Post Review

Zadnja promjena: a_reel; 08.07.2013. 13:36; ukupno mijenjano 1 put.

Inače sam muškarac, 30g, i za početak moram priznati da nemam običaj ići u kazalište pa nisam stručnjak, ali palo mi je na pamet ipak opisati svoj doživljaj te predstave. Pozornost mi je privukla podnajava da će muškarci biti obrisani o pod i bombastično upozorenje da nije za muškarce sa slabim srcem, živcima ili karakterom. Pošto nemam osjećaj da mi fali bilo što od toga pomislio sam da bi i to trebalo čuti. Za početak želim pohvaliti izvedbu mladih glumica i režiju. Opći dojam je turboritmična, energična i brza predstava koju su glumice odlično nosile - čak i pjevačke dionice su dobro ispale. Međutim ni to ne može popraviti vrlo oscilirajuću kvalitetu scenarija. Na površnoj razini scenarij dobro funkcionira - britke doskočice i zabavne replike na koje ce čovjek ne može ne nasmijati. No, ako malo bolje promotrimo vidimo da naglasak predstave nije na ponižavanju muškaraca - što je u redu. Niti je predstava posebno uvredljiva za muškarce, niti je njima obrisan pod. Peckanje tipa nesposobnost "seljačine i mamaini sinovi" nije nešto. U prosjeku su tekstovi Vedrane Rudan puno oštriji od ovoga. Iako se predstavom želi podići svijest i samopouzdanje žena scenaristica to radi na pogrešan način. Ovom predstavom tako su kvalitetno popljuvane žene da je teško vjerovati kako je scenaristica i sama žensko. Zašto to mislim: Umjesto da istakne prave ženske vrline - sposobnost, marljivost, empatiju, ustrajnost, snagu i slično naglasak je stavljen na seksualnost i postizanje ciljeva pomoću seksualnosti. Središnji blok predstave svodi se na tehnike zavođenja u kojima su žena u stvari ismijane i popljuvane. Navođenje primjera slavnih žena isto nije dobro odabrano - uzmimo primjere:
Lady Godiva: nije dala mjesec dana...drkaju na mene iza zatvorenih vrata - to je predstavljeno kao ženska moć. Ma dajte molim vas, ucjenjivanje pomoću seksa odavno više ne funkcionira u vezama. Neke žene bi možda još i uzbudila pomisao da netko drka i misli o njima, ali većina bi panično pobjegla da se susretne oči u oči s takvim voajerom
Marie Curie kao simbol samopouzadanja - teško, imala je živčani slom i kaotičan privatan život
Kleopatra - u priča njoj je primjer okretanja pile naopako - zavela je Cezara i rodila mu dijete, zavela Marka Antonija i njemu rodila djecu... pa tragičan kraj, sve to dobrim dijelom je pod utjecajem rmoantične predodžbe iz Hollywoodskog spektakla s E. Taylor. Realno gledano Rim je oduvijek imao aspicacije prema istoku pa Cezarovo uplitanje u dinastičke sukobe nije neko čudo, na tragu toga Cezar je bio napravio dijete i vratio se u Italiju baviti svojim poslovima (je li to osvanjanje muškarca?)
Na dalje u jednoj sceni o zavođenju muškarci su okarakterizirani ili kao seljačine ili kao mamine maze (lavovski dio i spada u tu kategoriju) međutim zaključak da si žena treba uzeti oba?.. Sve u svemu ono što ja vidim iz ove predstave je da mladim ženama - a predstava je namijenjena mladima šalje poruku - da bi ste vladale trebate biti egocentrične, promiskuitetne te postizati ciljeve i uspjeh u životu pomoću seksualnosti ( da se razumijemo meni je i promiskuitet kod muškaraca negativna osobina). I što je najgore od svega ističe se da žene trebaju biti lijepe. Da je to na sceni rekla žena od 100 kg pomislio bih svaka čast, ali sve glumice su dobrano iznad prosjeka ženske ljepote tako da apostrofiranje ljepote ne odmiče dalje od bajki o Pepeljugi i Trnoružici koje su vrlo destruktivne. Iako se pokušava pokazati da je takvim ponašanjem žena u stvari subjekt ne miče se dalje od klišeja po kojem je žena objekt. Jedina razlika je što se sada sama nudi kao objekt. Uz takav feminizam ženama stvarno ne trebaju muškarci koji bi ih tlačili. U stvari jedina misao iz te predstave koja je meni kao muškarcu donekle uvredljiva je ta da se muškarcam može vladati uz pomoć seksualnosti. Nekima možda i može, ali u cjelini je vrlo pogrešna. Ako se muškarac jebe s vama ne znači da ga imate - sve veći broj samohranih majki to jasno pokazuje (uz pretpostavku da većin žena ne želi biti samohrana majka). Osim toga izbor ostalih povijesnih osoba koje su primjer ženske dominacije je uvelike pogrešan - sve pobrojane kraljce nisu na prijestolje došle svojom sposobnošću nego rođenjem i inercijom monarhističkih sustava pogotovo ne Marija Antoaneta koja je bježala od stvarnosti u pastoralu podignutu za nju u umjetnim selima Versaillesa, Lady Diana nije svojom sposobnošću postigla to što je bila nego činjnicom da je bila lijepa i da je postala princeza... sve ostalo su stvorili mediji i britanska privrženost rojalizmu. Njen dobrotvorni rad je pohvalan ali protokolom zadani posao koji sada odrađuje i princezta Kate. Na kraju krajeva nije poginula u autu prosječnog muškarca, nego u autu multimilijunaševog sina - još jedan dokaz u prilog zaključku da je pouka koju ova predstava šalje ženama duboko pogrešna. Pohvalno je što su navedeni i primjeri Ene Šarac ili Janice Kostelić - to su heroine... da je scenaristica u komadu unijela lik žene radnicu iz DTR koja se bori za sebe, da je unijela lik koji proživljava ono što je proživjela Enina majka, da je na scenu stavila prosječnu ženu s viškom kilograma (uzgred rečeno i prosječnog muškaraca - feminizirani glumci u predstavi su daleko ispod prosjeka muškosti) koja će reći ja sam lijepa, ja se borim za sebe, ja mogu - a ne ljepotice koje govore to što su rekle klanjao bi se... ovako mogu zaključiti da je predstava oscilirajuće kvalitete, u svojoj biti duboko promašena - osim ako nije cilj pokazati ženama da je egocentrična i promiskuitetna fufa poželjan oblik ponašanja. Zaključujem da su opći dojam predstave spasili samo odlična izvedba glumica i dobra režija. A scenaristica bi se za dobrobit ženskog roda trebala kloniti feminističkih tema. Možda griješim, ali ovako sam dozivio tu predstavu.