Je li postoji kakav način da osoba prestane osjećati išta...
Kako da se riješimo osjećaja poput ljubavi, patnje, tuge, krivnje i ostalih ljudskih emocija?
Mislim da je to moguće snagom volje ali ne znam kako..
Ima li netko ideju samo neka nam kaže.
Osjećaji su jedna od temeljnih komponenti ljudske egzistencije i možda nije moguće ne osjećati išta.
Možda dok spavamo, ali ni tada nisu posve neaktivni...
Međutim, ako su dio nekog problema, moguće je suočiti se s njima, prihvatiti ih, pokušati promijeniti...
Ne znam kak al meni to uspijeva precesto, no to nije dobro, covjek izgubi pripadnost i izolira se, a i iznutra trune.
Mislim da to meni uspijeva jer sam uvijek gubio bez razloga i bez smisla pa sam postao hladan, no nije bas da sam 100% jer ipak se nekad nasmijem, a i kad se napijem, izgubim kontrolu, ljude oko sebe cesto silujem psihicki.
Ako si takva osoba koja ima, što bi se reklo srce i dušu, onda nema pomoći. To je problem za koji bih i ja rado pronašla rješenje, ali ne ide. Nekad pomislim, blago kriplovima kojima osim do vlastite guzice nije stalo ni do čega drugog, ali s druge strane to nisu ljudi...
Je li postoji kakav način da osoba prestane osjećati išta...
Kako da se riješimo osjećaja poput ljubavi, patnje, tuge, krivnje i ostalih ljudskih emocija?
Drogomprotiv osjecaja.
exHOP3on
Ne znam kak al meni to uspijeva precesto, no to nije dobro, covjek izgubi pripadnost i izolira se, a i iznutra trune.
Narkomanu!
exHOP3on
ljude oko sebe cesto silujem psihicki.
Bolesniku!
pumpkin
Ako si takva osoba koja ima, što bi se reklo srce i dušu, onda nema pomoći. To je problem za koji bih i ja rado pronašla rješenje, ali ne ide.
Je li postoji kakav način da osoba prestane osjećati išta...
Kako da se riješimo osjećaja poput ljubavi, patnje, tuge, krivnje i ostalih ljudskih emocija?
svi osjećaji...postupci...događajiu životu nas čine OSOBAMA.....jedinkama..individuama.....
...svi ti osjećaji nas čine različitima.....
kada ne bi imali osjećaja prestali bi biti osobe....postali bi svi isti...
...kakav bi svijet bio bez boja i zvukova...???..monoton....
osjećaji....najlakše ih izražavamo baš pomoću boja i zvuka....
.....
i nije mi ni jasno zašto bi netko htio da nema osjećaja...to ti ja kao da ne postojiš....koja je onda njegova bit,koji je razlog što postoji .....
ako prestanemo osjećati što nas onda razdvaja od životinja??? ne možeš otupiti na osjećaje, možeš samo na bol.... zapravo možeš se samo dovesti u situaciju da te malo manje vrijeđa... a
ako prestanemo osjećati što nas onda razdvaja od životinja???
ne bih se složio s ovime....netočna je tvrdnja da životinje ne osjećaju....osjećaju,samo ne mogu iskazati svoje osjećaje kao ljudi...zar pas nije tužan ako ga se zanemaruje..???.zar papigice ne umiru od tuge za svojim partnerima...???
MissTake
ne možeš otupiti na osjećaje, možeš samo na bol.... zapravo možeš se samo dovesti u situaciju da te malo manje vrijeđa... a
Temu sam otvorila jer sam upala neki dan u sličnu raspravu pa me čisto iz znatiželje zanimalo što mislite.
Meni je trenutno odlično: imam posao, imam dečka, imam novaca za svoje potrebe i zdrava sam.
Osvrt na temu: osoba sam koja jako dobro zna skrivati prave osjećaje, ali nikad nisam poželjela ne osjećati ništa.
Za što bi mi živjeli da nas ne razveseli zraka sunca, miris kave, zagrljaj drage osobe, čak i onda kad nas život zaboli...
Vrijedi živjeti!
Mislim da apsolutno nije moguće ništa ne osjećati. Ljudi su takva bića jednostavno. Možeš pokušati, ili praviti se da ne osjećaš ništa, ali ne možeš baš ništa ne osjećati.
Temu sam otvorila jer sam upala neki dan u sličnu raspravu pa me čisto iz znatiželje zanimalo što mislite.
Meni je trenutno odlično: imam posao, imam dečka, imam novaca za svoje potrebe i zdrava sam.
DA, ali obzirom da si otvorila ovakvu temu tj. dala do znanja da te uza sve to što imaš, i dalje nešto kopka pretpostavljam da fali još nešto...
A to je...
Definirati što želiš dalje, odnosno mislim da nisi definirala svoj neki krajnji cilj kojemu ćeš težiti.
PS: Ovo nije ni kritika, ni ništa ovako spektakularno, nego samo jedna od mojih pretpostavka, obzirom na tekst koji si ovdje iznjela.
Temu sam otvorila jer sam upala neki dan u sličnu raspravu pa me čisto iz znatiželje zanimalo što mislite.
Meni je trenutno odlično: imam posao, imam dečka, imam novaca za svoje potrebe i zdrava sam.
DA, ali obzirom da si otvorila ovakvu temu tj. dala do znanja da te uza sve to što imaš, i dalje nešto kopka pretpostavljam da fali još nešto...
A to je...
Definirati što želiš dalje, odnosno mislim da nisi definirala svoj neki krajnji cilj kojemu ćeš težiti.
PS: Ovo nije ni kritika, ni ništa ovako spektakularno, nego samo jedna od mojih pretpostavka, obzirom na tekst koji si ovdje iznjela.
Kao što rekoh, nije mi namjera bila djeliti kritike, a i temu krasti sa drugog foruma znači da se djelomično ako ne i u potpunosti slažeš sa stavkama napisanima u toj istoj temi...
Kao što rekoh, nije mi namjera bila djeliti kritike, a i temu krasti sa drugog foruma znači da se djelomično ako ne i u potpunosti slažeš sa stavkama napisanima u toj istoj temi...
Pa jel budizam i meditacija nemaju neke veze s tim?
Ono kao snagom volje, meditiranjem,koncentriranjem da isključimo osjecaj potrebe ili takvo što, da postignemo unutarnji mir.
Pa jel budizam i meditacija nemaju neke veze s tim?
Ono kao snagom volje, meditiranjem,koncentriranjem da isključimo osjecaj potrebe ili takvo što, da postignemo unutarnji mir.
Da se odvojiš od svijeta, i sakriješ u nekakvu pećinu ili samostan, gdje nema oko tebe stvari iz svakodnevnog života, vrlo brzo bi se našao mir. Ali ajde ti ovdje radi, živi i plivaj među krokodilima svaki dan, i ostani miran, isključi emocije, a-haa...
Jednostavno moraš dalje, dok te to prestane boljeti, što god to bilo, ali na žalost, uvijek će doći nešto drugo, i tako dok ne riknemo...
Je li postoji kakav način da osoba prestane osjećati išta...
NE !!!!
Po tome se razlikujemo od životinja što uz osnovne osjećaje pobuđene živčanim sustavom koje dijelimo sa životinjama kao što su bol, toplo i hladno imamo i one druge osjećaje koji su izravni utjecaj našeg ponašanja. Za razliku od životinja koje reagiraju impulsivno i nagonski, a i nekih ljudi. Ljudski rod ima mogućnost dobro razmisliti prije nego nešto učini.
Stoga, dobro pazi šta radiš u životu pa nećeš imati potrebu kajati se i osjećati se krivom. "Bolje spriječiti nego liječiti."
da al ljudi to rade na temelju stečenog iskustva, stavi ruku jednom u vatru i naučit češ da je vruća, drugi put češ znat, a i životinje se mogu istrenirat...
razlika je samo to što su ljudi dominantna vrsta i ak se pojvai konkurencija oni traže način da ju smaknu (virusi i ostalo)...
da al ljudi to rade na temelju stečenog iskustva, stavi ruku jednom u vatru i naučit češ da je vruća, drugi put češ znat, a i životinje se mogu istrenirat...
razlika je samo to što su ljudi dominantna vrsta i ak se pojvai konkurencija oni traže način da ju smaknu (virusi i ostalo)...
Zanimljivo. Jednako tako se može gledati i vidjeti kako netko drugi stavlja ruku u vatru i opeče se.
Zašto uvijek sve iskusiti na svojoj koži. Vidjevši da bliska osoba pati zbog recimo prekida ili prevare da li vam se slika povrijeđene bliske osobe ureže u pamćenje i izvire na površinu u trenutku samog počinjenja iste, nazovimo je "gluposti" ili prije počinjenja "inkriminirajućeg" djela dobro razmislimo kako se ta bliska osoba "opekla"
To i moj cuko naucio tak da ne smije na cestu jer je luto s drugim i taj drugi je bio zgazen...
No ljudi su posebni jer za razliku od zivotinja koje gone samo oni urodjeni nagoni on uz to zeli ostaviti trag u povijesti i istu otkrivati, svjesno se boji smrti, drukcije od obicnog nagona za prezivljavanjem, tome i sluze sve te vjere. Covjek se jednostavno zeli isticati, biblijski je dobio ulogu cuvara prirode i njene ravnoteze, ali polako zaboravlja na to, i gubi mu se smisao postojanja, postaje depresivniji...
U skoro svim vjerama se spominje covjek i priroda kao jedna cijelina, od japanaca do indijanaca, no kad se ta cijelina rastavi tu svi gube...
Kada bismo prestali osjećati bismo presatli biti ljudi. Oni koji ne osjećaju su mrtvi ljudi, a pritom ne mislim doslovno mrtvi već bez duše. Ne znam, možda ljudi koji sakrivaju osjećaje i gaze po osjećajima tuđih ljudi osjećaju superiornost, ali su zapravo jadni i prazni. Kad dođu kući nakon super uspješnog radnog dana su sami i nikome se ne mogu pohvaliti, to je žalosno. Potrebno je da se volimo, osjećaji su pola našeg
života.
predobro pitanje...mene trenutno nešto baš psihički ubija baš zato što sam preosjećajna pa me zanima jel moguće bar na kratko vrijeme ne osjećati ništa,jer vidim da je takvim ljudima puno bolje u životu nego meni.
nazalost ne, pogotovo ak si preosjecajna, evo ja upravo zavrsio razgovor sa bivsom, mislio sam da sam se oporavio no opet se osjecam sjebano, prebolio sam ju al opet, zao mi je nje, pogotovo kad cujem kak se pravi sretna a zna da ja znam da nije...
ajmo se namazat!!! evo imam neku niveju iz 2005, dobra godina...
I ja čekam susret sa bivšim da vidim kako ću reagirati pošto sam uvjerena da sam sve zaboravila i počela ga prezirati. Pa da vidimo koliko je to istina.
I ja čekam susret sa bivšim da vidim kako ću reagirati pošto sam uvjerena da sam sve zaboravila i počela ga prezirati. Pa da vidimo koliko je to istina.
sretno
nadam se da neće biti ništa od osjećaja
btw
zašto osjećati išta prema nekome s kime očito nije bilo dobro čim je sliejdio prekid??
Je li postoji kakav način da osoba prestane osjećati išta...
Kako da se riješimo osjećaja poput ljubavi, patnje, tuge, krivnje i ostalih ljudskih emocija?
Jedino vrijeme...s vremenom sve blijedi i na kraju nestaje...ostaju samo sjećanja...
mislim da ne postoji način da čovjek u potpunosti prestane osjećati, ma koji god da je to osjećaj, ali može se naučiti samokontroli, dakle, boriti se sam sa sobom, ne dopustiti da ga obuzmu osjećaji, bili oni pozitivni ili negativni, jer ipak čovjek je razumno biće i ne trebaju ga osjećaji voditi kroz život, samo razu7m razum i razum, a osjećaji u granicama normale. po tome se mi ljudi razlikujemo od životinja, koje ne posjeduju razum, nego ih vode instinkti, one nemaju samokontrolu.
ali npr recimo ja se znam toliko isključiti da se ponekad sama sebi divim kako u tome uspijevam, koliko god da je to dobro, s druge strane baš i nije...
Zavidim svima koje samo bezazlen susret s bivsom sjebe;ja ne smijem novine otvoriti ni pogledati vijesti na tv-u,odmah upadam u depresiju ili pocnem pizditi na cijeli svijet... Dovoljno mi i ono hajteh vijesti sto citam da me sjebe. Mislim na nepostojanje anonimnosti, bojne robote (one silne civilne zrtve u afganistanu nedavno posljedice su testiranja bespilotnih predatora u bojnom djelovanju;vjerovali ili ne,DARPA je testove proglasila uspjehom)...
Što bi bili da ne osjećamo? I ja sam socijalno osjetljiva, tako me lako rastuže priče koje čujem u vijestima ili dokumentarnim filmovima, pa sam samu sebe poklopim ušima da, dovraga, više prestanem kukati. A slučaj sa mojom bivšom ljubavi, prošlo me, eto, prošlo me... Sad ga se samo rijetko sjetim, kao što kaže pjesmica...
A zašto bi netko htio prestati išta osjećati?.Kompleksnost osjećaja je ono što nas čini ljudima. Ja volim što sam takva kakva jesam: razvesele me sitnice, ali i povrijede. Srećom lijepe stvari pamtim duže i uživam u tim osjećajima.
Mene umara moj perfekcionizam i traženje mana kod drugih. Evo, taj osjećaj bih rado ubila. Jer ja sam apsolutno savršena u svemu i ne mogu shvatiti kad netko drugi nije. Pa me to rastuži. I ne mogu si pomoći osim da pregrizem jezik.
Mene umara moj perfekcionizam i traženje mana kod drugih. Evo, taj osjećaj bih rado ubila. Jer ja sam apsolutno savršena u svemu i ne mogu shvatiti kad netko drugi nije. Pa me to rastuži. I ne mogu si pomoći osim da pregrizem jezik.
pa mal se oslobodi...budi isti ko i drugi...sjebi nešt na poslu/faksu....NAMJERNO...stavi 300 kn na kladionici i izgubi....ili nađi nekog ko će ti pronać mane... ...plati nekom da te spusti na zemlju ...nije uvreda...
A zašto bi netko htio prestati išta osjećati?.Kompleksnost osjećaja je ono što nas čini ljudima. Ja volim što sam takva kakva jesam: razvesele me sitnice, ali i povrijede. Srećom lijepe stvari pamtim duže i uživam u tim osjećajima.
slažem se... ja sam isko takva...povrijede me stvari koje su drugima gluposti i čine se nepotrebnima i suvišnima...ali male geste razvesele čovjeka.... neki mi govore da sam preosjetljva...dobro u nečem možda i jesam,ali svako ima svoje slabosti----- riješila bi se te naivnosti... vejrujem u dobro u ljudima dok me toliko ne povrijede da više ne znam kud bi sa sobom..ali onda je i gotovo kod mene... puno toga dopustim ljudima...al i ja imam svoje granice... vjera u to da se ljudi mijenjaju je nebuloza
predobro pitanje...mene trenutno nešto baš psihički ubija baš zato što sam preosjećajna pa me zanima jel moguće bar na kratko vrijeme ne osjećati ništa,jer vidim da je takvim ljudima puno bolje u životu nego meni.
ja mislim da se tu radi iskljucivo o odnosu racia i emocia..sto je cini mi se nakako genetski uslovljeno, iliti radjamo se s tim..postoje ljudi kojima dominira ratio, i oni kojima dominira emotio..i postoji citav niz nijansi razlicitog omjera racia i emocia izmedju,
pa su neki jace pogodjeni emocijama a neki manje, ili barem tako djeluju