#125: Re: Jugo-sfera Autor: chager,
Postano: 09.01.2012. 18:44
Političara ima dovoljno, i previše, pogotovo u našoj i okolnim „sličnim“ zemljama. Nedostaje, međutim, političara sa stavom. To su oni koji cijeli svoj politički vijek ostaju kod izvorne ideje koja ih je i ponukala da se bave politikom, opće korisnim poslom. Gotovo svi, pa makar i oni koji pripadaju ekstremnim idejama, skloni su iz pragmatizma podilaziti ciljanim društvenim skupinama, medijima ili jedni drugima, ne bi li kapitalizirali ono čime se, često samo deklarativno, volonterski bave. Pravilo je, a ne iznimka, da političar, kako napreduje u hijerarhiji, mijenja stavove.
Republikanskog kandidata s najviše šansi za nominaciju, u SAD-u protivnici nazivaju „beskičmenjakom“ koji svima govori ono što vole čuti. Vjerojatno je tako. A što je Obama učinio sa svojim obećanjima po stupanju na dužnost, a što, Božemioprosti, naš „pravednik“ Josipović? Sjećam se onog spota iz kampanje, o zatvorenim vratima propale firme...
Nije stoga iznenađenje premijerski otklon Milanovića prema onima koji ga baš ne doživljavaju. Nije neobično ni ublažavanje retorike ministara, koji sada upućuju javnost u realnost, za koju oni, kao, nisu krivi. Krivi su, jer su godinama znali što se događa, a nisu, kao oporba, poduzeli ništa. Blagoslovili su stanje, koje se moglo izbjeći. Sada će kao dobro plaćeni „krizni manageri“, pokušati „spasiti“ stvar, a ako ne uspiju, ionako su krivi oni prije. Alibi politika, kukavička, nema što.
Amerikanci strašno vole riječi „rođeni vođa“ i smatraju da su takvi ljudi rješenje za sve njihove probleme. Kod nas redovito takve ljude, koji iskaču iz gomile, vladajuća kasta skraćuje po nogama, da im se ne vidi po glavama, jer takva praksa pripada vremenu od prije…par godina. Kad dođe do deficita perspektivnih kadrova na svim razinama društva, onda zapomažemo za mrtvima. Joj, kako su oni znali. A nakon njihove smrti, ništa više nije isto. Tito, Tuđman…svaki narod regije ima nekog svog. Ni ostatak svijeta nije imun na tu pojavu, ali u znatno manjem postotku. Nazvao bih to „balkanskim sindromom“ unutrašnjeg rasturanja društva. To bi se čak moglo i dokazati znanstvenim istraživanjem.
Hrvatska ima svoju „tvrtku kćer“. U poslovnom žargonu, ne političkom, inače bi mogli sanjati o prekrajanju granica. I ova služi za izvlačenje novca iz državnog proračuna. U Bosni, naime, i predsjednik i premijer jesu Hrvati. Ako mislite da će zbog toga Hrvatima u Federaciji ili RS biti bolje, varate se. Ne može i neće. Upravo zato i jesu tamo izabrani što Hrvate općenito krasi jedna kvaliteta da su najštetniji sebi i svojima. Pa ima takvih primjera bezbroj. Izabrani su jer će biti „najrealniji“, a ako budu morali birati, odabrati će funkciju. Srbi, pa čak i Bošnjaci nisu spremni na kompromis pod svaku cijenu, a naši Hrvati ipak jesu. Ako to netko pokuša prodati pod krinkom velike ljubavi prema domovini BIH, slobodno mu recite da sere. BIH ionako postoji samo kao državni sklepani frankenstein, tvorevina koja u europskom cirkusu prikuplja donacije okruženja zahvaljujući strahu i divljaštvu, za koje je pokazala sposobnost.
Ako je netko sumnjao, ministar Jovanović nije ništa drugačiji od njegovih prethodnika. Odmah je odlučno ukinuo - zaključivanje ocjena na polugodištu zbog stresa koji proizvodi djeci i učiteljima. Puf, pa kad bi to bilo rješenje za školstvo, trebalo bi ga ukinuti i na kraju godine. Sve mi se čini da će reforma školstva početi i stati na njegovoj svađi s HNS-om i osovinom Mamić-Marković-Srebrić, kao jedinom stvari koja će ostati upamćena, ali samo svađi, bez rješenja.
Planira uvesti nove predmete. Seksualni odgoj, informatika od prvog osnovne, građanski odgoj…kao pandan vjeronauku. Tu je onaj nedostatak stava s početka priče. Ako ti smeta, ukini, pa prihvati posljedice. Ovako, neka mi objasni netko kako uštedjeti uvođenjem novih predmeta, dakle novih ljudi u sustav, što automatski povećava izdvajanja, a da se nismo niti pozabavili tromošću postojećeg sustava, neopremljenošću škola i učionica, koje već sada rade na minimumu potrebnog. A kako će biti sutra? Trebamo fleksibilno školstvo, uskočko, iako neki ne vole taj termin, koje će se brzo prilagođavati tržištu. Ovakvo stanje, gdje postoje tisuće debelokožaca i u osnovnom i u srednjem, a pogotovu u lopovskom visokom školstvu, koji se očito neće tako lako predati. Samo nam je trebao ministar jak na riječima. Sjećam se Primorca, bivšeg, CSI. Njegov brat je odvjetnik RNK Split, dobar sa Žužulima, a oni su svi inteligentni - na državni račun. Taj isti Primorac, predsjednički kandidat, veliki vjernik, je u projektu „besplatni udžbenici“ zavaljao državni proračun za skoro 200 milijuna kuna. Dođe mi da mikroskopom, umjesto fenjerom, tražim ljude.
|