Ispovijest: Mužu sam morala dovoditi našu kćer da je siluje
Majka sam petero djece. Ni jedno ne živi sa mnom, ni jedno ne smijem ni posjetiti. Odlučio je tako prije mjesec dana sud jer nisam došla na raspravu. A nisam otišla jer sam mislila da moram opet svjedočiti protiv svog muža i pričati o strahotama koje je radio našoj najstarijoj, danas 15-godišnjoj kćeri. Sve sam već rekla i policiji i sudu i Centru za socijalnu skrb.
Nisam prešutjela ni riječi. Nije ni kćerka. Valjda je zato njezin otac i osuđen na 27 godina zatvora. Kažu da je to najveća kazna u Hrvatskoj za silovanje svog djeteta, a ja mislim i da je preblaga za ono što joj je radio... Ne znam uopće odakle bih počela pričati, možda najbolje od kraja - 24. srpnja prošle godine.
Mokrila od straha
Te je večeri oko 22.30 sati našu kćerku na mobitel nazvao prijatelj. Kad je muž vidio da je netko zove, ustao je sa stolca i tresnuo telefonom o pod. Zatim ju je dva puta ošamario. Pala je sa stolca, a on ju je udario nogom u stražnjicu. Pomokrila se, valjda od straha. Muž je, kao i obično, bio pijan i ljubomoran.
Istresao je u sebe još dvije čaše vina, skinuo se u donji veš i rekao da mu je pošaljem u kupaonicu, da mu opere leđa. A onda ju je u našoj bračnoj postelji silovao do jutra, puna tri sata. Ustao je oko šest, popio kavu, zagrlio me i poljubio i rekao mi da me voli i da više neće piti. Kad je zatvorio vrata za sobom i otišao raditi, kćerka je pristala da ga konačno prijavimo.
Danas se kajem, ali...
Nazvale smo Centar za socijalnu skrb, odmah su došli po nas. Muž je dva sata kasnije uhićen. Skinuli su ga s traktorske prikolice i odveli. Ja sam istog dana ostala bez sve svoje djece. Dali su ih na udomljenje. Dva dana kasnije u selu je bio kirbaj. Bila sam sama u toj ukletoj kući i plakala ko kiša. Danas sam nešto bolje, al vidite da se još uvijek sva tresem.
Nije mi lako ni pričati, kamoli sjetiti se...
Kćerka se oporavila, ide u osmoljetku, prolazi s trojkom, četvorkom. Za oca više ne želi nikada čuti, htjela bi uzeti moje prezime. Oni mlađi valjda ne znaju što se događalo pa pitaju za tatu i žele kući. Ja sam započela novu vezu, i to mi daje snage da ne poludim. Svejedno, bojim se za koji dan otići na sud jer tužiteljstvo traži da me zatvore na četiri godine zato što nisam muža ranije prijavila i što sam mu vodila kćerku u krevet. E, da sam ga barem prijavila... Danas se kajem, al' danas je kasno...
Osveta za prijevaru
Naš pakao je počeo 2. siječnja 2006. godine. Živjeli smo tada u kući sa suprugovom majkom, polubratom, dvije bake i djedom. Dvanaestero pod istim krovom. Muž me navečer, dok su mlađa djeca spavala, zaključao u sobu i dograbio se našeg najstarijeg djeteta. Bilo joj je nepunih trinaest. Vikala je i plakala, molila ga da je ne dira. Silovao ju je. Kad je završio, samo me pogledao i rekao da mi je vratio i da mu ne mogu ništa jer će me ubiti. Tako mi se, eto, osvetio jer sam ga ranije prevarila.
Ujutro me sačekala svekrva i pitala zašto sam noću tako vrištala. Odgovorila sam joj da nisam ja, već njezina unuka. Odmahnula je rukom, u stilu ništa strašno i rekla mi da sam ja za to kriva. Mislim da je i njoj njezin otac učinio isto.
Vjerujem da su i ostali odrasli znali što se te noći dogodilo, a ja nisam imala od koga tražiti pomoć.
Hvalio se susjedima
Muž se po susjedstvu hvalio što je učinio svom djetetu. Nikoga nije bilo briga. U danima koji su slijedili svakodnevno je iznova nastrao na kćerku. Uvečer bi mi rekao da je dovodem u našu sobu, zatim bi je polegao u naš krevet i silovao. I ja sam bila u toj istoj postelji dok joj je to radio. Morala sam ležati i šutjeti. Jednom je ležao na njoj, a ljubio mene...
Kad smo se preselili u susjedno selo, u kuću koju nam je na korištenje dao APN, trojica sinova spavala su u jednoj, dvije kćerke u drugoj, a nas dvoje u trećoj sobi. Zapravo, noći je kćerka provodila u našem krevetu. Telefon je stajao uz njegovo uzglavlje, a mene nije puštao iz sobe. Ako sam morala van u WC, jer imali smo samo poljski zahod, pazio je da ne ponesem mobitel sa sobom.
Silovao i na podu
Uhvatila sam ga jedno jutro kad je ušao u dječju sobu i silovao kćerku na podu dok je mlađa spavala. Pitala sam ga kad će to prestati, pravio se lud, da nemam pojma o čemu govorim. Tek tu, u selu, nisam imala koga da mu se pojadam. Muž je bio pijan i opasan.
Kad danas razmišljam, trebala sam ga ostaviti ranije, samo da nije bilo tog straha koji mi je utjerao u kosti još za početka naše šesnaestogodišnje, što izvanbračne, što bračne veze. Uh, bilo je tu svega, pokušao me ubiti mačetom, lovačkim nožem... A batine su u našem domu bile normalne. Dobivala sam šakama, nogama, čupao me za kosu i vukao, uvijek sam bila sva plava...
Prijeti iz zatvora
Danas me dvaput tjedno naziva iz zatvora i kaže mi, zamislite, da mi je oprostio! Kaže da neće više dirati najstariju kćer, nego da će čekati da mlađa naraste! I još me nagovara da kažem kako je kćerka pristala na odnos i kako sam ja podmetnula dokaze... Ako ga puste, ja sam gotova. A njegova mati sad priča da nije ništa znala i da je on trebao ubiti mene i djecu pa dobiti 27 godina, jer je ovo za nju - sitnica...
Onog dana kad sam ga prijavila, svakih deset minuta ispitivala sam policajce jesu li ga uhitili... Rekli su mi to kasnije na policiji. Nisam bila ni svjesna da ih to pitam.
Osuđujete li me
Sad kad ste me saslušali, recite mi osuđujete li me i Vi što ga nisam prijavila - upitala me ta mlada žena dok su joj se niz lice slijevale suze, a tijelo treslo poput pruta.
Zgrožena onim što mi je ispričala, a što potvrđuju i sudski papiri, nisam joj odgovorila.
Prestrašno! Ne znam šta bih napravio takvom čovjeku, ali vjerujem da ne bih baš bio uračunjiv, a koristio bih i razna pomagala, što oštra, što tupa!
ma koji strah,oprala bih mu ja leđa sjekirom (to je vjerovatno imala),odležala kretena ali bih bar spasila svoju djecu idiota.