Što je obilježilo tj. obilježava vaše najluđe dane?

U osmom razredu nisam mogla bez svog omiljenog dresa Michaela Jordana iz Chicago Bullsa i dobrih tenisica.
Srednja škole - martensice, crna boja kose, crna/plava olovka oko očiju, majce Prodigy i Bad+Mad.
Glazba mi je tada bila vrlo važna i padala sam na dugokose dečke iz gimnazije i elektrotehničke škole.

Kroz cijeli život prati me betonska tribina stadiona ...

alkohol

Puuuno trave, šita, skanka, bonkosa, sličica, kora od banana, čudnovatih gljiva, plodova nekakvih bljutavih i kojekakvih čuda, rakiija...
I to je prošlo. Ostao je samo šit. I skank. Malo trave. Tu i tamo koji halucinogen, ali ne puno i podosta vina i rakije.

Skateboard, stednja za kupovinu daske i patika, jeftin alkohol, ekipa u skate parku, glazba...

punk i rakija

ekipa iz naselja, nasa posluga i zardinjere oko nje, klupice, posta, PS 1 i 2
, rakija + vops

Sex, droga, metal, alkohol, ekipa iz grmlja u dvoristu emse, hehe, cak smo i posadili tamo, raslo je.

Ne znam jel mi je to za pohvalu (ma je), ali sam debelo zakoračila u dvadesete što se seksa tiče. Ja sam bila baš bezbrižno derište.

danju motori i trening,a naveće na ples
bez tog nekad nisam mogao

Ludi dani su prošli, bar što se one mladost-ludost tiče...Treninzi, marte (i 3 mjeseca vražjih flastera), početak izlazaka/cuganja, max zajebancije na ekskurziji u Nizi, noćna kupanja na bazenu, krepavanje novog auta na cesti daleeeekoo od kuće(uzela autić bez pitanja ops:"> ) zbog pobrkanih kodova na ključu (mob je krivac, rekli dečki iz šlep službe ), skrivanje prvog dečka od staraca punih 6.mj.
i još puno puno ludorija koje mi sve više naviru u ovom prisjećanju..ne isplati se pisati, doživljaj i sjećanje je puno intenzivnije, pogotovo kad' se sjetiš sitnih detalja..

Tufna - i sve što je ona nosila sa sobom, oko sebe, u sebi....
Sva se rastopim kada se sjetim tih godina (prije i poslije rata...)...
Nažalost, danas više nema tih prostora i mogu vam reći da mi jako nedostaje to vrijeme...

Akohol. Ponekad vutra, al' to sam relativno brzo batalio jer mi se ne svidja takav oblik suzavanja svijesti.

Cuganje od jednog kraja, preko spica, do drugog kraja Promenade, po parkovima i uredjenim (ratne blagodati) podrumima na Sjembi. Prastari OKS, koncerti u RK IPK, gitarijade u STUCu.

Ruta: stari Kesten -> parkic kod Caddya -> stari West. Pa onda Bunker i oni pocetni tulumcici u Nessiu (prije nego je postao rupcaga k'o onaj Rock caffe pored). Sjecam i se i onih "cugaj koliko mozes za 15 kuna" partya u Soundu (Ipponu) i tadasnje Vege, al' mutno. ;-)

Onda par godina redovnog parkica na krizanju Gundike i Vukike (KMM majka), Caddya i podruma Demosha.

U staroj Tufni bio svega par puta. Ne znam kakva je bila prije rata, ali nakon rata je bila cisti sladunjavi dance mainstream s pun kurac naoruzanih likova. Iz danasnje perspektive se takvo mjesto cini k'o New York naspram nekakvih Patika, Q-clubova, Beckersa i Bastiona pojedinim danima.

Sve u svemu, kad se to sve zbraji s jos nekim aktivnostima po studentskim udrugama - nije bilo lose.

Izlasci, alkohol svih vrsta, burne veze, cudne supstance, tehno partyji, nekad davno vega da sjecam se i stare tufne, malo poslije koktel bar(prije narodnjaka), ljetovanja na moru, treninzi,svadje sa legicama, uvijek manjak para, dolazak kuci u 10-11 ujutro u najboljem slucaju u 7h,........bila sam kao i svi mlada, luda i zabavna a sad sam sve suprotno.... dobro jos uvijek sam mlada!

alkohol, povraćanje, alkohol... i tako do iznemoglosti.

Andrea Zuckerman

alkohol, povraćanje, alkohol... i tako do iznemoglosti.

Ti?
Pa ti si štreberica...

Circa

Andrea Zuckerman

alkohol, povraćanje, alkohol... i tako do iznemoglosti.

Ti?
Pa ti si štreberica...

hehe

svijet je pozornica!

He he, obilježava ih to što ih se slabo sjećam, a ono čega se sjećam je živi Monthy Python, fali mi i danas ponekad onaj osjećaj da se probudim i da ne znam gdje sam ni što ja radim ovdje , ali sve je bilo sa dobrom ekipom, bez loših iskustava, i drago mi je što su mnogi od tih ljudi bili i ostali moji dobri prijatelji. Fale mi ustvari ti bezbrižni dani kod mame i tate, bez silnih obaveza, stresova i gledanja na sat, ekipa, svirka, mjuza, putovanja, druženje, ludovanje... Onda je došao rat, i cijeli se svijet okrenuo naglavačke.
Zato uživajte sada dok ste lijepi i mlađahni, bez kredita, žena, muževa, djece i egzistencijalnih problema na vratu, školujte se i borite se da vas ne zajebavaju polupismeni majmuni, i uživajte u životu punim plućima, jer sve to ima svoj rok trajanja...

tambura...kafane.....tambura... i moji najbolji prijatelji-dečki iz benda

ribar i kvazi kola (u boljim danima frankovka i kvazi kola) sjedinjenji u najodvratniji bambus ikad koji se nemilice usipavao u mladjahan organizam prije gitarijada. gitarijade u OKS-u, bljuvanje, valjanje po snijegu. opet bljuvanje. parkic ispred starog kestena, stari kesten. bunker. glazba. marte. starke. frutike. stopanje. odlasci na more. II gimba.... jooooojjjjjjj, ja bi opet

Nešto se mutno sjećam jako jeftinog staročeškog piva u našoj birtiji koje više nema. I trave u "Bazi" kod Kreše iz Zagreba.
"Baza" je kuća dotičnog Kreše u kojem su se događale stvari koje nisu za javnost i nježne uši.
A išla sam na svakakve grupe i bila uzorna, je vrajt.
Samo da sam učila bi bila odlikaš, ovako sam četvorku imala bez truda.
Bljuvala baš nisam, svaka mi čast. Znala sam se praviti trijezna.