Nezadovoljni seljaci iz cijele Hrvatske stižu u Zagreb [Vijesti OSTV-a]
Nezadovoljni stanjem u stočarstvu, ratarstvu i mljekarstvu, seljaci iz cijele Hrvatske danas su traktorima došli u Zagreb. Prosvjeduju pred Ministarstvom poljoprivrede. Iz Đakova je jutros krenulo 30-ak seljaka koji nezadovoljni stanjem u poljoprivredi zahtjevaju višu otkupnu cijenu mlijeka, odnosno državnu subvenciju u iznosu kunu i 60 lipa po litri te zaštitnu cijenu pšenice u iznosu kunu i 20 lipa. Seljaci najavljuju prosvjedne vožnje i tijekom sutrašnjeg dana, a spremni su, kažu, ostati u Zagrebu sve dok se ne ostvari otprije dogovoreno.
- završen referendum zaposlenih u javnim službama
- Udruženja stanara Osijeka i Pečuha potpisala Sporazum
- na blagdan sv. Antuna Crveni križ organizira akciju dobrovoljnog darivanja krvi
- i sutra sunčano i vrlo toplo
učimo o demokraciji od seljaka. isti ovakvi prosvjedi su normalna pojava u zemljama EU i relevantno sredstvo za ostvarivanje svojih ciljeva. ako uspiju u naumu od njih bi trebali učiti naši vrli sindikalni vođe, ali i studenti te raznorazni aktivisti koji nisu u stanju organizirati nijedan prosvjed na koji će se odazvati više od pet ljudi.
to moji seljaci, samo naprijed i ne dajte da vas vladajući preveslaju kao naše vrle (in)telektualce.
učimo o demokraciji od seljaka. isti ovakvi prosvjedi su normalna pojava u zemljama EU i relevantno sredstvo za ostvarivanje svojih ciljeva. ako uspiju u naumu od njih bi trebali učiti naši vrli sindikalni vođe, ali i studenti te raznorazni aktivisti koji nisu u stanju organizirati nijedan prosvjed na koji će se odazvati više od pet ljudi.
to moji seljaci, samo naprijed i ne dajte da vas vladajući preveslaju kao naše vrle (in)telektualce.
Dok jedna interesna skupina pokušava rješavati probleme na ovaj način, mi se svi ostali držimo po strani, što je u stvari sramotno. Uvijek se čuje spika "što bi htjeli nastavnici, seljaci, studenti, sindikati..." Bilo bi zanimljivo iznijeti podatak koliko je npr. roditelja pružilo podršku studentima, a to se tiće svih nas, isto kao i problemi seljaka. Živimo u "demokraciji" 19 godina, a mentalitet nam je ostao socijalistički. Dok god se budemo držali po strani i puštali da ovi i oni sami rješavaju svoje probleme, u ovoj državi neće biti bolje. Jer zašto bi vlada išta mijenjala kada je to samo par stotina ili par tisuća nezadovoljnih, neka se ispušu... proći će ih.
Sindikati su posebna priča... Sindikalni povjerenici imaju tolike plaće, čak i oni na nižim razinama, pa tako u mojoj firmi sindikalini povjerenik ima tri puta veću plaću od radnika. Zašto bi se onda borili za prava radnika, kada je lakše podilaziti poslodavcima, jer kada im istekne mandat ipak se moraju vratiti na svoja radna mjesta.
Meni je zanimljiv stav predsjednika seljačkog saveza (ili kako se točno zovu) Mavrovića... Kome je on predsjednik i koga on zastupa? S jedne strane vidim masu ogorčenih seljaka koji su se zaputili u ZG, a s druge strane im predsjednik govori kako nemaju pravo?! Ovo što govori ostalo je na razini osobnog stava iza kojeg očito nitko iz udruge ne stoji... Nek razmisli malo koliko je u pravu. Trebao je stati iza njih, pogotovo što on kao bivša sportska zvijezda ima određenu "težinu" u javnosti. Ovo je bila prilika da progura neke svoje zamisli i okupi seljake oko sebe (imaju negdje oko 28765 udruga u cijeloj zemlji, a sve posvađane) jer ima potencijala - neke stvari dobro zastupa (kako sami mogu proizvesti više novca?) i vidim da ima viziju, samo u ovom trenutku je trebao bolje iskomunicirati svoje zamisli. Jer ovako - tko će stati iza njih i iskoristiti nezadovoljstvo? "Regionalisti" - najvjerojatnije i kupiti poene za sebe, opet bez puno truda. Ovo im je došlo ko kec na jedanaest...
Ovo je bila prilika da progura neke svoje zamisli i okupi seljake oko sebe (imaju negdje oko 28765 udruga u cijeloj zemlji, a sve posvađane) jer ima potencijala
Vi HSP-ovci ste zadnji koji bi trebali išta pričati o udrugama i svađanjima između njih, jer je upravo HDZ, vaš najvjerniji koalicijski partner kojem ste se tako divno ulizali svuda i bez kojeg vaše stranke nebi više bilo uspio u naumu razjedinjavanja tih udruga.
Drugim riječima, ono o čemu se prije izbora pričalo sada je dobilo definitivnu potvrdu:
HDZ je HSP-ova vreća za udaranje. A vaš šef ima osobne interese za to, on će sebe namiriti, za stranku ga ionako nije briga.
Ja od ovoga nemam niti najmanju namjeru praviti političko pitanje, pa ne znam čemu ovakva reakcija "nepokoreni". Samo sam htjela ukazati na to da javnost u pravilu nikada aktivno ne podrži ovakve akcije i da bi se to trebalo promijeniti ako želimo nešto postići. Ne zaboravi da seljaka ima u svim strankama i da ovo nije bio nikakav politički prosvjed.
Re: Nezadovoljni seljaci iz cijele Hrvatske stižu u Zagreb [Vijesti OSTV-a]
Bilo je neupitno, samo se čekalo da dođe do grla. Nešto slično su biskupi rekli nedavno, van konteksta koristim sliku bljuvotine:"Kad moraš, tj. znaš da ćeš morati kad tad, jer ti je neopisivo muka, onda bolje prst u usta, pa da to odmah riješimo, nego odgađati neizbježno. Svejedno će te nazvati bulimičarkom".
Zavadi pa vladaj! To je maksima na ovim prostorima, kojom se politika koristi već stoljećima da bi koristila ovaj bogati kraj. Ne slažem se kad netko kaže da nismo više bogati, jer sam upamtio da je čovjek bogat kad ima nešto što drugi žele. A činjenica je da mi sami sa sobom moramo riješiti što želimo od poljoprivrede.
Običan, ili mali čovjek, kako ga nazivaju "veći" ljudi mora jesti. Ljetovanje će provesti u garaži, a ne na nekom resortu sa pet zvjezdica u koje se već godinama ulažu milijuni proračunskih novaca. Najednom nema bogatih gostiju, neće nitko u pet zvjezdica, već traže jeftini smještaj kod privatnika. I oni moraju jesti. Možeš se frizirati svaki tjedan, ali moraš jesti svaki dan, nekoliko puta. Odreći se teretane, salona za uljepšavanje, svih onih stvari na koje nismo imali pravo u komunizmu, očito ćemo morati, pa i automobila, stanova i sveg onog na kredit što će nam uzeti banka, samo ljudi, opet moraš jesti.
Čudi me stoga što među strateškim prioritetima naše politike nema ni p od poljoprivrede. Svi se sa svojim kumovima bacili u poduzetnike, među kojima najbolje zna onaj koji na vrijeme dobije informaciju, što i kako i kada kupiti za male novce, i prodati za što veće. Podvlačim prodati, jer nitko niti ne sanja o nekoj proizvodnji, ti su rijetki i od onih prvih proglašeni budalama. Tako je već godinama. U tom krugu našlo se i nekoliko seljaka i seljačkih vođa, koji su htjeli biti nešto što naš seljak sanja još od davnina: austrijski seljak. Nije doduše uspjelo zlim austro ugarima porobiti nas oružjem, već kreditima. Tako naš seljak postaje gospodin, europski seljak.
Tržište je veliko sranje, oprostite na izrazu. Kad vam netko kaže da je slobodno, onda je okorjeli i najveći lažov koji postoji. Nema, NEMA slobodnog tržišta. Kao i u svemu, borba je to jakih i slabijih, koji bi htjeli postati jači. Prednost je svakako na strani jačih, oni duže mogu izdržati, u svim vremenskim uvjetima., skloni su dogovorima, manipulaciji, ucjenama, dampingu...svemu onome što demokratski svijet poznaje kao legitimno pravo svakog bogataša.
Seljak kupio traktore, napravio farmu, kupio terenac, slamnati šešir, sinovi rade, a on u birtiji, pa jel može biti bolje? Je, samo tako je bilo dok je trajao grace period kredita, čim je došla rata na naplatu, skužili su da nemaju dosta za sve to pokriti. Nas, smrtne seljake, je za razliku od njih besmrtnih, kriza pogodila tri godine prije njih, tako da smo na vrijeme pobjegli od političke eutanazije Gubecovih sinova. Pa koja to ljudina daje kravi da pojede 50 kn, a izmuze 40 kn? Račun je čist, ovisi naravno koliko kravu hraniš i koliko je jako muzeš.
Opet će se nešto obećati, par njih će reprogramirati, neku siću će skucati, uostalom kao i sindikalistima, tako i seljačkim prvacima brk igra kad mu nešto daješ ispod pulta. Ako ne iskoriste zajedno situaciju, i pokažu da su jedinstveni, kladim se da na Sanadera ne trebaju ni čekati, jer ih kupiti mogu i tajnici u Ministarstvu.
Nema dugoročne politike, nema plana, sve je na kratak rok, sve je to mazanje očiju radi sitnih interesa. Ne znam što se još mora dogoditi da nam se otvore oči. Ljudi mi smo pred provalijom...
Sjetila sam se jedne, ne znam više da li je smiješna, prije bih rekla žalosna situacija. Jedne nedjelje popodne otišla sam u selo u blizini Osijeka kod prijateljice iz srednje škole koja se bacila u poljoprivrednike pa sada s mužem vodi farmu krava.
Pred večer skupilo se tu još prijatelja i susjeda pa krene priča:
1. ima cigle, ali nema novaca za baliranje djeteline
2. ima stroj za baliranje, ali nema goriva za kombajn,
a nema ni novaca
3. treba cigle do dogradi svinjac, cigle nema ali ima goriva
4. je otišao veoma skupi dio na traktoru, nema novaca, ali može platiti u kukuruzu kada ga obere
5. baš treba kukuruz, nema dio za traktor, ali zna tko ga ima i dohvati se mobitela, te zove 6.
6. ima dio i spreman ga je ustupiti ako mu netko uhrani 2 svinje za klanje, a to imaju svi od prvih 5 a on nema, jer živi u obližnjem gradu.
Nisam se ni okrenula, a oni zavrtili višestruku kompenzaciju i pokrpali sve rupe. A da mi njih pustimo da riješe unutarnje dugove?
1. ima cigle, ali nema novaca za baliranje djeteline
2. ima stroj za baliranje, ali nema goriva za kombajn,
a nema ni novaca
3. treba cigle do dogradi svinjac, cigle nema ali ima goriva
4. je otišao veoma skupi dio na traktoru, nema novaca, ali može platiti u kukuruzu kada ga obere
5. baš treba kukuruz, nema dio za traktor, ali zna tko ga ima i dohvati se mobitela, te zove 6.
6. ima dio i spreman ga je ustupiti ako mu netko uhrani 2 svinje za klanje, a to imaju svi od prvih 5 a on nema, jer živi u obližnjem gradu.
Nisam se ni okrenula, a oni zavrtili višestruku kompenzaciju i pokrpali sve rupe. A da mi njih pustimo da riješe unutarnje dugove?
Problem je što nemaju para; struju ne možeš platiti svinjama za klanje...
1. ima cigle, ali nema novaca za baliranje djeteline
2. ima stroj za baliranje, ali nema goriva za kombajn,
a nema ni novaca
3. treba cigle do dogradi svinjac, cigle nema ali ima goriva
4. je otišao veoma skupi dio na traktoru, nema novaca, ali može platiti u kukuruzu kada ga obere
5. baš treba kukuruz, nema dio za traktor, ali zna tko ga ima i dohvati se mobitela, te zove 6.
6. ima dio i spreman ga je ustupiti ako mu netko uhrani 2 svinje za klanje, a to imaju svi od prvih 5 a on nema, jer živi u obližnjem gradu.
Nisam se ni okrenula, a oni zavrtili višestruku kompenzaciju i pokrpali sve rupe. A da mi njih pustimo da riješe unutarnje dugove?
Problem je što nemaju para; struju ne možeš platiti svinjama za klanje...
Upravo to i je najveći problem, nisu gladni i uvijek se nekako snađu barem u tom segmentu, ali bez para ništa. A kako da zarade kada ih otkupljvači mlijeka stalno vuku za nos. Kada je legica potpisivala prvi ugovor s tadašnjim Dukatom, nahvalili se oni i krava i mlijeka, i postotka masnoće, a sa svakom slijedećom isporukom su smanjivali cijenu otkupa, jer kao masnoća opada?
Ista farma, iste krave, ista hrana. Prešla u Vindiju, ista priča. Nije ona jedini proizvođač od kojeg sam čula istu priču, te ne valja mlijeko, te pšenica ima preveliki postotak vlage, te je paprika premala. Uglavnom uvijek nađu načina da izvaraju seljaka, a najdrastičniji primjer koji sam čula je da čovjek za 5 jutara pšenice dobio na isplati samo 400,00 kn (nule su sve na broju). Odbili gorivo, gnojivo, sjeme (sve naravno s turbo lihvarskim kamatama). Zašto je radio godinu dana? Dok nam se seljaci ovako muče, koje kakvi lobiji zgrću silne novce na uvozu hrane. Gori su mafije bilo koje druge vrste.
He,he - ovo je baš dobra ideja! Preživljavaju nekako, kompenziraju, mijenjaju, lome, vrte...
Šalu na stranu, onaj primjer sa pšenicom na 5 jutara je tipičan za dobar dio polj.gospodarstava: 5 jutara je negdje oko 3 hektara (zaokruženo), a poznato je kako je prag rentabilnosti za pšenicu 200 hektara. U proizvodnji žitarica mogu opstati samo krupni proizvođači, ali te kulture zahtijevaju najmanje rada, znanja i ulaganja po jedinici površine. Krenut će nam onda kad shvatimo da se na 5 jutara ne može uzgajati pšenica i od toga živjeti cijelu godinu, nego se mogu uzgajati druge, radno i kapitalno intenzivnije kulture, na pr. voće, povrće, ljekovito bilje, cvijeće i sl. Samo, za ovakvu poljoprivredu potrebno je: znanje, poduzetnost, krediti, uređeno tržište, prometna infrastruktura, i puno toga drugog. Samo se moramo dogovoriti (mislim na državu, političke stranke, nadležna ministarstva, visokoškolske ustanove) kakvu viziju ove grane gospodarstva imamo i što od nje želimo napraviti. S druge strane, ljudi koji se bave poljoprivredom morat će biti prilagodljiviji, poduzetniji, stalno se dodatno educirati, i kao pravi poduzetnici stalno iznalaziti nove mogućnosti. Težak je to proces prilagodbe i neće ići bez potpore ministarstva, struke i političke volje.
A što da rade oni koji nemaju 200 hektara?
Nego mi ovdje razglabamo o problemima seljaka, a eto oni se posvađaše međusobno (ili su ih uspjeli posvađati po sistemu zavadi pa vladaj).
Vidi: nema i ne može svatko imati 200 hektara, ali rješenje je u uzgoju kultura koje se isplate na malom posjedu. Samo, za to treba puno više znanja, rada, pomoći u vidu poticaja, kredita i sl. Nije lako nijednom poduzetniku, pa ni poljoprivrednom... Poduzetništvo je izloženo vječitoj nemilosti surovog tržišta, pa tako i ovdje. Znam zašto to govorim jer poznajem nekoliko mladih poljoprivrednih poduzetnika koji su uspjeli jer su na vrijeme shvatili što proizvoditi. I opstaju - godinama. Jako puno rade, ali svaka čast!
No, teret ovoga leži i na institucijama države koje moraju pratiti bilo ove grane i intervenirati kad treba jer je poljoprivreda specifična u odnosu na druge djelatnosti i ne može opstati bez "uplitanja" države. Ne bi se smjele dozvoliti situacije kao što je ova s mljekarima i varanjem pri otkupu, uvozu jeftinijeg mlijeka iz okoline i sl. Poljoprivrednoj "mafiji" se treba stati na kraj. Žao mi je što uspješni poduzetnici - a još k tome i medijski likovi kao Mavrović nisu bolje iskoristili svoje pozicije.
Da samo što naši vrli stručnjaci iz područja ratarstva više vole obilaziti "veleposjednike" i njima dijeliti savjete (jer tu ima nešto sa strane i za njih), umjesto da obiđu baš ta manja gospodarstva i njih educiraju.
Neznanje je zaista problem, jer kada sam tom istom čovjeku predložila da na tih 5 jutara posadi lavandu, gledao me je kao da sam pala s Marsa. Nije mi vjerovao dok mu nisam donijela kontakt adrese s privrednicima koji se u Slavoniji već uspješno bave uzgojem lavande, pa čak i preradom.
To je tipična situacija - nema protoka informacija, sustavne edukacije, poticanja poduzetništva... U tom dijelu odgovornost snose institucije. Dati ljudima prave informacije u pravo vrijeme. Oni ne mogu znati za neke mogućnosti ako ih se ne informira o tome.
Podržavam seljake, ali nije ni drugima puno bolje. U biti mnogima je i gore, posebno onima koji rade za crkavicu od 2000 kuna. A nezaposlene, među kojima se i ja nalazim, neću ni spominjati, jer to je životarenje, tako da bi svi mogli u prosvjed, studenti, nezaposleni, seljaci, radnici, prosvjetari itd...
He,he - ovo je baš dobra ideja! Preživljavaju nekako, kompenziraju, mijenjaju, lome, vrte...
Šalu na stranu, onaj primjer sa pšenicom na 5 jutara je tipičan za dobar dio polj.gospodarstava: 5 jutara je negdje oko 3 hektara (zaokruženo), a poznato je kako je prag rentabilnosti za pšenicu 200 hektara. U proizvodnji žitarica mogu opstati samo krupni proizvođači, ali te kulture zahtijevaju najmanje rada, znanja i ulaganja po jedinici površine. Krenut će nam onda kad shvatimo da se na 5 jutara ne može uzgajati pšenica i od toga živjeti cijelu godinu, nego se mogu uzgajati druge, radno i kapitalno intenzivnije kulture, na pr. voće, povrće, ljekovito bilje, cvijeće i sl. Samo, za ovakvu poljoprivredu potrebno je: znanje, poduzetnost, krediti, uređeno tržište, prometna infrastruktura, i puno toga drugog. Samo se moramo dogovoriti (mislim na državu, političke stranke, nadležna ministarstva, visokoškolske ustanove) kakvu viziju ove grane gospodarstva imamo i što od nje želimo napraviti. S druge strane, ljudi koji se bave poljoprivredom morat će biti prilagodljiviji, poduzetniji, stalno se dodatno educirati, i kao pravi poduzetnici stalno iznalaziti nove mogućnosti. Težak je to proces prilagodbe i neće ići bez potpore ministarstva, struke i političke volje.
Glupost! Možeš imati i milion hektara pod pšenicom i biti na gubitku ukoliko su ukupni troškovi veći od trenutne tržišne cijene, još neka te strefi da je slabo urodilo može te baciti u velike dugove ili čak u bankrot. u tom slučaju što više zemlje, veći gubitak.
npr. naša Vlada i ministar pankretič kao referentnu cijenu ističu onu na Budimpeštanskoj robnoj burzi ili čak na Njujorškoj, a desi se recimo da je pšenica obilno rodila u tim zemljama zbog čega je tržišna cijena mala,a u lijepoj njihovoj pšenica nije nikako urodila ili ju poharalo nevrijeme. i kako onda formirati otkupnu cijenu?
drugi par opanaka je što su u zemljama koje diktiraju cijenu pšenice i njenim najvećim proizvođačiam, poljoprivredne površine okrupnjene što kod nas nije slučaj i nikada neće ni biti s obzirom na veličinu Hrvatske i obradivih površina. tako npr. veliki farmeri u Americi, njih dva-tri obrađuju kolika je cijela Hrvatska.
Govoriš o tržišnim odnosima - koji u startu izbacuju male proizvođače žitarica. Dakle, one se ne mogu uzgajati na malim površinama i od toga živjeti. Zarada je premala i uz skupu tehnologiju/visoke troškove - nema smisla.
Tržišni rizici su nešto što prati svakog poduzetnika, biznismena ili kako već to nazovemo. To je druga priča.
Pokušavam predočiti problem velikog dijela naših polj.gospodarstava - usitnjenost posjeda, ne-poduzetnička klima i duh, starost stanovništva, odljev mlađih članova obitelji iz poljoprivrede... Popis je podugačak.
Ma nisi uopće shvatila što sam htio reći, a tupiš isto ono što u nas tupe svi redom od Vlade pa do zadnjeg koji bi stvari trebao promatrati na takav način, inače bivši boksač.
Poljoprivreda nije klasičan biznis i poljoprivrednog se proizvođaća ne može tretirati kao običnog poduzetnika i jednostavno ga samo tako prepustiti tržištu. Poljoprivreda je i grana od strateškog interesa i na toj razini je tretirana u Americi i u licemjernoj EU koja bi vrlo lako s obzirom na razvijenost ostalih grana i bogatstvo, mogla živjeti i bez poljoprivredne proizvodnje . No svi znademo da EU posebno štiti upravo svoje poljoprivrednike i da 50% EU proračuna se potroši upravo na razne subvencije i dotacije poljoprivredi.
U RH ima ca 120 000 OPG (obiteljskih polj. gospodarstava) što znači da na sebe veže min 500 000 duša koji od te djelatnosti žive. Uzeti im kruh i poslati ih na biro je puno skuplje nego pokriti razliku tržišne cijene (svjetske, koja je ujedno i dampinška) pšenice, mlijeka, mesa...i cijene koja tim ljudima omogućuje kakvu takvu zaradu i život dostojan čovjeka.
Ono što me posebno ljuti je diskriminirajući odnos koji naša Vlada, ali i sve Vlade do sada imaju spram poljoprivrednika i npr. brodograditelja.
Brodograditelji tako konstantno proizvode gubitke, a uredno im se izlazi u susret i saniraju njihovi dugovi. Kad bi proporcionalno udjelu u BDP koji ima poljoprivreda naspram brodogradnje, poljoprivredi pripalo toliko poticaja, uvjeren sam da bi svi problemi bili riješeni, i ne samo to, već bi nam se popravila i ukupna makroekonomska krvna slika.
Nezadovoljni stanjem u stočarstvu, ratarstvu i mljekarstvu, seljaci iz cijele Hrvatske danas su traktorima došli u Zagreb. Prosvjeduju pred Ministarstvom poljoprivrede. Iz Đakova je jutros krenulo 30-ak seljaka koji nezadovoljni stanjem u poljoprivredi zahtjevaju višu otkupnu cijenu mlijeka, odnosno državnu subvenciju u iznosu kunu i 60 lipa po litri te zaštitnu cijenu pšenice u iznosu kunu i 20 lipa. Seljaci najavljuju prosvjedne vožnje i tijekom sutrašnjeg dana, a spremni su, kažu, ostati u Zagrebu sve dok se ne ostvari otprije dogovoreno.
