fear of the dark
Kad se već toliko govori o djeci, mladima i odgoju.......što vi mislite ide li ovaj svijet u dobrom smjeru?
Dosta ljudi čujem da se žali kako je ovo danas katastrofa, ali ne izgleda kao da itko poduzima išta da se to promijeni.....
Istina da su oduvijek mladi za starije generacije katastrofa, ali nekako mi se čini da što dalje sve gore....bili smo i mi grozni, ali ovo danas...
Ovu zabrinutost dijelimo sa - starim Grcima! A svijet još nije propao, iako su mladi "sve gori i gori". Čini se da nije toliko problem u mladima, nego u našem doživljaju.
Mislim da ljudi čim stignu u neke "zrele godine" počinju svoju djecu (i svu djecu) trpati u kontekst vlastitog odrastanja, iako se ono događalo prije 30-tak godina. Dakle u vrijeme kad nije bilo barem 60% stvari koje djeci danas stoje na raspolaganju. Ono što ja gledam kroz odrastanje vlastitog djeteta je kako su ta djeca danas, jednostavno, pametnija nego što je bila moja generacija u toj dobi. Imaju više dostupnih informacija (doduše i onih krivih i pogrešnih, ali to je cijena) o svemu što ih zanima, rodili su se uz računala i naučili već s nekoliko godina uguglati nešto što ih zanima i pronaći to. Pred njima stoji cijeli jedan svijet koji mi nismo mogli zamisliti. Kriteriji pristojnosti se mijenjaju, moramo to priznati. Ono što je danas iskrenost - nekad je važilo za nepristojno. Srušeni su mnogi tabui, javno se priča o stvarima koje su se gurale pod tepih. Ne tvrdim da je sve to skupa uvijek dobro. Mediji su često očajan primjer djeci, no pokušavam odvaditi ono što je dobro. Nepristojnih je bilo i u mojoj generaciji, kao što ih ima i danas. To što djeca danas drugačije razgovaraju s roditeljima nego mi s našima - mene ne zabrinjava, jer primjećujem dosta iskrenosti u takvom odnosu. Prije će roditelju reći sve što ih muči ako imaju s njim otvoren odnos, jer ako im postaviš strogo pravilo da ti ne smije svašta govoriti - neće ti reći ni neke važne stvari koje trebaš znati. A to je pogrešno. Komunikacija s roditeljima (i bakama naročito) danas je puno, puno opuštenija nego što smo je mi imali, pa ma kako bilo šokantno i neprihvatljivo djecu moramo usmjeravati u skladu s vremenom u kojem oni odrastaju. A, zato moramo razumjeti to njihovo vrijeme, a ne nametati im frustraciju kako su neka dobra stara vremena zauvijek izgubljena i kako danas ništa nije dobro. Nije istina. Imaju kvalitetnije odrastanje, s puno više opasnosti ali i mogućnosti. Samo su promjene prebrze jer se za desetak godina već svijet primjetno mijenja. To moramo znati prepoznati. Tu moramo pokazati da smo odrasli i odgovorni.
Da ne bi ispalo krivo sve što rekoh - pljuvanje i šamaranje roditelja u tramvaju i histerija u trgovini na odjelu igračaka je nešto doista odvratno, ali tu roditelji moraju podvući crtu. Oni si ne smiju dozvoliti zabludu da mogu biti lege sa svojom djecom. Roditelj je roditelj i mora to i ostati. Uz jedan otvoren i iskren odnos, a i uz pomoć mjesta gdje se djeca socijaliziraju (vrtići, škole, sport, tečajevi, sekcije) moguće je uspostaviti pravila i odgajati čovjeka.