Granice humora?

Tema je stara, ali mi je posebno bila aktualna kad je prikazivan film Borat. Nisam bila u Kazahstanu, no nekako mi se činili da je S.B. Cohen dobro pretjerao i da je film mogao snimiti i s nekim izmišljenim imenom zemlje.

Gdje su granice dobrog ukusa, vjerojatno je pitanje koje se provlači kroz svako društvo od onog trenutka kada su stari Grci ustoličili satiru. Satira je spasonosni oblik kolektivnog liječenja smijehom. Ona nemilosrdno razotkriva brojne skrivene ljudske nastranosti i slabosti. To je prkosan, beskompromisan otpor duha svakoj obmani, zlu i tiraniji. Satira je razobličavanje našminkane laži u svrhu otkrivanja gole istine. Ova stara definicija očigledno tek treba zaživjeti na našim prostorima koji se diče brzo usvojenom demokracijom, jer još uvijek nije isključeno da se u domaćoj inačici demokracije može nastradati zbog vica.

Izvor: T-portal

I dok je 'Leteći Cirkusa Montyja Pythona' već općeprihvaćen (klasik), Zlikavci ili Gencijalci su za neke uvredljivi.
Sad kad smo obasuti propagandnim porukama stranaka različite orijentacije, pokazalo se da se ljudi znaju uvrijediti ako kažete nešto protiv "njihove stranke". Oni što hodaju sa slušalicama u ušima, izledaju mi malo kao zombiji, ali mislim da to i nije loše rješenje (uz mogućnost da te trkne auto jer si u svom svijetu).

Dakle, mislite li da trebaju postojati granice humora i postoje li granice nakon kojih humor prelazi u vrijeđanje?

DanicaV

Dakle, mislite li da trebaju postojati granice humora i postoje li granice nakon kojih humor prelazi u vrijeđanje?

Pa sad, trebala bi postojati neka granica poslije koje humor više nije humorističan, ali takovu granicu može odrediti samo svaka osoba ponaosob, jelte. Ono što je meni humor, mnogima više nije, odnosno prag tolerancije i razumijevanja humora varira od osobe do osobe. Neki ljudi su cijepljeni od humora i njima su još eventualno smiješni neki prastari vicevi o Muji i Hasi.... Humora nam treba uvijek i ne bi nam netko drugi trebao određivati što je smiješno a što ne, kao što je to bio slučaj sa zabranjivanim Zlikavcima i slično. Koga smeta, nek ne gleda...
Da ne duljim, za svaku vrstu humora postoji vrijeme i mjesto, a na pojedincu je za odabrati želi li ili ne želi gledati/slušati....

btw, kad smo kod humora.... Pozdrav svim idiJotima na forumu i svima Vama koji nas trpite na chatu i okupljanjima.... Naš humor nije za svakoga, pa nešto kontam da je i prag tolerancije crnjaka i odvratnoća na forumu prilično visok

Konretno, za mene je skoro cijela predizborna kampanja na granici crnog humora. Ne mogu da se gorko ne smiješim kad čujem kojekave gluposti izjavljuju ti naši političari. Dobro, to je tema za drugi thread, ali je aktualna pa zato.
Od ostalih stvari, nikako mi ne leži 'humor' koji se svojevremeno prikazivao u 'Jesam te!' ili Punk'd emisiji na tvu. Inače mi se sviđa skrivena kamera, ali situacije u koje su postavljane osobe i snimane, nikako mi se ne sviđaju i na granici su lijepog ponašanja. No to je valjda humor u SADu. Osobno mi se više sviđa britanska inačica humora i britanski pristup....

Da, britanski humor je ok, uštogljen za neke, ali meni je ok.
Što se tiče skrivene kamere, nekako mi se čini da čovjek preraste tu vrstu humora.

OligofreniDikobrazoid

btw, kad smo kod humora.... Pozdrav svim idiJotima na forumu i svima Vama koji nas trpite na chatu i okupljanjima.... Naš humor nije za svakoga, pa nešto kontam da je i prag tolerancije crnjaka i odvratnoća na forumu prilično visok

Izgleda da se ubrajam u idiJote....

mislim da sam humor po sebi nema granice. granice postavljaju okolnosti u kojima se taj humor događa. pod okolnosti smatram prvenstveno smisao za humor osoba među kojima se taj humor odvija, jer taj smisao za humor treba biti kompatibilan, inače jedna strana ne razumije humor druge strane. ali, pod okolnostima smatram i ostale aktualnosti: socijalnu, nacionalnu, političku, ekonomsku... te aktualnosti nameću trenutnu granicu dobrog ukusa.

Osjecam se prozvan..

Danice, moras nauciti prihvatit salu na svoj racun.. a kako se cesto postavljas kao da si 'popila svu pamet svijeta' .. meni je super interesantno, bas tebe, tu i tamo malo podbost..

anyway, nhf.

toni

Osjecam se prozvan..

Danice, moras nauciti prihvatit salu na svoj racun.. a kako se cesto postavljas kao da si 'popila svu pamet svijeta' .. meni je super interesantno, bas tebe, tu i tamo malo podbost..

anyway, nhf.

Krivo se osjećaš, Antimone, ne vrti se svijet oko tebe.
Znam da ti je interesanto.....

čuo sam ja za tog humora negđe, ne znam točno di se kreće al kažu da naleti tu i tamo

Humor je k'o i picka. Mala stvar, al' covjeka veseli...

Slazem se s donQ-om, granica, kao i smisao za humor su postavljeni od strane sudionika humora.

Netko moze nesto podnijeti, nekome je nesto duhovito i smijesno, dok bi nekom drugom to isto potpuno sablaznjivo.

Stoga uvijek prvo pousam opipati puls duhovitosti drustva u kojem se nalazim. Ako osjetim da je atmosfera duhovitosti i humora sukladna mojoj - pridruzim se, ukoliko osjetim da je drugacija - pratim ili se iskljucim iz sudjelovanja.

Smatram da humor postaje problem onog trenutka kad se humor forsira, bilo od sudionika, bilo od pojedinca koji se ne uklapa pa povlaci sve na svoju stranu.

gle...u redu je i šaliti se na nečiji račun, ali sve u nekim granicama...nije u redu da ta šala i nekoga povrijedi...

ma sve ovisi o društvu u kojem si, situaciji i raspoloženju, neko može podnjet i malo brutalniji humor, neko ne, s nekim se odma skontaš, ista valna duljina valjd, nekom se moraš prilagodit, postoje situacije koje nisu za kreveljanu i onda ne potenciraš i naravno raspoloženje, nekad si "normalan" nekad si ozbiljan (rijetko ), ništ ne treba forsirat tako ni humor, kontam si da je smisao za humor nasljedan (deca ima da mi se smiju do smrti, moje il njiove nije važno), i tužno je al istinito da ima ljudi koji se ne znaju smijat, a smijeh liječi

Da, smijeh liječi, ali ima jako puno ljudi koji se vole smijati na tuđi račun, ali kad su sami u pitanju..... hm.

Ima situacija kad se počneš nesvjesno smijati, npr. kad se netko ispruži na ledu, a ovaj sve zvijezde vidi.

DanicaV

Da, smijeh liječi, ali ima jako puno ljudi koji se vole smijati na tuđi račun, ali kad su sami u pitanju..... hm.

da, ovo me uvijek ljutilo.. ljudi koji se znaju sprdati na tuđi račun, ali ne znaju prihvatiti šalu na svoj vlastiti.. evo ja sam prva koja će se uvijek sprdati na svoj račun, ali znam i vratiti.. i kad skontam da se neka osoba ne zna šaliti na svoj račun, onda jednostavno odustanem.. kol'ko ljudi, tol'ko ćudi.. netko ne konta šalu ni da mu je nacrtaš, a netko opet ima tako lud smisao za humor..
..meni su osobno najdraže ''crnjak'' osobe, s obzirom da sam i sama sklona crnom humoru hm, znala sam često doživiti da su me gledali kao da sam pala s Marsa zbog tog.. oh well!
..a što se tiče zabranjivanja Zlikavaca, to mi je apsolutno bedasto.. ajme, pa šta bi engl. kraljevska obitelj onda trebala reći, koliko se Britanci sprdaju s njom.. osobno obožavam britanski humor, inteligentan mi je.

obozavam se smijat...sve vrste humora...nisam od onih koji se uvrijede kada ih neko zajebava...štačeš...zajebavam i ja njih...pa bude sve oke...

volim šalu,nevolim zajebanciju

obožavam crni humor, i sarkastican humor, isto tako se volim šaliti na svoj racun,i veliki dio mog života upravo zauzima humor!

nema granica humora nema pravila

DonQuijote

mislim da sam humor po sebi nema granice. granice postavljaju okolnosti u kojima se taj humor događa. pod okolnosti smatram prvenstveno smisao za humor osoba među kojima se taj humor odvija, jer taj smisao za humor treba biti kompatibilan, inače jedna strana ne razumije humor druge strane. ali, pod okolnosti smatram i ostale trenutke aktualnosti: socijalnu, nacionalnu, političku, ekonomsku... te aktualnosti nameću trenutnu granicu dobrog ukusa.

Slažem se u potpunosti. Recimo, meni nikada neće biti jasno kako se netko može smijati na, naprimjer, ovaj "vic" :

Kako spavaju vukovarska djeca? -Kao zaklana.

Meni je to stvarno ogavno. Kao i mnoge slične "šale". Kad je to netko u društvu ispričao ljudi su se trgali od smijeha, a meni su rekli da nemam "smisla za humor". Ako je to humor... drago mi je što nemam smisla.

Crni humor je nešto čemu stvarno nisam sklona. OK mi je dok se ne radi o bolesnima, ubijenima, mučenima... a uglavnom je riječ upravo o tome. Od toga sam "operirana". Jednostavno mi je gnjusno i ne razumijem šta je tu smiješno.

Zbilja je teško utvrditi gdje je granica (ne)ukusa.

Inače, britanski humor je i meni najdraži. Baš kako je insomnia rekla, inteligentan je. To opet ne znači da me nekad totalne budalaštine neće nasmijati, dapače.

wendy

Kako spavaju vukovarska djeca? -Kao zaklana.

nemam riječi.

ja volim crni humor i političku nekorektnost, ali ovo ne da nije smiješno nego je jezivo.

neke stvari su svetinja...

Gluposti!

Da nema zajebancije, crnjaka, sarkazma, ironije svijet bi bio dosadan. Neki su neukusni, neki ukusni. Kome se nesviđa nek okrene glavu.

wendy

Slažem se u potpunosti. Recimo, meni nikada neće biti jasno kako se netko može smijati na, naprimjer, ovaj "vic" :

Kako spavaju vukovarska djeca? -Kao zaklana.

Mogu samo oni koje to nije dotaklo na jedan ili drugi nacin...

Pa stvarno postoje granice preko kojih ne treba ići. Al recimo ja obožavam humor braće Farelly i braće Cohen. A još jači su mi ekipa iz Šljama. hehe. Totalno bolesno otkačeno. Satira i ironija na najcrniji način.