Delfin
ne bih se slozila Luna s tobom da je nasim starcima bilo lakse, da su imali aute, kuce ili cak vikendice. Mozda cu neke ubosti u zivac, ali u bivsoj drzavi bilo je dobro srbima koji su bili na dobrim polozajima pa time su imali sve navedeno(kuca, auto, vikendica). moj stari je radio u oltu, nihovi prijatelji u tekosu ili tranzitu place su im bile besramno male, svi su zivjeli kao postanari jer si nisu mogli priustiti kuce a prijevozno sredstvo su im bili autobusi. a sto se tice ljetovanja isli su organizirano preko firme u nekakve kampov sa 1 zvijezdicom, toga se i ja sjecam.
Ovakva prica je bila prosjecnog Hrvata.
Nemoj vjerovati svemu što ti roditelji kažu, iako vidim da je ova tragična propaganda o bivšoj državi ipak u nekoj mjeri upalila. Ako misliš da je samo Srbima bilo dobro, zasigurno u Srbiji nisi bio, a nisi bio ni u Slovenij, pa ni na hrvatskoj obali - gdje tu i tamo i pokoji Hrvat ima vikendicu. Ne padati na demagogiju novopečenih Hrvatina - niti je bio problem biti Hrvat, niti je bio problm ići u Crkvu, a sramotno je opravdavati kolaps nakon 90' tvrdnjama da je prije ionako bilo još gore.
Međutim, nije točni ni da je nekad bilo puno bolje.
Ove teze o stanovima ne treba previše komentirati jer se očito radi o pukom neznanju - u prošlom sistemu postojalo je društveno vlasništvo, i malo je ljudi uopće bilo vlasnikom stana u kojem je živjelo. No, za razliku od moderne nam Hrvatske, stanarsko se pravo dobivalo besplatno! Nositelji stanarskog prava potpm su mogli stanove otkupiti, po smiješnoj cijeni.
Automobil je do zamaha Zastave u bivšoj državi bio luksuz. Putovanja u inozemstvo također su bila luksuz - pa stariji se sjećaju da je odlazak u Trst bio vrhunski doživljaj. O nekakvim skijanjima da ne govorim. Ljetovanja su bila organizirana po firmama, jer su sve veće imale svoja odmarališta, i bilo je besplatno - danas eto nema nikakvih ljetovanja, pa tko ima nek ide.
Na policama u trgovinama mogli su se kupiti tek proizvodi domaćih tvrtki - sigurno se stariji sjećaju mlijeka u plastičnoj vrećici. Iz Njemačke su ljudi donosili Milke, kao vrhunsku deliciju (kad su se otvorili duty free shopovi, ljudi su umrli od sreće). Sedamdesetih i osamdesetih švrcale su se i jeans hlače, kojih nje bilo.
Sako vrijeme nosi svoje probleme. Danas je najveći problem činjenica da je svatko ostao sam, i dužan je brinuti se o sebi - može živjeti izvrsno, a može i propasti. Nekad je bilo drugačije, država se brinula o svemu, pa su ljudi imali i manje problema - ali i mogućnosti.