Osijek031.com :: Osijek031.com - Osijek 031 online - novosti - vijesti - najave - forum - portal - osjecki

Osijek031.com » Društvo, život, lifestyle » Iskustvo u osječkoj bolnici

#1:  Iskustvo u osječkoj bolnici Autor: Gorana Post Postano: 09.07.2012. 8:12

Iskustvo u osječkoj bolnici

Još od adolescencije, otkad imam loše iskustvo s mojim liječenjem, imam problem s prihvaćanjem naše konvencionalne medicine.
A nedavno sam otkrila da imam i hrpu potisnutog bijesa na liječnike kojima sam samo broj i ponašaju se prema meni kao da nisam osoba.

Ne sviđa mi se hrpa stvari u konvencionalnom pristupu:
- na prvom mjestu je neholistički pristup,
- zatim krutost,
- egotripizam među liječnicima koji misle da su Bogom dani,
- nekontaktibilnost liječnika s pacijentima (mislim na one liječnike koji te u viziti ni ne pogledaju nego samo prokontroliraju onaj papir koji stoji na rubu kreveta),
- podlijeganje liječnika farmaceutskim industrijama i njihovim trikovima (prodaj 10 kutijica "tog i tog“ lijeka pa ćeš dobiti nagradu!!),
Ima tu još hrpa stvari koje bi se moglo nabrojati...

Ali želim imenovati i nešto lijepo što mi se u zadnje vrijeme događa...

Dakle, u 5. mjesecu trudnoće otkrili smo da nam sinčić ima defekt koji se naziva Gastroschisis.
Pojma nisam imala što je to i dragi Google i prijateljica pedijatrica otkrili su nam surovu istinu da nas čeka dug put praćen operacijama, komplikacijama i dugotrajnim boravkom u bolnici.

S obzirom da znam da iz iskustava koja proživljavamo kroz prve mjesece, kao i prve tri godine života, kreiramo obrasce za čitav život vjerujem da mama mora biti uz dijete kad je dijete uznemireno, bolno, nezadovoljno ili samo budno dok god živčani sustav do kraja ne sazrije.
U početku sam vjerovala da ću naći bolnicu u kojoj ću moći provesti vrijeme kraj svog sinčića uz inkubator, ali nakon jednomjesečnog telefoniranja, kopanja i traženja veza shvatih da u Hrvatskoj sve te razzvikane privatne klinike za porođaj rade samo u slučaju ako je u porodu sve ok, čim postoje komplikacije pošalju te na Rebro.

Pošto imam tetu u Švedskoj kontaktirala sam i neke bolnice tamo i otkrila da postoji varijanta da mogu biti uz dijete na stolici uz inkubator, ali i tamo je pristup na intenzivnoj ograničen. Sad

Rebro ili Osijek? Pitanje je sad.
Na Rebru imaju kvalitetniju opremu, bolji su materijalni uvjeti u bolnici, ali Osijek mi se čini nekako prisniji i topliji.
Još kao trudnica otišla sam nekoliko puta do neonatologije upoznati osoblje i vidjeti kako izgleda odjel i odluka je pala.
Biramo Osijek.

Cijeli proces nije bio lagan, bio je spor i zahtjevan, ali bilo je i dirljivih trenutaka i životnih lekcija.

Prvi anđeo koji se pojavio u cijelom procesu bila je doktorica kojoj ni prezime ne znam, zvala se Darija i dala mi je spinalnu anesteziju.
Bila je topla i prisutna sa mnom dok mi je strpljivo odgovarala na pitanja, o tome što se dešava i ulijevala mi je sigurnost dok sam slušala kako režu mišić, kako otvaraju posteljicu i uzimaju Arna. Hvala Darija bez prezimena. Smile

Nakon carskog reza Arno je prošao 4 operacije, imao sepsu dva puta, meningitis, bio na respiratoru...
Dva puta je hodao po rubu i molili smo Boga, anđele, vodiče za podršku i Arna da ostane s nama.

Ja sam prolazila kroz razne emocije: od ljutnje i frustracije što moram slijediti pravila koja nisu u korist mog djeteta i njegove potrebe nego sistemu (čekanje ispred prozora intenzivne kad ti gladno dijete plače, a ti moraš čekati sat jer su pravila da se ulazi u 8h, 11h, 14h...), do podrške i sigurnosti jer vidim da mi dijete liječe stručnjaci i ljudi koji ne samo da znaju što rade, nego su prisutni i onda kad stvarno to nije njihova dužnost.

Nikad neću zaboraviti dan kad je dr. Divković nakon što nam je dan prije rekao da ide na godišnji odmor, drugo jutro osvanuo kod inkubatora u svom samtastom sakou, samo da vidi "je li mali kakao"...
I sad me dira kad se toga prisjetim Smile a zahvalnost koju osjećam u srcu nemjerljiva je.
A nije to samo njegova odlika, ima još ljudi na popisu...dr. Sipl, d.r Dobric i sestre Mirela, Monika,Gabrijela, Nada, Melinda, Zvjezdana i Gordana, hvala vam što ste bile tu s nama kad je bilo teško, kad je bilo tužno, napeto i neizvjesno, kad je bilo sretno.
Hvala vam što ste se zajedno s nama veselili svakoj Arnovoj kakici i što ste bile zamjenske majke našem malom anđelu.
Hvala i sestri Mireli i dr. Milas što je podržala moje dojenje i što danas ja i Arno možemo dijeliti prekrasne intimne trenutke mazeći se na siki. Smile

Hvala Anici, Katarini, Ireni, Željki, Taniji, Gabrijeli, Margareti, Marijani s drugog kata sto su čule naše potrebe i zvale me na svaki Arnov "kmek".

Hvala sestrama i tehničarima na drugoj intenzivnoj koji su dali podršku za više kontakta i dozvolili nam bivanje s Arnom kad god su mogli.

Hvala sestri Nedi i njenom timu sestara na odjelu dječje kirurgije.

Naš proces oporavka još traje.
Trenutno se nalazim u bolničkoj sobi na odjelu pedijatrije, sretna što mogu biti uz Arna i 24h, ako to želim.
I sretna što sam maloprije kroz razgovor s njegovom doktoricom, dr. Pušeljić, otkrila da je ona jedna od onih rijetkih dragulja koji gledaju na čovjeka holistički.

Dragi osječki liječnici,
barem ovi s kojima sam bila u kontaktu kroz Arnovo izliječenje, hvala vam na tome što ste mi vratili vjeru u konvencionalnu medicinu i što ste nas vidjeli i čuli u našim nastojanjima da kroz cijeli ovaj proces olakšamo muke malom Arnu i budemo uz njega što više, da barem ne boluje sam kad već mora bolovati.
Hvala dr.Jurković na nježnom i toplom pristupu.
Hvala Hani na brutalnoj iskrenosti i podršci.
Hvala svim onim ljudima koji su zvali, pisali i molili s nama.
Hvala roditeljima koji su zabavljali šestogodisnju kćerkicu dok smo mi boravili u bolnici.
Hvala Siniši koji je bio siguran oslonac i najbrižniji muž na svijetu.
I, naravno, hvala tebi Arno što si nas izabrao za roditelje i što si ostao s nama iako ti je život počeo sa, za moj ukus, puno previše boli.
S ljubavlju u srcu,
Gorana Radetić








Zadnja promjena: Gorana; 09.07.2012. 13:55; ukupno mijenjano 1 put.

#2:   Autor: anakonda Post Postano: 09.07.2012. 8:46

...eto, lijepo je pročitati malo pohvala.....pogotovo u trenutku kada je djetetov život u pitanju...malenom želim da što prije izađe iz bolnice Smile.....ah, raznježila sam se..... Embarassed

#3:   Autor: Ingo Post Postano: 09.07.2012. 9:13

moram priznati da sam ocekivao drvlje i kamenje ... izuzetno dirljiva ispovjest ... hvala Gordana sto si to podjelila s nama.

#4:   Autor: tamna strana Post Postano: 09.07.2012. 9:58

opcenito radi generaliziranja dobivamo krivu sliku...i to onu lošu...kako bolnica ne valja...kako doktori nisu dobri...kako su sestre neljubazne....
no to su samo pojedini slucajevi...iskreno kojih ima....ali postoje divni ljudi koji sa srcem odrade svaki svoj posao...no isto tako moramo biti svjesni cinjenice....da oni nisu svemoguci...i da nece moci udovoljiti svim našim željama...al barem se trude da nam olakšaju svaki boravak u bolnici......

#5:   Autor: Gorana Post Postano: 09.07.2012. 11:12

Ima dio mene koji bi drvljem i kamenjem po sistemu i pravilima (navela sam i u tekstu), drvljem i kamenjem bi i po onome tko je gradio i projektirao bolnicu koja je najnefunkcionalnija zgrada koju sam doživjela u zadnje vrijeme ( i stvarno se divim vama koji radite tamo u nehumanim uvjetima). Drvljem i kamenjem bi i na pojedinačne situacije, kad sam morala ostavljati sina da plače zbog krutih pravila, jer je isteklo vrijeme, jer je vizita i sl....ali srećom toga je bilo manje, od ovog pozitivnog.
A kako Igor Berecki kaže, odjel je kao obitelj, a obitelj bi mi bila sumljiva da je sve uvijek samo divno i krasno...
.....al sad me živo zanima tko se krije iza nicka-ingo:)

#6:   Autor: anakonda Post Postano: 09.07.2012. 11:32

...Ingo je naš nježni cvjetić koji se krije iza nervčik-avatara Smile

#7:  Re: Iskustvo u osječkoj bolnici Draga Gorana, evo i nas ocekuje za par dana isto to pa ako biste mog Autor: edina25 Post Postano: 04.01.2017. 9:37

Gorana je napisao/la (Pogledaj post): › Iskustvo u osječkoj bolnici

Još od adolescencije, otkad imam loše iskustvo s mojim liječenjem, imam problem s prihvaćanjem naše konvencionalne medicine.
A nedavno sam otkrila da imam i hrpu potisnutog bijesa na liječnike kojima sam samo broj i ponašaju se prema meni kao da nisam osoba.

Ne sviđa mi se hrpa stvari u konvencionalnom pristupu:
- na prvom mjestu je neholistički pristup,
- zatim krutost,
- egotripizam među liječnicima koji misle da su Bogom dani,
- nekontaktibilnost liječnika s pacijentima (mislim na one liječnike koji te u viziti ni ne pogledaju nego samo prokontroliraju onaj papir koji stoji na rubu kreveta),
- podlijeganje liječnika farmaceutskim industrijama i njihovim trikovima (prodaj 10 kutijica "tog i tog“ lijeka pa ćeš dobiti nagradu!!),
Ima tu još hrpa stvari koje bi se moglo nabrojati...

Ali želim imenovati i nešto lijepo što mi se u zadnje vrijeme događa...

Dakle, u 5. mjesecu trudnoće otkrili smo da nam sinčić ima defekt koji se naziva Gastroschisis.
Pojma nisam imala što je to i dragi Google i prijateljica pedijatrica otkrili su nam surovu istinu da nas čeka dug put praćen operacijama, komplikacijama i dugotrajnim boravkom u bolnici.

S obzirom da znam da iz iskustava koja proživljavamo kroz prve mjesece, kao i prve tri godine života, kreiramo obrasce za čitav život vjerujem da mama mora biti uz dijete kad je dijete uznemireno, bolno, nezadovoljno ili samo budno dok god živčani sustav do kraja ne sazrije.
U početku sam vjerovala da ću naći bolnicu u kojoj ću moći provesti vrijeme kraj svog sinčića uz inkubator, ali nakon jednomjesečnog telefoniranja, kopanja i traženja veza shvatih da u Hrvatskoj sve te razzvikane privatne klinike za porođaj rade samo u slučaju ako je u porodu sve ok, čim postoje komplikacije pošalju te na Rebro.

Pošto imam tetu u Švedskoj kontaktirala sam i neke bolnice tamo i otkrila da postoji varijanta da mogu biti uz dijete na stolici uz inkubator, ali i tamo je pristup na intenzivnoj ograničen. Sad

Rebro ili Osijek? Pitanje je sad.
Na Rebru imaju kvalitetniju opremu, bolji su materijalni uvjeti u bolnici, ali Osijek mi se čini nekako prisniji i topliji.
Još kao trudnica otišla sam nekoliko puta do neonatologije upoznati osoblje i vidjeti kako izgleda odjel i odluka je pala.
Biramo Osijek.

Cijeli proces nije bio lagan, bio je spor i zahtjevan, ali bilo je i dirljivih trenutaka i životnih lekcija.

Prvi anđeo koji se pojavio u cijelom procesu bila je doktorica kojoj ni prezime ne znam, zvala se Darija i dala mi je spinalnu anesteziju.
Bila je topla i prisutna sa mnom dok mi je strpljivo odgovarala na pitanja, o tome što se dešava i ulijevala mi je sigurnost dok sam slušala kako režu mišić, kako otvaraju posteljicu i uzimaju Arna. Hvala Darija bez prezimena. Smile

Nakon carskog reza Arno je prošao 4 operacije, imao sepsu dva puta, meningitis, bio na respiratoru...
Dva puta je hodao po rubu i molili smo Boga, anđele, vodiče za podršku i Arna da ostane s nama.

Ja sam prolazila kroz razne emocije: od ljutnje i frustracije što moram slijediti pravila koja nisu u korist mog djeteta i njegove potrebe nego sistemu (čekanje ispred prozora intenzivne kad ti gladno dijete plače, a ti moraš čekati sat jer su pravila da se ulazi u 8h, 11h, 14h...), do podrške i sigurnosti jer vidim da mi dijete liječe stručnjaci i ljudi koji ne samo da znaju što rade, nego su prisutni i onda kad stvarno to nije njihova dužnost.

Nikad neću zaboraviti dan kad je dr. Divković nakon što nam je dan prije rekao da ide na godišnji odmor, drugo jutro osvanuo kod inkubatora u svom samtastom sakou, samo da vidi "je li mali kakao"...
I sad me dira kad se toga prisjetim Smile a zahvalnost koju osjećam u srcu nemjerljiva je.
A nije to samo njegova odlika, ima još ljudi na popisu...dr. Sipl, d.r Dobric i sestre Mirela, Monika,Gabrijela, Nada, Melinda, Zvjezdana i Gordana, hvala vam što ste bile tu s nama kad je bilo teško, kad je bilo tužno, napeto i neizvjesno, kad je bilo sretno.
Hvala vam što ste se zajedno s nama veselili svakoj Arnovoj kakici i što ste bile zamjenske majke našem malom anđelu.
Hvala i sestri Mireli i dr. Milas što je podržala moje dojenje i što danas ja i Arno možemo dijeliti prekrasne intimne trenutke mazeći se na siki. Smile

Hvala Anici, Katarini, Ireni, Željki, Taniji, Gabrijeli, Margareti, Marijani s drugog kata sto su čule naše potrebe i zvale me na svaki Arnov "kmek".

Hvala sestrama i tehničarima na drugoj intenzivnoj koji su dali podršku za više kontakta i dozvolili nam bivanje s Arnom kad god su mogli.

Hvala sestri Nedi i njenom timu sestara na odjelu dječje kirurgije.

Naš proces oporavka još traje.
Trenutno se nalazim u bolničkoj sobi na odjelu pedijatrije, sretna što mogu biti uz Arna i 24h, ako to želim.
I sretna što sam maloprije kroz razgovor s njegovom doktoricom, dr. Pušeljić, otkrila da je ona jedna od onih rijetkih dragulja koji gledaju na čovjeka holistički.

Dragi osječki liječnici,
barem ovi s kojima sam bila u kontaktu kroz Arnovo izliječenje, hvala vam na tome što ste mi vratili vjeru u konvencionalnu medicinu i što ste nas vidjeli i čuli u našim nastojanjima da kroz cijeli ovaj proces olakšamo muke malom Arnu i budemo uz njega što više, da barem ne boluje sam kad već mora bolovati.
Hvala dr.Jurković na nježnom i toplom pristupu.
Hvala Hani na brutalnoj iskrenosti i podršci.
Hvala svim onim ljudima koji su zvali, pisali i molili s nama.
Hvala roditeljima koji su zabavljali šestogodisnju kćerkicu dok smo mi boravili u bolnici.
Hvala Siniši koji je bio siguran oslonac i najbrižniji muž na svijetu.
I, naravno, hvala tebi Arno što si nas izabrao za roditelje i što si ostao s nama iako ti je život počeo sa, za moj ukus, puno previše boli.
S ljubavlju u srcu,
Gorana Radetić







#8:   Autor: morgan Post Postano: 31.01.2017. 11:38

činjenica je da će se medicinsko osoblje više potruditi oko djece nego oko starije osobe iako nije pravilo.
na liječnike treba gledat kao na zanatlije a ne kao čudotvorce i onda nema problema.nije problem ni u njima koliko u ponekim pacijentima.nedavno sam završio u bolnici, izservisirali su me, popravili i poslali doma.niti su oni radili problem meni niti ja njima i svi zadovoljni.još je bolje ako ne zapomažeš, ne tražiš i ne navaljuješ, ljudi odrade svoj dio posla bez problema....da im je lako - nije...
Osijek031.com » Društvo, život, lifestyle » Iskustvo u osječkoj bolnici


Generated using printer-friendly.
Vremenska zona: GMT + 01:00.
Stranica 1 / 1.

:: Powered by Osijek031.com © 2004-2012. ::