Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti

Uz izvješene državne zastave, 05. kolovoza proslavit ćemo Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti.


4. kolovoza 2006.

18:30 misa zahvalnica u Župnoj crkvi sv. Petra i Pavla

20:30 prigodni program "Noć pobjede i Dan domovinske zahvalnosti" - Trg slobode kod Spomen obilježja hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata

• obraćanje župana Krešimira Bubala i gradonačelnika Ante Đapića
• paljenje baklji i ustroj povorke
• mimohod s bakljama Kapucinskom ulicom i Šetalištem kardinala Franje Šepera do Vodenih vrata u Tvrđi
• odlaganje baklji u Križ domovinske zahvalnosti

22:00 projekcija filma "Hrvatska, ljubavi moja" Jakova Sedlara u dvorištu Vege

5. kolovoza 2006.

09:00 polaganje vijenaca kod Kapelice Kraljice Mira na Krunskoj utvrdi (kod katakombi)

10:00 druženje na Pampasu s članovima braniteljskih udruga, sportski susreti (šah, pikado, streljaštvo) otvoreno za sve građane

Text:Gemi& Leon

Likove koji nama priređuju proslave, stavljaju naglasak na pojedine stvari, ispiru mozdak s izdrkotinama u koje sam siguran da i sami ne vjeruju dok im drugi to ne kaže - treba izbaciti sa svih proslava.

Đapić nije bio u Osijeku u kolovozu 1995., zašto bi sad on bio ovdje?

Kod nas se naglasak stavlja na patnju, na trijumf, na kalvariju, na žrtvu - umjesto da kao svaki pobjednik uživamo u onomu što se željelo - mir.
Dakle, roštilj, nogomet, šah, odbojka, prase, gajba piva, gitara, izleti - festival za narod, a ne za drkadžije, klerike, dužnosnike, čelinike, glavonje, čelonje koji su 364 dana u godini razbojnici, a 1 dan su veći katolici od pape, veći junaci od Jovića, Lederera, Galvaševića i ostalih pravih legendi.

Sretan vam dan DPIDZ i želim da sljedeći dočekamo bez Glavaša, Đapića, Bore Ivkovića...
I da Bede ide u zatvor, i da vam revidiraju prijetvorbenu otimačinu, i da vam šljiva rodi...

8

...
Đapić nije bio u Osijeku u kolovozu 1995., zašto bi sad on bio ovdje?

Ja bio na moru onda... Sad nemam para za more

8

Kod nas se naglasak stavlja na patnju, na trijumf, na kalvariju, na žrtvu - umjesto da kao svaki pobjednik uživamo u onomu što se željelo - mir.

Žalosno, ali istinito... Isto vrijedi za dizanje mamutskih spomenika od željezarije koja bi bila dovoljna za obnovu jednog porušenog mosta.
Znamo da poginuli u ratu nisu ginuli da bi im dizali spomenike, a frajeri to ipak rade... I što je najgore: postoji ekipa koja se pali na to! Kao, ono, jebeš kolica, proteze i liječenje za (prave) invalide, ajmo dići spomenik nama koji smo se super proveli u ratu i otišli u mirovinu u 30-toj... Sada u BMW-u sa naljepnicom invalida Domovinskog rata furaju teniske rekete i uz n-to pivo (i Cecu na uhu) u birtiji pričaju o Žrtvi, Domovini, Trijumfu... Bljak!

8

Sretan vam dan DPIDZ i želim da sljedeći dočekamo bez Glavaša, Đapića, Bore Ivkovića...
I da Bede ide u zatvor, i da vam revidiraju prijetvorbenu otimačinu, i da vam šljiva rodi...

Bit' će dobra rakija ove godine...