Yoanna35 bila sam na testiranju u Coca coli, psihotestiranje je prvi korak, ako ga ne prođeš ništa dalje ne možeš. Nismo svi u takvim stvarima ni snalažljivi ni dobri
Pa u tome i jest bit tog testiranja. Da nismo svi ''snalažljivi'' ni ''dobri''. Ti testovi su obuhvatili testiranje čega točno, inteligencije?
Npr. logika primjene testova inteligencije je vrlo jednostavna - oni su pojedinačno drugi najbolji postojeći prediktori radne uspješnosti. Prvi bi bio ono što ti kažeš, ''da pokažeš kako radiš''. No kako je organiziranje takve selekcije puno složenije, skuplje i dugotrajnije za poslodavca, on ide na drugu, za njega sasvim zadovoljavajuću varijantu; izabire one za koje je (u startu) veća vjerojatnost da će uspješno obavljati posao. Govorim o prosijeku i statistici, a naravno da će na razini pojedinaca uvijek biti onih koji recimo imaju prosječnu inteligenciju, ali su jako motivirani i marljivi, te kao takvi u konačnici puno bolji djelatnici od onih s natprosječnom inteligencijom i minimalnim trudom.
Leteci mungosnemojmo biti naivni student koji je samo običan student ni ne može raditi ništa sl. nego anketiranje,prodajni predstavnik,skladištar za 9kn sat i takve neke poslove..
Siguran sam da u Osijeku postoji preko nekoliko tvrtki koje bi rado uzele studenta na praksu, uz uvjet da uci volontirajuci. No, studenti radije izabiru rad u skladistu, dijeljenje letaka i anketiranje. Razumljivo - novac im je vazniji od referenci.
@Leteći mungos
Složila bih se s tvojim tvrdnjama, no ja bi svugdje gdje si ti stavio riječ ''student'', napisala ''prosječan student'', a to onda nije isto, jer ja ne generaliziram. Naravno da ima studenata kojima ne pada na pamet volontiranje ni rad, no s druge strane ima i onih koji to žele, ali nemaju mogućnosti.
Nemaju studenti svih struka mogućnost naći posao koji bi bio blizak studiju, pa tim i značajna referenca u CV-u. Nemaju ni svi studenti mogućnost volontiranja na onim poslovima koji bi im mogli biti korisne reference, i s druge strane, društvu je puno korisnije da student obavlja ono za što ima kompetencije (npr. iako je istina da bi neka apsolventica medicine mogla jednako dobro slagati papirologiju u nekom uredu kao i netko tko ima srednju ili osnovnu školu, puno je korisnije za društvo da radi ono za što ima kompetencije, osobito kad liječnika svuda manjka, a posla ima kao u priči- ne mislim da će ići liječiti ljude, niti to smije, ali da je u pitanju barem nešto blisko struci).
Osim toga, s obzirom na životni standard i nezaposlenost roditelja tih istih studenata, misliš da je čudno da studenti vrlo rado prihvaćaju i poslove koji možda nisu za navođenje u CV-u, ali pomažu u preživljavanju, jer su se, eto, drznuli obrazovati, iako im zapravo roditelji to ne mogu financijski pokriti? Ne pričam o nikakvoj školarini, jer to lako izbjegneš dobrim ocjenama i kotiranjem na prijemnom (bar se do sad na nekim fakultetima moglo...) već o pokrivanju osnovnih životnih troškova ''u se, na se i poda se''. Meni nije čudno, i nije mi strano, iako zapravo ne možeš naći ni takav posao, koji bi ti donio samo lovu. Ja često zađem u studentski servis, ali nikad ništa ne vidim (anketiranje i slično ne računam...). Često bacim pogled i na oglasnik, ali ni tamo nema ništa. Da, ja bi trenutno radila i nešto što mi ne bi bilo od koristi za CV, sram me bilo, imam sve što mi treba, ali pohlepna sam i samo na novac mislim
Tako i nikako drugačije
A Luki svaka čast, čestitam
Luka Samardžija, diplomirani ekonomist, koji se u potrazi za poslom nakon diplome, poput mnogih naših sugrađana, javljao na natječaje, slao otvorene zamolbe, upisivao u baze podataka nezaposlenih pa čak i išao od vrata do vrata, uspio je pronaći posao u samo tri dana zahvaljujući svojoj dosjetljivosti i susretljivosti ekipe iz Mirakula, izdavača BIZdirekta i organizatora BIZpartya.
Ne mora značiti da je studirao i džabalebario. 
