Eto, moje bake su umrle prije nego što sam se rodila, oba djeda kad sam bila mala, odnosno ne sjećam ih se.... ovdje se svi sjećaju i kućnih ljubimaca i stalno se vrti neki topic (hranim vrapce, ako se to ne računa pod kućne ljubimce), a ja ne znam kako je to imati baku i djeda. Svi u ulici u ih imali, pa kad je neka frka, istrče se svađati umjesto unučadi... a ti imaš ključić oko vrata umjesto bake i djede.
Kontam, ne može ti nedostajati pretjerano nešto što nikada nisi upoznao, ali kakva su vaša sjećanja, sadašnjost, koliko ste bogatiji zbog toga? Možda vam nekada idu na živce?
Ne znam.
Dobila sam ime po baki. Ali ona je umrla kad je mom tati bilo 5 godina.
Kako je imati baku i djeda?
Društvo, politika
Re: Kako je imati baku i djeda?
DanicaVDobila sam ime po baki. Ali ona je umrla kad je mom tati bilo 5 godina.
Hm. Da je umrla samo pet godina ranije, ne bi zvala nikako.
Et...ne dođe čovjek neko vrijeme na forum...i skonta da se ništa nije promijenilo.
Prva mi izlistana tema, čak se i sjetih svoje bake, ali brzo i zaboravih čitajući ovo....
Jebemu...
Ali da i ja ne budem offtopic, baka i djeda koji su mi oboje umrli prije sad već dosta godina, s njima sam bila puno bliža i baš su mi bili ono- pravi baka i djeda! A to podrazumjeva čuvanje, čitanje, pričanje, zezanciju, šetnje... Dok s mamine strane, koji su oboje još živi, s nima nikad nisam imala neki takav odnos, dosta su hladniji i nemaju baš takta bilo za djecu bilo za odrasle...tak da ih, zalosno ali istinito, ne mogu doživjeti baš onak kak spada..
Eto..
U svakom slučaju, lijepo je imati baku i djeda koji znaju pravo značenje toga. Meni i sada, nakon 10 i više god znaju baš faliti..
Prva mi izlistana tema, čak se i sjetih svoje bake, ali brzo i zaboravih čitajući ovo....
Jebemu...
Ali da i ja ne budem offtopic, baka i djeda koji su mi oboje umrli prije sad već dosta godina, s njima sam bila puno bliža i baš su mi bili ono- pravi baka i djeda! A to podrazumjeva čuvanje, čitanje, pričanje, zezanciju, šetnje... Dok s mamine strane, koji su oboje još živi, s nima nikad nisam imala neki takav odnos, dosta su hladniji i nemaju baš takta bilo za djecu bilo za odrasle...tak da ih, zalosno ali istinito, ne mogu doživjeti baš onak kak spada..
Eto..
U svakom slučaju, lijepo je imati baku i djeda koji znaju pravo značenje toga. Meni i sada, nakon 10 i više god znaju baš faliti..
ha. mene baka i djed odgojili.. s njima sam u biti vishe povezan neg sa starcima..
ja bi mogao pitati 'kako je imati normalnu obitelj?'
@8 a mozes koji put i preshutit nesto,a ? nije ti ok shega da tako na nashu Danči..
ja bi mogao pitati 'kako je imati normalnu obitelj?'
@8 a mozes koji put i preshutit nesto,a ? nije ti ok shega da tako na nashu Danči..
Evo, da se i ja nadovežem:
Ja sam imao tri bake. Jednu je ubila struja jer joj nikako nisam mogao zabraniti da se kupa i fenira, drugu je pokupio Simplon-Express, a trecu je tata usmrtio šakom.
Od svih pogibija u mojoj familiji, opisat ću vam posljednju, možda netko nešto i nauči.
Moj djed je bio protestant i slijepo je slijedio nauk Martina Luthera. Što će reći da je preko svake mjere volio vino, žene i pjesmu. Moja baka nije bila toliko pobožna, pa ga je odlučila ostaviti. Mom se tati srce razderalo napola te je otada oglušio i obnevidio, a slabije i piše po forumu.
On je od bijesa i mržnje prema svojoj majci uzeo šaku patrona, koje je djed čuvao još od prije onog rata, i krišom ih ubacio u kaloreks peć dok je baka spravljala japrak. U datom momentu, kad se streljivo već bijaše do usijanja ugrijalo, grunu i šporet i baka i lonac. Japrak su susjedi donijeli na karmine.
To je priča o mojoj poginuloj baki. A bila je dobra žena, i kuhala izvrstan cigojner-free sapun, poznat diljem one monarhije.
Ja sam imao tri bake. Jednu je ubila struja jer joj nikako nisam mogao zabraniti da se kupa i fenira, drugu je pokupio Simplon-Express, a trecu je tata usmrtio šakom.
Od svih pogibija u mojoj familiji, opisat ću vam posljednju, možda netko nešto i nauči.
Moj djed je bio protestant i slijepo je slijedio nauk Martina Luthera. Što će reći da je preko svake mjere volio vino, žene i pjesmu. Moja baka nije bila toliko pobožna, pa ga je odlučila ostaviti. Mom se tati srce razderalo napola te je otada oglušio i obnevidio, a slabije i piše po forumu.
On je od bijesa i mržnje prema svojoj majci uzeo šaku patrona, koje je djed čuvao još od prije onog rata, i krišom ih ubacio u kaloreks peć dok je baka spravljala japrak. U datom momentu, kad se streljivo već bijaše do usijanja ugrijalo, grunu i šporet i baka i lonac. Japrak su susjedi donijeli na karmine.
To je priča o mojoj poginuloj baki. A bila je dobra žena, i kuhala izvrstan cigojner-free sapun, poznat diljem one monarhije.
sviđa mi se ova tema.... ja također svoje nisam upoznala... djed je umro 4 godine a baka 3 godine prije mog rođenja.... majka mi je rekla da sam kao mala vidjela svoju prabaku..ali naravno bila sam toliko mala da se toga više ne sječam... pošto neam ni oca,tako da ne znam ni dali bi imala i s njegove strane baku i dedu... sad malo srcedrapajuće--- onak dk si klinac... pogotovo kad si mal drugačiji (to neaš neke dijelove obitelji koji se čini kao obaveznim) ljudi te odma dugačije gledaju. bar je kod mene tako bilo..kao da sam hendikepirana...ono tipa neam nogu ili ruku... pa se ljudi odma i drugačije ponašaju prema tebi... to da ti nešto ne može nedostajati ako ga nikad nisi ni imao.... moguće je da ti nedostaje... jer kada vidiš druge kako imaju to što ti neaš.-... osječaš se zakinuto... i ubijaš se pitanjima šta bi bilo kad bi bilo*?.... oki možda sam mal pretjerala al ....
...kad sam konacno pomislila da se pojavila neka tema na koju bi i mogla dati komentar, otvorim topic i vidim da je Presvetli i ovdje uspio zagaditi prostor...voljela bih kada bi opcija IGNORE bila iskoristena do kraja, pa da ne vidim sto pise niti kad netko citira...
...no, da se vratim na temu: djedove nisam nikada upoznala, ali odrastala sam uz prabaku u baku i bas je bilo super...kasnije sam u zivotu shvatila zasto su bake i djedovi tako kul klincima...obicno imaju vise vremena za njih od roditelja...sto nije pravilo, ali ipak je barem djelomicno istina...
...no, da se vratim na temu: djedove nisam nikada upoznala, ali odrastala sam uz prabaku u baku i bas je bilo super...kasnije sam u zivotu shvatila zasto su bake i djedovi tako kul klincima...obicno imaju vise vremena za njih od roditelja...sto nije pravilo, ali ipak je barem djelomicno istina...
Re: Kako je imati baku i djeda?
DanicaVEto, moje bake su umrle prije nego što sam se rodila, oba djeda kad sam bila mala, odnosno ne sjećam ih se.... ovdje se svi sjećaju i kućnih ljubimaca i stalno se vrti neki topic (hranim vrapce, ako se to ne računa pod kućne ljubimce), a ja ne znam kako je to imati baku i djeda. Svi u ulici u ih imali, pa kad je neka frka, istrče se svađati umjesto unučadi... a ti imaš ključić oko vrata umjesto bake i djede.
Kontam, ne može ti nedostajati pretjerano nešto što nikada nisi upoznao, ali kakva su vaša sjećanja, sadašnjost, koliko ste bogatiji zbog toga? Možda vam nekada idu na živce?
Ne znam.
Dobila sam ime po baki. Ali ona je umrla kad je mom tati bilo 5 godina.
Baku i djedu u pravom smislu tih titula,osobe koje su uvjek imale strpljenja .
Bogatija sam za iskustvo i vjerovatno danas zato tolerantnija prema starijim generacijama.
S djedom sam nekako više imala zajednički jezik,još ga se sjećam kako stoji sa mojom jauznom na uglu svako jutro (stanovali su u blizini) od kada je mrtav imam stalno osjećaj da mu nisam vratila dovoljno ljubavi.
Imala sam dvoje predivnih ljudi za baku i didu 
kad se sjetim njih, odmah mi suze krenu na oči
ali to dvoje najdražih ljudi već dugo nisu sa mnom...
toliko ljubavi i topline kojom su obogatili moj život, staračke drhtave ruke koje ti miluju lice, krilo koje je uvijek tu, razumijevanje, beskrajna tolerancija na sve dječje nestašluke, strpljene za glupa pitanja..topal krevet u zimskoj noći, namješten samo za mene i mog brata, ujutro pripremljen doručak - bijela kava i kifla...
bili su moja sigurna luka, skrovište koje je bilo samo moje
najljepše uspomene mog djetinjstva vezano je za njihova blaga i nasmješena lica..
i da ne bi bilo sve idilično, oni su bili učitelji u mirovini, što je značilo da sam od svoje pete godine morala čitati i pisati svaki dan po dva sata, i učiti njemački koji sam mrzila
kad se sjetim njih, odmah mi suze krenu na oči
ali to dvoje najdražih ljudi već dugo nisu sa mnom...
toliko ljubavi i topline kojom su obogatili moj život, staračke drhtave ruke koje ti miluju lice, krilo koje je uvijek tu, razumijevanje, beskrajna tolerancija na sve dječje nestašluke, strpljene za glupa pitanja..topal krevet u zimskoj noći, namješten samo za mene i mog brata, ujutro pripremljen doručak - bijela kava i kifla...
bili su moja sigurna luka, skrovište koje je bilo samo moje
najljepše uspomene mog djetinjstva vezano je za njihova blaga i nasmješena lica..
i da ne bi bilo sve idilično, oni su bili učitelji u mirovini, što je značilo da sam od svoje pete godine morala čitati i pisati svaki dan po dva sata, i učiti njemački koji sam mrzila
8Evo, da se i ja nadovežem:
Ja sam imao tri bake. Jednu je ubila struja jer joj nikako nisam mogao zabraniti da se kupa i fenira...
Ova baka nije umrla u kadi, već sam je bio napola spasio i odlučih ju iznije vani na Sunce da se malko prosuši. Dok sam ja išao po klofer da ju ocijedim, iz vedra neba se stvori crni oblak i sinu munjom pravo u našu baku.
Nitko nije ni sanjao da će baku ubiti struja, s obzirom da je već nekoliko puta za dlaku izmakla kletoj sudbi... Kao kad se naša kuća gradila, a baka bila postavljena na mješalici...
@8@svaka čast na priči, dirnula me u srce
@danica@ja sam imala 1 baku i jednog djedu... oni ti pružaju ono što roditelji ne stignu. tipa vodeet na izlete, baka mi je u 11 navečer pekla palačinke. što mama zbog umora-posao nije mogla....
malo su dosadni sa svojim pričama i komentarima, ali lijepo ih je imati
@danica@ja sam imala 1 baku i jednog djedu... oni ti pružaju ono što roditelji ne stignu. tipa vodeet na izlete, baka mi je u 11 navečer pekla palačinke. što mama zbog umora-posao nije mogla....
malo su dosadni sa svojim pričama i komentarima, ali lijepo ih je imati
Budući da je admin izbrisao moj post ili ga izbacio u offtopic, prisiljen sam ponovno napisati svoje mišljenje i iskustvo o ovoj temi.
Imam jednu babu, djeda mi umro, bio sam blizak s njim, bio mi je poput oca.
No, nema ga, life goes on i to je to.
Imam jednu babu, djeda mi umro, bio sam blizak s njim, bio mi je poput oca.
No, nema ga, life goes on i to je to.
A jedna je baka, ne nužno moja, radila od 5-17 u rudniku Trepča i mogla je popiti litru loze u cugu.
7 puta je pohvaljivana, a 1,5 puta proglašavana udarnicom.
Imala je prelijepe ruke kojima je redovito prebacivala normu, što u ugljenu, što u lozovači.
Obnoć bi sjedila kraj prozora i recitirala Jesenjina i šila. Mnogi su joj djedovi dolazili pod prozor.
Zbog njezina emacipiranog radnog vremena, neki i istovremeno.
Jednom je tako u njenom rudniku bilo 9 Rusa na praksi i do duboko u noć čula se pjesma:
"Sjela mala za mašinu, šije pizdu materinu"
i stara narodna:
"Sjela cura pa šije,
prid njom litra rakije"
7 puta je pohvaljivana, a 1,5 puta proglašavana udarnicom.
Imala je prelijepe ruke kojima je redovito prebacivala normu, što u ugljenu, što u lozovači.
Obnoć bi sjedila kraj prozora i recitirala Jesenjina i šila. Mnogi su joj djedovi dolazili pod prozor.
Zbog njezina emacipiranog radnog vremena, neki i istovremeno.
Jednom je tako u njenom rudniku bilo 9 Rusa na praksi i do duboko u noć čula se pjesma:
"Sjela mala za mašinu, šije pizdu materinu"
i stara narodna:
"Sjela cura pa šije,
prid njom litra rakije"
"> ">8
anakonda...kad sam konacno pomislila da se pojavila neka tema na koju bi i mogla dati komentar, otvorim topic i vidim da je Presvetli i ovdje uspio zagaditi prostor...voljela bih kada bi opcija IGNORE bila iskoristena do kraja, pa da ne vidim sto pise niti kad netko citira...
fftopic:">
A lopove jedan...
ontopic - Majčini roditelji su još živi, bliže se osamdesetoj! Odlično se drže, stoga sam im zahvalana na genima.
Kod njih sam provodila gotovo svaki vikend u djetinjstvu, uživala na selu uz životinje... Mislim da bi svaka osoba to trebala imati u djetinjstvu. Tatin otac umro je prije mog rođena, a majka mu baš i nije bila tipična baka, dakle, baš i nije bila dražesn starica. No, i ona je umrla prije nekoliko godina....gotovo cijelo djetinstvo do pocetka osnovne škole sam proveo kod bake i djeda (roditelja od mame)....te nastavio provoditi kod njih svako ferje...vikend....svaku mogucu priliku....
...jednostavno su mi oni bili sve ....no na žalost....oboje su umrli.....te su mi ostali samo u lijepom sjecanju......
...djedu...(tatu od mog tate).....nisam nikad upoznao....jer ga je ubio neki lik.....no ostala mi je još jedna baka.....koju rijetko kad i posjetim....(ne zato što mi nije draga)...vec eto jednostavno zato ...što s njom nikad nisam razvio takav odnos kao sa bakom i djedom....kojih više nema......
...jednostavno su mi oni bili sve ....no na žalost....oboje su umrli.....te su mi ostali samo u lijepom sjecanju......
...djedu...(tatu od mog tate).....nisam nikad upoznao....jer ga je ubio neki lik.....no ostala mi je još jedna baka.....koju rijetko kad i posjetim....(ne zato što mi nije draga)...vec eto jednostavno zato ...što s njom nikad nisam razvio takav odnos kao sa bakom i djedom....kojih više nema......
Re: Kako je imati baku i djeda?
Meni je baka umrla od shizofrenije. To meni nitko ne vjeruje, ali je. A sad, kako.. to necu iznosit u javnost jer ce netko prepoznat situaciju. Onda bi me stara objesila za jaja. A zbog te njene bolesti, ona meni nije u lijepo sjecanju ostala. Shizofrenicari su cesto jako zlocesti prema ljudima.
I ja sad nemam lijepe osjecaje kad netko prica o bakama. A ni o shizofrenicarima.
Djeda je jos ziv. Ali neprica sa mnom kad sam peder.
I ja sad nemam lijepe osjecaje kad netko prica o bakama. A ni o shizofrenicarima.
Djeda je jos ziv. Ali neprica sa mnom kad sam peder.
kako se može umrijeti od shizofrenije
MissTake
kako se može umrijeti od shizofrenije
u teškim bolovima...
ja sam imala 2 bake, prvu smo davno spremili u škrinju, a ovu drugu sad čuvamo za teške dane... još je živa XD
aethurMissTake
kako se može umrijeti od shizofrenije
u teškim bolovima...
Tocno tako! To je nezamislivo. Gore smrti, ja mislim, nema. A jebo te, nisu joj ni htjeli reci pravu dijagnozu. I baka je bila uvjerena da je normalna, a mi drugi smo zbog tog ispastali.
Mislim da nisam ni trebao pisati ovdje, odmah su mi se gadna sjecanja vratila.
A ti, mistejk, mozes misliti da se ja zezam. A nije tako. Ja sam ozbiljan i ne volim kad me sprdaju u vezi toga. Moze se umrijeti od shizofrenije. Samo sto vam ja ne smijem sad reci kako. Vec sam rekao zasto.
Mama i tata su uvije bili casni i dobri, ali ta baka.... zbog nje sam imao tuzno djetinjstvo. A eto, djeda me ne priznaje. A drugi baka i djeda su u Srbiji i jos nikad ih nisam ni vidio.
Baš je lijepo imati baku i djedu.
Mislim da je odnos koji se može imati s bakom i djedom nešto stvarno predivno. Imam jednu baku i dva djeda .. Jedna je umrla prije 3 godine od infarkta a .. moram priznati da sam za nju bila najviše vezana od svih njih, koji su, zobg jedno razloga ili drugog, bili fizički daleko od mene, ali ih svakako jaako volim i cjenim. S njima nije odnos kao s bratom ili sestrom niti kao onaj s roditeljima. Jednostavno su uvijek tu kada ih zatražiš, uvijek spremni poslušati zašto si tužan ili pak sretan, i pri tome će obavezno reći onaj 1000-put ponovljeni " eeeh sinko .. u moje vrijeme .. " - koje nosi sa sobom tako puno ljepih uspomena.
Baka i djed .. oči prošlosti, koje žele gledati u današnji svijet očima svoje unučadi.
ops:">
Baka i djed .. oči prošlosti, koje žele gledati u današnji svijet očima svoje unučadi.
ops:">ovo je moja baka u 4 ujutro nakon sto sam ja dosla iz grada pa ju probudila, hehe. 
Prilozi
ajmeeeeeeeee
Re: Kako je imati baku i djeda?
Meni su najljepše uspomene iz djetinjstva bile iz vremena provedenog sa mojom bakicom koja mi je zamijenila roditelje, i pružila mi toliko ljubavi, pažnje, strpljenja i razumijevanja, kao nitko drugi. Iako je više nema, još uvijek se znam rasplakati za njom, i nekad mi strašno fali.
Re: Kako je imati baku i djeda?
moji bake i djede su bili dva različita pola. s tatine strane su oboje bili profesori te sam od njih u mladosti dobijao neko predznanje koje mi je umnogome olakšalo obrazovni put. djedu pamtim kao pomalo hladnog i ozbiljnog, ne previše pričljivog čovjeka, ali iznimno predanog svom zvanju, poštenog i pravednog. on je onaj tip stare garde koji je maksimalno živio po načelima nulla dies sine linea i carpe diem. vrijeme koje sam provodio s njim nije provođeno u pričanju priča iz mladosti već usavršavanju raznoraznih znanja uz duge šetnje uz dravu. baka je bila potpuna suprotnost, iako i ona profesorica, više je volila pomalo raskošan, rastrošan i bezbrižan život, ali ljubav koju je nesebično dijelila sestri i meni zaslužuje da u mom sjećanju ostane kao "superbaka". oboje su pokojni već skoro 10 godina. s druge strane, baka i dida s mamine strane, koji su unatoč bolestima i godinama, još uvijek živi su ljudi odrasli u dalmaciji, u malom mjestu na planini biokovo i koji su cijeli život mukotrpno radili da bi se prehranili te si pod ove stare dane mogli priuštiti miran život. baka je oličenje dobrote te pomalo dječije naivnosti dok je dida pravi prgavi inatni dalmoš koji teško pokazuje osjećaje ali se oni vide u svakoj njegovoj riječi i gesti. sve u svemu ti bake i djede - dobra stvar za imati
8Evo, da se i ja nadovežem:
Ja sam imao tri bake. Jednu je ubila struja jer joj nikako nisam mogao zabraniti da se kupa i fenira, drugu je pokupio Simplon-Express, a trecu je tata usmrtio šakom.
Od svih pogibija u mojoj familiji, opisat ću vam posljednju, možda netko nešto i nauči.
Moj djed je bio protestant i slijepo je slijedio nauk Martina Luthera. Što će reći da je preko svake mjere volio vino, žene i pjesmu. Moja baka nije bila toliko pobožna, pa ga je odlučila ostaviti. Mom se tati srce razderalo napola te je otada oglušio i obnevidio, a slabije i piše po forumu.
On je od bijesa i mržnje prema svojoj majci uzeo šaku patrona, koje je djed čuvao još od prije onog rata, i krišom ih ubacio u kaloreks peć dok je baka spravljala japrak. U datom momentu, kad se streljivo već bijaše do usijanja ugrijalo, grunu i šporet i baka i lonac. Japrak su susjedi donijeli na karmine.
To je priča o mojoj poginuloj baki. A bila je dobra žena, i kuhala izvrstan cigojner-free sapun, poznat diljem one monarhije.
RIP za baku..a jel´bar ostavila recept za japrak??
Re: Kako je imati baku i djeda?
Prošle godine mi je umrla baka, još uvijek se ne mogu pomiriti sa tim jer sam uz nju provela cijeli život, bila mi je treći roditelj, puno toga sam naučila od nje, uvijek mi je bila oslonac i pomoć, velikodušna i draga .. djed mi je umro prije 14 godina, imao je težak život, sjećam se kako me kao malu svako jutro biciklom vozio do škole i čekao na povratku, bio je izrazito emotivna osoba, tu sam osobinu od njega nasljedila..imati baku i djeda jako je lijepo, praznina koja je iza njih ostala ničim se ne može ispuniti, preostaje mi jedino da budem zahvalna što sam ih poznavala...
he he
sad čitam vaše postove i sjetih se kako sam kao mala "trenirala" djedu... prije nego je svanulo morao mi je donositi podgrijano mlijeko u krevet... joj pa kad mi je donosio šumske jagode... uffff kako sam zezala tog čovjeka... ali bila sam njegova jedina unuka...
prošlo nešto više od pola godine od kada je umro, ali on za mene nije mrtav... nemam taj osjećaj... do nedavno bih pri svakoj pomisli na njega viđala istu sliku pred očima, njego posljednji pogled u bolnici. tatinog tatu nisam ni upoznala, umro je 3 godine prije moga rođenja.
baka je još živa...
nedostaje mi djed, imam 23 godine, nije sebično što bi još uvijek htejla da je kraj mene, neki moji prijatelji-ice nisu ni toliko imali svoje bake i djedove. tako da sam ja jako zahvalna na svim godinama provedenim zajedno...
sad čitam vaše postove i sjetih se kako sam kao mala "trenirala" djedu... prije nego je svanulo morao mi je donositi podgrijano mlijeko u krevet... joj pa kad mi je donosio šumske jagode... uffff kako sam zezala tog čovjeka... ali bila sam njegova jedina unuka...
prošlo nešto više od pola godine od kada je umro, ali on za mene nije mrtav... nemam taj osjećaj... do nedavno bih pri svakoj pomisli na njega viđala istu sliku pred očima, njego posljednji pogled u bolnici. tatinog tatu nisam ni upoznala, umro je 3 godine prije moga rođenja.
baka je još živa...
nedostaje mi djed, imam 23 godine, nije sebično što bi još uvijek htejla da je kraj mene, neki moji prijatelji-ice nisu ni toliko imali svoje bake i djedove. tako da sam ja jako zahvalna na svim godinama provedenim zajedno...
Re: Kako je imati baku i djeda?
Niti ja nikad nisam upoznala svoje djedove i bake. Sa tatine strane su ubijeni u drugom svjetskom ratu, a s mamine su umrli prije nego sam se rodila. Upoznala sam samo maminog očuha kojega sam smatrala svojim djedom, no vrlo rijetko smo se viđali jer je živio jako daleko. Ne mogu reći da mi nije žao što nisam nikad imala baku i djeda, ali ipak u jednu ruku mi nikad nisu nedostajali. Nisam morala tugovati kada bi umrli. Jedinica sam sa vrlo malo rodbine pa nemam te osjećaje.
mamini roditelji žive izvan Hrvatske tako da ih vidim tek 2 puta godišnje - preko ljeta i na Božić. Svejedno ih jako volim jer sam dosta vezana za bilo koga od moje rodbine (za to je najodgovorini tata koji ustraje na održavanju dobrih međurodbinskih veza). Baka (sa tatine strane) je umrla prije otpr. 26 godina i ja ju nikada nisam upoznala, ali svejedno osjećam neku jaku povezanost s njom. Umrla je od zatajenja bubrega, a ja sam naslijedila probleme s bubrezima od nje, genetski. Tko god priča o njoj govori sve najljepše i ponekad imam dojam da je ona bila anđeo na Zemlji. a djeda sam ostavila za kraj. hahahahaha. to je šou od čovjeka.da vam teta maja ispriča priču. njen djed (bivši ustaša, samo psssssst da on ne čuje da ste rekli bivši) svakoga dana vodi raspravu sa cijelim svijetom ... točnije protiv cijelog svijeta. on je još vijeran njegovom anti, i osim toga pjeva pjesme svakojakog sadržaja. ljudi ga zaustavljaju kažu mu: ferdo to je prošlost, međutim, on se ne da. xD svakodnevno i ja dobijam razno razne "lekcije", pokušava me čovjek odgajati po svojim uvjerenjima, prosipa životnu mudrost u "tom smijeru".... da bi sve bilo još zabavnije napomenut ću vam kako imamo dnevne posjete policije jer je Ferdo opet povrijedio nečije "osjećaje" idući ulicom i pjevajući: oj srbijo zemljo magaradi .... dakle djed živi u kući u dvorištu, i živ je i zdrav .. ma da je bolje ne bi mu valjalo XD
meni je jedna baka umrla prije 3 godine, i, mogu reći, jedan od najtužnijih trenutaka u mom životu.. bila sam jaaako povezana s njom, više nego što sam ikad bila, ili ću ikad biti, sa svojim roditeljima.. i vjerujem, ikim..bila je super neobična baka, imala je ljubičastu kosu (ok, za to sam ja kriva, ja sam ju uvijek farbala.. ), voljela je Stipu Pletikosu i nogomet, a za Tarika Filipovića je govorila da je sexy muškarac svaki put kad bi ga vidjela na tv-u, psovala je, nije bila nimalo pobožna, i uvijek je svakom sve skresala u facu.. puno ju ljudi zbog toga nije voljelo.. uglavnom, ja sam ju obožavala!
.. imam još jednu baku i djeda, ali s njima nisam toliko bliska..
.. moja baka Micika mi i dan-danas jako fali..
), voljela je Stipu Pletikosu i nogomet, a za Tarika Filipovića je govorila da je sexy muškarac svaki put kad bi ga vidjela na tv-u, psovala je, nije bila nimalo pobožna, i uvijek je svakom sve skresala u facu.. puno ju ljudi zbog toga nije voljelo.. uglavnom, ja sam ju obožavala!
.. imam još jednu baku i djeda, ali s njima nisam toliko bliska..
.. moja baka Micika mi i dan-danas jako fali..
sve citam, a oci pune suza...
Moji baka i djeda su bili zakon!Svatko na svoj nacin.Kao mala nisam isla u vrtic pa su me oni cuvali.S bakom sam mijesila tijesto, brljala i brasnila naokolo, a djeda mi je citao price i masirao me (zato sam i dan danas ovisnica o masazi I jos puuuno, puno toga...
U njihovoj kuci nije bilo kupaonice, nego nesto kao poljski WC vani u dvoristu pa su mi zimi grijali lonku da mi se guza ne smrzne...
Djeda je znao biti i prgav i cudljiv, ali nikada ne prema meni, ja sam mogla sve sto sam htjela, bilo je dovoljno da ga gricnem za uho (nas tajni znak, preuzet iz najdraze mi price tog vremena) i sve bi mi bilo oprosteno...
A baka, cisto olicenje dobra...vedra duha, vesela, uvijek za nesto...uh...
S tatinom mamom nisam imala bas takav odnos, ona je bila baka koja je svaki mjesec davala dzeparac, ali nije bilo bliskosti...ali ne mogu reci da nije bila dobra baka...Samo je druga baka bila bolja.Ako se tako moze reci.A tatinog tatu nisam nikada upoznala.
Ali, imati djedu i baku, koji, kako je netko rkao, znaju sto to znaci, zaista je predivno!
Sada vise nitko od njih nije ziv i jako mi, jako nedostaju...Osobito djeda
Moji baka i djeda su bili zakon!Svatko na svoj nacin.Kao mala nisam isla u vrtic pa su me oni cuvali.S bakom sam mijesila tijesto, brljala i brasnila naokolo, a djeda mi je citao price i masirao me (zato sam i dan danas ovisnica o masazi
I jos puuuno, puno toga...
U njihovoj kuci nije bilo kupaonice, nego nesto kao poljski WC vani u dvoristu pa su mi zimi grijali lonku da mi se guza ne smrzne...
Djeda je znao biti i prgav i cudljiv, ali nikada ne prema meni, ja sam mogla sve sto sam htjela, bilo je dovoljno da ga gricnem za uho (nas tajni znak, preuzet iz najdraze mi price tog vremena) i sve bi mi bilo oprosteno...
A baka, cisto olicenje dobra...vedra duha, vesela, uvijek za nesto...uh...
S tatinom mamom nisam imala bas takav odnos, ona je bila baka koja je svaki mjesec davala dzeparac, ali nije bilo bliskosti...ali ne mogu reci da nije bila dobra baka...Samo je druga baka bila bolja.Ako se tako moze reci.A tatinog tatu nisam nikada upoznala.
Ali, imati djedu i baku, koji, kako je netko rkao, znaju sto to znaci, zaista je predivno!
Sada vise nitko od njih nije ziv i jako mi, jako nedostaju...Osobito djeda
jednog djedu su ubili partizani, drugi je umro neduko nakon što je uspio pobjeći iz njemačkog logora, bake su bile genijalne, jedna je umrla kad sam imao 11, druga u mojoj četrnaestoj. bilo je lijepo provoditi vikende kod njih da se starci mogu na miru ševiti.... nedostaju mi....
djedovi i bake nadoknađuju unucima ono što nisu mogli svojoj djeci. ipak imaš više obaveza kao roditelj nego kao djed ili baka.zato su sa unucima opušteniji i prisniji.djed i baka služe da razmaze djecu.
ja moje (one koje sam upoznao) pamtim upravo po tome.nije bilo toga što ne bi napravili za mene i nije im bilo teško kao što bi to bilo mojim roditeljima.
uvijek su mi bili egzotični jer su živjeli u zabiti i odlazak k njima bio je odlazak u neko drugo vrijeme i prostor gdje su vladala neka druga pravila i gdje si ti bio kralj.najtužnije je što ti interes- mislim ono da doznaš sve o njima,njihove interese,želje u životu - za njih poraste tek kad odrasteš i kad njih tada, na žalost najčešće, više nema.
ja moje (one koje sam upoznao) pamtim upravo po tome.nije bilo toga što ne bi napravili za mene i nije im bilo teško kao što bi to bilo mojim roditeljima.
uvijek su mi bili egzotični jer su živjeli u zabiti i odlazak k njima bio je odlazak u neko drugo vrijeme i prostor gdje su vladala neka druga pravila i gdje si ti bio kralj.najtužnije je što ti interes- mislim ono da doznaš sve o njima,njihove interese,želje u životu - za njih poraste tek kad odrasteš i kad njih tada, na žalost najčešće, više nema.
Dok sam ja ispala iz rodne vreće, ostali su samo 1 baka i 1 djed koji je umro nakon mog prvog rođendana, tako da imam samo 1 baku.. osoba koja me je podizala, koja mi je kao 2.mama, koja me najbolje od svih razumije i podržava i što je najbitnije, nikada nije bila uskih svjetonazora što je uvelike pomoglo u odnosu između mene i moje mame...
Volim te bakice moja
Volim te bakice moja