Muško
Nebitno
