slavonija je napisao/la (
Pogledaj post): ›
vjevevica je napisao/la ( Pogledaj post): ›
Redakcija 031 je napisao/la: ›
- [i]Reflektirajući prsluci moraju se nositi u vrijeme smanjene vidljivosti (sumrak, noć, magla…) u naseljenom mjestu, a izvan naseljenog mjesta uvijek.
a ček...jel i na biciklističkoj stazi moram imat prsluk ili samo ako vozim po cesti?
|
Netko je tu polupao lončiće malo!!
Prsluk se po prvom izdanju zakona morao nosit samo izvan naseljenog mjesta i samo kad je noć ili smanjena vidljivost po danu!! Ukratko rečeno trebalo je ispunit dva uvjeta za obavezno nošenje prsluka...nenaseljeno mjesto i smanjena vidljivost bez obzira na dan ili noć!!
Po izmjenama i dopunama..izbačena je riječ "izvan naselja" i sad ja obavezno imati prsluk svugdje kada je noć ili smanjena vidljivost!!
Zaključak: nije obavezno nositi prsluk usred Osijeka u po bijela dana kada vas sunce grije svojim toplim zrakama!! Međutim, ukoliko se navuče neka magla ili nastupi mrak, morate imati prsluk da vas drugi ljudi vide!!
Poanta svega je vidjeti i biti vidljiv...zakoni normlanim ljudima ni ne trebaju, oni se sami učine vidljivima, potrude se popraviti svjetla i neoblače se poput betmena u crne kombinezone i jakne, bez ijednog svijetla i reflektirajućeg sadržaja na sebi i biciklu s opravdanjem da on ima malu pemziju!!
|
Treba čitati sve što zakon kaže jer on uopće ne propisuje samo i jedino prsluk već dopušta 'reflektirajuću biciklističku odjeću', a to je jako širok pojam. Prsluk nemam namjeru nositi po gradu. Grad je osvijetljen, svjetla na biciklu i 'reflektirajuću biciklističku odjeću' imam, a oni neka pišu kaznu. Možda netko postane policajac mjeseca zbog mene, bilo bi mi drago
Policija je sama sebi kontradiktorna: jednom kažu 'ruke moraju uvijek biti na upravljaču bicikla', pa onda dodaju 'prije samog skretanja potrebno je dati znak lijevom ili desnom rukom ostalim vozačima o namjeri skretanja' kao da je vozač bicikla indijsko božanstvo i kao da ne postoji apsolutno nikakva opasnost da tu ispruženu ruku prilikom prestrojavanja iz trake u traku netko ne otkine.
Mi se možemo natezati sve do onog trenutka dok netko na bicklu ne pogine poštujući suluda pravila. A to u svakom slučaju ne želim biti ja. Bolje je i ovako cjepidlačiti i nadati se da možda netko to zbilja i pročita i zapita se. Zakon će se kad-tad promijeniti, a dotad - kao što je netko već primijetio - sve ovisi na kakvog se policajca naleti. Posljednju riječ ima sud, ne policija.
Jasno da je policiji posao provoditi zakon bez obzira kakav on bio, kao što je prodavačima posao prodavati i 'bofl' robu, ali moja osobna sigurnost mi je ipak na prvom mjestu i nekako mi je bliži suživot pješaka, biciklista, skejtera i rolera uz kažnjavanje svakog devijantnog ponašanja, nego suživot biciklista, automobila, kamiona i motocikala.
Doživo sam X puta da me motor gura s biciklističke staze (po promenadi, kod srednjoškolskog igrališta, kod bolnice...), da me automobili 'češu' retrovizorima po laktovima (u Huttlerovoj...). Oni to ni ne osjete, ali ja gubim ravnotežu i kako moram biti 'što bliže desnom rubu' uvijek postoji opasnost da ću prednjim kotačem udariti u bankinu, a onda slijedi fizika iz osnovne škole i nada da iza mene nema nikakvog vozila.
Ne treba se inatiti, tjerati neku svoju pravdu i biti bahat. Ako sam često na biciklu jasno da uočim više biciklističkih nelogičnosti nego netko tko nije i na njih treba ukazati. Jednako vrijedi i za pješake, vozače automobila, motora, tramvaja, autobusa i kad se stvori kritična masa - zakon se u pravilu promijeni (ako ima volje).
A ako je svrha kažnjavanja samo kazna - onda tu nema pomoći, osim samopomoći