Socijalni darvinizam = fašizam?

Je li socijalni darvinizam = fašizam?

Citirat cu jedan ulomak iz zanimljivog stiva: Sloboda je najčistije nasilje by Andrej Nikolaidis...

Skriveni sadržaj

... Ideologija ovdašnjih tajkunskih elita danas nije ni nacionalizam, ni vjerski fanatizam, nego ovdašnja verzija socijalnog darvinizma i neo-liberalizma. Vlasti su manje-više odlučne u deklarativim osudama fašizma. Vladina i skupštinska tijela slijede evropske upute i usvajaju hrpe projekata, zakona i odredbi koje ex-Yu zemlje trebaju učiniti tolerantnim društvima politički korektnih građana. Vladajuća klasa se iz faze fašizma mirno transformisala u uspješne pro-evropejce.

Socijalni darvinizam je u osnovi - fašizam. Iz ideje da je život takmičenje proizilazi ideja da the winner takes it all, pobjednik uzima sve. Iz toga, opet, proizilazi da je gubitnik obespravljen - gubitnik ne uzima ništa, osim onoga što mu dobitnik da. Proizilazi da je gubitnik višak. Iz toga opet proizilazi potreba da se viška otarasi. To se ponekad zove rezanje troškova, ponekad otpuštanje viška radne snage, a ponekad - etničko čiščenje.

Veličanje sposobnijih ne razlikuje se u biti od veličanja rasno, nacionalno ili kulturno "superiornijih". Zato se teror većinske vjere i nacije u devedesetih "prirodno" i spontano transformisao u teror "sposobnijih i uspješnih" dvijehiljaditih. Siromašni komšiluk koji zlostavlja jedinu muslimansku familiju u kraju, jer ih vrijeđa to što ti muslimani slave Bajram, i tajkuni sa privatnim vojskama koji se uvrijeđeno žale da su žrtve zavisti neuspješnih, iz iste su priče.

Socijalni darvinizam je nastavak fašizma drugim sredstvima. Današnje nacionalne finansijske elite rođene su u fašizmu devedesetih. Fašizam, u ovoj ili onoj formi, njihovo je prirodno okruženje. U održanju fašizma njihovi partneri su građani koje su opljačkali - zato je to savršen zločin.

Tranzicija je, ukratko, posljednji u nizu zločina fašizma na prostoru bivše Jugoslavije.

Ulazak ovdašnjih država u EU biće posljednji čin tog zločina: onaj kojim će posljedice zločina biti konačno legalizovane a zločinci amnestirani. Ulaskom u EU pod sve se podvlači crta. Demokratizacija ovdašnjih društava i članstvo u EU primarni je interes naših fašističkih lopova: ništa njih neće tako dobro čuvati kao demokratija. Institucije EU koje čuvaju kapital mnogo krupniji i mnogo krvaviji od njihovog bolje će čuvati i njihove kapitale - bolje nego što bi to mogao bilo koji sistem koji bi oni ikada mogli sami izgraditi. ...

Mozemo li danasnje hrvatsko drustvo zvati demokratskim, slobodnim, socijalnim? Vladaju li nama korporacije? Jesmo li uopce vise suvereni [kao nacija, kao pojedinci]? Gdje je kraj? Kakav ce rezultat ovakvo drustvo poluciti za 5, 10 ili 20 godina? Jesam li ja Branimir Bilic? ;-)

Misljenja?

Nikolaidis je car...
Hrvatsko društvo a također i ostatak "slobodnog" svijeta nije ni demokratsko,ni slobodno a pogotovo socijalno,osim u Skandinavskim zemljama.
Korporacije vladaju cijelim svijetom,a ovakve smiješne državice poput nas proždiru,samo još čekam kada ćemo prodati Hep,Vode,i tih par tvrtki što je ostalo u našem vlasništvu.
Kad tad će doći do sloma ovog neo-liberarnog ili meni puno dražeg izraza "konzumerističkog" društva ali za nas će onda biti pre kasno.
Samo je problem šta će poslije toga doći...

Leteci mungos

Mozemo li danasnje hrvatsko drustvo zvati demokratskim, slobodnim, socijalnim? Vladaju li nama korporacije? Jesmo li uopce vise suvereni [kao nacija, kao pojedinci]? Gdje je kraj? Kakav ce rezultat ovakvo drustvo poluciti za 5, 10 ili 20 godina?

Možda tema zavrijeđuje ozbiljniji pristup, ali forumaški ću skratiti mišljenje u nekoliko rečenica.

Nismo potpuno slobodni, ali nikad nismo niti bili. Dvojbeno je da li bi nam to uopće odgovaralo, s obzirom na stanje svijesti. No pojedinac nikad nije bio slobodniji - nikad nije imao više mogućnosti.

Nismo potpuno demokratični, a možda bi trebali biti i puno manje. Dvojbeno je da li je demokracija najbolja opcija za društvo poput našeg.

Previše smo socijalni. Načelno, naravno. To znači da smo u javnom sektoru jednako socijalni kao nekadašnje komunističke države, a u privatnom smo ogledni primjer trulog kapitalizma iz 19. stoljeća.

Korporacije vladaju samo neinteligentnim ljudima. Dakle, u Hrvatskoj vladaju u velikoj mjeri.

Suverenitet je zabluda, nismo suvereni, nismo nikad bili, a povijest dokazuje da je za nas bolje da niti ne postanemo suvereni. Neki bljeskovi malo većeg stupnja suvereniteta, recimo 90' godine, pokazali su da suverenitet nije za svakog. Razdoblja najvećeg napretka na ovim prostorima bila su obilježena suludim borbama za nekakav suverenitet, iako je i tada stupanj suvereniteta bio kudikamo veći nego danas (18. i početak 19. stoljeća).

Polučit ćemo rezultate koji će nas svrstati u rang ispodprosječno razvijenih EU zemalja, u kojima se ništa posebno ne radi, ali nema niti velikih briga. Ako će nam budućnost donijeti turizam i prehrambenu industriju, i to je sasvim dovoljno. Ako uspijemo smanjiti potrošnju na razinu onoga što stvaramo, situacija će se normalizirati.

Leteci mungos

Mozemo li danasnje hrvatsko drustvo zvati demokratskim, slobodnim, socijalnim? Vladaju li nama korporacije? Jesmo li uopce vise suvereni [kao nacija, kao pojedinci]? Gdje je kraj? Kakav ce rezultat ovakvo drustvo poluciti za 5, 10 ili 20 godina?

jesu li ovo retoricka pitanja?

ako nisu, onda su ovo moji odgovori:

1. da/ne, da/ne, ne
2. da
3. da/ne
4. kraj je u p.m.
5. ako pod "ovo drustvo" podrazumjevas kvazi-demokratsku oligarhiju na balkanski nacin (dakle upravo ono sto Nikolaidis u svom tekstu opisuje kao rezultantu raspada jugoslavije) onda ce rezultat (s minimalnim korekturama) biti nakaradni drustveni poredak u mnogome slican trenutnom americkom (mislim pri tome na SAD).

ono sto je, po mom misljenju, najveci problem u toj prici je sljdece (citiram iz Nikolaidisovog teksta): "Demokratija je danas ideologija globalnog kapitalizma, udaljena od svojih antičkih osnova - ideologija koja je, kao i sam kapitalizam, antipolitična: "Političko počinje distribucijom zajedničkih dobara, a ne mjerenjem profita i gubitka". Filozofija profita suprotstavljena je političkoj filozofiji - u sistemu kojim upravlja logika profita, nema mjesta za politiku."

To se jako dobro vidi na hrvatskom primjeru (mi smo malena zemlja, s malim brojem stanovnika i vrlo ogranicenim politickim opcijama pa su socioloske analize takvog modela relativno jednostavne): demokracija antickog tipa je kod nas jednostavno nemoguca jer ljudi zaziru od drustvenog angazmana i politicke obrazovanosti. Problem pocinje jos u skolama gdje se na satovima "politike i drustva" uce napamet dijelovi ustava i bubetaju pojmovi o trodiobi vlasti, a ne uci se sto to znaci biti aktivan clan uze i sire drustvene zajednice, sto bi trebala biti osnova za funkcioniranje demokracije. vladavina naroda je iluzija ako taj isti narod ne zna da je pozvan da vlada - dakle nisu politicari vlast (iako oni zele da mi to mislimo), oni su tek predstavnici naroda i imaju obavezu odgovorno i pravedno upravljati zajednickim resursima (olitiga drustvenim dobrima). ako se pokaze/dokaze da politicar na vlasti laze, krade i obmanjuje, onda ga treba promptno skinuti sa vlasti (dakle ne cekati da mu prodje mandat, nego traziti hitnu smjenu). u tome svoju ulogu naravno imaju neovisne instance nadzora i kontrole (olitiga ministarstvo unutrasnjih poslova i pravosudje).

kod nas to naravno nista ne funkcionira jer ljudi nemaju pojma sto demokracija zapravo jest. a nije ih ni briga. a zasto ih nije briga? zato sto im nitko nikada nije rekao da je to vazno. a zasto im nikada nisu rekli? zato sto je znanje moc, pa se znanje u "zemlji znanja" zatire, odgajaju se i obrazuju mali debili koji misle da je smisao zivota voziti crni bemvej ili neki SUV i zivjeti u vili sa 6 spavacih soba, 4 kupaonice i 3 kuhinje te nekoliko puta godinje ici na more, skijanje, shoping u dubai i kamo vec sve ide taj vrli mondeni svijet - i to sve po mogucnosti ne steci postenim radom nego raznim ilegalnim prečacima: pa necu valjda cijeli zivot raditi da bih bio bogatas?!

problem socijalnog darvinizma koji se reflektira u kapitalizmu jest problem smrti etickih i moralnih nacela koje je kršćanstvo (kao vodeca religijska i moralna instanca europe, a kasnije i amerike) stoljecima unakažavalo, te je od jedne sasvim pristojne ideje tolerancije, solidarnosti i socijalno odgovornog ponasanja napravilo sprdacinu na koju se vise nitko sa zrnom soli u glavi ne moze pozvati. a koji drugi moralni kompas imamo na raspolaganju?
europsko je prosvjetiteljstvo s jedne strane napravilo dobru stvar kada je raskrinkalo tu licemjernu travestiju istine i postulirane pravednosti i osudilo politicki apsolutizam ekonomskih elita koje je kršćanstvo stoljecima zdušno podržavalo; medjutim s druge strane prosvjetiteljstvo stvara kult pojedinca i individualne odgovornosti, polazeci od ideala da je svaki covjek sposoban u sebi otkriti i njegovati humanost i toleranciju, te da se svaki pojedinac inherentno zeli i treba duhovno i moralno usavrsavati te djelovati po maksimi: ne cini drugome ono sto ne zelis da druge cine tebi. a to se naivno vjerovanje pokazalo kao potpuno pogresno.

prosjecni moderni covjek okrenut je isljucivo hedonistickom zadovoljavanju vlastitih uskogrudnih zelja i ambicija, ne zamara se problemima cak ni uze drustvene zajednice, a kamoli globalnim pitanjima - a to i jest srz problema disfunkcionalne demokracije. socijalni darvinizam koji smatra da one koji se iz bilo kojeg razloga za sebe ne mogu izboriti treba pustiti da propadnu (mozda ih cak i malo pogurati da brze nestanu) je olicenje sebicnosti, okrutnosti i gramzivosti, osobina ocito imanentnih ljudskom rodu.