U osječkoj bolnici samo tri donora organa ove godine

Prema podacima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, na listama čekanja za transplantaciju bubrega u Hrvatskoj u ovom trenutku nalazi se 369 bolesnika, dok njih 12 čeka donaciju srca, a 56 bolesnika na listi je za transplantaciju jetre.

Riječ je o najmanjoj listi u posljednjih 20 godina, a recimo kako je samo prošle godine na listi čekanja za zdrave bubrege bilo čak 650 osoba. No, samo prošle godine transplantirano je 140 bubrega, dok su u prvih devet mjeseci ove godine obavljene još 43 transplantacije ovog organa.

Inače, točno prije godinu dana i u osječkoj Kliničkoj bolnici je prvi put presađen bubreg, i to 54-godišnjoj Mariji Cvetko iz Darde, koja je zdravi organ dobila nakon 11 godina dijalize. Osim ove transplantacije, krajem prošle godine u KBO-u je učinjena još jedna transplantacija bubrega. Trenutačno na osječkom području čak 220 osoba boluje od zatajenja bubrega i redoviti su pacijenti Centra za hemodijalizu Kliničke bolnice Osijek, a čak njih 100-tinjak kandidati su za transplantaciju bubrega. Unatoč pozitivnim rezultatima na razini države, Osijek se na žalost ne može pohvaliti povećanim brojem donora. Naime, kako doznajemo od dr. Vanje Došen s Odjela za anesteziologiju i intenzivno liječenje KBO-a, broj donora u Osijeku ove je godine čak 100 posto manji od onoga prošle godine, te su na doniranje organa pristale samo tri obitelji.

- Riječ je o tri multiorganske eksplantacije organa, iako smo imali još tri prikladna donora, ali njihove obitelji nisu dopustile eksplantaciju organa - kaže dr. Došen.

Ravnatelj ove najveće zdravstvene ustanove u istočnoj Hrvatskoj, dr. sc. Željko Vranješ, napominje kako je cilj osječke bolnice postati član Eurotransplanta, međunarodne organizacije za razmjenu organa.

- Nakon što već nekoliko godina obavljamo eksplantacije, a prošle godine smo obavili i prvu transplantaciju bubrega, sada želimo ići dalje i to na način da dobijemo mogućnost tipiziranja svih izvađenih organa, te da podatke odmah dostavljamo europskoj bazi podataka. Kada dobijemo certifikat Eurotransplanta, u cijelosti se možemo uključiti u razmjenu organa. Naime, Hrvatska kao država već je u ovom udruženju, no sada mi još posebno kao ustanova i bolnica želimo postati član Eurotransplanta - najavio je dr.sc. Vranješ.

Prva transplantacija prije 37 godina

Prva transplantacija u Hrvatskoj je obavljena prije točno 37 godina, odnosno 1971. godine u KBC-u Rijeka, kada je presađen bubreg. Srce se transplantira od 1988. a koštana srž od 1983. Prva jetra presađena je 1990. u KBC-u Zagreb. Pluća su u Hrvatskoj transplantirana do sada samo jednom, i to 2002. godine u KB-u Jordanovac.


Autorica: Nefreteta Zekić/Glas-Slavonije.hr
Foto: Goran Flauder

---

Anketa: Biste li pristali na doniranje organa vaših najbližih?

Nikad mi nije bilo jasno zasto neki odbijaju donirati organe, cemu, zasto, kako, jebemu, ZASTO????

Leon

Biste li pristali na doniranje organa vaših najbližih?

znači neko mi rikne i pitanje je da li bi donirao organie - DA
moji su ionako izrazili želju da ih se kremira tak da bi podijelio šta se podijelit da, a ona vrpica spaljevine će bit nešto lakša

Leon

Biste li pristali na doniranje organa vaših najbližih?

to potaknuto viješću ili pajtonovcima sinoć?

ja bih donirao i svoje i tuđe organe. zašto ne?

Ja već godinama u novčaniku nosim donorsku karticu za nedajbože. Niti meni nije jasno zašto bi netko odbio donirati organe ako se od jednog života koji je završio može spasiti desetak drugih.

Naravno da sam za doniranje...ionak ti onda više ne trebaju..
Ali što me zbunjuje..čitala sam negdje da stoji u zakonu naše države da se za uzimanje organa uopće ne treba pitati obitelj preminulog...

dosta ljudi ne želi dati krv a kamoli organe nažalost.
koji će mi k kad riknem? ak će nekome pomoći nek ih vade.
mlađi većinom nemaju predrasuda prema tome i lakše se odlučuju za to, dok su stariji većinom zatucani.nije jasno jer eto recimo čak i crkva podupire doniranje.

nisu stariji zatucani, već su iskusniji i znaju kakva gamad ljudi mogu bit. a mladi su neiskvareni i idealisti. ja sam negdje između. volila bi znat kome ću spasiti život. sinu od korade sigurno ne bi.

Andrea Zuckerman

nisu stariji zatucani, već su iskusniji i znaju kakva gamad ljudi mogu bit. a mladi su neiskvareni i idealisti. ja sam negdje između. volila bi znat kome ću spasiti život. sinu od korade sigurno ne bi.

Ako dobro iscitavam izmedju redova, zelis reci da i pri doniranju organa postoje "prioriteti" na listama uvjetovani krvnim srodstvom, novcem ili necim drugim, a ne strucnom procjenom?

Cak i da je tako, zar je bolje eliminirati mogucnost doniranja?

Andrea Zuckerman

nisu stariji zatucani, već su iskusniji i znaju kakva gamad ljudi mogu bit. a mladi su neiskvareni i idealisti. ja sam negdje između. volila bi znat kome ću spasiti život. sinu od korade sigurno ne bi.

Ima istine u ovome, ali ako ljecnici ne biraju kome ce spasiti zivot, zasto bi mi?
meni bi osobno bilo drago spasiti zivot bilo kojeg covjeka. on bi to zasigurno cijenio, a moji organi ne bi jednostavno propali. osobno bi mi bilo drago i da moji doniraju organe, tako bih se utjesila da oni na neki nacin nastavljaju zivjeti u tim ljudima

Leteci mungos

Andrea Zuckerman

nisu stariji zatucani, već su iskusniji i znaju kakva gamad ljudi mogu bit. a mladi su neiskvareni i idealisti. ja sam negdje između. volila bi znat kome ću spasiti život. sinu od korade sigurno ne bi.

Ako dobro iscitavam izmedju redova, zelis reci da i pri doniranju organa postoje "prioriteti" na listama uvjetovani krvnim srodstvom, novcem ili necim drugim, a ne strucnom procjenom?

Cak i da je tako, zar je bolje eliminirati mogucnost doniranja?

ne. ne vidim kako si to uspio iščitat. samo kažem da mi ne bi bilo posve svejedno kome će moji organi spasiti život. nije kršćanski, ali nisam ni ja.

Andrea Zuckerman

Leteci mungos

Andrea Zuckerman

nisu stariji zatucani, već su iskusniji i znaju kakva gamad ljudi mogu bit. a mladi su neiskvareni i idealisti. ja sam negdje između. volila bi znat kome ću spasiti život. sinu od korade sigurno ne bi.

Ako dobro iscitavam izmedju redova, zelis reci da i pri doniranju organa postoje "prioriteti" na listama uvjetovani krvnim srodstvom, novcem ili necim drugim, a ne strucnom procjenom?

Cak i da je tako, zar je bolje eliminirati mogucnost doniranja?

ne. ne vidim kako si to uspio iščitat. samo kažem da mi ne bi bilo posve svejedno kome će moji organi spasiti život. nije kršćanski, ali nisam ni ja.

...oprosti, ali baš se to iščitava iz tvojih redova....donirala bih organa svakako, bez obzira na to kome bih spasila život....postoji naravno i mogućnost da donirani organi završe negdje na crnom tržištu, ali opet....svejedno...

snaša

Ali što me zbunjuje..čitala sam negdje da stoji u zakonu naše države da se za uzimanje organa uopće ne treba pitati obitelj preminulog...

I mene isto zbunjuje.. nakon onog slučaja u Zadru, kada je studentica umrla (navodno od posljedica uzimanja Yasmin pilula), roditelji su odbili donirati organe iako je to bila njezina želja..
tada sam na netu pronašla Zakon o uzimanju i presađivanju ljudskih organa (ako se ne varam iz 2004.) u kojem, u jednom od članaka, stoji da se organi mogu uzeti osim ako se darivatelj za svojeg života u pisanom obliku nije protivio!

EDIT: Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskoga tijela u svrhu liječenja

Rijec je o cistoj etici. Istina po zakonu lijecnici smiju uzeti organ samo od onoga tko to za zivota odobri,a li nakon smrti uvijek jos pitaju i najblizu rodbinu. U slucaju da rodbina odbije, unatoc tome sto je osoba zeljela darovati organe lijecnici ih nece uzeti zbog suosjecanja prema rodbini. To je inace sluzbeno objasnjenje lijecnika osjecke bolnice

Iz Zakona na koji je Elena ulinkala, ocito je da se organi mogu uzeti sa svih umrlih osoba koje se tome nisu usprotivile za zivota.

Dakle, pitanje je zasto je osoblje bolnice u samo 6 slucajeva razmisljalo o eksplantaciji organa (3 pristnka i 3 odbijanja)? Je li to zbog neodgovarajucih donora ili situacija? Jesu li mozda zaboravili pitati? Treba li ih netko podsjetiti da su (skoro) svi umrli ujedno i potencijalni donori?

Kljucan dio Zakona...

Članci 21. i 22.

Skriveni sadržaj

Članak 21.

Dijelovi tijela s umrle osobe mogu se uzimati radi presa­đivanja drugoj osobi nakon što je sa sigurnošću, prema medicinskim kriterijima i na propisan način utvrđena smrt.

Smatrat će se da je nastupila smrt osobe od koje se uzimaju dijelovi tijela radi presađivanja ako je, prema medicinskim kriterijima i na propisan način utvrđen prestanak rada mozga.

Način, postupak i medicinske kriterije za utvrđivanje smrti osobe čiji se dijelovi tijela mogu uzimati radi presađivanja pravil­nikom propisuje ministar.

Smrt osobe čiji se dijelovi tijela mogu uzimati radi presa­đivanja utvrđuje povjerenstvo zdravstvene ustanove sastavljeno od najmanje tri liječnika.

Liječnik koji sudjeluje u uzimanju ili presađivanju dijela tijela s umrle osobe ili je odgovoran za brigu o mogućim primateljima dijela tijela ne smije sudjelovati u radu povjerenstva iz stavka 4. ovoga članka.

Članak 22.

Dijelovi tijela s umrle osobe smiju se uzeti radi presađivanja samo ako se darivatelj za života nije tome u pisanom obliku protivio.

Pisanu izjavu o nedarivanju iz stavka 1. ovoga članka punoljetna osoba sposobna za rasuđivanje daje izabranom doktoru medicine primarne zdravstvene zaštite.

Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, za punoljetne osobe koje nisu sposobne za rasuđivanje pisanu izjavu o nedarivanju iz stavka 1. ovoga članka, solemniziranu od strane javnog bilježnika, daje zakonski zastupnik, odnosno skrbnik.

Slijepa osoba, gluha osoba koja ne zna čitati, nijema osoba koja ne zna pisati i gluhoslijepa osoba daje izjavu o nedarivanju iz stavka 1. ovoga članka u obliku javnobilježničkog akta ili pred dva svjedoka iskazanom izjavom o imenovanju poslovno sposobne osobe koja će u njeno ime dati izjavu o nedarivanju.

mislim da obitelj preminulog može zabranit uimanje organa.

imam i ja donorsku karticu al kako godine odmiču mislim da joj i upotrebni rok ističe.
teško je kad ti netko nastrada i onda te pitaju mogu li ti još uzet dio njega.moraš se hrvat sa fizičkim gubitkom i onda bi još čeprkali po njemu.ne osuđujem nikoga tko odbija donirati organe bližnjih i vjerujem da je masi njih kasnije žao što nisu to učinili.jednostavno, ta stvar ne može čekati da se ljudi malo otrijezne i priberu od prvog šoka.
osobno bi donirao i svoje i djetetove organe.

jako malo "umrlih" su potencijalni donori, mora biti zadovoljeno više kriterija - moždana smrt, a opet vitalni i neoštećeni organi i još neke stvari u koje baš nisam potpuno upućena.

mislim da je izuzetno bitno razgovarati sa svojim najbližima o ovome kako bi bili spremni ako sličan trenutak nedajbože dođe. moji znaju da ja želim da doniraju moje organe ako se nađem u takvoj situaciji, a ja isto tako znam i njihova stajališta.

donorska kartica po meni nije dovoljna.smatram da bi svaki čovjek trebao kod svoga liječnika biti zapisan u sustavu (sad su ionako se informatizirali) i na taj način bi se znatno olakšalo liječnicima posao.vjerujem da ni njima nije lako uplakanoj obitelji doći i tražiti organe.

I onda ekipa... kad idemo po donorsku karticu?

Meni je malo problem jer su neki moji izvjesni organi prošli sito i rešeto (bez bezobraznih primisli molim)... ajd, oči su mi savršene, bar nešto

po zakonu RH donor je svatko tko umre (normalno u bonici gdje mu se mogu pobrat organi).
problem je sto doktori iz postovanja pitaju obitelj preminulog zele li donirati organe ili ne.
a obitelj može i ne mora postovati zakon i/ili volju pokojnika.

imam karticu (iako mi po zakonu ne treba) i obavijestila sam sve bliznje da se moji organi DAJU!

Donorska kartica ne treba vise.

Svi su donori i otud moje cudjenje izuzetno malim (u usporedbi s ukupnim brojem presadjivanja u HR) brojem upita o eksplantaciji organa u KBO.

Zar se samo 6 preminulih smatralo dovoljno dobrim potencijalnim donorima?!

problem je sto moraju umrijet u bolnici i sto doktor ne smije pitat obitelj. a ako ju vec pita-obtelj bi trebala pristat.

a i najbolji donori su mladi ljudi, koji nisu umrli od neke nasljedne bolesti nego npr. poginuli u prometnoj bez prevelikog ostecenja organa.

bubreg 80-godisnje bakice nemre nikom pomoci...

prije 4 god, čekajući red u obrtničkoj komori, upustila sam se u priču sa starijim gospodinom koji mi je ispričao kako je dobio srce jedne mlade žene koja je poginula u prometnoj nesreći u osijeku. "...u meni kuca žensko srce!" - rekao mi je, a mene su te riječi potaknule da izvadim karticu. od tada je u mom novčaniku..

Circa

Nikad mi nije bilo jasno zasto neki odbijaju donirati organe, cemu, zasto, kako, jebemu, ZASTO????

-uvjerenje da su ljecnici lesinari samim tim kada postave pitanje
-doktori bez imalo empatije
-crno trziste organa, jer svi su oni mafia (ono Hebrang im je menager , shala al moram malo)
- bujna masta (zamisle si mrtavca iz CSI-a kao nekoga njima bliskog, jel nakon vadjenja organa)
Osvjestenost ljudi je na vrlo niskoj razini, ako je seks tabu kod mnogih, bome je i smrt.

P.S. Evo copy/paste 10 mitova o darivanju organa :

DESET MITOVA O DONACIJI ORGANA I TRANSPLANTACIJI
Mit #1
Čuo sam o nekom mladiću, koji je noću nestao. Ujutro je nađen bez bubrega, koji su mu uzeti kako bi bili namijenjeni prodaji na crnom tržištu.”
Stvarnost:
Nikada se nije dogodio ovakav slučaj.
Najprije, zabranjena je ilegalna trgovina organima, Drugo, s obzirom na složenost transplantacijskog postupka, ovakav je događaj praktično nemoguć. Postupak određivanja podudarnosti tkiva davaoca i primaoca, potreba za visokoobrazovanim liječnicima i drugim medicinskim osobljem, kao i zahtjevi za visokom i suvremenom tehnologijom, čine tajnost takvog postupka nemogućim.

Mit #2
“Poznati i bogati ljudi postavljaju se na vrh liste čekanja, dok “obični” ljudi čekaju na presađivanje, dugo vremena”.
Stvarnost:
Distribucija i određivanje primaoca slijepo je na materijalno stanje ili društveni status.
Duljina čekanja na presadak određuju mnogi čimbenici, uključujući podudarnost tkiva, krvnu grupu, duljinu čekanja na presađivanje, težinu bolesti, kao i drugi medicinski kriteriji. Faktori, poput rase, spola, dobi, prihoda ili društvenog statusa, ne uzimaju se u obzir kod određivanja tko će dobiti organ.

Mith #3
“Ako se dogodi nesreća i u bolnici znaju da želim donirati organe, hoće li mi liječnici, unatoč tome, pokušati spasiti život?”
Stvarnost:
Liječnici i zdravstveno osoblje, koje će vas liječiti, potpuno je odvojeno od timova liječnika za presađivanje.
Zdravstveno osoblje koje se bavi transplantacijom obavještava se tek kada se svi uloženi napori za spašavanje života pacijenta pokažu neuspješnim i kada se ustanovi smrt. Transplantacijski timovi obavještavaju se tek kada se od obitelji dobije dozvola za doniranje organa.

Mit #4
“Moja religija ne podržava doniranje organa.”
Stvarnost:
Sve organizirane svjetske religije podržavaju donaciju organa, smatrajući je aktom plemenitosti i osobnim izborom.

Mit #5
“Ne želim da moja obitelj ima bilo kakve troškove ako ja želim pokloniti organe”.
Stvarnost:
Obitelj donora nije opterećena troškovima.

Mit #6
“Ako doniram organe, da li postoji mogućnost da primatelj ili njegova obitelj, na bilo koji način kasnije optereti moju obitelj?”
Stvarnost:
Obavijest o donoru prenosi se primaocu i njegovoj obitelji samo u slučaju da to želi obitelj davaoca.

Mith #7
“Ja nisam potpuno zdrav. Da li mogu biti donor?”
Stvarnost:
Liječnici će u određenom trenutku procijeniti koji su organi zdravi i iskoristivi za presađivanje.

Mith #8
“Ja sam prestar da budem donor.”
Stvarnost:
Ne postoji više dobna granica za davanje organa. Opća granica je ipak oko 70 godina. Davatelj organa može biti i dječje dobi. No, iznad svega je važno da građani, svojim pojedinačnim primjerima, pokazuju prihvaćanje doniranja organa.

Mith #9
“Čuo sam da se uzimaju svi organi bez obzira što ja želim donirati.”
Stvarnost:
Obavijestite članove svoje obitelji i blisku okolinu o tome što želite ili pak što ne želite donirati.

Mith #10
“Doniranje organa predstavlja bitno nagrđenje mrtvog tijela.”
Stvarnost:
Donirani organi se odstranjuju kirurškim zahvatom. poput svake druge ozbiljne kirurške operacije.
Dobivanje organa ne nagrđuje tijelo i ne mijenja njegov izgled za sahranu.

mia

prije 4 god, čekajući red u obrtničkoj komori, upustila sam se u priču sa starijim gospodinom koji mi je ispričao kako je dobio srce jedne mlade žene koja je poginula u prometnoj nesreći u osijeku. "...u meni kuca žensko srce!" - rekao mi je, a mene su te riječi potaknule da izvadim karticu. od tada je u mom novčaniku..

ja nemam takvu priču. imam donorsku karticu već nekoliko godina jer mislim da je doniranje organa stvar koja se čini ispravnom

zašto da me sahrane sa jetrom, bubrezima i čime sve ne, ako oni mogu pomoć nekom?

mislim da o jako puno stvari ovisi to da li ti mogu uzet organe ili ne. prvenstveno, danas rijetko ko umire prirodnom smrcu i ima zdrave organe. vecina umire od kojekakvih bolestina, a u takvom se slucaju pretpostavljam organi ne uzimaju. naravno, ovisi i o tom da li su to odgovarajuci donori, ali pretpostavljam da prvenstveno ovisi o postotku umrlih sa zdravim organima, u odnosu na postotak zivih sa bolesnim organima. mislim da je postotak ovih drugih puno veci nego ovih prvih.i ti bolesni zivi ce bit uskoro umrli, i nece bit donori jel su im organi bolesni, tako da ni oni ostali prezivjeli ne mogu nac donora zbog talozenja ljudi umrlih od nekakve bolesti. s tim podrazumjevam bolest koja zahvaca neki organ, koji onda zahvaca jos neki organ i tako dok ne umres...

Nave

Circa

Nikad mi nije bilo jasno zasto neki odbijaju donirati organe, cemu, zasto, kako, jebemu, ZASTO????

DESET MITOVA O DONACIJI ORGANA I TRANSPLANTACIJI
Mit #1
Čuo sam o nekom mladiću, koji je noću nestao. Ujutro je nađen bez bubrega, koji su mu uzeti kako bi bili namijenjeni prodaji na crnom tržištu.”
Stvarnost:
Nikada se nije dogodio ovakav slučaj.
Najprije, zabranjena je ilegalna trgovina organima, Drugo, s obzirom na složenost transplantacijskog postupka, ovakav je događaj praktično nemoguć. Postupak određivanja podudarnosti tkiva davaoca i primaoca, potreba za visokoobrazovanim liječnicima i drugim medicinskim osobljem, kao i zahtjevi za visokom i suvremenom tehnologijom, čine tajnost takvog postupka nemogućim.

Del Ponte: Albanci su na Kosovu otimali ljude i vadili im organe za prodaju stranim klinikama

da si mi prije par mjeseci napisao ovo .. vjerovao bi ti ... ali sad neznam kome da vjerujem.

inace ... sto se tako malih donacija u osijeckoj bolnici tice ... mislim da nije problem u ljudima, nego u lijecnicima koji ili nisu spremni razgovarati s obitelji, ili se ne trude dovoljno ... ili im se nada raditi .... ili nemaju scim raditi.

i sam sam donor, imam i karticu i moja obitelj je upoznata stim.

Andrea Zuckerman

mislim da obitelj preminulog može zabranit uimanje organa.

upravo tako. ja nisam zeljela obdukciju uopce, a samim time darivanje organa (majka je umrla i bila je bolesna jako, tako da se i ne bi nista moglo iskoristiti).

ja imam godinama vec karticu darivatelja organa, tj. donorsku i uvijek je uz mene.

I ja sam za darivanje organa ako riknem i neki organ je još dobar za poslužit nekom i produžiti život.Ali nisam za to da se okoriste bogati koji možda i nisu prvi u redu odnosno listi čekanja i nisam za to da netko debelo zaradi na mojim organima i da se o njih okoristi.Darivat ali bez ikake vule meni, doktorima i ostalim posrednicima oko svega toga.