Geste poput bezrazložnog cvijeća, učestalih poklona, otvaranja vrata, pridržavanja kaputa, beskrajnih komplimenata i sl. smatraju se tek dijelom protokola, nešto što se radi isključivo povremeno i tek "reda radi"...da ne bi nedajbože izazvalo ovisnost kod žena. Prava iskonska romantika, situacije koje samo ON može smisliti, postale su predmet ismijavanja, potcjenjivanja, a na kraju i zaborava.
A onda se pojaviše Marko Vukobratović i Dina Đolić. Ni po čemu posebniji od ostalih osječkih parova...on studira ETF u Osijeku, ona Turističko hotelijerski menadžment u Opatiji...upoznali se u Belišću, furali godinu dana, a onda se Marko odlučio na životni potez. Zaprosio je Dinu.
Priča zaista ne bi bila ni po čemu posebna, da nije začinjena iznimnom dozom romantike. Marko je u prosidbu dojahao na bijelom konju u Park kralja Držislava. Da iznenađenje bude za Dinu još veće, doveo ju je pješice u park i zamolio da uđe i pričeka u središtu srca načinjenog od upaljenih svijeća. Bijeli lipicanac bio je skriven u obližnjoj ulici, (za organizaciju ovog čina u pomoć su priskočili kum i prijatelji), pa je dojahavši poput princa do Dine, sišao s konja i zaprosio svoju princezu.
Treba napomenuti da je za ovu priliku Marko posebno učio jahati, jer je znao da su Dinini roditelji prije 12 godina imali konje i da ih Dina obožava te da se za sve ovo pripremao punih mjesec dana.
Rekli bismo za sada je Marko ovobožićni kralj osječke romantike, kad se nađe novi, dojavite nam!
ops:">
">
