Isprva smo krivili sebe, gledali gdje smo mi pogriješili, učinili se paranoičnima, sve dok nismo malo počeli istraživati online i naišli na istu i identičnu priču, prepričanu toliko puta, opomenutu i spomenutu, pa čak i na stranici njihovog vlastitog foruma gdje ih ljudi mole i apeliraju da počnu hraniti životinje, da ih drže u ne-normalnim uvjetima. Naišla sam na svakakve priče, od toga da je jedan uzgajivač reptila po posjetu zagrebačkim centrima utvrdio da nije vidio niti jednog zdravog guštera, da su svi u deformacijama, zanamarivanjima i vjerovatno velikim bolovima, do toga da je jedna djevojka koja radi u samom centru napisala kako se 90 posto ljudi koji rade tamo zapravo gade dirnuti te životinje, a što se malenih agama tiče, da ukoliko ne dođe raditi jedan ili dva dana nađe ih isto onako kako ih je ostavila, bez hrane, sa prljavom vodom, zanemarene, sturene po nekoliko u maleni prostor, kako umiru doslovno. Potom je napisala da je vodila jednog ili dva kod veterinara o svom trošku jer svi ti stručnjaci i pomagači kojima se navodno hvale uopće ne postoje ili ih nije briga. Mi sami kad smo ih nazvali u nadi da će nam dati bilo kakav broj od nekog tko nam može pružiti savjet, smo dobili odgovor da nemaju ničiji kontakt i da mali vjerovatno samo malo duže spava.
Ne mogu vjerovati da ne postoji nikakva inspekcija, nikoga koga bi ovo zanimalo i tko bi učinio nešto, zabranio im držanje tih životinja jer su oni obični trgovci, zainteresirani za novac pod svaku cijenu i onda vam prodaju umiruću životinju, i vi ne možete apsolutno ništa napraviti po pitanju toga, samo vam se srce može slamati kad gledate kako vene i odlazi. Također niti jedan veterinar u Osijeku kojega smo nazvali nije imao pojma ništa o tim životinjama niti ih je uopće htio pogledati. Jedina osoba koja to jest je Dr. Matija Škulac koji nam je uistinu izašao u susret i pokušao ga povratiti antibiotikom i određenim vitaminima. No maleni je svejedno otišao.
Mnogi će reći to je samo gušter, odi van u polje i uzmi si jednog, da možda dramatiziram, ali osjećam veliku nepravdu i gorak okus u ustima da se protiv giganta nikad ništa ne može, a da najviše u svemu tome zapravo pate malena stvorenja kojima su zalijepljene cijene na čelu a trbušćići prazni i nikoga nije briga za to. Hvala svakome kome se dalo čitati moju priču, ako takvoga ima i nadam se da će mu pomoći i da će znati savjetovati druge što se tiče uzimanja ikakve životinje u spomenutoj ustanovi.
R.I.P Ryu 28.05.'11.
Nisam veganka niti vegetarijanka ali mnogi ljudi jesu i to je izbor, ali to je itekako mogući život i čovjek opstaje kao takav bez ikakvog problema. A zašto onda ubijamo sve te životinje? 
Ja nisam uzela ugroženu vrstu, da ih ima još 300 na svijetu i stavila ju u staklenu kutiju da ne vidi svijetlo dana. Prvenstveno bi trebao imati pojma o osnovama držanja takvih stvorova, i s koliko ljubavi, pažnje i brige uopće ulaziš u to, što očigledno nemaš. 
) naravno da sam krivo procijenila-kao i inaće. Dakle, zeko se više nije vratio, ALI ostao je u blizini i u dvorištu si je čak i rupu iskopao i onda sam skužila da zecovi žive u rupama a ne u fensišmensi pink kavezičima iz kojih ih puštamo u "šetnju" po dnevnoj sobi kada je nama zgodno!
što se svinje rađaju da ti nebi bila gladna?!?!
