Život između života
Društvo, politika
Re: Život između života
RakijasAjmo narode da vidimo koliko ste u ovome jaki. Vidim da ste skoro svi popadali na astralnoj projekciji. Ne skoro, nego svi. Doslovce! Znam da je teško malo pomučiti svoju pozadinu da bi se nešto uspjelo. Pa i sam sam to prošao. I ne zamjeravam vam. Zapravo cilj svega je da shvatimo tko smo, odakle dolazimo i kuda idemo. Ja napokon znam istinu o sebi, a da li ćete i vi saznati? to ovisi samo o VAMA! Pucajte.
Mama i Tata su me napravila da budem sveprisutno ljudsko biće, vjera mi je dala nastojanje da budem čovjek što bolje mogu usprkos mojim greškama koje svakodnevno činim, trudit ću se to i biti...
Sve ostalo je manje važno....
It's time to sleep
RakijasKoliko imaš osoba koja su izišla iz sirotišta ne znajući tko im je ni mama ni tata i pogotovo nisu odgajani u prisustvu nikakve vjere, a izvrsne su osobe. Oprosti ako te to vrijeđa, ali to je istina.
Nevrijeđa me, zašto bi? Ja sam tog svjestan, samo sam se izjasnio za sebe.

exHOP3on
ja znam samo da je sveukupna inteligencija ljudi uvijek ista
Tu se nikako ne bih sa tobom složio. Inteligencija ovisi o nama samima, tj. o tome kakvi zapravo jesmo i kakav smo život odlučili da prođemo s time da smo unaprijed znali gdje, kako, s kim i na koji način ćemo živjeti.
The end

Rakijas
Inteligencija ovisi o nama samima, tj. o tome kakvi zapravo jesmo i kakav smo život odlučili da prođemo s time da smo unaprijed znali gdje, kako, s kim i na koji način ćemo živjeti.
tko smo bili dok smo odlučivali kakav život želimo?
ako smo unaprijed sve znali, a sada ne znamo, jesmo li i dalje ista svijest - ako nismo, što nas definira, ako ne svijest - ako jesmo, zašto sad ne znamo što smo prije znali, kako nam to pomaže?
ako smo mogli birati, posoji ogroman raspon pojedinih ljudskih priča koje smo mogli izabrati; zašto baš ovo koje jesmo?
DonQuijote
Rakijas
Inteligencija ovisi o nama samima, tj. o tome kakvi zapravo jesmo i kakav smo život odlučili da prođemo s time da smo unaprijed znali gdje, kako, s kim i na koji način ćemo živjeti.
tko smo bili dok smo odlučivali kakav život želimo?
ako smo unaprijed sve znali, a sada ne znamo, jesmo li i dalje ista svijest - ako nismo, što nas definira, ako ne svijest - ako jesmo, zašto sad ne znamo što smo prije znali, kako nam to pomaže?
ako smo mogli birati, posoji ogroman raspon pojedinih ljudskih priča koje smo mogli izabrati; zašto baš ovo koje jesmo?
Rakijas
Ne radi se se o velikom vijeću nego sami biramo tko ćemo biti, na kojem planetu ćemo biti i koja rasa ćemo biti. Naravno i spol. Zemlja je jedan od najtežih planeta gdje se može skupiti najviše iskustava. Kada smo osjetili da bi smo mogli ponovo proći još jedan životni ciklus, dano nam je da izaberemo planet i rasu. Nakon našeg izbora dobivamo mogućnost izbora spola te rase i moguća iskustva. Dobivamo i uvid u buduće događaje i još uvijek možemo odustati od tog lika ukoliko ga ne želimo. Znači da imamo izbor do samog kraja. Nakon toga obećajemo svom vodiću da u taj život nećemo nositi nikakvo sjećanje da bi uspjeli steći nova iskustva i da protekla iskustva ne bi mogla utjecati na stvaranje novih iskustava. U ljudskom obliku duša nastanjuje tijelo tek nakon trećeg mjeseca trudnoće, a neke ulaze čak do samog procesa rođenja. Bez obzira u kojem trenu ušli, samim činom rođenja blokira nam se sjećanje na sve proteklo.
s obzirom da nisam dobio odgovor (uopće, a kamoli smisleni) ni na jedno postavljeno pitanje, usuđujem se reći da lupetaš.
Dok smo odlučivali, bili smo duše, tj. energetska bića s određenim znanjem i iskustvom te raznim sposobnostima koje smo stekli kroz (kako tko) eone postojanja.
I dalje smo ista svijest, tj. bića, a pomaže nam pošto se ne sjećamo da kroz instikte i protekle usavršenosti koje su utkane u nas da prolazimo nova iskustva jer kada bi došli sa svim saznanjima o svemu ne bi postojao razlog da me bilo šta pitaš, nego bi bio neki pustinjak koji ne bi izlazio iz stanja meditacije.
To smo tko jesmo jer nitko od nas nije najvažniji. Svi smo jednako važni. Zato je netko nešto izabrao, a nama je dano da izaberemo između nekoliko likova kroz koje ćemo proći određena iskustva za koja mi smatramo da nam nedostaju u tom trenu.
Rakijas
Bez obzira u kojem trenu ušli, samim činom rođenja blokira nam se sjećanje na sve proteklo.
znači da nama ne treba mozak jer sve znamo u obliku duha, tj. ne treba nam fizičko... idem izvadit mozak da mi ne blokira duh pa ti javim odgovore
a da, zašt ti to znaš ak ti mozak to znanje blokira??? es ti uspio hakirat to, izgleda da ta zaštita baš ne šljaka...
život nije RPG da ti možeš birat kak ćeš živjet, al ipak se slažem da su ljudi ovdje da žive u skladu sa prirodom a ne da ju kidaju i razjebu, no i ja kidam jer sam samo jebenih 0.000000000015% čovječanstva, nemam utjecaja baš

RakijasLega sorry, nije baš lijepo omalovažavat ovako indiskretno osobe koje ni ne poznaješSorry stari što nisi na toj razini da shvatiš što sam napisao pa ću ti malo bolje pojasniti.
P.S. Ono o ovci nije bilo vrijeđanje.
Rakijas
A za barbarina (bar takvu sliku ima)
monk, ne barbarin (D3 3Q 2010.), al izvuko si se dobrim odgovorom (ovaj put ne zahebavam), mozak imamo da upravljamo fizičkim tijelom.
znači ti se furaš na reinkarnaciju i to ne onu budističku nego svemirsku... aj ti to pojasni malo opširnije i bolje, napiši neki esej, ovak si to sve objasnio ko one fore na netu kako zaradit pare "brzo i sigurno" sa samo 15 dolara ulaganja...
mislim, čitao sam ono o astralnoj projekciji što si ti pisao a i na netu i par knjiga i gledao sam "Na rubu znanosti"(rijetko propustim) kad su pričali o lucidnim snovima i da zapravo mi putujemo između različitih sfera u tim snovima i to sve (ne da mi se mislit ovak rano)...
to mi ima smisla ali znam da većina ljudi koji su pogledali i divili se tome 3 minute nakon završetka se ni ne sjećaju o čemu je tu bilo riječi.
ja sam bio pokušao prakticirat solarnu jogu i uspio sam jedno tjedan dana "zurit" u sunce, osjećao sam pozitivne promjene u sebi ali i okolini (pogotovo kad vidim tu plamteću kugletinu kak se "diže" iz obzorja imam osjećaj da ju vidim, zatvorenih očiju, kako prolazi kroz mene i puni me energijom) al onda je naišlo par oblačnih kišnih dana i ugasilo mi to, sad čekam sunčane dane pa ću probat bar 2-3 mjeseca.
nego da se vratim na temu, dakle da li si ti došao do tog saznanja da smo svi duše koje biraju oće bit zemljan ili neko drugi u svemiru ili ti to po nekim pričama drugih ljudi koji su to opisivali??
exHOP3onsad sam se sjetio Tesle, što je rekao da prima slike iz svemira i po tome "izumljuje", možda je on to isto doživio onda kad je pao pri pokušaju leta, neku višu svijest o postojanju.
Zaboravio si na kraju posta napisati, a sada bih molio broj vaše kreditne kartice.
Monk, većinu toga sam saznao izlazeći iz tijela. Nakon toga kada nisam mogao razumijeti jer je puno više i jače nego sam mogao zamisliti, tražio sam pomoć. Rečeno mi je da objašnjenje već postoji u zapisanom obliku i da ću biti naveden. Javi mi se direktno pa da ti to pošaljem jer koliko vidim jedino ti imaš veće šanse da puno više napreduješ.
Rakijas
Jedan primjer za tebe: 2003 na Novu Godinu nešto poslije 1 sat ujutro umrla mi je žena na rukama i to u bolnici jer joj nisu mogli pomoći.
hm... ovo sad ne želim da zvuči bolesno, moja sućut, znam kak je izgubit nekog bliskog no dakle... u tom grmu leži zec, moja baka isto tako pokopala dva sina i muža(ajd on je bio star relativno) i sad je u vjeri, u Crkvi pronašla utjehu i mir da nastavi sa životom. moja majka je u meni i bratu našla tu višu svijest postojanja, tj. razlog za život i sreću nakon što je moj otac umro (imala je 33 godine, mlada udovica)... ali ono što si chucku napisao nije baš pohvalno jer znači da čovjek koji nije nikad pao na samo dno neće nikad znat ustat kako treba i bit će slijep... makar bi se tu i jednim dijelom mogao složiti jer najbolje promjene u čovječanstvu su bile posljedice ratova...
malo ti skromnost nije vrlina, mislim, u redu je to tvoje stečeno znanje ali hajde ti meni objasni da li manje vrijedi onaj čovjek bez škole osim životne koji radi na baušteli, ima kuću svojim rukama napravljenu, djecu koju uči da pošten rad donosi pošten život i ne tjera ih da uče nego ih pušta da biraju vlastiti život (koji završi kao njegov). ovo je primjer iz mog susjedstva, prava radnička klasa, ali imaju sretan život i ništa im ne fali. čak se nikad nisu ni svađali.
i hvala na komplimentu al ja to još uvijek samo teoretski sve proučavam i čitam o tome, kad budem osjetio trenutak da mogu napredovat i praktično onda ću se razvijat u tom smjeru.
chaknoris
Ne sviđa mi se to što stvari koje nisu ni malo bezopasne niti na nivou lagodne zabave upravo tako predstavljaš ljudima. I ne nudiš potpunu sliku toga.
e ovo si dobro rekao...
neke religije se bave takvim stvarima tisućama godina i ko zna kakvim još koje skrivaju od onih koji to psihički ne mogu podnijeti jer dobiti znanje znači više razmišljanja a ako netko nije dobro pripremljen može završit kontraproduktivno tome.
Chak, ja sam sa šesnaet počeo sa vježbama atralne projekcije. Pošto sam znao samo za neke rituale, moji me skoro proglasili vještcem i skroz mi spominjali psihijatriju dok nisam naišao na neke druge stvari. I treba da se boriš i napreduješ, jer ako staneš i predaš se, za par godina ćeš lupati glavom o zid da si te neke stvari mogao davno riješiti. Što se opasnosti tiče, pa ona zapravo ni ne postoji. Postoji jedino blokada u nama samima da vidimo sve onako kako zaista je. Znam i ja neke koji su prolupali želeći nešta postići dokazivanjima, no svi oni imaju jedan te isti problem. Zaboravili su da još uvijek žive i da se nalaze u društvu opijenom zavidnosti i pohlepom. Iz toga im se počela rađati paranoja prema svemu i tu su počeli pucati jer što više su se trudili, to su više bili udaljavani kao jadnici koji žive u iluziji. Ja idem drukčijim pristupom. Mene ti savršeno zaboli tko šta misli o meni, ali ako mogu nekako pomoći nekome svojim znanjem, onda ću naći i način da mu ili joj dokažem. Što će poslije oni s time, to je njihova stvar, ali kada naučiš djete hodati i pričati, osjećaš da si ipak nešto uspio napraviti u životu iako to dijete zaboravi i nije toga svjesno tko ga je naučio i ne daje nikakvu zahvalnost za to. Meni je dovoljno da vidim to dijete kako gladno trči prema novim spoznajama.
Rakijas
No ima jedna bitna stvar! Kako ćeš ustati ako ne padneš i koliko što boli ako ne osjetiš.
tako da ako te odgoje da suosjećaš i živiš u duhu tolerancije, ljubavi i učenja iz tuđih iskustava ne moraš sam to iskusit
znam da ima razlike u tome, ali ja sam puno toga naučio iz tuđih iskustava i znam čeg se trebam pazit, evo da mi dosta prijatelja nije napumpalo žensku ja ne bi znao koliko je velika šansa da se i meni dogodi ako ne pazim, da mi se lega nije razbio autom pijan ko deva ja bi vjerojatno i sam sjeo pijan u auto, da mi ujak nije završio u zatvoru jer je pijan primjenio borilačke vještine na nekom čovjeku ja ne bi znao da nasilje stvara velike posljedice na život... mogu nastavit, imam još o skoro svemu, nisam naučio iz vlastitih iskustava al znam koje stvari trebam izbjegavat da bi imao pravi mir i čisto srce bez kajanja. iz vlastitih sam naučio ustat, al iz tuđih sam naučio kako da ne padnem.
Rakijas
Monk, javi mi se mailom na ________ pa ću ti poslati nešto nakon čega skoro da i nećeš imati pitanja, nego samo odgovore.
savjet: ak ne želiš spamove obriši taj bio di ti je mail il će ti bit krcato svime...
ok, javim se...
dakle, @Rakijas, ja sam ti, za razliku od većine vas koji ste nešto o tome rekli, o danoj temi potpuno neuka. NE ZNAM nšta, no OSJEĆAM da ima nešto više...
da se razumijemo, ČULA sam ja za pojmove kojima se ovdje barata, no NAMJERNO se nisam interesirala dalje od toga...
bila sam i tik do smrti i vidjela "film" pred očima i sahranila sam čovjeka za kojeg sam se trebala udati kad sam bila jako mlada., i osjećam i znam da ima tu nešto više...daleko više od onoga što možemo dokučiti živeći svojim "uobičajenim" životom.
no, ja NE ŽELIM kopati po tome, ja NE ŽELIM znati, smatram da je u NEZNANJU, a ne u znanju spas...mene znanje opterećuje...ono što ne znam , ne može me povrijediti...
kriviš li me?misliš li da sam mala?jadna?
moj je svjestan izbor ne znati ništa o tome, makar me i zanima...
možda imaš pravo, možda nisam još na tom stupnju, ali nisam sigurna želim li biti...
vidiš, ono što sam ja naučila iz smrti čovjeka kojeg sam voljela više od sebe (a inače smatram da čovjek prvenstveno sebe voli najviše, koji paradoks, zar ne? ) je da trebam biti TU i SADA.
inače sam osoba koja jako izražava svoje osjećaje i verbalno i pokazujući ih i jednaku težinu pridajem i riječima i djelima...uglavnom, moje posljednje riječi kad sam ga zadnji puta vidjela bile su "čujemo se kasnije", a ne "volim te". Ja, koja sam mu 300 puta dnevno rekla da ga volim, tada nisam...
e, vidiš. ono što sam ja naučila je da trebam sada i tu biti što više za one koje volim, do kojih mi je stalo..ne otići, u svađi, a ne reći da mi je ža; ne pomoći, misleći da ću pomoći sutra; ne mariti, misleći da ću mariti sutra...
e, pa , možda taj sutra u ovom životu za nekoga od nas ne postoji...
možda je sve što imamo sada i tu...i ono što ja nastojim biti (naravno da ne uspijevam u tome stalno, ali trudim se ) je biti što bolja i što korisnija ljudima oko sebe, sada, kada i ako im je to potrebno...
možda jednom poželim zagrebati po tome o čemu ti pričaš. ali za sada ne želim...to je moj izbor...ako budem htjela, možda se čak i tebi javim...
i da, Exić...i ovo su stvari zbog kojih si mi drag
mlad si, a ipak kontaš
na mudar i praktičan način
Ne mislim sada samo na to što sam rekla o čovjeku kojeg sam voljela ( i naravno, i sada, nakon 10 godina ga još uvijek volim, i naravno da nisam preboljela, ne zavaravam se ), nego mislim na sve u kompletu. Na život koji živimo i što ima oko njega, uz njega, prije njega, poslije njega...ne zanimaju me paralelni svjetovi, budući i prošli životi, niti bilo što drugo. Zapravo, nije točno reći da me ne zanimaju, ali ne želim znati. Sa što manje informacija i saznanja baratam, to mi je bolje.
Da, navjerovatnije je stvar u tome da nisam spremna za sve to, ali, ako nisam, mislim da se onda ni ne trebam upuštati u sve to, zar ne?
bar za sada
Jesam li emocionalno neinteligantan ili što?
MacaPapucharica
i da, Exić...i ovo su stvari zbog kojih si mi drag![]()
mlad si, a ipak kontaš![]()
na mudar i praktičan način![]()
ma ja se samo znam pravit da kontam
@rakijaš, hvala na knjigama, počeo sam ovu Putovanje duša i unatoč fobiji što ima 312 stranica zanimljiva mi je već od prve, potrudit ću se pročitat, ak niš drugo proširit će mi pogled o svijetu
Rakijas
Ma jok. Sasvim si OK. Tu ti se radi o svima nama što se s nama zapravo dešava od smrti do rođenja.
Aha, sori, zalutao sam u topic očito...
exHOP3onMacaPapucharica
i da, Exić...i ovo su stvari zbog kojih si mi drag![]()
mlad si, a ipak kontaš![]()
na mudar i praktičan način![]()
ma ja se samo znam pravit da kontam![]()
@rakijaš, hvala na knjigama, počeo sam ovu Putovanje duša i unatoč fobiji što ima 312 stranica zanimljiva mi je već od prve, potrudit ću se pročitat, ak niš drugo proširit će mi pogled o svijetu
ajde, ajde, Exić, znamo se
a, što se tiče knjiga, eto mogu onda i od tebe posuditi, ako poželim
Re: Život između života
Slažem se s većinom napisanog (osim onih dijelova u kojima su prisutne međusobne provokacije-jer mislim da bi rast svjesnosti trebao biti povezan sa smanjenjem ega, a ne obrnuto!), ali se pitam sljedeće: kako je moguće doći do saznanja o tome što se događa između života?
Piše li u knjigama o tome?
A tko ih piše ako nam je, zbog potrebe RASTA i NAPREDOVANJA, obrisano sjećanje na bivše živote? Dakle, sjećanjem na te živote (ili razdoblja između), smanjujemo si šansu da ispunimo ono što smo si sami zadali...ili...?
Ovo je moje uvodno pitanje
RakijasAko smo, kao što kažeš, svi jednako vrijedni bez obzira na rasu, klasu i ostalo navedeno onda podjele na 'višu' i 'nižu' klasu ne bi trebalo biti, a kao što vidim iz druge rečenice, očito ne misliš tako, znači da ljudi iz 'visoke' klase nisu sposobni pošteno živjeti i raditi?
Monk, svi smo mi jednako vrijedni bez obzira na rasu, klasu, svijest ili spol. Osobno više cijenim ljude iz niže klase koji pošteno žive i rade.

Poga
kako je moguće doći do saznanja o tome što se događa između života?
Piše li u knjigama o tome?
A tko ih piše ako nam je, zbog potrebe RASTA i NAPREDOVANJA, obrisano sjećanje na bivše živote? Dakle, sjećanjem na te živote (ili razdoblja između), smanjujemo si šansu da ispunimo ono što smo si sami zadali...ili...?
Ovo je moje uvodno pitanje![]()
dobro pitanje i nakon čitanja prve knjige ti mogu već i ja odgovorit, ak šta pofali nek rakijaš doda...
te knjige koje mi je on dao je napisao jedan psiholog koji je u početku karijere samo rekreativno proučavao svijest čovjeka nakon smrti, nakon 30 godina iskustva u radu s ljudima koje je pod hipnozom odvodio u prošle živote je odlučio napisat knjige u kojima su zapisi s tih seansi. taj lik je sam rekao da je tek u zadnjih deset godina rada uspio usavršit tu tehniku micanja blokade sjećanja starih života i onog između njih te je sve svoje "subjekte" morao usmjeravat(ne u smilsu manipulacije nego pitanjima poput, hajmo se maknit odatle i idemo dalje, opišite što vidite) jer se često događalo da pod hipnozom nešto omete "putnika", sjećanje na stare smrti ili susret sa starim prijateljima nakon smrti.
e sad ovo zadnje pitanje, pa vjerojatno su ti ljudi koji su došli do sjećanja starih života kao duše odabrali taj život baš zbog tog jer su znali da će živjet život s time, i to je dobro iskustvo i napredovanje zar ne
kada duše biraju život dobiju uvid u SVE što će se dogodit ali moraju živjet da bi stekli iskustvo iz prvog lica...
exHOP3on
koje je pod hipnozom odvodio u prošle živote
piše li što o tome da je kasnije išao provjeravati navodne izjave tih ljudi tko su bili i što su radili te da li postoje pisani tragovi o njima?jednom sam negdje čitao da hipnotizirani ljudi često svoje prijašnje živote izvlače iz nekih filmova ili knjiga pa ih proturaju kao svoje.
@Rakijas - što si ti bio u prošlim životima?