#8: Autor: Sharon,
Postano: 22.03.2010. 19:19
Dosta neozbiljna rasprava o ovoj prilično ozbiljnoj temi, ali ne čudi me jer raspravljaju - muški članovi foruma, a to se njih ionako ne tiče i ne kuže u čemu je stvar jer nekako je folklor, poželjan mačo-obrazac da odgovornost muškaraca završava negdje na ovim razinama (ismijavanje).
Za svaku ženu trudnoća je ne samo tjelesna stvar nego i emotivno-psihološko stanje. Drugo stanje u svakom smislu. Kako god se tijelo priprema za majčinstvo - tako se i um priprema. Osjećaji su drugačiji, raspoloženja, razmišljanja o budućnosti se mijenjaju. Prestaje sebična briga samo za sebe i nastaje jedna nova, doživotna: briga za još jedno biće na ovom svijetu. Filing koji se ne može dočarati onome u čijem tijelu se ne događa ova promjena... Osjećaj na razini instinkta, potpuno prirodan i niti ne pitaš se otkud dolazi i zašto je tu. Uzbudljiv je, katkad veseo, katkad pun suza - ali sve u svemu: neponovljivo! Govorim o većini žena koje poznajem i koje su prošle ovo iskustvo. Smatram ih prilično normalnim i odgovornim ženama.
Dakle: samo žena-panj može bez ikakvih emotivnih impulsa koristiti namjerni prekid trudnoće kao sredstvo kontracepcije. To je profil žene koja vjerojatno i sve ostalo doživljava čisto mehanički, bez puno emocija, pitanja i misli; pa ne vidim zašto se uopće i seksa ako nema osjećaja i instinkta (ipak, muška zahebancija u gornjim postovima ima i tračak istine)?! Toliko o posljedicama...
Sad, ustvari, dolazim do početka, do uzroka: ševa. Ipak živimo u 21.stoljeću u kojem je medicina prilično dostupna najširim slojevima, pa ako je u društvu tabu spolna edukacija, ali kvragu, kod liječnika razgovaraš 1 na 1 i možeš doznati sve što te muči oko tih pitanja. Zašto ne poduzeti sve što treba da se trudnoća ne dogodi ako nije u planu? Ako je odrastao čovjek toliko odgovoran da neće piti vodu iz zagađenog bunara ili neće pojesti pokvarenu hranu da se ne bi otrovao; neće obuti tijesne cipele da ne bi dobio krvave žuljeve, a zašto onda ne bi od njega bilo za očekivati da se ne ševi bez zaštite ako ne želi biti roditelj? Kako se zna ševiti, kvragu? A onda i zna što može biti posljedica... Dakle, riječ je o neodgovornim ljudima koji ne razmišljaju puno o posljedicama svojih postupaka (ubaciše li ono i HDZ u ovaj topic?!).
Pitanje pobačaja je etički sporno iz razloga što se ipak radi o prekidu života. Čisti je pragmatizam pitanje do kojeg tjedna je prihvatljiv. On ipak počinje začećem i nikako drugačije. E, sad: ako kasnije tijekom života nemamo pravo ni na čiji život - kako onda može postojati pravo odluke o tek začetom životu? Kako ona žena-panjina s početka priče ima pravo 5-6 puta igrati se Boga i nakon toga opet po starom? Govorimo li o njezinim ljudskim pravima ili njezinom iživljavanju? A što je s nepovredivosti života?
Nije da smo mi neko društvo koje liječi svoje boljke, pa je i spolni odgoj dosta manjkav - trebalo bi mu se ozbiljnije pristupiti u školama i u obitelji. Naravno, ima i tu krivice što je ona žena-panj takva kakva jest. Doduše, negdje sam čitala podatak da se broj namjernih pobačaja srazmjerno smanjuje od 70-tih na ovamo, što ipak znači da su žene pametnije, educiranije i odgovornije nego prije 40-tak godina. Ipak, najveća odgovornost je na pojedincu. Društvo daje okvire, ali sam odlučuješ neke stvari...
|