#52: Re: Vjeronauk u školama postao bauk?! Autor: chager,
Postano: 29.03.2010. 10:03
Mislim da ovakva šarolikost komentara ima svoj smisao i ne pada mi na pamet da bilo kome pametujem i pokušavam mijenjati njegove stavove.
Međutim, sama tema je toliko kompleksna da je potrebno sagledati sve kutove, a ne samo parcijalna iskustva, koja često puta znaju biti tendenciozna.
Poznajem vjeroučitelja iz Županje, i cijeli problem oko toga, sad da kažem da je to afera izmišljena od razmaženog derišta od još umišljenijih roditelja, sve začinjeno novinarkom koja upravo posvađana sa cijelim svijetom. Netko je dobro primjetio, da je to uglavnom pitanje osobe, tu se slažemo.
Slažem se da je dijelom ulasku vjeronauka u škole kumovala politika i protuusluga Tuđmana Crkvi koja je podržala osnivanje Hrvatske kad su današnji domoljubi još mahali partijskim knjižicama i zaklinjali se Jugoslaviji.
Projekt je zamišljen i kao preodgoj hrvatskog puka, jer je definitivno svima jasno da nam treba preodgoj, jer smo postali neodgojena, neradnička masa kojemu treba primjer.
Sad naravno da se ne moraju svi složiti oko toga, ali Crkva može biti pozitivan primjer, i pedofilija nije nešto što meni osobno pada na pamet kad kažem svećenik.
Ako je i bilo političke inicijative, opet sve prolazi ili pada na ljudima, a vjeroučitelji su tijekom ovih godina dali određeni doprinos društvu, čak i uz protivljenje svećenika, koji su prave vjeroučitelje doživjeli čak kao konkurenciju.
Uvijek ima neželjenih događaja, međutim, sustav je toliko samoispravljiv, da bilo kakva povreda pravila rezultira otkazom, a ne kao naprimjer učitelji koji imaju osobnih problema, ali ih zbog raznih pravilnika ne možeš dovesti u red.
Vjeronauk možda jest manje bitan od predmeta kao što su matematika ili hrvatski, ali tu možemo povući crtu i ispitati vjeru. Ako ne vjerujemo, jedino što nam ostaje je ovaj jadni život, koji teško možemo zamisliti kao smisao svega. Ako je vjera usađena u nas, onda je bitan i ovaj život, a još bitniji onaj poslije, vječni, a to izgleda malo tko vjeruje, bez obzira na postotak.
Možete mi prigovoriti da nema vjeronauk veze sa vjerom, a to upravo većina kritičara pokušava i dokazati, kao nešto što može biti temelj možebitnih ušteda u školstvu.
Smatram da je vjeronauk osvježenje, bez obzira što je previše tradicionalan, i što još uvijek ovisi o nadarenosti i volji samog vjeroučitelja, a ne toliko o literaturi i udžbenicima.
Ocjena je jedini način po kojem možete razlikovati dobrog od boljeg. I jedini način u našem školstvu po kojem djelomično možete zadržati disciplinu, ne postoji nitko i ništa drugo. To je teško objasniti roditelju koji već u osnovnoj školi kuka i ne zna što da radi djetetu koji ga ne tepe ni malo. Najlakše je prebacivati krivnju na drugoga, tu se slažemo.
Vjeronauk je izborni predmet, i roditelj ima pravo ispisati i upisati dijete na početku svake godine. Po važećem pravilniku, ocjena ne bi smjela biti manja od tri, ali realan roditelj i dijete moraju priznati da netko mora imati i manje. Jedinica mislim da se zasluži, kao i druga ocjena, ali zaključena nikad nije potrebna.
Svećenika je sve manje, često niti ne poznaju djecu koja im dolaze na pričest ili krizmu, to jest nedostatak, ali ne vjeroučiteljev. Ali opet, nije svagdje isto.
Treba pitati djecu koji im je najdraži predmet, razgovarati s njima. Većina djece će reći da vole stroge i pravedne učitelje, a to se ne slaže s ovim člankom, mislim.
|