#8: Autor: MacaPapucharica,
Postano: 05.03.2008. 12:48
Moguće je, samo je pitanje zašto, kako i koliko dugo.
No, prvo - moram biti svjesna - govorim u 1.licu jer govorim o svojim razmišljanjima i iskustvima, koja ne mogu i ne želim nikome nametati, niti na osnovu istih imam pravo generalizirati i izvlačiti općevrijedeće zaključke - da uvijek kad sam u ljubavi/vezi ili kako god to nazvala, zapravo i volim (barem) 2 osobe: nekoga drugoga i sebe samu.
Pitanje je koliko su (ljubavi prema) te dvije osobe u ravnoteži, te idem li u vezu razumom ili emocijama.Dakle, "volim" li (trenutno) više drugu osobu ili sebe. Dok sam (ludo) zaljubljena, onaj drugi mi je, takoreći, na prvom mjestu, spremna sam svoje potrebe staviti iza, praviti ustupke pa čak i ići protiv sebe.Kako se odnos razvija, što se više upoznajemo, to više idem ka nekoj ravnoteži - druga osoba mi je jednako bitna, ali i ja sam tu sve veći faktor.Ukoliko od druge osobe dobivam većinu (jer nikada ne možemo dobiti sve, niti ja od nje, niti ona od mene) onoga što tražim (emotivno, seksualno, komunikacijski, intelektualno, društveno etc.) ravnoteža opstaje i razvija se onaj pravi partnerski odnos - ja tebi, ti meni.Međutim, kada se ta ravnoteža naruši, dolazi do problema. E sad, budući da je riječ o dvije osobe, koje uz svoj zajednički život imaju i svoje individualne živote čiji razvoj utječ na razvoj onog zajedničkog, pitanje je u kojoj mjeri će i gdje zaštekati, te koja je od pootreba kome na kojem mjestu na listi prioriteta.Ako je smanjenje zadovoljenja potreba prisutno na samo jednom, "manje bitnom," području, nije veliki bed, može se možda i "popraviti" ili prihvatiti i nemam potrebe za prekidom odnosa.Bih li, u tom slučaju, ukoliko u nekom drugom nađem zadovoljenje te potrebe, odlučila "sjediti na 2 stolice", ne znam, do sada nisam.Ako je više toga, onda je pitanje - prekinuti vezu ili o(p)stati i zašto?
Ono što ljudi često smetnu s uma je da nismo sami, da cijelo vijeme jedni na druge uzajamno utječemo i da ako je jedna strana nezadovoljna, neće biti zadovoljna ni druga. Nikada ne postoji samo jedan "krivac", niti se tu riječ, po mom mišljenju uopće može koristiti u tom kontekstu, jer kao što sam već jednom negdje rekla, prijevara nije uzrok, ona je posljedica.
Ako se ipak jednom odlučim ići na dva kolosijeka, zaista se pitam koliko bih to dugo mogla jer jedan odnos traži puno energije i truda, a dva još više nego duplo.
I još nešto, što mislim da je nama ljudima prirođeno.Pitanje ega.Svi mi (OK, bar ja) volimo biti "prvi", ako ne jedini.Čak i tamo gdje je poligamija OK, postoji "prva žena".S te strane, ako bi i on i ja imali nekoga drugog, moram priznati da bih ja ipak voljela biti ona "prva".To je čisto stvar one druge ljubavi - prema samome sebi. I sujete...
Uf, majke ti, prećera ga ja...
|