U tvrtci Cammeo Taxi d.o.o. Osijek, koga zastupa Vladimir Minovski, došao sam na razgovor za posao sredinom srpnja ove godine. Nakon obavljenog razgovora za posao, pozvan sam da dođem odvoziti probnu vožnju iste večeri, odnosno da se vratim u tvrtku u 21,40 sati. Tada sam dobio majicu i upoznat sam s vozačem s kojim sam trebao obaviti probnu vožnju. Dogovoreno je da ću tijekom te noćne smjene (od 22 sata do 6 sati ujutro) dva sata sudjelovati u vožnji kao suvozač, a da ću ostalih šest sati voziti ja, a stariji će me vozač nadgledati. Još mi je na razgovoru rečeno da mi ta prva noć ne će biti plaćena, jer da je to „probna vožnja“ i na taj sam uvjet pristao i uredno obavio vožnju.
Već sljedeći dan radio sam potpuno samostalno i odradio smjenu od 21,40 do 6,40 sati. U srijedu, radio sam od 21,45 do 6,40 sati. Isti sam dan, dakle u četvrtak, dobio 2. smjenu, odnosno radio sam od 13,45 do 22,10 sati. Između dva turnusa od po osam sati vožnje putnika automobilom imao sam manje od sedam sati odmora, što je protivno hrvatskom Zakonu, a u tvrtci je Vladimir Minovski svakodnevno ponavljao prije početka smjene da "ako ima nekoga kome posao nije potreban, ima dovoljno onih koji će raditi po njegovim uvjetima". Tek mi je taj dan, dakle u četvrtak, dano da potpišem Ugovor o radu na određeno vrijeme (na mjesec dana) i tada mi je rečeno da su dotad odrađena tri dana bila „probna“ (sve tri noćne vožnje, koje bi se trebale plaćati za 30% više).
U petak i subotu, radio sam od 13,45 do 22,30 sati, a u nedjelju smjenu od 5,45 do 14,15 sati, dakle ponovno sam između dvije osmosatne vožnje imao razmak od sedam sati. Usto, budući da sam bio radio svakodnevno već tjedan dana pitao sam kad ću imati slobodan dan, na što mi je odgovoreno „možda za dva tjedna“ (premda sam po potpisanom Ugovoru o radu na određeno vrijeme, članak 10., trebao imati jedan slobodan dan u tjednu)! Budući da je odnos poslodavca prema meni osobno kao njegovom radniku, ali i ostalim radnicima bio vrlo podcjenjivački, omalovažavajući, a povremeno i izravno vrijeđajući, toga sam dana na vlastiti zahtjev napisao i potpisao da otkazujem Ugovor o radu na određeno vrijeme bez odrađenog otkaznog roka. Razlog tomu bio je prvenstveno iz straha za vlastitu te sigurnost ostalih sudionika u prometu budući da sam smatrao da tako premoren više jednostavno ne mogu dovoljno koncentrirano pratiti promet ni voziti, iako nisam nijednom tijekom tih tjedan dana prekršio prometna pravila ili ugrozio sigurnost sudionika u prometu.
Sljedeći dan ujutro uredno sam vratio zaduženu odjeću i došao po svoje dokumente. Na upit o plaći voditelj (odnosno poslovođa) Klaudio Klajn mi je rekao da bih ja "trebao njima platiti 500 kuna što su me oni obučavali"! Međutim, nije mi ni on niti Vladimir Minovski rekao za što sam ja to „obučen“ i što bih konkretno trebao platiti, jer sam izuzev vožnje koju sam obavljao prvoga dana s „vozačem-mentorom“ sve ostale dane vozio odnosno obavljao posao taksista potpuno samostalno (vozio automobil, izdavao račune putnicima za izvršeni prijevoz, putnicima otvarao vrata i nosio te smještao prtljagu, bavio obračune nakon odrađene smjene, prao automobil prije i nakon vožnje itd.). Nakon što sam mu to argumentirao, rekao mi je da dođem poslije 15. kolovoza i da ću tada na ruke dobiti novac za to što sam odvozio. Istoga dana mi je i Vladimir Minovski rekao da ću biti plaćen za odrađena četiri dana (iako sam radio tjedan dana, odnosno šest dana, ako isključimo prvi dan, za koji mi je unaprijed rečeno da mi ne će biti plaćen).
Relativno dugo (barem mi se tako činilo tijekom rada) sam trpio takav odnos krajnje disciplinirano isključivo iz razloga što mi se svidio rad s ljudima (putnicima), s kojima nisam imao niti jedan jedini incident ili problem, unatoč tome što sam po smjeni obavljao prosječno oko dvadeset i pet vožnji. Kasnije sam čuo od vozača koji su ostali raditi da su neki od navedenih putnika izričito tražili mene da ih vozim, pa vjerujem da utemeljeno mogu tvrditi kako sam posao obavljao profesionalno i odgovorno te da od poslodavca nisam zaslužio odnos kakav je on imao prema meni (ali i ostalim radnicima). Moram priznati da sam bio zadovoljan i napojnicama putnika, ali i u tome me segmentu radnoga odnosa poslodavac iskorištavao. Naime, prvih četiri dana nisam posebno bilježio sve vožnje koje sam obavljao nego sam samo uključivao taksimetar i putnicima izdavao račune, ne želeći gubiti vrijeme na posebno, ručno bilježenje u vlastitu bilježnicu te (tada još) ne sumnjajući u pošten radni odnos. Problem se pojavio nakon što bih na kraju smjene pravio obračun i predavao zarađeni novac, te je službenica kojoj bih novac predavao redovito imala različitu računicu od one koju bi napravio taksimetar. Nakon što sam to počeo bilježiti, taj je problem ipak donekle otklonjen, odnosno razlike su na kraju smjene otada bile u „svega“ desetak kuna, naravno na moju štetu.
Usto, kao što sam ranije naveo, vidljivo je da sam u tjedan dana odradio više od 60 sati, a po Ugovoru o radu na određeno vrijeme, članak 6., potpisao sam da ću raditi 40 sati tjedno te da će mi prekovremeni rad biti plaćen 50% više (članak 13. istoga Ugovora). Napominjem da sam svakoga dana, kao i svi ostali vozači, prije početka svoje smjene i nakon njezina završetka proveo petnaestak minuta perući i usisavajući automobil, a što ranije ni u razgovoru ni u Ugovoru o radu na određeno vrijeme nije bilo spomenuto, a što sam uredno obavljao.
Sredinom kolovoza došao sam u tvrtku Cammeo i razgovarao s voditeljem koji je, iznenađen što me vidi, priupitao što trebam i nakon što sam rekao da sam došao po plaću, rekao mi je da će mi biti plaćeno samo tri dana, jer da je probni prvi dan vožnje (sa starijim vozačem) te tri sljedeća dana. Dana 16. kolovoza nisam dobio ni jednu jedinu kunu za obavljeni posao, a u potpisanome Ugovoru o radu na određeno vrijeme, članak 13., stoji da je „poslodavac dužan isplatiti plaću najkasnije do 15. datuma u mjesecu za rad izvršen u prethodnom mjesecu“. Nakon što sam došao sljedeći dan (17. kolovoza), voditelj Klaudio Klajn mi je rekao da mi neće platiti ništa, a isto mi je potvrdio i vlasnik Vladimir Minovski koji mi se samo nasmijao kada sam ga pitao za plaću i rekao mi je da sam „slobodan“, jer da je on sa mnom „završio“.
Osobno sam doslovno imao sreće budući da nijednom nisam sankcioniran u vidu oduzimanja određenog postotka s plaće, a takva su se sankcioniranja obavljala i još uvijek se obavljaju svakodnevno te se vozači oštro kažnjavaju i za najmanju pogrešku. Primjerice, za „kašnjenje“ na posao odnosno za nedolazak najmanje 15 minuta prije početka smjene vozači se beziznimno kažnjavaju od 10-30% s mjesečne plaće, za neotvaranje vrata putnicima također od 10 do 30% s mjesečne plaće, za pogrešan unos u taksimetar najmanje 30% s mjesečne plaće, za razgovor sa „starim“ osječkim taksistima („konkurencijom“) otkaz na licu mjesta i slično. Naravno, i za najmanja oštećenja automobila troškove snosi sam vozač.
Možda je znakovito spomenuti i to da je tvrtka Cammeo taxi d.o.o. Osijek dosada od početka poslovanja u Osijeku (od travnja 2010. godine) promijenila nekoliko desetaka taksista. Uzevši u obzir da su svi oni bili prisiljeni besplatno odraditi nekoliko dana te nakon kratkog vremena u pravilu sami davali otkaze, jasno je na koji način ta tvrtka održava nisku cijenu svojih usluga. Ta je cijena, 13 kuna za pet kilometara, nesumnjivo prihvatljiva putnicima, ali je bez ikakve dvojbe nemoralno fizički i psihički iskorištavati i maltretirati vozače kako bi se održala takva cijena i kvaliteta usluge koja je, i po mom sudu, na vrlo visokoj razini. Postoje naznake da će cijena usluge od jeseni porasti na 20 kuna, a ostaje samo nadati se da će se odnos poslodavca i voditelja prema vozačima poboljšati te da će oni biti pošteno plaćeni za svoj rad. Koji oni i više nego pošteno i hvalevrijedno obavljaju.
Ovaj je tekst poslan I. Policijskoj postaji Osijek, Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Hrvatskoj Radio Televiziji, Glasu Slavonije te Internetskom portalu Osijek031. Odgovorno tvrdim da je sve napisano u ovome tekstu istina (da ovaj tekst napišem zamolilo me i nekoliko bivših te trenutačnih zaposlenika Cammeo taxija d.o.o. Osijek), a molim da istinitost navedenoga provjere nadležne institucije. Subjekte kojima je ovaj tekst poslan molim za anonimnost (na način da se javno ne objave konkretni datumi kada sam radio; odnos poslodavca prema svim je vozačima u pravilu isti, a policija i inspekcija ionako jednostavno inspekcijom mogu utvrditi moj identitet) budući da se opravdano bojim bivšega poslodavca.
S poštovanjem,
bivši vozač taksija
