Ništa bez Kohorte
Evo jedne priče:
Jednog lijepog dana prije 3-4 godine zatekla se petorica kohortaša u Zagrebu navijačkim poslom. Nekoliko sati ranije njihov omiljeni klub gadno je stradao u Koprivnici. Dečki onakvi nikakvi poslije katastrofe od neke seoske momčadi odluče kad su već u Zagrebu da odu na neku tekmu osječkog kluba. Bilo kojeg koji igra taj dan u Zagrabu. I tako naši dečki saznaše da u Zagrebu igra ženski košarkaški klub Mursa protiv Medveščaka. Ne budi im teško, odu oni na tu tekmu. Tribinica improvizirana, ljudi deset u dvoranici kad uđoše spodobe u bijelo-plavom, staviše transparente okolo po dvorani i udare u navijanje. Šok i nevjerica. Ne znaš tko je zbunjeniji, naše košarkašice ili Zagrepčanke, ili pak njihova uža rodbina na tribini. Igraju naše cure k'o zmajevi. Bacaju se po terenu. A naši kohortaši navijaju bez predaha. I tako cijelu utakmicu. Na kraju gubimo 15-tak razlike ali nema veze. Košarkašice dolaze do kohortaša, pozdravljaju ih kao i kohortaši njih. Zagrepčanima ništa nije jasno. Na putu za Osijek, oduševljeni borbenošću košarkašica i njihovom zahvalnošću što su ih podržali u Zagrebu odluče naši kohortaši da odu na prvu njihovu tekmu u Osijeku i još jednom ih podrže.
...eto...sretan....i hvala ti što si te price podijelio s nama, jer ne znam kako bih u suprotnom zaspao...





kao što rekoh, svakom loncu poklopac! 

