Nije li ovo malo paradoksalno? Da ti je u životu najvažniji život?
Meni ne zvuci toliko paradoksalno, koliko rekurzivno i bazicno.
Zapravo, vise me cudi tvrdnja da je svaki zivot jedinstven i neponovljiv - kao da ih prozivljavamo nekoliko. IMHO, iz ovoga sto je hyppolita napisala jasnije mi je da jako voli zivot i da je trenutno vjerojatno sretna i zadovoljna.
Sto se tice izvornog pitanja - tesko je izdvojiti nesto sto je najvaznije. Previse toga je vazno i o vaznosti mnogo cega postanemo svjesni tek kad to nesto vise nemamo. Dakle, za propitivanje sto mi je najvaznije, trebao bih se podvrgnuti testu gdje bih se "olaksao" za sve redom i mjerio koliko mi to "nesto" nedostaje.
Vazne su i okolnosti u kojima se propituje vaznost.
Što je najvrijednije što imate? Što je najvažnije što imate u životu?
Meni je život. Svaki život je neponovljiv i jednako vrijedan. Ne znam na koji način ću ostati bez njega, ali će sigurno završiti jednoga dana.
ha, što se tiče neponovljivosti života, moglo bi se tu isto jako puno diskutirati, i još par stotina topika na tu temu otvoriti.
Nije dokazano da je ponovljiv, al nije dokazano i da je neponovljiv, niko ne zna šta je na drugoj strani ....ja se nadam šta god da je samo da ima dobrih riba
A što se tiče toga što je meni najvrijednije....hm...i tu bi se dalo diskutirati....ali od nekih materijalnih stvari....patike.....i moj Mac
Nije li ovo malo paradoksalno? Da ti je u životu najvažniji život?
Ma po čemu bi to trebalo biti?
Pokušavala sam smislit nekoliko logičnih odgovora, ali što god da kažem - iznad tog ima nešto važnije. I tako u krug se vrti... pa mislim da je život najvrijedniji.
Što je najvrijednije što imate? Što je najvažnije što imate u životu?
Ne 'u životu' već 'od života'. Ono prvo mi ima malo previše materijalne konotacije.
U kontekstu života kao odrednice postojanja bića između rođenja i smrti pitanje nema smisla.
Najvrednija mi je obitelj; moja djeca.
A poslije moj dobar glas koji je automatski vezan za čistu savjest i miran san. Jednako mi je vrijedno i zdravlje kako moje tako i moje djece i supruga.
Zdravlje...tek kada vidiš u svojoj kući što bolest napravi i kako ti trajno otme voljenu osobu, krećeš shvaćati da je najvrijednije biti zdrav, ostalo već nekako bude...
meni je najvažnije u životu moja djevojka ( i sve što je vezano uz nju, dakle zdravlje, njena sreća i sve... ) koja je napravila od mene nešto što nije nitko u mojih 20 godina ( dok nisam nju upozna )... malo manje važno ali također jako važno mi je zdravlje, te moj optimizam...
Vjerojatno je svima najvažnije chillat i uživat. Samo je pitanje tko uživa u čemu i na koji način. Moglo bi se diskutirati i o tome koliko nečije uživanje u nečemu štetno utječe na okolinu i druge ljude...
A najvrijednije bi bilo valjda ispuniti svoju misiju na ovom svijetu, a to je biti pošten i iskren. Raditi na svojem znanju kao što mali_ivica kaže.
Puno vas navodi kako su vam najvrijednija vaša djeca, pa se sjetih kako moja frendica(koja je imala uzasno težak porod, a upravo njega navodi kao najproduhovljenije iskustvo) drži da je majčinstvo nezahvalno(u smislu vezanja za dijete).. ja se zasad često sjetim Oscara Wildea koji kaže:
"..Svrha je života samorazvoj. Izraziti savršeno svoju osobnost - to je životni zadatak svakoga od nas.."
najvrijednije je ono za čim bi najviše žalio da nestane...
ne znam, uspomene? al da zaboravim sve ne bi mi bilo žao jer se ne bi sjećo... život? da umrem, isto mi ne bi bilo žao, više bi drugima ja mislim... e ti drugi su mi najvrijedniji, ljudi koji me okružuju, jedino bi za tim požalio al samo ak svi odjednom nestanu...
najvrijednije .... mi je ja si kontam prijateljstva koja imam sa ljudima koji su mi dragi.... kada bi to izgubila mislim da bi se urušila kompletno....
samo stanje uma kao što je i lega ispred rekao..!!
samo što je i to ponekad vrlo teško održat u dobroj kondiciji jer česti izlasci i obilaženje čestih koncerata nedopuštaju njemu ili mu da se zdravstveno oporavi pa prepušta brigu bubrezima ili nekim drugim organima zbog čega neki poslje, a neki () odmah skontaju da tu baš i nije sve okej al se neprepuštaju starim bakinim izrekama nego deru i dalje po svom ili čačinom te u nevjerici čekaju da se ono najgore neće desiti baš njima..
samo stanje uma kao što je i lega ispred rekao..!!
samo što je i to ponekad vrlo teško održat u dobroj kondiciji jer česti izlasci i obilaženje čestih koncerata nedopuštaju njemu ili mu da se zdravstveno oporavi pa prepušta brigu bubrezima ili nekim drugim organima zbog čega neki poslje, a neki () odmah skontaju da tu baš i nije sve okej al se neprepuštaju starim bakinim izrekama nego deru i dalje po svom ili čačinom te u nevjerici čekaju da se ono najgore neće desiti baš njima..
hmmm iz vlastitog iskustva.-. ta nada je budalaština, sve se vraća sve se plaća