Osijek031.com :: Osijek031.com - Osijek 031 online - novosti - vijesti - najave - forum - portal - osjecki

Osijek031.com » Vijesti » Domsko dijete: Izvukao sam se iz pakla droge i zlostavljanja!

#1:  Domsko dijete: Izvukao sam se iz pakla droge i zlostavljanja! Autor: Nandino Post Postano: 24.03.2009. 19:07

Pavo Dvojak sa samo 18 mjeseci završio je u domu za nezbrinutu djecu u Vinkovcima i tada je počela njegova životna priča u kojoj je, danas 21-godišnji Pavo, preprodavao drogu i ukradenu elektroniku, lagao, spavao na kolodvorima i napuštenim kućama. U razgovoru za Glas Slavonije Pavo se prisjetio dana u domu, dana u kojima su batine, trava i alkohol bili svakodnevica.

- Kada si klinac u domu uvijek si meta starije djece pa smo tako i mi morali krasti cigarete ili cugu. Kada bi nas netko od starijih poslao u krađu, znali smo da ćemo sigurno dobiti batina. Istukli bi nas odbijemo li otići pokrasti kiosk, a odgojitelji bi nas istukli ako nas policija uhvati u krađi. S obzirom na to da su odgojitelji ipak manje udarali, počeo sam krasti s 11 ili 12 godina. Kako su stariji stanovnici doma odlazili, mi smo postajali "oni stariji" koji klince šalju po cigarete i prijete se batinama te se tako krug zatvarao jer se s 80 kuna džeparca nije moglo piti pivo i zapaliti cigareta ili joint, prisjeća se Pavo koji priznaje kako dom od djece pravi manipulatore. Glumio je u školskim priredbama, pisao pjesme, bez učenja i nekog posebnog rada završio osnovnu školu, te upisao srednju tehničku, a istodobno je bio domsko dijete u svakom pogledu te riječi. No, u jednom je trenutku čvrsto odlučio prestati piti alkohol i pušiti travu, a to je bio i prvi korak ka prelasku u stambenu zajednicu "Breza".

- Nisam htio postati ono što je bio moj otac, nisam se htio pretvoriti u osobu koja će stalno biti pijana i tući ženu. “Breza” mi je izgledala kao pravi raj prema domu, primili su me, živjelo se kao u pravoj obitelji, ali ja sam uvukao "domsku spiku". U zajednicu bez nasilja uveo sam domski način života. U “Brezi” smo imali zaduženja, morao sam raditi, a koristio sam svaku priliku da netko odradi jedno od mojih zaduženja. Počeo sam odlaziti i na psihoterapiju što mi je pomoglo da ostavim dane iz doma iza sebe. No, presjekao me strah od stvarnog života i napustio sam školu što je značilo da moram početi raditi. Kopao sam, sadio, radio s domaćim životinjama... - kaže Pavo.

Sa 17 godina Pavo ponovo upisuje srednju školu, ovaj put za kipara, a gotovo istodobno nasljeđuje značajniju svotu novca te odlučuje napustiti Brezu i iznajmiti stan. No, ubrzo je ostao i bez novca jer ga je prevario rođeni brat tražeći posudbu kako bi zbrinuo sestru.

- S bratom se nisam ni čuo ni vidio otkako sam mu dao novac. Sestru je ostavio na ulici s malim djetetom, obećao joj je stan za što mu je, navodno, i trebao moj novac. Opet sam ostao bez ičeg i završio sam na ulici, a šest mjeseci sam spavao na kolodvoru. Nitko od kolega nije znao da sam uličar, nikome nisam ništa govorio i nikome nije bilo čudno što sam stalno vani. U tih šest mjeseci nema što nisam radio, a od imovine sam imao samo ukradeni bicikl. Bio sam gladan. Tada sam se i uvukao u trgovanje ukradenom elektronikom, bilo je tu i droge. Suzana Vargović iz Breze tada mi je još jednom pružila spas. Smjestila me u stan na Jugu 2 i plaćala mi režije kako bih završio školu, a u stanu sam mogao ostati do sredine prošle godine. Nisam mogao vjerovati, netko se svim silama trudio oko mene, nekome je bilo stalo, govori Pavo.

Kada je morao napustiti stan, Pavo nije imao novca pa je krenuo na more gdje se zaposlio u restoranu. No, krajem turističke sezone morao se vratiti u Osijek, a posao i krov nad glavom mu je ponudio mr. kiparstva Nikola Faller u udruzi “Slama”, gdje Pavo radi puno radno vrijeme posljednjih šest mjeseci.

- Prvi put u životu stojim iza svojih djela i riječi i pozitivno razmišljam o onome što donosi sutra. Nikola mi je ponudio priliku za nov život - posao i mogućnost da stanem na svoje noge kako više nikome ne bi bio teret i na tome ću mu vječno biti zahvalan, kaže Pavo koji bi ovog svibnja trebao maturirati.

Autor: Ivan SEKOL/Glas Slavonije


Zadnja promjena: Nandino; 24.03.2009. 19:32; ukupno mijenjano 1 put.

#2:   Autor: justice Post Postano: 24.03.2009. 19:20

žalosno je to što se ovom mladiću dogodilo al ovaj naslov je presmiješan...

#3:   Autor: p.dvojak Post Postano: 24.03.2009. 19:41

pa da... mislim, nisam vidio naslov al sam vidio tekst koji je kolko tolko ono što sam ja rekao samo eto, tek danas sam vidi sve u novinama s naslovom i jako je zastrašujuće, kao da sam se izvukao iz pakla droge i zlostavljanja... To je previše i predramatično

#4:   Autor: pootzko Post Postano: 24.03.2009. 21:01

o pavi kojeg danas poznajem imam samo dobre riječi Wink

#5:   Autor: ciao_bao! Post Postano: 25.03.2009. 9:37

meni je samo zao sto taj stil zivota i razmisljanja ostavlja puno dublje tragove, koji se ne ocituju samo u donosenju odluka gdje cu spavati i sto cu jesti...vec na cijeli zivot; na stavove prema svemu i svacemu...sto zna kasnije iskomplicirati zivot do nevidjenih razmjera....

#6:   Autor: Moira Post Postano: 25.03.2009. 10:08

Možda naslov uopće nije toliko predramatičan, nego je u tekstu naglasak stavljen na događaje nakon doma, a ne u njemu.
Mislim da nekome tko je to preživjeo i kome je to prvih 18 godina bila jedina svakodnevica za koju je znao, neće zvučati predramatično. Kamo sreće da više njih ima odlučnosti i snage za izvlačenje iz tog začaranog kruga.

#7:   Autor: hyppolita Post Postano: 25.03.2009. 10:43

Nije naslov uopće predramatičan, naslov je samo opis života kojeg je on proživio. To je život kad te svi napuste i kad te svi iskoriste do maximuma a ti naivan pa povjeruješ u bolje sutra.

Drago mi je da je se izvukao iz tog sranja i krenuo u normalan život jer ga je zaslužio. Kad pročitam ovako što postanem odmah svijesna da je moj život još i dobar kakvih ima, da trebam opet biti zahvalna na nekim stvarima.

Iako sam imala sl. sitoaciju što se tiče zlostavljanja od strane roditelja, smatram da je jako teško u takvoj sitoaciju stati na svoje noge pogotovo ako nemaš nikoga uz sebe jer si jako ranjiv i nemoćan. Potrebno je jako puno volje, snage i odlučnosti za korak naprijed jer večina pomisli da će opet pokleknuti svim tim nevoljama koje su ih pratili. Izuzetno mi je drago zbog njega i želim mu sve najbolje jer takav život ostavlja jako lošeg na čovjeka i jako loših tragova koje će ga uvijek pratiti koliko god on to ne htjeo, uvijek će biti prisutno!

#8:   Autor: Delfin Post Postano: 25.03.2009. 11:55

On je vec s 18 mjeseci zavrsio u domu...nemogu se oteti dojmu a da ovo ne komentiram, dakle, ja sam izrazito ljuta i razocarana na hrvatski zakon oko posvajanja djece. Toliko su strogi i kompliciraju sa ne znam ni ja cime a pogledajte kako domska djeca provedu svoj zivot. E sad zamislite da je Pavo bio sa 18 mj posvojen kod neke obitelji koji su godinama cekali dijete,koji bi ga lijepo odgojili i imao bi normalan zivot kao svi mi. Ne bi imao ovako teske traume i uzasno djetinjstvo.
Jako malo djece se posvaja ne zato jer parovi ih ne zele nego je zakon debilan i cekas (znam jedan par cekali su 10god) godinama dok s druge strane djeca rastu i zive u uzasnim uvjetima.
Ja bih htjela posvojiti dijete samo se nadam da necu cekati 10godina i ujedno time jedan zivot spasiti od ovakog zivota.
Svaka cast Pavi zelim mu sve najbolje!!!

#9:   Autor: CAROLINE Post Postano: 25.03.2009. 13:07

lijep primjer, uvjetno rečeno uspješnog završetka tužnog djetinjstva. kažem uvjetno, jer se postavlja pitanje u kakvom bi Pavo položaju bio sad da nije prošao kroz sve što je prošao. Pavo je dečko izuzetnih osobnih potencijala, i jasno je kako bi mu život u ovom trenu bio puno lakši/drugačiji da nije prošao kroz ono što je prošao.

važno je ne zaboraviti, da je uz ovakve izuzetke, velik, velik postotak domske djece bez tako velikih potencijala koje Pavo posjeduje. Na žaost, sve se na kraju svede na osobne zaštitne čimbenike (mislim na IQ, socijalne vješine, emocionalnu inteligenciju). kad njih nema, 'podrška' koja se domskoj ekipi pruža vrlo često nije dovoljna...pitanje je što se događa s tom drugom, brojnijom, a manje nadarenom domskom djecom. njihove priče ne završavaju tako 'sretno'.

ja se isto slažem s tim da je naslov možda malo predramatičan. možda ne za opći puk, ali za ekipu koja je to prošla, za one koji su cijelu priču osjetili 'iznutra', to je apsolutno normalni dio svakodnevice, njihova realnost, nešto o cemu se previše ne mozga...samo se živi.

Ovom Pavi i svim ostalim 'Pavama' naravno želim sve najbolje

#10:   Autor: Heroina9 Post Postano: 25.03.2009. 13:10

Kako sam ja inače s Bosutskog, u toku svog školovanja i djetinstva, moje društvo i ja poznavali smo par dečkiju iz popravnog doma na Vinkovačkoj, od kojih su dva išla s mnom u razred i jedan u susjedni razred. U slobodno vrijeme su ti dečki znali izlaziti s nama i sve što mogu reći o njima je da su stvarno bili super osobe kojih život nije mazio. Dvojica od njih nisu bili u popravnom domu zato što su pravili sranja, već zato što ih nisu mogli ni u jedan drugi dom staviti zbog nedostatka mjesta(bili su siročad) , već kad su ih samo privremeno stavili u popravni, počeli su raditi sitne krađe i sve ostalo po zapovjedi starijih domaša, baš kao što je Pavo rekao i onda su ih naravno i ostavili tamo. Ugl sve što hoću reći je da se tim ljudima stvarno nekako treba pomoći jer nisu oni krivi za sudbinu koja ih je zadesila i napominjem ponovo, tamo stvarno ima krasnih ljudi, nisu svi narkomani, propalice i lopovi. Ugl moji prijatelji domaši su također izašli na pravi put jer su im neki ljudi izašli u susret, s jednim se još i dan danas čujem, radi u dobroj firmi, živi s curom i živi potupuno normalni život. Također i Pavi želim sve najbolje.
Osijek031.com » Vijesti » Domsko dijete: Izvukao sam se iz pakla droge i zlostavljanja!


Generated using printer-friendly.
Vremenska zona: GMT + 01:00.
Stranica 1 / 1.

:: Powered by Osijek031.com © 2004-2012. ::