Svjetska premijera crtića "Zeko i potočić" 15. svibnja u Osijeku i istoimeni drugi Dječji festival večer kasnije u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića, aktualizirali su dvije godine staru inicijativu da kultna dječja pjesma "Zeko i potočić" preminulog skladatelja Branka Mihaljevića dobije spomenik u Osijeku. Autor ideje, Brankov sin Mario Mihaljević, predlaže i konkretnu lokaciju – na Trgu bana Jelačića, ispred zgrade Dječjeg kazališta.
- Nedugo nakon očeve smrti to sam predložio tadašnjem predsjedniku Gradskog vijeća Branimiru Glavašu, kojemu se ideja jako svidjela, ali dalje od toga nismo stigli. U duhovnom smislu, to bi bio spomenik svim našim djetinjstvima, objašnjava Mihaljević.
Pomoći će mu Renato Lukić, direktor Gradskog radija, koji je Branka Mihaljevića izabrao za "Osječanina stoljeća".
- Nakon izbora razgovarat ćemo s novom gradskom vlasti, a vjerujem da će pristati. Potom planiramo pronaći sponzore te raspisati natječaj za idejno rješenje. Spomenik bismo postavili do Dječjeg festivala u svibnju 2010., kaže Lukić. Ako za spomenik iz bilo kojeg razloga ne bude mjesta ispred Dječjeg kazališta, kao alternativu predlažu Perivoj kralja Tomislava, kraj Drvengrada.
- Moja ideja je da svaki hrvatski grad dobije spomenik nekoj poznatoj pjesmi – Split galebu, Zagreb golubovima... Osijek bi s ovim bio začetnik. Ako budemo gradili spomenike pjesmama, valjda ih nitko neće rušiti, zaključuje Mihaljević.
A kipar će, jednog dana, u svojoj autobiografiji rad na spomeniku ovako predstaviti: "Kako sam okamenio pjesmu".
Baš me zanima na što će to ličiti.
P.S. Proglasiti Mihaljevića Osječaninom stoljeća samo pokazuje manjak uvida onih koji su ga izabrali, uz dužno poštovanje prema autoru lijepe dječje pjesmice.
ne bude mjesta ispred Dječjeg kazališta, kao alternativu predlažu Perivoj kralja Tomislava, kraj Drvengrada.
ma što se brine čovjek. pa na trgu, do nogu Repera ima dovoljno mjesta za jednog manjeg zeku a potočić nek izvedu iz fontane..
podržavam ideju da se tako nešto obilježi jer ipak je pjesma postala dio opće kulture.ne treba ti nikakav drugi brand za grad
I ja bih se čudila da gđa. Mihaljević nije lihvarila. Mi u školi pretprošle godine htjeli izvesti igrokaz "Zeko i potočić" i vrlo ljubazno zamolili gđu Mihaljević da nam pomogne oko teksta. Napala je i profesore i nas da ćemo zarađivati na njenom mužu (mo'š misliti zarade na školskom projektu), da moramo platiti autorska prava jer će nas u suprotnom tužiti..., a baba je navodno pedagog . Sram ju bilo! Mi htjeli njenog muža predstaviti kao znamenitog Osječanina. Nakon njenog bezobraznog ispada nismo ga ni spomenuli.
I ja bih se čudila da gđa. Mihaljević nije lihvarila. Mi u školi pretprošle godine htjeli izvesti igrokaz "Zeko i potočić" i vrlo ljubazno zamolili gđu Mihaljević da nam pomogne oko teksta. Napala je i profesore i nas da ćemo zarađivati na njenom mužu (mo'š misliti zarade na školskom projektu), da moramo platiti autorska prava jer će nas u suprotnom tužiti..., a baba je navodno pedagog . Sram ju bilo! Mi htjeli njenog muža predstaviti kao znamenitog Osječanina. Nakon njenog bezobraznog ispada nismo ga ni spomenuli.
...gospođa Mihaljević je predavala glazbeni na OŠ Braća Ribar....strah i trepet, brrrr...
A kipar će, jednog dana, u svojoj autobiografiji rad na spomeniku ovako predstaviti: "Kako sam okamenio pjesmu".
Baš me zanima na što će to ličiti.
P.S. Proglasiti Mihaljevića Osječaninom stoljeća samo pokazuje manjak uvida onih koji su ga izabrali, uz dužno poštovanje prema autoru lijepe dječje pjesmice.
I ja bih se čudila da gđa. Mihaljević nije lihvarila. Mi u školi pretprošle godine htjeli izvesti igrokaz "Zeko i potočić" i vrlo ljubazno zamolili gđu Mihaljević da nam pomogne oko teksta. Napala je i profesore i nas da ćemo zarađivati na njenom mužu (mo'š misliti zarade na školskom projektu), da moramo platiti autorska prava jer će nas u suprotnom tužiti..., a baba je navodno pedagog . Sram ju bilo! Mi htjeli njenog muža predstaviti kao znamenitog Osječanina. Nakon njenog bezobraznog ispada nismo ga ni spomenuli.
...gospođa Mihaljević je predavala glazbeni na OŠ Braća Ribar....strah i trepet, brrrr...
Fala kurcu da se neko sjeća o kakvoj babi se radi. Na glazbenom se radile pjesme iz NOB-a ("Teče Tara" ko danas se sjećam). Pita Miha: djeco zašto su partizani pjevali? Kaže moj frend: " Pa bojali su se u šumi i okolo Nijemci!" "Šta! Partizani se nisu ničeg bojali. Njih je nosila narodna revolucija. Javi se kod druga direktora (Šimo Kopljar) i reci šta si rekao!" Frendu su starci morali doći u školu i objašnjavati kako ga to odgajaju. Onda su familija Mihaljević odjedared postali ekstremni hadezeovci i tuđmanovci. Ko uostalom i ceo ansambl iz Braćike. Škola u Kumrovcu je 0 bodova za Štecu, Balokovićku, Prpu, Kopljara, Rezu itd. itd.
I ja bih se čudila da gđa. Mihaljević nije lihvarila. Mi u školi pretprošle godine htjeli izvesti igrokaz "Zeko i potočić" i vrlo ljubazno zamolili gđu Mihaljević da nam pomogne oko teksta. Napala je i profesore i nas da ćemo zarađivati na njenom mužu (mo'š misliti zarade na školskom projektu), da moramo platiti autorska prava jer će nas u suprotnom tužiti..., a baba je navodno pedagog . Sram ju bilo! Mi htjeli njenog muža predstaviti kao znamenitog Osječanina. Nakon njenog bezobraznog ispada nismo ga ni spomenuli.
...gospođa Mihaljević je predavala glazbeni na OŠ Braća Ribar....strah i trepet, brrrr...
Fala kurcu da se neko sjeća o kakvoj babi se radi. Na glazbenom se radile pjesme iz NOB-a ("Teče Tara" ko danas se sjećam). Pita Miha: djeco zašto su partizani pjevali? Kaže moj frend: " Pa bojali su se u šumi i okolo Nijemci!" "Šta! Partizani se nisu ničeg bojali. Njih je nosila narodna revolucija. Javi se kod druga direktora (Šimo Kopljar) i reci šta si rekao!" Frendu su starci morali doći u školu i objašnjavati kako ga to odgajaju. Onda su familija Mihaljević odjedared postali ekstremni hadezeovci i tuđmanovci. Ko uostalom i ceo ansambl iz Braćike. Škola u Kumrovcu je 0 bodova za Štecu, Balokovićku, Prpu, Kopljara, Rezu itd. itd.
Možda smo ju onda trebali pitati za pomoć oko neke partizanske pjesme. Odvratna babuskara!
Branko Mihaljević se možda u profesionalnim vodama kao glazbenik pokazao kao stručnjak, ali kao čovjek je bio nešto drugo, nikako građanin stoljeća.
Sjetite se 1993 godine kada je kao predsjednik gradskog vijeća prešao u HDZ.
Stvorio je prvu gradsku krizu, te kao prvi politički prebjeg, zajedno s Glavašem instalirao Karačića na mjesto gradonačelnika, naravno na par mjeseci do izbora. Dok nije pao u onu fontanu na trgu.
A za Mihaljevićku sam bio nadareno dijete jer sam već tada znao note, pa je to bilo dovoljno da te ne maltretira na glazbenom.
A za spomenik, mogao bi biti jedan veliki zeko, bijeli. A potočić bi se mogao svakih 6 sati i 10 minuta zalediti na par sati da zeki izbiju suze na oči, tek tako da malo plače. Suze se ne smiju zalediti.
Branko Mihaljević je kao čovjek bio kulturni gospodin, jedan od rijetkih u gradu, i zasigurno je zaslužio nagradu koju je dobio. To što ga je Glavaš izigrao (kao i mnoge poslije njega) pokazuje da je u politici bio dobronamjerna naivčina, ali u glazbi je bio nešto sasvim drugo. Dopustio je Glavašu da koristi njegovo ime, s tim imenom su dobili izbore, a odmah nakon toga bio im je suvišan i makli su ga, odnosno sam se maknuo kad je vidio s kim ima posla. On je itekako poslije bio svjestan toga što je učinio, i poslije ga niste mogli vidjeti u politici, a da se kajao, o da... kao i mnogi što pogriješe. Ali nikad se nije spuštao na razinu ovih kauboja koji si nose čokoladice u zatvor, a potom se časte biranim riječima...
Što se Mihaljevićke tiče, ona je jednostavno žena koja je izgubila muža koji joj je bio sve, i možda pomalo gubi kompas zbog toga. No, činjenica je da svi razvače tog Zeku i potočića, a da ni on dok je bio živ ni ona sada od toga nemaju ništa osim moralne satisfakcije.
Blesavo je da ideja dolazi od Marija Mihaljevića, Brankova sina, koji je pak u kooperaciji s [uklonjeno] Lukićem, a kojemu je najvažnije izvući što više love iz gradskog proračuna da može zadovoljiti svoga gazdu Čaju.
Eto, tako da znate...
Blesavo je da ideja dolazi od Marija Mihaljevića, Brankova sina, koji je pak u kooperaciji s [uklonjeno] Lukićem, a kojemu je najvažnije izvući što više love iz gradskog proračuna da može zadovoljiti svoga gazdu Čaju.
Eto, tako da znate...
Taj Lukić je neka faca, evo neki dan je Vanna došla kršiti bojkot glazbenika u Hrvatskoj, samo da ne iznevjeri Lukića. Došla pjevati himnu na skupu Hdz-a (a valjda je tamo bio i koji Hsp-ovac, ako se nisu već onda posvađali). Ispravno je stavljati Hdz na prvo mjesto u koaliciji - ipak su ucijenjivanjem s potpisima birača rekli tko vodi kolo.
Imam osjećaj da ćemo, ako pobijedi Hdz-Hsp, vrlo brzo na nekom trgu ugledati ogromnog željeznog zeca u nekakvoj staklenoj podlozi plave boje. Tu će se zavrtiti dobra lova, a bitno je da se gradi - u isto vrijeme naći će se posla nekom kvazi-umjetniku poput autora nakaradnog Starčevića s trga.
Još ćemo tom prilikom moći ugostiti Marija Mihaljevića, nekad najboljeg prijatelja Rade Leskovca i još uvijek dobrog prijatelja Zlatka Pejakovića (stariji Osječani shvatit će poveznicu), a danas velikog Hrvata. Sve u svemu, ova ideja nema minusa.
Blesavo je da ideja dolazi od Marija Mihaljevića, Brankova sina, koji je pak u kooperaciji s [uklonjeno] Lukićem, a kojemu je najvažnije izvući što više love iz gradskog proračuna da može zadovoljiti svoga gazdu Čaju.
Eto, tako da znate...
Taj Lukić je neka faca, evo neki dan je Vanna došla kršiti bojkot glazbenika u Hrvatskoj, samo da ne iznevjeri Lukića. Došla pjevati himnu na skupu Hdz-a (a valjda je tamo bio i koji Hsp-ovac, ako se nisu već onda posvađali). Ispravno je stavljati Hdz na prvo mjesto u koaliciji - ipak su ucijenjivanjem s potpisima birača rekli tko vodi kolo.
Imam osjećaj da ćemo, ako pobijedi Hdz-Hsp, vrlo brzo na nekom trgu ugledati ogromnog željeznog zeca u nekakvoj staklenoj podlozi plave boje. Tu će se zavrtiti dobra lova, a bitno je da se gradi - u isto vrijeme naći će se posla nekom kvazi-umjetniku poput autora nakaradnog Starčevića s trga.
Još ćemo tom prilikom moći ugostiti Marija Mihaljevića, nekad najboljeg prijatelja Rade Leskovca i još uvijek dobrog prijatelja Zlatka Pejakovića (stariji Osječani shvatit će poveznicu), a danas velikog Hrvata. Sve u svemu, ova ideja nema minusa.
Svjetska premijera crtića "Zeko i potočić" 15. svibnja u Osijeku i istoimeni drugi Dječji festival večer kasnije u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića, aktualizirali su dvije godine staru inicijativu da kultna dječja pjesma "Zeko i potočić" preminulog skladatelja Branka Mihaljevića dobije spomenik u Osijeku. Autor ideje, Brankov sin Mario Mihaljević, predlaže i konkretnu lokaciju – na Trgu bana Jelačića, ispred zgrade Dječjeg kazališta.
