Put promjene: Moja priča

Draga Nella, vidim da si i tužna i ljuta zato što je tata umro. Vidim da si ga jako voljela i žao mi je što ga više nemaš.
Metoda prehrane i stil života je usko povezana s osjećajem ljubavi prema samome sebi. Ako sami sebe volimo, nećemo jesti hranu koja je puna aditiva, bojila i šteti našem tijelu. Nećemo stavljati posao ili druge ljude na prvo mjesto, a "nama kako bude". Nećemo potiskivati svoju ljutnju, nego ćemo ju izraziti.
Da li je tvoj tata volio sebe? Da li se puno ljutio na sebe ili nepravde u svijetu?

Kapa dolje,Gorana.

Gorana je napisao/la: Draga Nella, vidim da si i tužna i ljuta zato što je tata umro. Vidim da si ga jako voljela i žao mi je što ga više nemaš. Metoda prehrane i stil života je usko povezana s osjećajem ljubavi prema samome sebi. Ako sami sebe volimo, nećemo jesti hranu koja je puna aditiva, bojila i šteti našem tijelu. Nećemo stavljati posao ili druge ljude na prvo mjesto, a "nama kako bude". Nećemo potiskivati svoju ljutnju, nego ćemo ju izraziti. Da li je tvoj tata volio sebe? Da li se puno ljutio na sebe ili nepravde u svijetu?

Joj de... Po čemu vidiš da sam ga jako voljela? To me baš jako zanima... (Niti je to ovdje važno, to sam samo navela kao primjer osobe koju sam poznavala. Mogla sam navesti i susjeda koji je čitav život živio zdravo i volio sam sebe, a onda odjednom naraslo mu sto tumora na mozgu. Ne, nije preživio.) Niti sam tužna, niti sam ljuta, samo sam realna. I preboljela sam anoreksiju u vrlo ranoj dobi, ali uz pomoć liječnika.

Toliko.

Neke priče ne razumijemo dok se ne nađemo u njima,volimo osuđivati ono što ne shvaćamo...
Znam kakva je borba sa bulimijom i kakav je osjećaj osloboditi se,a znam i kakva je bol pokopati drage ljude koji ti umiru pred očima od raka. I da,znam osobu koja je bila jača od opakog raka. Živim s njom. I zahvalna sam na svemu, jer me svaka suza i svaki osmijeh naučio nečemu.
Bravo Gorana!

Nella,svaka čast! Daje barem više takvih koji mogu priznati

-nella- je napisao/la : LazoOs je napisao/la: -nella- je napisao/la: Ova priča je nadasve dirljiva, kako u smislu pobjeđivanje bolesti i osnaživanja indivdue, tako i u smislu postignuća u životu navedena gore, a odnose se na autoricu. Usprkos tome, ne mogu se oteti dojmu da je ovo što je napisala u idućem postu hrpa utopističkih baljezgarija. "Rak nije neizlječiv" http://www.youtube.com/watch?v=-ba62Y-PFe4 Kako je ovo usporedivo? Liječenje nekom metodom određene prehrane ili što već je ovdje navedeno; i metodom "snaga volje". Btw, otac mi je umro od raka. Koliko god je želio živjeti, ta želja mu nije nimalo pomogla. A gle čuda - ni svijest o samome sebi također mu nije pomogla.

Žao mi je zbog tvoga oca, i svih ostalih koji su žrtve bilo koje bolesti. Nekoliko prijatelja mi je oboljelo od raka, to me i potkanulo da upoznam tu bolest i pomognem i poznatim i nepoznatim ljudima kako god mogu, od liječenjea, do izbjegavanja oboljenja. Vjerovatno si primjetila da je tih slučajeva sve više i više... vjerovala ili ne, evo odakle potječu današnje najopakije bolesti. http://www.youtube.com/watch?v=HQpeG9YIk9g