Stari pješački most na željezničkom kolodovoru u Osijeku napokon je otišao u zasluženu "mirovinu". Most, koji je star više od 150 godina, posljednih je nekoliko godina predstavljao opasnost za sve koje su ga prelazili, pogotovo za zimska vremena kad je bio još opasniji zbog poledice.
Iako novi most još nije sagrađen do kraja, bilo je neophodno ukloniti stari most. Do 2. ožujka 2009. uklonjeno je 90% starog mosta. Preostaje još nekoliko poteza švas aparatom i velikim kranom, i više se ni po čemu, osim po starim razglednicama, neće znati da je ovdje stajao 150 godina star most.
Neka je! Bio je propas i ruglo grada. Samo mi je totalno glupo što sad moram obilaziti pol grada da bi došla do Radićeve ulice. .. trebali su napraviti nekakav prolaz jer sudeći po njihovom radu.... obilazit ću još jako dugo pol grada da bi došla do cilja. A gledam u kolodvor...
Ali je također nevjerojatno da su srušili stari most. a novi uopće nije na istom mjestu i pustili ljude s Bosutskog da idu po pruzi do grada...
Samo da netko ne nastrada!
Meni ga je žao, bio je nekako posebna hrpa željeza, okovana zakovicama s polu trulim daskama. Bila je to jedna od onih građevina koja ti se jednostavno uvuče pod kožu.
Makar sam par puta tresnuo, zimi naravno, pogotovo sa strane Vrbaske, te prelasci po ljetnoj vrućini, s vrućim ispirivanjem dima i iskri iz dizel-električnih lokomotiva postavljenih za odlazak, te ponekad i neka parnjača kada su snimali neki film, ipak nisam toliko star sa se sjećam Guttmana.
To je bila građevina koja je jednostavno davala neku dušu Industrijskoj četvrti. Oni su uvijek bili tamo preko tog mosta, fizičkom barijerom odvojeni od Grada. Taj most je bio nešto kao toranj vatrogasnog društva u Donjem gradu ili industrijski most šibicare ili silos u Huttlerovoj, te most kod Šečerane, plaža na Pampasu i birtije Kod Lepe. Isto tako stanica „Kolodvorca“ (koji je isto „razvojem“ tramvajske mreže otišao u povijest). Nekih stvari danas više nema.
Nisam malo dijete da ne razumijem razvoj, poboljšanja uvjeta života, rekonstrukcije i izgradnju te znam da nije mogao ostati tamo gdje je bio.
Ali ipak mi je žao.
Meni ga je žao, bio je nekako posebna hrpa željeza, okovana zakovicama s polu trulim daskama. Bila je to jedna od onih građevina koja ti se jednostavno uvuče pod kožu.
Makar sam par puta tresnuo, zimi naravno, pogotovo sa strane Vrbaske, te prelasci po ljetnoj vrućini, s vrućim ispirivanjem dima i iskri iz dizel-električnih lokomotiva postavljenih za odlazak, te ponekad i neka parnjača kada su snimali neki film, ipak nisam toliko star sa se sjećam Guttmana.
...ako ne u slijedeća dva tjedna, onda jamačno do idućih izbora....
Ma ne vjerujem da će u tako kratkom roku to biti gotovo, pa imaju još pun klinac posla oko njega... treba ima još najmanje 6 mj sa vakim tempo kojim oni grade. Užas.
Gledam iz stana tu gradnju i taj most, kolodvor mi je preko puta, ali ne ja i dalje moram obilaziti Bogu iza nogu da bi došla do Radićeve... a kad god pogledam oni sjede i piju pivo. Neki dan sestra pitala kad će se otvoriti na to joj lik kaže: a otvorit će se, oće, oće....
a dobro samo nekzavrse taj novi sto prije jer ovih +10 minuta me zivcira
tj da su prerezali vrpce