Većina stanovništva u bivšim jugoslavenskim republikama smatra da bi im život bio bolji da je SFRJ opstala u onakvom obliku u kakvom je bila pod Titovom vlašću: čak 86% stanovnika BiH rođenih 1971. uvjereno je u to. Jedino u Hrvatskoj i u Kosovu većina ne dijeli to mišljenje: trećina Hrvata i gotovo dvije trećine Kosovara vjeruje da bi sve bilo samo još gore da je SFRJ opstala s istim političkim sistemom i istim odnosima između republika kao što je to bio slučaj u doba Tita. Ovi su podaci prikupljeni istraživanjem "Od Jugoslavije do Europske unije: 20 godina nakon 1991. – priča o dvije generacije" čije je rezultate organizacija Europski fond za Balkan predstavila prekjučer u Berlinu pred novinarima i zastupnicima parlamenta EU.
Istraživanjem je prošle godine, na dvadesetu obljetnicu Domovinskog rata, obuhvaćena generacija rođena 1971. koja je bila u svojim formativnim godinama kada su sukobi počeli i čijih je prvih dvadeset godina odraslog života otpalo na ratove, i predstavnici generacije 1991. koji su previše mladi da bi se sjećali sukoba i raspada starog sistema.
Početkom devedesetih Ralf Dahrendorf je rekao da za smjenu političkog sistema treba šest mjeseci, za promjenu ekonomskog sustava šest godina, a za promjenu društva 60 godina. Zato ne čudi da je ovo istraživanje pokazalo da su obje generacije usuglašene oko ključnih pitanja koja se tiču politike njihovih zemalja i društveno-političkih silnica unutar regije: većina i dalje ima veliko nepovjerenje prema pripadnicima drugih naroda iz regije, a izuzetno je malen udjel ljudi (u Srbiji i u Hrvatskoj samo jedan posto) koji područje bivše Jugoslavije doživljavaju kao jedinstveno kulturno polje.
Ipak, bez obzira na prevladavajući pozitivan osjećaj prema životu u bivšoj SFRJ, većina smatra da je raspad SFRJ bio neizbježan. Zanimljiv je podatak da za rat u bivšoj Jugoslaviji Hrvati okrivljuju političke lidere, stanovnici Kosova smatraju da je krivnja na ljudima, a u Makedoniji, Albaniji, Srbiji i BiH drže da za rat imamo "zahvaliti" međunarodnoj zajednici.
Rezultati istraživanja ne potvrđuju da je mlađa generacija prirodni pokretač EU integracija. Generacije 1971. i 1991. u svim državama bivše Jugoslavije usuglašene su u dojmu da je članstvo u EU pozitivna stvar. Najmanje eurooptimizma pokazuju Hrvati i Srbi: u Hrvatskoj 33% ispitanika rođenih 1971. i 44% onih rođenih 1991. ne podržava članstvo Hrvatske u EU. U Srbiji, 47% generacije iz 1971. i 48% generacije iz 1991. ne podržava članstvo Srbije u EU.
U zemlje Europske unije najviše putovali Hrvati
Starija generacija (1971.) u Hrvatskoj, Makedoniji, Srbiji te među Bošnjacima i Srbima u BiH smatra da su šanse za zaposlenje, ekonomska sigurnost i životni standard bili bolji u vrijeme njihovih roditelja (u doba komunizma) nego što očekuje da će biti nakon pridruživanja EU. Hrvatska je jedina zemlja u regiji čija je većina ispitanika iz obje generacije (67% generacije iz 1971. i 75% generacije iz 1991.) putovala u EU. S druge strane, mlađe generacije u Albaniji, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji putovale su u zemlje EU još manje nego starije.
Tekst: Maja Hrgović/Glas-Slavonija.hr
Foto: Foto-arhiv 031
k:">