zaljubljena u OsijekGradjanin
Strašna je to neuronska boleština kad netko misli da je pozvan odlučivati o tome što će se događati u tuđem tijelu i životu generalno.
Treba nam više slobode i odgovornosti, a ne zakona, zabrana, kazni, nasilja...
Obično nastoje odlučivati o drugima oni koji nisu bili sposobni svoj život sredili kako treba.
Ne čine žene pobačaje iz obijesti
Svako ima svoje motive za sve, ali zabraniti nasilno nekome bilo što je agresivni čin i stoga se postavlja pitanje tko tu sve odlučuje o čijem životu i tko sve prije ili kasnije može biti ubijen i kako.
Ne mora nitko podržavati, ili provoditi pobačaje, može i kritizirati, ali zabrane neka zadrži svako za sebe. Moralno društvo se izgrađuje tako što svako sebi postavi norme, a kao prvu normu nenasilje.
Ima bezbroj mogućnosti djelovanja u svrhu borbe protiv pobačaja i mimo zakonske zabrane i represivnih sankcija, ali najglasniji protivnici pobačaja nemaju puno tih motiva, volje i vjere u uspjeh bilo čega osim šibe i batine tj.pendreka.
Zanimljivo je to kako u našoj "nazovi javnosti" fetus zauzima ulogu najveće životne važnosti, koja se pak nevjerojatno mijenja u trenutku poroda, ili rođenja. Prema rođenima u trenu prestaje retorika uzvišene brige za život svake osobe, odma beba dobije dio državnog duga na OIB, svako se mora brinuti za sebe, dati život za državu i narod, a nigdje zakona da nahrani gladne i zbrine ih na toplo. Taj se problem i rješenja ostavljaju svakome na savjest i čovjekoljubivu odgovornost.
Samo imamo zakone po kojima se grade ordinarijati, kupuju mercedesi, i stvaraju političke privilegije generalno.
Proveli smo anketu među našim sugrađanima u kojoj smo ih pitali što misle, treba li pobačaj zakonom zabraniti. Voditeljica Katarina Rogina i snimatelj Daniel Antunović prošetali su se centrom grada i nasumično birali svoje sugovornike.
