Povjerenje

Evo jednog pitanjca za sve one koji su u duljoj vezi ili su imali iskustva sa sličnima: koliko vam je trebalo da počnete vjerovati partneru i što se dogodi kada jednom ostvarite to povjerenje s obje strane? Kako možete znati da partneru možete bezuvjetno vjerovati ? Da li partneru vjerujete bezuvjetno ili mu/joj vjerujete,ali sa zrnom opreza? Ako je u igri i to "zrno opreza" znači li to da ljubav nije posve iskrena?

Zahvaljujem svima na razmišljanjima i komentarima

hmm---sadašnja veza mi nije toliko duga...ali po mom mišljenju (možda ga ne dijele svi samnom) ali ja kada sam s nekim u vezi tu automatski postoji već neko povjerenje, koje se tokom veze samo može intenzivirati.... u osobu s kojom sam imam povjerenje sve do tog trena dok mi nekim svojim činom pokaže suprotno, da bi trebala ipak počet sumnjat... ali kada se dogodi to ga izgubim povjerenje u nekoga teško da će ikada ponovo biti uspostavljeno kao prije...uvijek postoji sumnja, pogotovo na kraju veze... ali ako je veza duža i intenzivnija..onda u mojim očima mora postojati stvarno veliki razlog za sumnju...

Tu je, kako mi se cini, stvar balansiranja izmedju povjerenja i ljubomore...
Ljubomora je kuja, cini grozne stvari ako joj dopustis da zavlada, a opet, ako nema ljubomore, u nekim razumnim dozama, pitanje je postoje li uopce i emocije...
Ponata je da kada te lupi ljubomora, dodoje povjerenje i objasni ti kako je sve u redu...
Ako to tako ne funkcionira, nesto ne valja...

trebala bi prosuditi kakva je ta osoba s kojom si i tek onda vidjeti mozes li joj reci neke stvari, ako si zaista odgovarate, ili joj nesto ne reci ako si skuzila da od te veze nece biti nekih ozbiljnijih stvari (duza veza)

sad se ja kao ljumomorna i sumnjičava bikica javljam
no, dobro... da steknem to povjerenje treba vremena, a ovisi i o osobi... što se dogodi kad stekneš povjerenje? pa ne znam ,opušteniji si... nema tu ee sada se dogodilo povjerenje, to sve postupno dolazi. netko vjeruje osobi nakon tjedan dana veze, nekome treba godine, a nekome nikada. za mene nema bezuvjetnog vjerovanja...
trenutno sam opuštena, vjerujem mu, ali uvijek postoji dio mene, mrvica opreza.
ako postoji oprez ljubav je iskrena, ne valja se previše opustiti i (slijepo) vjerovati.

trenutno sam opuštena, vjerujem mu, ali uvijek postoji dio mene, mrvica opreza.
ako postoji oprez ljubav je iskrena, ne valja se previše opustiti i (slijepo) vjerovati.

Ovo me baš zanimalo za slijepo vjerovanje.Kako biste opisali osobe koje svojim partnerima slijepo vjeruju. Mislim, super je ako partneru doista možete tako vjerovati bez imalo straha, ali što ako on/ona to nanjuši kao vašu slabost o odluči to iskoristiti u svoju korist tj. izmanipulirati vas kako njemu/njoj odgovara baš zato jer zna da slijepo vjerujete!?

nikad ne vjeruj muskima,hehe.

bondgirl

trenutno sam opuštena, vjerujem mu, ali uvijek postoji dio mene, mrvica opreza.
ako postoji oprez ljubav je iskrena, ne valja se previše opustiti i (slijepo) vjerovati.

Ovo me baš zanimalo za slijepo vjerovanje.Kako biste opisali osobe koje svojim partnerima slijepo vjeruju. Mislim, super je ako partneru doista možete tako vjerovati bez imalo straha, ali što ako on/ona to nanjuši kao vašu slabost o odluči to iskoristiti u svoju korist tj. izmanipulirati vas kako njemu/njoj odgovara baš zato jer zna da slijepo vjerujete!?

ja sam slijepo vjerovo i popušio sam... cini mi se da cu zbog toga uvijek biti sumnjicav :/

ja sam slijepo vjerovo i popušio sam... cini mi se da cu zbog toga uvijek biti sumnjicav :/

I ja isto tako. Kako dođe do toga tj. kako dozvolimo da nas partneri tako "izmodeliraju" da im slijepo vjerujemo? Znači li to da smo slabići ili da smo u takvim vezama imali posla s manipulatorima koji su nas oblikovali da budemo baš onakvi kakvima smo trebali biti da bi oni imali kontrolu nad situacijom,a ujedno i slobodne ruke za nekakve eventualne "akcije" sa starne ili nešto slično!?

slijepo bezuvjetno vjerovat... ovisi o osobi... teško je steći takvo povjerenje... a još je gore ako ga stekneš u krivu osobu...kao što si rekla i ona to nanjuši i iskoristi u svoju korist..odvratno nešto...
ja mislim da time ne postaješ slabić nego jednostavno si se možda malo previše opustio u vezi... to je ilzuija sigurnosti...i onda te skrši...

steći takvo povjerenje... a još je gore ako ga stekneš u krivu osobu...kao što si rekla i ona to nanjuši i iskoristi u svoju korist..odvratno nešto...

Pa da, zamisli da tako vjeruješ partneru i da je on toga svjestan i baš zato što zna kako ćeš regairati u određenim situacijama, radi što hoće jer zna da će te opet moći izmanipulirati da mu vjeruješ, još će te možda čak i uvjeriti da si sve umislila ili nešto slično. Nedavno sam saznal za takvu jednu priču,kao stabilna veza od par godina i sve to,a onda kad čuješ ovako nešto, smrzneš se od straha. Ne treba naravno biti paranoičan pa stalno sumnjati u sve i svašta,ali ovakve te stvari natjeraju da se zamisliš

bondgirl

ja sam slijepo vjerovo i popušio sam... cini mi se da cu zbog toga uvijek biti sumnjicav :/

I ja isto tako. Kako dođe do toga tj. kako dozvolimo da nas partneri tako "izmodeliraju" da im slijepo vjerujemo? Znači li to da smo slabići ili da smo u takvim vezama imali posla s manipulatorima koji su nas oblikovali da budemo baš onakvi kakvima smo trebali biti da bi oni imali kontrolu nad situacijom,a ujedno i slobodne ruke za nekakve eventualne "akcije" sa starne ili nešto slično!?



ne, nego smo se jako voljeli i ja sam bio spreman uciniti sve za nju... i mic po mic ona se nest pocela drugacije ponasati a ja skontao da je cudna i ja joj to kazem da se promijenila a ona pocne neke svoje shemice a ja kreten joj vjerovo do kraja umjesto da sam odma to "frajerski" rjesio sorom pa kud puklo da puklo (neee al ja cu kao biti fin i pokusati rijecima lolčina-- to je dokaz da se problemi rijesavaju nasiljem hehe )

i da mu slijepo vjerujem (a ne vjerujem ) nikada mu ne bih dala do znanja ...

slijepo vjeruju oni ljudi kojima i da nacrtaš i pokažeš da ih partner vara, laže, manipulira... oni nikome ne bi povjerovali pa ni svojim očima... no dobro ljubav je takva ponekad zažmirimo.

postoji razlika između pojmova "slijepo vjerovati" i "bezuvjetno vjerovati"...kao što i "oprez" ne znači automatski nepovjerenje

"bezuvjetno vjerovati" bilo bi suprotno od "uvjetno vjerovati", a što bi to onda bilo?ja postavljam uvjete pa ako ih ispuniš, onda ti vjerujem???

"slijepo vjerovati" najčešće znači ispasti glup...
pa ni samoj sebi ne vjerujem slijepo!nitko mi ne može napraviti takve pizdarije kakve si sama mogu napraviti!!!

ali, ako nekog voliš - onda mu vjeruješ, to da će te možda zajebati - to je rizik koji preuzimaš...ali: tko ne riskira, ne profitira

"slijepo vjerovati" najčešće znači ispasti glup...

Tu si u pravu i to sam osjetila na vlastitioj koži. Gadan osjećaj,ali sam na vrijeme shvatila pa hvala Bogu i nema neke teže posljedice. Pitam se samo, oni koji slijepo vjeruju, koliko dugo mogu tako? Što bi se trebalo dogoditi da im se otvore oči? Možete li nekome slijepo vjerovati godinama!?

kao što rekoh - ni sebi ne vjerujem slijepo...

no, imam povjerenja u druge, gubim ga tek kad me netko zajebe...možda naivno, ali nije Ivica kriv što me Perica jednom nekada zajebao pa da treba ispaštati za njegove grijehe...

a nema smisla kriviti druge - ako su nas zajebali, sami smo krivi što smo to dupustili/dopuštali

a nema smisla kriviti druge - ako su nas zajebali, sami smo krivi što smo to dupustili/dopuštali

Upravo tako,koliko god svi tvrdili da smo jaki ponekad zažmirimo pred stvarima za koje smo svjesni da se događaju,ali iz nekih razloga ne želimo vjerovati u to.Da li je taj razlog ljubav, strah od toga što će se dogoditi ako počnemo kopati i zavirimo duboko ispod površine,ovsi od osobe do osobe. Svatko sam odlučuje kome će i kada vjerovati,ali isto tako kada će reći STOP kada uvidi da nešto ne štima

bondgirl

Svatko sam odlučuje kome će i kada vjerovati,ali isto tako kada će reći STOP kada uvidi da nešto ne štima

sama si sebi dala odgovor na svoje pitanje...

Kao komentar, sitat iz jednog meni dragog filma: Trust everyone, just don't trust the Devil inside them.... Još kad bih se mogao toga i pridržavati....

ja vjerujem dok se to povjerenje jednom ne prokocka

nakon toga - game over

Frost

ja vjerujem dok se to povjerenje jednom ne prokocka

nakon toga - game over

Super je kako si to kategoričko posložio,treba imat čvrst stav za takvo razmišljanje,pozitivno u svakom slučaju. Zanima me što bi ostali forumaši radili da shvate da ih je partner/ica iznevjerio/la? Nije bito o kakvoj je vrsti prokockanog povjerenja riječ, bilo mainpulacija,laž,nevjera ili slično. Biste li odmah prekinuli taj odnos ili bi ipak postojalo ono a šta ako...možda da si damo još jednu šansu i slično!?

bondgirl

Biste li odmah prekinuli taj odnos ili bi ipak postojalo ono a šta ako...možda da si damo još jednu šansu i slično!?

Zasto davati nekome sansu da od mene opet napravi idiota?!

Povjerenje nije nesto sto mozemo kontrolirati, to nije iznutra proizvedena emocija, vec posljedica okolnosti.

Kad se otvoreno i iskreno ulazi u vezu s nekim (i taj netko s nama), onda je jasno da obostrano povjerenje postoji, jer bi nepostojanje povjerenja u tom slucaju kocilo razvijanje mutual emocija.

Kad netko "prokocka povjerenje", onda taj netko vise ne gaji emocije prema osobi kod koje je povjerenje izgubila, a nitko racionalan ne zeli biti u vezi s osobom koja ne uzvraca emocije. Dakle, u tom slucaju uopce nije u pitanju povjerenje kao povjerenje, vec obostrane emocije i uvazavanje.

Lose je kad zaljubljenost s jedne strane oslijepi svog domadara i od njega napravi sugestibilnu ovcu. Tada se javljaju ovakve dvojbe o oprastanju i slicne idiotarije.

Jedan je zivot, steta ga je potrositi na ljude i situacije u kojima se ne osjecamo sretno.

Zasto davati nekome sansu da od mene opet napravi idiota?!

Razumijem ovakvu reakciju,samo sam se iznenadila koliko ima ljudi koji bi prešli preko toga i kao pokušali još jednom i slične fore. Ja ne znam kako bih mogla mirno spavati da znam da da sam opet takvu osobu pustila i svoj život,koja bi me paranoja oderala da ni ne pomišljam!!A ima ih koji ne nađu snage za prekid pa radije progutaju ponos i trpe i dalje. Sistem ono, znam da me mulja i sve to, al opet je moj i uvijek mi se vrati

Leteci mungos

Povjerenje nije nesto sto mozemo kontrolirati, to nije iznutra proizvedena emocija, vec posljedica okolnosti.

Kad se otvoreno i iskreno ulazi u vezu s nekim (i taj netko s nama), onda je jasno da obostrano povjerenje postoji, jer bi nepostojanje povjerenja u tom slucaju kocilo razvijanje mutual emocija.

Kad netko "prokocka povjerenje", onda taj netko vise ne gaji emocije prema osobi kod koje je povjerenje izgubila, a nitko racionalan ne zeli biti u vezi s osobom koja ne uzvraca emocije. Dakle, u tom slucaju uopce nije u pitanju povjerenje kao povjerenje, vec obostrane emocije i uvazavanje.

Lose je kad zaljubljenost s jedne strane oslijepi svog domadara i od njega napravi sugestibilnu ovcu. Tada se javljaju ovakve dvojbe o oprastanju i slicne idiotarije.

Jedan je zivot, steta ga je potrositi na ljude i situacije u kojima se ne osjecamo sretno.

ja samo imam osjećaj da se ovdje i opet radi o prevari...
ima puno gorih stvari od prevare...to je najmanji problem...po tko zna koji puta ponavljam da je prevara poljedica, a ne uzrok (osim kod onih lljudi/žena kojima je to "u krvi", ali od takvih me prevara ne biti niti boljela, koliko od onih drugih...

nitko nikoga ne posjeduje, nitko nikome ne pripada
svatko radi sa svojim životom ono što želi, a druga strana to prihvaća onako kako zna i umije

a sad, da svatko ima svoje razloge zašto nekome (ne) oprašta i (ne) daje drugu
šansu - ima, nismo mi tu da to sudimo, a ne daj, Bože, osuđujemo

ja samo imam osjećaj da se ovdje i opet radi o prevari...
ima puno gorih stvari od prevare...to je najmanji problem...po tko zna koji puta ponavljam da je prevara poljedica, a ne uzrok

Zanimljivo mi je ovo tvoje razmišljanje da je prevara posljedica,a ne uzrok.Možeš to malo pojasniti, nisam sigurna da sam baš dobro shvatila

ako se radi o, ajmo uvjetno reći, "normalnoj" vezi...veza se razvija, ima svoje uspone i padove...nekada dobijamo iz nje ono što želimo/trebamo/očekujemo, a nekada ne...nekada dolazi do konflikta, nesporazuma i koječega drugoga...
ukoliko se to ne riješava, postajemo nezadovoljni u vezi...i tada može doći do prevare...ona je samo posljedica lošeg stanja veze (ili lošeg osjećaja jedne osobe u vezi)...

to ne znači da ja to opravdavam i da kažem da je prevariti ok, postoji razlog - opravdan ili neopravdan, to je već druga stvar...

neki ne bi prevarili nikada, neki možda, neki to stalno rade...

samo, kod onih koji to stalno rade, kod njih je neka druga priča - potreba za dokazivanjem, nebriga, nije im stalo, ne vole te...

nadam se da sam ti bar malo pojasnila...
veza je interakcija dvoje (najčešće ) ljudi s uzročno-posljedičnim vezama...

Leteci mungos

Jedan je zivot, steta ga je potrositi na ljude i situacije u kojima se ne osjecamo sretno.

Ti si moj idol!

Meni su te situacije i međuljudski odnosi uvijek previše rastezljivi, varijabilni, ne možeš procijeniti uvijek situaciju, to se sve toliko razlikuje od osobe do osobe i okolnosti, a ja se pokušavam ne zamarati time. Ja osobno uvijek idem prema svakome sa jednim povjerenjem, ne zamaram se unaprijed što bi bilo kad bi bilo, a kako vrijeme odmiče, stvari se kristaliziraju. Postoje ljudi od kojih i ne očekujem bogzna što, pa me takvi ne mogu ni previše razočarati, a bilo je i takvih kojima sam vjerovala od samog početka i tako je i ostalo. S vremenom sam nadošla na to, da ne treba previše razmišljati, planirati, očekivati, samo se opustiti i uživati, dok ide ide. Ako ne valja, kako kaže Mungos, ne vrijedi trošiti vrijeme na ljude koji nas čine nesretnima i nezadovoljnima na bilo koji način. Vjeruj mi, koliko god to bilo teško, ništa ne gubiš kad od takvih ljudi jednostavno digneš ruke.

MacaPapucharica

postoji razlika između pojmova "slijepo vjerovati" i "bezuvjetno vjerovati"...kao što i "oprez" ne znači automatski nepovjerenje

E baš tako! Oprezni smo uglavnom zbog nekih prošlih iskustava, obično negativnih..
Ja ću, recimo, uvijek i svakome bezuvjetno vjerovati, prijatelju ili partneru, ali jednom za..j..eb..eš.. E onda si na..j..ebo, neću ti vjerovati više nikada, i mi smo svoju komunikaciju završili zauvijek!
Slažem se da treba postojati ona doza zdrave ljubomore.. to je ipak znak da ti je stalo do te osobe.. ali kad to preraste u nekakvo kompulzivno ponašanje, tipa mahnitog zivkanja, provjeravanja s kim si i gdje si itd.. to je i više nego očiti znak da u vezi ne postoji povjerenje, a onda.. Hebiga, pa šta je veza bez povjerenja? Ništa!

Volio bih da mi netko pametan objasni razliku izmedju vjerovanja - slijepog vjerovanja i bezuvjetnog vjerovanja - jer meni to nekako glupo zvuci, a kad si izanaliziriam cak malo.....

bondgirl

Evo jednog pitanjca za sve one koji su u duljoj vezi ili su imali iskustva sa sličnima: koliko vam je trebalo da počnete vjerovati partneru i što se dogodi kada jednom ostvarite to povjerenje s obje strane?

moje bogato iskustvo govori: nikad ne vjeruj nikom i ne govori nikom sve, jer te svatko, ali svatko može zajebat, jer i ti možeš zajebat svakoga, ako si imalo svjestan svoje ljudskosti

Vjerujem možda petorici ljudi u svojem životu, a drugima ne otvaram dušu i ne povjeravam svoje tajne i misli dok ne zadobiju moje povjerenje.
Nisam zlopamtilo ukoliko netko zlorabi moje povjerenje tako da takve ljude samo ignoriram... Vjerujem da to najviše boli.
Naravno da me i to petero može zaje..., i nažalost nemam bezuvjetno povjerenje, imam samo obično otrcano povjerenje, bez ikakvih pridjeva i epiteta.

Ako ne valja, kako kaže Mungos, ne vrijedi trošiti vrijeme na ljude koji nas čine nesretnima i nezadovoljnima na bilo koji način. Vjeruj mi, koliko god to bilo teško, ništa ne gubiš kad od takvih ljudi jednostavno digneš ruke.


Shvatila sam to nedavno i sama. U biti sam pronašla svoj unutranji mir koji je bio narušen učestalin prepucavanjima,svađama,nepovjerenjem i stalnim kontroliranjem. Doista vjerujem da ako neki odnos valja, onda jednostavno ide sam od sebe. Čim odnos uključuje previše analiziranja,preispitivanja i savjete ljudi koji nisu diirektno upletei u odnos, znači da nešto nije u redu. Važno je to nešto prepoznati na vrijeme i popraviti ako se da. Ako ne, najbolje je zatvoriti to poglavlje i započeti novo

Meni su svi krivi dok se ne dokaže suprotno

MacaPapucharica

nitko nikome ne pripada

Floskule, floskule... Potreba za pripadanjem je jedna od temeljnih ljudskih potreba. Lijepo je pripadati, ne znam zašto bi to imalo negativan predznak. I ne znam zašto se to uporno izjednačuje s posjedovanjem.

MacaPapucharica

svatko radi sa svojim životom ono što želi, a druga strana to prihvaća onako kako zna i umije

U ovoj izjavi nema mjesta za kompromise. Kad netko radi sa svojim životom što želi, pritom poručujući ljudima oko sebe da ga baš briga što oni o tome misle, ne stvara neki čvrst temelj za dobre međuljudske odnose.

Nego, što se povjerenja tiče... mislim da u većini slučajeva možemo racionalno razlučiti kome možemo vjerovati, a kome ne. Na stranu romantika, smatram da je povjerenje ipak nešto što se zaslužuje, a ne nešto što dolazi samo po sebi.

Ipak, "bezuvjetno vjerovati" je osjećaj koji dosad nisam spoznala u životu, a mislim da nikad ni neću. Nekad se zaprepastim kad gledam ljude, koje smatram iznimno lucidnima i razmnima, kako dopuštaju da ih netko pravi budalom zbog - bezgraničnog povjerenja. Ovo se ne odnosi nužno na ljubavne veze.

Vjerovati nekom čovjeku je lijepo. Ali ne bi li uvijek trebalo ostaviti i malo prostora za sumnju, ne biti slijep?

Nekad se zaprepastim kad gledam ljude, koje smatram iznimno lucidnima i razmnima, kako dopuštaju da ih netko pravi budalom zbog - bezgraničnog povjerenja. Ovo se ne odnosi nužno na ljubavne veze.

Vjerovati nekom čovjeku je lijepo. Ali ne bi li uvijek trebalo ostaviti i malo prostora za sumnju, ne biti slijep?

Upravo to,bezgranično povjerenje mi znači da je riječ o osobi koja i nema baš čvrste stavove u životu,koju se da lako manipulirati i uvjetno rečeno, natjerati da pleše kako drugi svira.I najčešće se dogodi baš to što kažeš, takve se osobe pravi budalama na račun te njihove "sljepoće". Još ako imaju posla s kalkuliranom osobom koja točno zna kako će odreagirati, onda su stvarno naje.... Jer jednom kad ih se uspije izmajmunirati i uvjeriti u kojekakve priče,postaju laka lovina za sljedeću laž.

Hm, pa ne bih za sebe rekla da sam osoba bez stavova, ili ''slijepa'', jer bezgranično vjerujem ljudima.. Ja samo dajem cijelu sebe odmah na početku, automatski ću svakog prihvatiti i vjerovati ću za svakoga da je dobra osoba, vrijedna tog mog povjerenja, ali kao što rekoh, isto tako sam užasno drastična osoba, i jednom kad me netko iznevjeri na bilo koji način.. ta osoba za mene kao da je umrla! As simple as that..
Mislim da je odnos bez povjerenja lažan, bio ljubavni, prijateljski, whatever..a tako nečem nema mjesta u mom životu!

wendy

MacaPapucharica

nitko nikome ne pripada

Floskule, floskule... Potreba za pripadanjem je jedna od temeljnih ljudskih potreba. Lijepo je pripadati, ne znam zašto bi to imalo negativan predznak. I ne znam zašto se to uporno izjednačuje s posjedovanjem.

Da, čovjek ima potrebu osjećaja pripadnosti i i ja sama volim pripadati negdje i osjećati se "kao kod kuće". Čovjek je ipak društvena životinja, treba mu čopor

Ja sam u ovom lontekstu na "pripadanje" mislila kao na ono što ljudi znaju reći "ja pripadam tebi, ti pripadaš meni". Po mome mišljenju, nitko nikome ne priprada na taj način.To nije kupovina - platiš pa ti netko pripada.To je primanje i davanje i ako se ti odlučiš nekome dati, to je tvoja odluka.Ali, to samo znači da ti drugoj osobi daješ cijeloga sebe, a ne i da ti toj osobi pripadaš. "Pripadati" je po meni riječ sa jako velikom težinom.A nosi predznak negativan ili pozitivan, ovisi kako svatko od nas doživljava to "pripadanje".

wendy

MacaPapucharica

svatko radi sa svojim životom ono što želi, a druga strana to prihvaća onako kako zna i umije

U ovoj izjavi nema mjesta za kompromise. Kad netko radi sa svojim životom što želi, pritom poručujući ljudima oko sebe da ga baš briga što oni o tome misle, ne stvara neki čvrst temelj za dobre međuljudske odnose.

Prvo, nisam rekla da netko radi sa svojim životom ono što želi, ne misleći na to što ljudi oko te osobe misle, ali na kraju, ljudi najčešće donose one odluke koje njima najviše odgovaraju. Niti kažem da je to dobro, ali to je ono što se često događa.Osobno, jako mislim na to što drugi misle i osjećaju i trudim se napraviti sve kako bih što manje povrijedila ljude oko sebe, ako to nije apsolutno potrebno.Često idem protiv sebe i protiv onoga što bih napravila da sam samo ja u pitanju.Ali, dajem ljudima pravo da rade ono što misle da je najbolje za njih - makar to značilo i da će me povrijediti.Jer - to je ljudski.Ne, mene to neće ništa manje boljeti, ali svatko ima pravo na svoj život.

Naravno da smo u životu često prisiljeni na kompromise.Samo, kompromis je rješenje kojim niti jedna strana nije u potpunosti zadovoljna. Ja bih most na Kupi, ti na Dravi pa ćemo ga sagraditi na Savi.Karikiram, ali to je otprilike to.


Što se tiče povjerenja, slično kao i @insomnia, ja krećem sasvim otvoreno prema ljudima, a kako će dalje biti ovisi o razvoju odnosa.Jedno je oprez, a drugo nepovjerenje.Ja sam uvijek na oprezu, ali to je više neki općeniti oprez, a ne oprez prema određenim osobama.Znam da me svatko može zajebati, kao što i ja mogu svakoga zajebati i to je to.Ali, to me ne sprečava da i dalje imam povjerenje u ljude.Samo smanjujem svoja očekivanja, kako bi me što manje povrijedili.

bondgirl

Evo jednog pitanjca za sve one koji su u duljoj vezi ili su imali iskustva sa sličnima: koliko vam je trebalo da počnete vjerovati partneru i što se dogodi kada jednom ostvarite to povjerenje s obje strane? Kako možete znati da partneru možete bezuvjetno vjerovati ? Da li partneru vjerujete bezuvjetno ili mu/joj vjerujete,ali sa zrnom opreza? Ako je u igri i to "zrno opreza" znači li to da ljubav nije posve iskrena?

Zahvaljujem svima na razmišljanjima i komentarima

opusti se i vjeruj
budi cvrsta i spremna na zajeb al vjeruj jer ako ne vjerujes cemu onda ta veza i navikni se da je flert uvijek prisutan ili ti mislis da nije ??? pa ipak si ti bondgirl

bondgirl

Evo jednog pitanjca za sve one koji su u duljoj vezi ili su imali iskustva sa sličnima: koliko vam je trebalo da počnete vjerovati partneru i što se dogodi kada jednom ostvarite to povjerenje s obje strane? Kako možete znati da partneru možete bezuvjetno vjerovati ? Da li partneru vjerujete bezuvjetno ili mu/joj vjerujete,ali sa zrnom opreza? Ako je u igri i to "zrno opreza" znači li to da ljubav nije posve iskrena?

Zahvaljujem svima na razmišljanjima i komentarima

Vjerujem dosta i to odmah, jer ne ulazim u vezu s nedojebancima i teškim lažljivcima..obično su to dečki koje poznam duže vrijeme, ono frendov/icin frend, tako da već unaprijed znam kako "diše"..na jednu stvar sam alergična, a to je laž i znam ju jako brzo prokljuviti, tako da postavljam još podpitanja da se dublje ukopa..kako se on dublje ukopava, kod mene se dešava obrnuta proporcionalnost s povjerenjem/vjerovanjem..a na kraju i s osjećajima...

Kao sto su neki vec napisali, postoji nekolicina ljudi kojima vjerujem... vjerujem da ce biti uvijek uz mene, podupirati moje odluke, pa makar se i ne slagali u potpunosti s njima. To za mene znaci nekome vjerovati. Inace sam pomalo nepovjerljiva osoba i stvarno moram uopznati da zadobije moje povjerenje jer to nije mala stvar za mene. A ako me netko izda, tesko da ce vise zadobit moje povjerenje, jer sam prilicno zlopamtilo.

U svoju bolju polovicu imam povjerenja, jer zivi u drugoj drzavi, pa da mu ne vjerujem zivot i veza bi nam bili pakao. No to ne znaci da mu slijepo vjerujem u sve sto mi kaze, jednostavno ne razmisljam previse o tome je li to istina ili nije. Ako se pokaze nekad da mi je lagao, nece dobro proci....

OligofreniDikobrazoid

Kao komentar, sitat iz jednog meni dragog filma: Trust everyone, just don't trust the Devil inside them.... Još kad bih se mogao toga i pridržavati....

uhh..ovo mi se sviđa...ne vjerujem nekada sebi zbog vraga koji čuči i meni...

Ah, tu sam teška. Nepovjerljiva sam totalno.

Temelj svega. Bez povjerenja nema apsolutno ničega.

....nekad mi se čini da previše i olako vjerujem ljudima.....bilo situacija u kojima se to ispostavilo kao dobro.....bilo je i situacija kad sam se zayebo....hvala Bogu manje.....
..al držim se one...vjerujem dok se ne uvjerim u suprotno...ko me jednom zayebe drugi puta neće dobit priliku....

sokrat

....nekad mi se čini da previše i olako vjerujem ljudima.....bilo situacija u kojima se to ispostavilo kao dobro.....bilo je i situacija kad sam se zayebo....hvala Bogu manje.....
..al držim se one...vjerujem dok se ne uvjerim u suprotno...ko me jednom zayebe drugi puta neće dobit priliku....

isto tako i ja...samo što kod mene imaju više od jedne prilike za zajebati me...neki ljudi nikada ne nauče

Ja vjerujem samo sebi.... I to kada nisam pijan

Od kada sam sebe uhvatio u lazi, vise nikome ne vjerujem...

cca - nakon godine dana se razvilo nekakvo povjerenje.
Ne vjerujem joj bezuvjetno, morao bih biti moruzgva za takvo što; no slažem se sa Macom, kako god na kraju da ispalo, samim stupanjem u vezu prihvatio sam taj rizik...

"ne vjeruj nikom" pa ni sebi.

Ma bez povjerenja nema baš ništa. Uopće mi nema smisla provoditi vrijeme s nekim kome ne vjerujem (ili tko meni ne vjeruje).

Ipak, živimo u svijetu u kojem će velika većina tuđe povjerenje iskorištava za sebe. I toga treba biti svjestan.

Toga treba biti svjestan i predvidjeti to, a kad se dogodi, zapaliti te ljude

Hahaha...a jesi okrutan

A ipak, ne možeš uvijek sve predvidjeti. Dosta puta sam se iznenadila, zato me sada više ništa ne može iznenaditi.

Ista situacija i kod mene. Očekujem zajeb uvijek, pa se ugodno iznenadim kad ga ne dočekam. Ili se ne razočaram kad ga dočekam, jel.

Odavno navikla ne davati se bezuvjetno i u nikoga nemati 100% povjerenja jer sam mišljenja da te prevare onoliko koliko dopustiš a s obzirom da sam tuka tukasta pretolerantna prema svima koji mi nešto znače i u stanju sam bila dopustiti da me jedna te ista osoba izvoza preko nekoliko puta najbolje je ovako nikome previše blizu.

vjerujem svom dragom vise nego sebi

ela

i u stanju sam bila dopustiti da me jedna te ista osoba izvoza preko nekoliko puta

Isto i kod mene, ali ipak, ne smatram da zbog toga sada više ne trebam vjerovati.