Skriveni sadržaj
Bilježnica Robija K.
KRVAVA SPIZA
Teta Lovorka je vadila stvari iz kolica i tukla ih je u kasu. Ona je rekla: „Koliko su samo ljudi u Vukovaru pribekili, čoviče!" Mama je rekla: „A je, strava i očaj!" Onda je teta Lovorka zveknila rukom u botun na kasi i rekla je: „Tristadevedes kuna!" Mama je cijuknila: „Koliko?!" Teta Lovorka je rekla: „Tristadevedes kuna!" Mama je viknila: „O jebaim pas sve živo i neživo!" Teta Lovorka je pitala: Kome?" Mama je dreknila: „Srbima, kome drugom! Sravnili su Vukovar sa zemljom, čoviče, a sad oni oće nas tužit za gemocid! Pa to je, pa to je... to je da čovik ispali na živce!"
Piše: Viktor Ivančić
Ja sam sa mojom mamom išao u spizu. Prvo smo mi u spizu išli u onu Kerumovu poslugu. Mama je u Kerumovoj poslugi kupila kilo ipo kruva, dvi litre mlika, po jogurt za mene i Damjanicu, litru ulja, kilo cukra, deset deka mortadele, dvi konzerve sardina, dukatovo maslo, nivein sapun, pak toaletnog papira, jednu konšervu od pomidora, kesicu prezle i šteku ronhila za nju i tatu. Mama je gurala kolica i rekla je: „Ovo nam je sve apsalutno nužno!” Ja sam klimnijo glavom. Onda smo mi dva dogibali sa kolicima do blagajne. Na blagajni je radila ona teta Lovorka. Ona je mami rekla: „A jesi vidila šta oni glupi Srbi sad oće protiv nas dignit tužbu za gemocid, a? Čoviče, koji tupamarosi! Samo malo klinac će im to proć! Oni su napravili gemocid, a ne mi!” Mama je rekla: „A je, baš svašta!” Teta Lovorka je vadila stvari iz kolica i tukla ih je u kasu. Ona je rekla: „Koliko su samo ljudi u Vukovaru pribekili, čoviče!” Mama je rekla: „A je, strava i očaj!” Onda je teta Lovorka zveknila rukom u botun na kasi i rekla je: „Tristadevedes kuna!” Mama je cijuknila: „Koliko?!” Teta Lovorka je rekla: „Tristadevedes kuna!” Mama je viknila: „O jebaim pas sve živo i neživo!” Teta Lovorka je pitala: „Kome?” Mama je dreknila: „Srbima, kome drugom! Sravnili su Vukovar sa zemljom, čoviče, a sad oni oće nas tužit za gemocid! Pa to je, pa to je... to je da čovik ispali na živce!” Teta Lovorka je rekla: „E, to i ja kažem!” Mama je rekla: „Al nema šanse da ja za ovo dam tristadevedes kuna, to je za mene sajens fikšn... Iako mi je sve apsalutno nužno!” Teta Lovorka je pitala: „Šta onda? Oš da maknemo šteku duvana, ili ti je i on apsalutno nužan?” Mama je rekla: „Nemoj, rađe mi makni ovi toaletni papir, nivein sapun i ove sardine! A moš maknit i maslo!” Teta Lovorka je rekla: „Nou frks! Znači rađe ćemo se manje prat i srat, nego manje pušit! Može i tako!” Onda je ona maknila sa strane toaletni papir i sapun i sardine i maslo. Mama je gledala u maknute stvari sa turbo bjesnoćom. Teta Lovorka je opet tipkala po kasi i rekla je: „Evo ga! Tristačetrdes kuna!” Mama je izvadila đenge iz takujina i platila je. Onda je ona spremila takujin u boršu i zarežala je: „Jadni ti smo mi Hrvati, majko isukrstova! Pokolju nas mali miljon i onda još nas optuživaju da smo gemocidni! Banda jedna brezobrazna! Znaš šta, para mi ide na uši! Nemoš otić u spizu da te ti Srbi totalno ne snervaju!” Teta Lovorka je rekla: „Dobro govoriš! Jebaim pas sve živo i neživo!”
Onda smo ja i moja mama išli u mesnicu. U mesnici su radili oni barba Grgo i barba Špiro. Mama i ja smo ugibali i rekli smo: „Dobar dan!” Barba Grgo je rekao: „E, faljen irud! Evo ja i Špiro baš pričamo kako oni glupi Srbi sad oće tužit nas za gemocid! Sorili nam po zemlje i onda nisu oni gemocidni nego smo mi! Pa to je čisto ludilo, jel tako Špiro?” Barba Špiro je rekao: „Naravski da je ludilo! Koliko su samo ljudi pobili u Dubrovniku, pa u Škabrnji! Al platiće oni u Hagu, platiće, platiće...” Barba Grgo je rekao: „I ja govorim da će platit... Nego, šta ćemo?” Mama je barba Grgi rekla: „Ja bi četri tanka, tanka, tanka juneća šnicela i kilo mljevenog!” Barba Grgo je rekao: „Nemaš brige! Saću ti ja narezat, bićeti šniceli tanki ka flis papir!” Onda je barba Grgo narezao šnicele i sameljao je mljeveno. Onda je on to fljasnijo na vagu. Onda je on utipkao na kasu i rekao je: „Stočetrdes kuna!” Mama je cijuknila: „Koliko?!” Barba Grgo je rekao: „Stočetrdes kuna!” Mama je viknila: „O pičkali im materina, dabili im pička materina!” Barba Grgo je pitao: „Kome?” Mama je dreknila: „Srbima, kome drugo! Koliko su nevinih pobili u Škabrnji, a sad smo im mi gemocidni! Jebaim pas sve živo i neživo! A koliko su ih satrali u Gospiću, u Drnišu...” Barba Špiro je uletijo: „Pa u Pakračkoj poljani...” Barba Grgo je njemu rekao: „Nemoj sad sa Pakračkom poljanom, Špiro, znaš i sam da si slab sa zemljopisom!” Onda je mama rekla: „Al nema šanse da ja za to dam stočetrdes kuna!” Barba Grgo je pitao: „Pa šta ćemo onda?” Mama je rekla: „Umisto kilo, daj mi po kila mljevenog!” Barba Grgo je rekao: „Pa štaš sa po kila mljevenog, ženo božja, to ti je za po zuba!” Mama je rekla: „Namočiću kruva u mliko i zamišat sa mljevenim za polpete, eto šta ću! Pola meso, pola namočeni kruv!” Barba Grgo je rekao: „Aha, znači ješćemo falše polpete! Okej, može i tako!” Onda je on odvadijo pola mljevenog sa vage. Mama je gledala u odvađeno mljeveno i škrgućala je sa zubima. Barba Grgo je utipkao u kasu i rekao je: „Evo ga! Stodeset kuna!” Mama je rekla: „Jel može, ovaj... jel može u dvi rate?” Barba Grgo je rekao: „A ne može, ćerce, znaš kakva su vrimena! Svima je zajebano, uključivo mesare!” Mama je pitala: „A jel može na karticu?” Barba Grgo je rekao: „Na karticu? Pa ko je vidijo u mesnici plaćat sa karticom? Pa kako bi ja to moga uzimat, svi znaju da su mesarima nonstop krvave ruke!” Mama je arlauknila: „Znam ja tačno kome su krvave ruke! Srbima su krvave, i to su im do lakata krvave! A onda oće nas tužit za gemocid, banda jedna pokvarena! Srića da smo mi njih tužili prije!” Onda je ona izvadila lovušu iz takujina i platila je. Barba Grgo je njoj dao šnicele i mljeveno. Mama je dreknila: „Jadni ti smo mi Hrvati, majko isukrstova! Neće tu nama bit spasa dok cilu Srbiju ne polijemo benzinom i zapalimo! Inače ćemo poludit! Nemoš više otić u spizu a da ne ispališ na ganglije!” Barba Grgo je rekao: „Je, baš smo ja i Špiro o tome pričali!”
Onda smo ja i mama išli u voćarnu. U voćarni je radila ona teta Nevenka. Mama je njoj rekla: „Bog Neve, triba mi kil fažoleti i kil tikvica! Pošto je to?” Teta Neve je rekla: „Fažoleti dvajs kuna, tikvice dvajs kuna! Sve po dvajs!” Mama je rekla: „Srceliti iruduvo, pa ja ću se ubit!” Teta Neve je pitala: „Zbog čega?” Mama je podviknila: „Zbog Srba, zbog koga bi drugo!” Teta Neve je rekla: „A je, i meni oni idu maksimalno na kurac!” Mama je rekla: „Al meni je ostalo samo tries kuna, jebemu jarca!” Teta Neve je pitala: „Oš onda kil fažoleti i ove tri tikvice?” Mama je rekla: „Aj daj!” Onda je teta Nevenka stavljala fažolete i tikvice na vagu. Onda je ona rekla: „U ove tri tikvice je malo više od po kila, šta znači da nisu deset neko trinaes kuna! Tojest ukupno sa fažoletima triestri kune! Jel može?” Mama je rekla: „Neve, rekla sam ti da imam samo tries kuna!” Teta Neve je pitala: „Oš onda dvi tikvice?” Onda je mama zaurlikala: „Pa dobro, pičkamu materina, jel se zato moj muž borijo u ratu?! Jel on proliva krv ratujući protiv Srba zato da me ti sad jebeš za jednu tikvicu, a?!” Teta Neve je rekla: „Dobro, dobro, skuliraj se, evo ti tri tikvice... i to samo zato šta ti je muž u ratu proliva isto šta i moj!” Mama je zarumenkila se i rekla je: „N bava kua? I tvoj isto?” Teta Neve je rekla: „Je, i moj isto! Proliva je malo karlovačko ispred televizije!”
Onda smo ja i moja mama gibali nazad prema doma. Ja sam mamu pitao: „A mama, a zar nismo još trebali skočit do pošte platit račun za telefon?” Mama je rekla: „Klinac ćemo ovi misec platit telefon! Nemamo više ni celera!” Ja sam pitao: „Pa oće nam ga onda isključit?” Mama je rekla: „Naravski da će nam ga isključit! Kad nas mogu tužit za gemocid, šta nam ne bi mogli i isključit telefon!” Ja sam pitao: „Pa kako ćemo sa isključenim telefonom, jebate?” Mama je mene pogledala krvoločki i podviknila je: „Koji će nam kurac telefon?! Šta bi ti radijo sa telefonom, majketi?! Naziva Srbiju?!” Tu sam ja začepijo labrnju. Onda sam ja utiho gibao kraj mame prema doma. Samo sam ja vidijo da mami po obrazu curki suzica i da gricka donju usnu. Doma kod kuće je moj tata sjedio za stolom u kužini i čitao je novine. Mama i ja smo ugibali unutra sa kesama od spize. Tata je mami rekao: „Jesi čula ovo, jebate, sad Srbi tuže nas za gemocid isto kao i mi njih! Pa di se ta banda gasi, čoviče božji!? Sad kad mi oplakujemo Vukovar, oni nas tuže za gemocid! Meni tu, majkemi, dođe da popizdim! Jel ti isto od toga popizdiš?” Mama je rekla: „Ne da popizdim, nego popizdim na kvadrat!” Tata je rekao: „Kako neš, jebate! Pa koliko su samo ljudi pobili na Ovčari?!” Mama je stavila kese sa spizom na stol i rekla je: „Četiri stotine i osamdeset!” Tata je dignijo ombrve i pitao je: „N bava? Toliko?” Mama je rekla: „Četiri stotine i osamdeset! Izraženo u kunama!” Tata i mama su se zagledali u kese na stolu. Onda su oboje rekli: „O jebaim pas sve živo i neživo!”
Robi K. (IIIa)