Sharon je napisao/la (
Pogledaj post): ›
Poznato je da kad oružje govori – muze šute. No, bilo bi za očekivati da 20 godina nakon što su ih topovi zaglušili - one progovore… Ipak, to se nije dogodilo. Barem kad je riječ o ovom lošem dokumentarcu u kojem smo upoznali cijelu galeriju osrednjih do loših glazbenika i njihove grozomorno-zatupljujuće uratke efemernog glazbenog značaja koje je doista teško odslušati do kraja i koji izvan konteksta vremena i prilika u kojima su nastali – vrijede malo.
Ima Osijek i boljih stvari…
Inače, kad je riječ o dokumentarcima o Domovinskom ratu – rijetko koji autor napravi odmak od razine lokalnih prepričavanja. Nitko da napravi jedan ozbiljan autorski i analitički korak o tako važnom, sudbonosnom vremenu. U tom smislu niti dan-danas nitko nije nadmašio izvještaje i zapise Siniše Glavaševića, koje smo prvi put imali prilike čuti do kraja, necenzurirane, u onom dokumentarcu Višnje Starešine (ipak malo boljem od ostalih). Fascinantan lik, do kraja iskren; poeta u raljama divljaka… Tek autorica tog dokumentarca nam je uspjela približiti legendu.
A za ovaj osječki dokumentarac – doista ne znam u čemu je uspio…
P.S.
Među loše glazbenike nikako, naravno, ne ubrajam istinsku osječku legendu B.Mihaljevića i njegovu (prepjevanu) pjesmu (koja je, ipak, jedina preživjela i ostala prepoznatljiva do danas!), no o njemu je tu bilo najmanje riječi.