Osijek više nije što je bio – sa sjetom danas govore mnogi Osječani, a razloga za to je i previše. Prije stotinjak godina grad je bio snažno industrijsko središte. Tvornica žigica Drava osnovana je davne 1856. godine, iz toga doba potječu Mobilia i Kožara, a danas ih više nema. Nema niti nešto mlađih, poput Svilane, Mare, Tekosa, Analita…, tvornica utihnulih u postupku privatizacije. Neke su doslovce smrvljene u prašini i na njihovu mjestu niknuli su trgovački centri.
Osijek srećom i danas ima vitalnih stogodišnjaka poput Pivovare i OLT-a ili „nešto mlađih“ Saponije, Kandita, Šećerane, Osijek-Koteksa, Gradnje… I u tim dobnim skupinama ima izbrisanih. Recimo, u halama gdje je Obuća pravila obuću danas se održavaju svadbene svečanosti. Grad ima i tvrtke koje nisu ni „punoljetne“, a već se nalaze na statističkim tablicama Hrvatske: Žito, Werkos, Kruna, Hotel Osijek… Ima i onih koji su se preko noći uzdigli do nebeskih visina, a onda spletom okolnosti gotovo ili potpuno nestali. Sjetimo se samo Holdinga Novalić.
Umjesto industrije – bolnica!
Osijek pamti da je prije stotinjak godina bio, nakon Zagreba, najjači industrijski centar Hrvatske. Ni prije 30-ak godina nije previše zaostajao, no danas su od tekstilne i metaloprerađivačke industrije ostali samo najvitalniji dijelovi, dok se prerađivačka industrija grčevito bori da u srcu hrvatske žitnice opstane i proizvodi finalne proizvode. Nema ni traga nekadašnjeg masovnog zapošljavanja u proizvodnim tvornicama, dapače prije se može govoriti o gotovo masovnom otpuštanju radnika. Uostalom kolektiv s najviše zaposlenih u Osijeku danas je Klinička bolnica Osijek, a san je svakog nezaposlenog građanina da se u njoj egzistencijalno skrasi.
Osijek očito nije što je bio. Mijenja se svakodnevno, a prošlost se ne može vratiti niti se u nju treba vratiti. Gradu je potreban razvoj, i to sa više novootvorenih nego zatvorenih radnih mjesta. Naravno, zakonski limitirana gradska uprava ne može utjecati na odluke vlasnika privatnih tvrtki, ali može stvarati poticajne okvire kojima će privlačiti poduzetnike i tako osigurati sigurne i stabilne proračunske prihode. Na žalost, gradska uprava u Osijeku zadnjih godina je nestabilna, pa se umjesto poticanja razvoja više bavi(la) imenovanjima i smjenama nadzornika i direktora gradskih poduzeća.
Istovremeno, Grad je sve više tonuo u političku izolaciju, što se izravno odražavalo na sve lošije stanje gospodarstva, povećanje nezaposlenosti i socijalne nesigurnosti građana. Da bi se takvo stanje promijenilo potrebno je na čelu grada imati ljude koji imaju dovoljno znanja, političke mudrosti, ali i ugleda u Osijeku, u Hrvatskoj i šire. Naime, poslovni svijet uvijek je uvažao političku korektnost i ljude s jasnom vizijom usmjerenom k općem dobru, ali s njim treba znati komunicirati da bi se kapitaliziralo njihovo visoko vrednovanje strateških, gospodarskih, znanstveno – prosvjetnih, kulturnih i ljudskih potencijala ovoga grada i kraja.
Prepoznati i vrednovati to što imamo
Osijek ipak ne može sam. Za cjelovit uspjeh potrebna je formalna i materijalna potpora županijskih i državnih tijela u područjima koja su u njihovoj nadležnosti, a uz dobru volju i iskrenu komunikaciju ni taj uvjet nije nedostižan.
Osijeku na primjer treba vrednovanje izvrsne geopolitičke pozicije, osobito u svjetlu prijema Hrvatske u punopravno članstvo NATO-a. Svi dobro znamo da NATO nije samo snažan vojni savez koji jamči sigurnost članicama nego u istoj mjeri donosi jasnu perspektivu ulaganja stranog kapitala.
Slavonija, Baranja i Srijem imaju neprocjenjiva bogatstva koje napokon mogu biti adekvatno valorizirana, osobito u svjetlu svjetske krize hrane. Potrebno je i vrednovanje prometnog položaja grada. Osijek se nalazi na trasama europskih cestovnih i željezničkih koridora, što nam pogoduje, ali samo pod uvjetom da imamo što voziti tim koridorima. Dakle, opet se vraćamo na potrebu gospodarske revitalizacije jer tek sa stvaranjem nove vrijednosti u osječkom gospodarstvu moći ćemo ubirati plodove prometne pozicije.
Važna je i regulacija plovnog puta Dravom do Aljmaša kako bi iskoristio sve pogodnosti koje će sutra donijeti izgradnja kanala Dunav – Sava, valorizacija Zračne luke Osijek i drugi projekti. To ne smiju biti samo gradski, državni ili predizborni projekti nego zajednički projekti koji dugoročno vode Osijek iz izolacije, a građanima osiguravaju primjeren standard i kulturu življenja. Uz dobru volju, plemenite namjere i znanje, Osijek može prevladati i recesijsko vrijeme bez većih osobnih drama i kolektivne depresije.
Autor: Josip Vrbošić
