Majka Osječanina uhićenog u Paragvaju: Pitam se je li moj sin uopće živ

Golem je teret roditeljski; roditelj mora biti roditelj i kad mu je dijete kontra ljudskog razuma…Voljeti dijete i kad ga je teško voljeti. Brinuti se o njemu i kad svi ostali dignu ruke. Roditeljska ljubav i briga premoste nekako i kartu i put od Osijeka do Paragvaja… No, ne vjerujem da će se javiti puno onih koji bi im pomogli, jer dok god postoje roditelji koji nemaju čime liječiti svoju teško bolesnu djecu ili koji nemaju čime nahraniti svoju djecu – majka dilera ne može se nadati velikoj pomoći … Razumljivo, jer važe se što je strašnije i što zaslužuje podršku, a što ne. Uza sve razumijevanje za roditeljsku muku i tugu veliku, za ono čega se svaki roditelj boji najviše na svijetu: krivog puta na kojem se može naći njegovo dijete…
Ova dva dečka nađoše se na totalnoj stranputici. No, vlastitim izborom. Ove odvratne slike izbljuvanih kapsula s drogom za bogataše i celebrity-kretene eliminiraju svaku pomisao da im je bilo podmetnuto, slučajno, ili da su uvučeni. Imaju dvadesetak godina i pred zakonom odgovaraju za svoje postupke. Ništa mama; ništa tata. Oni sami. Prvu važnu životnu lekciju naučit će, nažalost, na vlastitoj koži: nema lakih prečica. Život nije film; prilično je dosadan, težak i spor sa svim onim kreditima, ratama, otplatama, poslovima od osam do četiri…

A, poznavatelji tržišta narkotika koji lajkaju i daju javnu FB i forumsku podršku ovoj opasnoj svinjariji dvaju zelembaća neka razmisle o ovome: postoje sitni i krupni dileri; pametni i glupi dileri; uspješni i neuspješni dileri; dileri koje ne uhvate i dileri koje uhvate. No, zajedničko im je jedno: oni su dileri.

Sharon je napisao/la (Pogledaj post): › A, poznavatelji tržišta narkotika koji lajkaju i daju javnu FB i forumsku podršku ovoj opasnoj svinjariji dvaju zelembaća neka razmisle o ovome: postoje sitni i krupni dileri; pametni i glupi dileri; uspješni i neuspješni dileri; dileri koje ne uhvate i dileri koje uhvate. No, zajedničko im je jedno: oni su dileri.

Pomislio sam da je ovo društvo dotaknilo dno, ali eto ipak se može još dublje...

Ako netko želi neka uplati svoj novac kome i koliko želi, ali mislim da bi nekim obiteljima taj novac bio primarniji, ali svatko odlučuje za sebe kao što su i njih dvojica odlučili otići napraviti to što su napravili. Žalosno je to što oni koji su pošteni, a potrebna im je pomoć je neće nikada dobiti, jer su valjda i preponosni da je traže i što se od kriminalaca stvaraju heroji, toga valjda ima samo kod nas, totalno izvrnute moralne vrijednosti, strašno!
A tko ne bi htio uplatiti novce ovima koji kažu:
"Domagoj Tobler-Mirko i ja ako ginemo ginemo zajedno jer kad su nas uhvatili na rendgenu meni nisu nista nasli i ja nisam htjeo potpisati vjerovatno bi me pustili kuci ali nisam htjeo ostaviti brata u nevolji... Sta god novine i televizija. Pricala nije istina"
Svaka daljnja riječ je suvišna...