Pogled na život Dejana iz Belog Manastira u Baranji, koji, obraćajući se Vinku Pejiću sa Slavonskog radija, govori kako iz dana u dan jedva spaja kraj s krajem i tako preživljava. Kroz nekoliko očajničkih telefonskih poziva Dejan sam, svojim riječima, slaže širu sliku svog života i daje naznake općedruštvene hrvatske stvarnosti. Ovo je devetominutni film o njemu.
što je sa pučkom kuhinjom, Karitasom? Nešto tu ne štima....
ne znam odakle miševi ako nema hrane...
čovijek jest bolestan....ima ih u puno lošijem stanju i poznijih godina....
Da se malo više potrudi..zemlje oko sebe ima u izobilju mogao bi imati cijelu zimnicu, potruditi se oko higijene stana, čak me iživcirao stalnim pritiskom za pomoć, a sam najmanje čini za sebe....
Više mi je teško kada su u pitanju stari i nemoćni...za ovu priču nemam previše sluha....po meni je to lijenost i navika očekivanja kako će mu netko drugi riješiti probleme...
Priča ko navijen...ee da tako radi imao bi barem hrane...u našoj ravnici ne može nitko biti gladan..jedino ako drži ruke u džepovima...
tako to vidim...moguće griješim...
ama neću jaaa...moj broj nema....pa će kuknjaviti Vinku...a on se zabavlja...briga me...imam i ja svoju priču kao i mnogi drugi pa mi ne pada na pamet ovakva prezentacija nemoći...
Ne podnosim kukavljenje i vrištanje na druge...
Uvijek ima načina da održiš svoj ponos...osim naravno u teškim slučajevima bolesti .
Brate mili neka šuti, poprilično je zdrav pa nek zasuče rukave i uvuče jezičinu...motika u ruke ,još će imati i za piju...
Ne kažem kako mu je lako...ali ga pretjerao...
NEma drva....a hebooo te ima ih po putu i kanalima, ali treba napraviti radnu akciju na nivou županije da mu se sakupi....maa bezeee priča
ama neću jaaa...moj broj nema....pa će kuknjaviti Vinku...a on se zabavlja...briga me...imam i ja svoju priču kao i mnogi drugi pa mi ne pada na pamet ovakva prezentacija nemoći...
Ne podnosim kukavljenje i vrištanje na druge...
Uvijek ima načina da održiš svoj ponos...osim naravno u teškim slučajevima bolesti .
Brate mili neka šuti, poprilično je zdrav pa nek zasuče rukave i uvuče jezičinu...motika u ruke ,još će imati i za piju...
Ne kažem kako mu je lako...ali ga pretjerao...
NEma drva....a hebooo te ima ih po putu i kanalima, ali treba napraviti radnu akciju na nivou županije da mu se sakupi....maa bezeee priča
Što ti tripujeeeš!
A nisi primjetila da čovjek ima preko nekoliko dijagnoza?
Hajde se sad zapitaj; da si u mogućnosti, bi li TI zaposlila ovog čovjeka da radi kod tebe?
_________________
A Vinko bi mogao ovo poslati kao dokumentarac na par festivala i eventualne nagrade fino proslijediti glavnom liku.
ne bih ga zaposlila jer ne održava ono što ima, mnogi nemaju, a osim toga ima daleko tužnijih priča i za njih bih se potrudila,,ili se odavno trudim....
joooj de me spasi festivala dokumentaraca..osim toga nervozni Vinko jedva istrpi dvije minute razgovora sa njim....
Kažeš - dijagnoza-...nemaš ti pojma kakvih dijagnoza ima i sa čime se sve ljudi noseee...ovo nije ništa drastično...
Postoji jednokratna pomoć, mjesečna...plaća se ogrijev i određene režije, kuhinja....a zašto on to ne dobiva...ee to ne znam...
određene osobe bih voljela vidjeti u Dejanovoj situaciji na nekih mjesec-dva.jel vi ne vidite da on ima psihičke probleme?čuj,priča ko navijen-jeste li ikada upoznali osobu sa poremećajem u ponašanju?oni pričaju ko navijeni i puno puta ponavljaju isto.pa i nevezano za temu o kojoj se priča.zlobni kakvi jesu,ljudi iskorištavaju takve osobe.znate li kakav je to osjećaj?pogledala sam video,često ga i čula na radiju,ja ne mislim da je dejan lijen i da ne želi raditi.a i gosp.Vinko,da mu ide na živce,ne bi napravio ovaj video u kojem se očitava duboka depresija i poziv u pomoć.
određene osobe bih voljela vidjeti u Dejanovoj situaciji na nekih mjesec-dva.jel vi ne vidite da on ima psihičke probleme?čuj,priča ko navijen-jeste li ikada upoznali osobu sa poremećajem u ponašanju?oni pričaju ko navijeni i puno puta ponavljaju isto.pa i nevezano za temu o kojoj se priča.zlobni kakvi jesu,ljudi iskorištavaju takve osobe.znate li kakav je to osjećaj?pogledala sam video,često ga i čula na radiju,ja ne mislim da je dejan lijen i da ne želi raditi.a i gosp.Vinko,da mu ide na živce,ne bi napravio ovaj video u kojem se očitava duboka depresija i poziv u pomoć.
...potpisujem do posljednje riječi....pogotovo ovaj dio o tome da ide Vinku na živce....smatram da bi ga ovaj otkantao odmah u početku njegovih svako-nedjeljnih javljanja u emisiju, jer znam lakoću kojom se Vinko služi da bi se riješio ljudi koji ga iritiraju......dapače, mislim da mu je pomogao više netko itko.....a svim dušebrižnicima poručujem da malo razmisle o ograničenjima koja imaju psihički bolesni ljudi, pitam se da li bi imali isti stav kada bi to bila osoba iz njihove obitelji, npr.....
Žao mi dečka, ne čini se kao neki koji ne bi radio, a i iz onoga što govori jasno je i da preživljava povremenim radovima. Očito ih nema dovoljno.
konačno je netko primjetio..čovjek između ostalog kaže da je čistio tavane,podrume,garaže al ga je kum zajeb'o pa je uzimao sve što valja a njemu mauna..sad radi sa čovjekom koji ne treba te stare stvari..ako se sjećam, rekao je kako ide čistit snijeg i cijepat drva za 20kn al mora prvo nešto pojesti da se ne sruši..uglavnom, mislim da ne treba ljude osuđivati iz ovih ili onih razloga jer nikad ne znaš što život nosi..baš sam nedavno čitao ili gledao o nekoj ženi beskućnici pa je pitaju kako to da je beskućnik..mislim da je bliže 50tim godinama..i ona kaže, živjela je normalnim životom sa mužem, radila...i onda ju je muž ostavio, u međuvremenu je izgubila posao, više nije mogla plaćati stanarinu pa je morala van..vrlo jednostavno..u jednom trenutku živiš mirnim obiteljskim životom a u drugom si na ulici bez ikakve perspektive..jednostavno ima ljudi koji se iz ovih ili onih razloga ne mogu snaći u društvu, godine idu, vrijeme ih gazi a oni ne vide izlaz iz svoje situacije..ili slučaj onog mladog profesora u Zagrebu što obilazi kontejnere..u jednom trenutku je najobičniji student koji živi uz roditeljsku potporu mirnim životom a u drugom profesor bez pomoći roditelja na "rubu društva" i jedini izlaz koji vidi je traženje plastičnih boca po kontejnerima...tko takve ljude može osuđivati?
za ovog momka ni ne znamo što se s njim događa, zašto je to tako..u prvom pozivu Vinku Pejiću kaže" usamljen sam a nemam ni šta za jesti"..vrlo znakovito jer je poziv upućen pred božićne i novogodišnje blagdane ako se ne varam..dalje govori da prima injekcije za smirenje i ne znam što..najlakše je reći"to je neradnik, nek uzme motiku u ruke"...život je takav kakav je, svatko od nas se bori kako zna i umije..čovjeku samo želim da nađe neki posao, stančić dostojan čovjeka i još ako nađe neku srodnu dušicu...od srca mu to želim..
Ono što ja primjećujem u zadnje vrijeme, jest da su mnogi ljudi mlađe generacije počeli probleme rješavati medikamentima.
Ne znam, nekako mi nije normalno piti tablete za smirenje (ili slično) u dvadesetima/tridesetima.
Naravno da svakoga može zadesiti neka nesreća u svakoj životnoj dobi, ali općenito to liječenje "problema" tabletama je meni pomalo zastrašujuće.
Nadalje, stvarno šteta što ne znamo nekakvu dodatnu pozadinu oko cijele ove priče, kao npr. od koliko razgovora je sastavljen ovaj film, u kojem vremenskom periodu i gdje se gospodin nalazi kako bi mu se pomoglo jer ovako ispada da je to samo promotivni film Vinka i Luke Pejića?
Isto se nadam da je Vinko Pejić iskoristio svoj medijski položaj kako bi potaknuo ljude ili organizirao neku akciju da se pomogne ovom čovjeku - ne slušam taj radio tako da ne znam ako jest.
Pogled na život Dejana iz Belog Manastira u Baranji, koji, obraćajući se Vinku Pejiću sa Slavonskog radija, govori kako iz dana u dan jedva spaja kraj s krajem i tako preživljava. Kroz nekoliko očajničkih telefonskih poziva Dejan sam, svojim riječima, slaže širu sliku svog života i daje naznake općedruštvene hrvatske stvarnosti. Ovo je devetominutni film o njemu.
ops:">