Šekarić: Medalje su moje, ni srpske ni hrvatske

Reprezentativka Srbije i bivša Osječanka, Jasna Šekarić, najtrofejnija svjetska streljačica svih vremena, 2000. godine proglašena strijelcem tisućljeća, poslije 24 godine vratila se na natjecanje u grad na Dravi, na EPSO.

Vratila se u grad koji je 1988. raspustio djecu iz svih gradskih škola kako bi dočekali Olimpijku iz Seula s medaljom. Došla je u grad koji je napustila u “zoru rata”.

‘Nisam očekivala rat’

– Ali, da se zna zauvijek … otišla sam samo zato što mi je Crvena zvezda ponudila tadašnjih 40.000 njemačkih maraka za dolazak. A u streljačkom svijetu, u ono doba, toga nije bilo. I to se nije propuštalo – počela je Šekarić na osječkom strelištu.

– Možda je moj daljnji ostanak imao nekakve veze s ratom, s događanjima povezanim s tim, ali ne odlazak – skrenuli smo na temu koju su oko bivše osječke streljačice mediji najviše “žvakali”, a Jasna je otkrila s kakvom je težinom slušala glasine iz Osijeka…

– Bilo mi je sve to skupa jako žao. Nisam osoba nabijena negativnom energijom. Ali, valjda je vrijeme bilo takvo da je nekome odgovaralo tako govoriti o meni.

– Osobno nisam nikada vjerovala da će situacija otići toliko daleko. Ne u smislu razdvajanja, nego da ljudi ginu. Mislim, mi u Osijeku nikada nismo pričali o tome tko je tko. Bilo mi je nevjerojatno. Uostalom, o svemu najbolje svjedoči činjenica da svoje stvari iz Osijeka nikada nisam preselila. Ostale su tu – otkrila je Šekarić svojedobnu namjeru povratka. Zamislila je tada da će u Beogradu ostati dvije godine.

‘Mirela je glavna veza’

Većina ostalog u životu Jasne Šekarić dobro je znana povijest, briljantna i dugotrajna sportska karijera, koja ju danas kroz sportsku rentu u Srbiji, prosječne tri plaće mjesečno, financira da se i dalje može bezbrižno natjecati… Preostale nepoznanice “pretresli” smo serijom kratkih pitanja.

Kada ste nakon rata prvi put došli u Osijek?

– Nakon 12 godina.

S kime ste ovaj put otrčali na prvu kavu?

– Mirela Skoko-Čelić je glavna veza. Iako imam i kumove.

Koje mjesto ste požurili vidjeti?

– Meni su ljudi važni. Ali, dobro… bila sam do Tvrđe, gdje sam išla u osnovnu školu.

Prepoznaju li vas ljudi na ulici?

– Ne više. Dosta se toga izmijenilo.

Kako vam Osijek izgleda danas?

– Kad prođe toliko vremena, nije isto. Osim toga, u Beogradu je uvijek “ludnica”, pa ovaj osječki mir izgleda još mirnije.

U Osijeku ste imali doček nakon osvajanja medalje u Seulu? Pred Skupštinom u Beogradu nikada?

– Toga se svi sjećaju, a ja sam Osijeku zauvijek zahvalna. U Beogradu nisam dočekana.

Još se vodi polemika čije su to medalje iz ‘88. Srbija kaže njihove, mi da su naše, osvojene su iz Osijeka. Čije su?

– Za to nisam ni znala. Iznenađena sam – uzela je Šekarić stanku …

– Znate što… medalje su moje – rekla je uz smijeh.

Damu i godine se ne sprema u istu rečenicu… ali, dokle još? London?

– Dok god sam u prvih deset u svijetu, dotle ću pucati – zaključila je Šekarić.

Surađivala na filmu ‘Apsolutnih 100’

Bivši streljački šampion, povratnik iz rata, predao se drogi, dopao u ruke mafije, a njegov brat stvari odlučio “popraviti” snajperskim “skidanjem” mafijaša… radnja je filma “Apsolutnih 100”, u čijoj se odjavnoj špici autori filma zahvaljuju Jasni.

– Tražili su savjet o autentičnosti snimaka streljačkog natjecanja. Sretan Golubović me kontaktirao. Ali, kako se radilo o puški, a ja pucam pištoljem, savjetovala sam ih kome da se obrate. No, eto, zahvalili su mi se u toj špici – kaže Šekarić.

Piše: Alan Srčnik/EPEHA/Jutarnji.hr