Način naplate parkiranja, odnosno ugovorne kazne kojima jedinice lokalne samouprave širom Hrvatske kažnjavaju vozače zbog nepropisna parkiranja neustavne su i protivne Zakonu o obveznim odnosima (ZOO) po kojemu ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze, utvrdili su danas jednoglasno ustavni suci.
Suci su pritom Hrvatskom saboru uputili izvješće o "uočenim pojavama neustavnosti u normativnom uređenju parkiranja na području jedinica lokalne samouprave".
Rješavajući prijedlog za ocjenom ustavnosti Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja grada Osijeka, ustavni su suci utvrdili da su neustavne odredbe pravilnika po kojima se ugovorna kazna može izreći, primjerice, zbog neplaćanja parkiranja, prekoračenja dopuštena vremena parkiranja ili parkiranje u "krivoj" zoni.
Prijeporne "osječke odredbe" su ukinute, no odlukom Ustavnog suda prestat će vrijediti 31. prosinca 2009. Time je jedinicama lokalne samouprave dano vrijeme da svoje pravilnike o načinu parkiranja usklade s Ustavom, a Saboru da zakonodavno određenije i bolje uredi to područje.
Osim naplate u Osijeku, pred Ustavnim sudom je pobijen način naplate u još 11 gradova, među ostalim u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku, Puli i Varaždinu.
Zamjenik predsjednice Ustavnog suda Aldo Radolović ustvrdio je kako je današnja odluka "bitna za promjenu politike parkiranja". Objasnio je da se po Zakonu o obveznim odnosima za nepodmirenu novčanu obvezu, odnosno neplaćanje parkinga ne može izreći ugovorna kazna, kao što je to propisao velik broj jedinica lokalne samouprave.
Prema njegovim riječima od vozača koji ne plati parkiranje može se naplatiti samo ta nepodmirena naknada za uporabu parkinga i zatezne kamate, odnosno odgovarajući troškovi, no ne može im se uručiti ugovorna kazna 15 puta veća od cijene parkiranja. "To je isto kao da vas u dućanu uhvate kako kradete čokoladicu, pa vam zbog toga naplate 15 čokoladica", usporedio je Radolović.
Sudac izvjestitelj Marko Babić ustvrdio je kako je u naplati parkinga riječ o ugovoru između davatelja usluge parkiranja i korisnika. "U tom odnosu jedna je strana bila potpuno neravnopravna", kazao je.
Sudac Davor Krapac ustvrdio je da su problemi u uređenju pitanja parkinga u jedinicama lokalne samouprave posljedica dugogodišnjega zakonodavnog zanemarivanja te problematike te da je sada "loptica na zakonodavcu".
Sudac Željko Potočnjak također je ustvrdio da je riječ o pravno nedorečenom i nedostatno uređenu području.
Predsjednica Suda Jasna Omejec zaključila je kako je sudska odluka lijepa vijest za građane uoči blagdana te istaknula da je prestanak valjanosti neustavnih načina naplate parkinga odgođen kako bi lokalne samouprave dobile na vremenu da svoje pravilnike usklade s Ustavom.
U Izvješću Hrvatskom saboru navodi se, među ostalim, da zakonska nedorečenost u pravnom području koja se odnosi na parkiranje dovodi do pojave neustavnosti koja se očituje u narušavanju jedinstvenosti njegova uređenja na nacionalnoj razini. Također se ističe da pojedina rješenja koja prihvaćaju jedinice lokalne samouprave dovode i do pojave neustavnosti koja se očituje u nametanju građanima ustavnopravno "neprihvatljivih obveza i tereta". [Hina]
Dio priopćenja s 11. Sjednice Ustavnog suda Republike Hrvatske [10.12.2008]:
Skriveni sadržaj
4....pokrenuo je postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te je ukinuo sljedeće odredbe Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja ("Službeni glasnik Grada Osijeka" broj 4/97., 1/99., 3/02. i 6/05.):
- članak 14. stavak 2. u dijelu koji glasi: "te ispisivanje poziva za plaćanje ugovorne kazne",
- članak 16. u dijelu koji glasi: "koja povlači ugovornu kaznu" te "e) na bilo koji način namjerno dovede u zabludu osobu ovlaštenu za kontrolu parkiranja".
- članak 17., članak 18., članak 19. i članak 20.
te odredio da ukinute odredbe Pravilnika prestaju važiti 31. prosinca 2009. godine.
U postupku ocjene ustavnosti i zakonitosti osporenih odredbi Pravilnika, Ustavni sud pošao je od ispitivanja opće pravne naravi djelatnosti vezane uz parkiranje i ureĎenje naplate za korištenje parkirnog mjesta. Prema stajalištu Ustavnog suda riječ je o javnoj usluzi koju je sukladno članku 134. stavku 1. i članku 136. Ustava i na temelju Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi dužna organizirati jedinica lokalne samouprave. Jedinica lokalne samouprave propisuje uvjete (u obliku općih pravila) za ureĎenje parkirališta i postupak naplate naknade za njihovo korištenje, koji uvjeti za sve vrijede jednako i sve jednako obvezuju. Oni nisu i ne mogu biti predmet pregovaranja izmeĎu davatelja usluge parkiranja i korisnika te usluge.
Ustavni sud smatra da javnopravna narav organizacije parkiranja i naplate korištenja parkirnog mjesta ne oslobaĎa jedinicu lokalne samouprave da u propisivanju općih uvjeta ugovora o korištenju parkirališta poštuje opća pravila obveznog prava. Jednako tako, Ustavni sud je ocijenio da je riječ o ugovoru koji ima pravna obilježja tipskog adhezionog ugovora iz članka 295. ZOO-a, pri čemu su ugovorne strane javna vlast (davatelj javne usluge parkiranja) i korisnik parkirnog mjesta. Budući da je riječ o ugovoru koji ima pravna obilježja adhezionog ugovora tipskog ili formularnog karaktera čije opće uvjete propisuje javna vlast svojim općim aktom (u konkretnom slučaju, osporenim Pravilnikom), smatra se da su objavom općeg akta (Pravilnika) u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave ujedno objavljeni i opći uvjeti ugovora o korištenju parkirališta. Time su ispunjeni zakonski uvjeti da opći uvjeti ugovora moraju biti objavljeni na uobičajen način dostupan svim korisnicima parkirnog mjesta te da obvezuju ugovornu stranu, jer su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.
Ustavni sud u tom smislu ističe da je za ponašanja ("činjenja" i "nečinjenja") korisnika parkirnog mjesta - koja su suprotna općim uvjetima ugovora o korištenju parkirališta i prema članku 16. točkama a), b) c) d) i f) Pravilnika osnovano se smatraju povredama tog ugovora - dopušteno propisati samo odgovornost radi povrede ugovora o korištenju parkirališta. Slijedom utvrĎene odgovornosti za povredu općih uvjeta ugovora o korištenju parkirališta javna vlast (odnosno koncesionar) od korisnika parkirališta može naplatiti samo nepodmirenu naknadu čija visina je ograničena vremenskim trajanjem korištenja parkirnog mjesta i odgovarajuće troškove.
Sukladno svom dosadašnjem stajalištu Ustavni sud još jednom napominje da i prema članku 350. stavku 3. ZOO-a nepodmirena novčana naknada za vremenski ograničeno trajanje korištenja parkirnog mjesta, kao posljedica povrede općih uvjeta ugovora o korištenju parkirališta, u svakom slučaju isključuje naplatu bilo kakve ugovorne kazne. Drugačije pravno ureĎenje (kao što je ureĎenje ugovorne kazne propisano u prvoj rečenici članka 16. i člancima 17. do 20. Pravilnika), dovodi do očite neravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih strana (davatelja javne usluge parkiranja i korisnika parkirališta), odnosno do nezakonitosti koja dovodi do štetnih posljedica zbog kojih je ugrožena i svrha sklopljenog ugovora (u konkretnom slučaju korištenje parkirnog mjesta).
Slijedom navedenog, uvodno označene odredbe ili dijelove odredbi Pravilnika Ustavni sud ocijenio je nesuglasnima s odredbama članka 295. stavaka 1., 4. i 5., članka 296. stavka 1. i članka 350. stavaka 1. i 3. ZOO-a, a time i s odredbama članaka 3. i 5. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Polazeći od činjenice da je Ustavni sud u ovom ustavnosudskom postupku utvrdio nesuglasnim s Ustavom i zakonom znatan dio osporenog Pravilnika te uvažavajući činjenicu da je za prilagodbu novim uvjetima poslovanja davatelja javne usluge parkiranja potrebno odreĎeno vrijeme, Ustavni sud postupio je sukladno članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona i odredio rok istekom kojeg ukinute odredbe Pravilnika prestaju važiti.
5. Tijekom razmatranja prethodnog predmeta (toč. II.4.) Ustavni je sud ocijenio da uočene pojave neustavnosti u prometu na području jedinica lokalne samouprave u dijelu koji se odnosi na parkirališne površine i način parkiranja, zabranu parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja zahtijevaju preciznije, jasnije i predvidljivije
zakonsko ureĎenje kako bi se postigla unutarnja pravna dosljednost (konzistentnost) objektivnog pravnog poretka u tom pravnom području te da je to nužno i za zaštitu graĎana od nametanja im ustavnopravno neprihvatljivih obveza i tereta pri korištenju javnih parkirališnih površina. Stoga je sukladno članku 128. alineji 5. Ustava Republike Hrvatske i članku 104. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Ustavni sud o uočenim pojavama neustavnosti uputio izvješće Hrvatskom saboru.
Pročitajte i...
[03.11.2008.] Otplata kazni za parkiranje i na kredit
[12.07.2007.] “Pod prijetnjom otkazom, pisali smo lažne kazne!”
[21.03.2007.] Zbog duga za parkiranje tužili 500 Osječana sudu
.. oni ce sada prihvatiti zahtjev za raskid za koncesiju ... koncesionar ce postati gradska firma ... koja ce onda od nasih novaca vracati dugove za nezakonite kazne za parkiranje 
(Dražen Hajnal iz Osijeka i Božidar Petrović, župnik iz Popovca u Baranji (godinama je radio u Divaltovoj, u Os))... Eh, kada bi i neke bitnije stvari osječani uspjeli tako riješiti, gdje bi nam bio kraj? Više ne bi bili "grad slučaj".