16.06.2006 11:56
Ubojstvo i samoubojstvo ispred Doma u Nazorovoj u Zagrebu
Ispred zagrebačkog Doma za nezbrinutu djecu u Zagrebu mladić (22) je iz vatrenog oružja ubio tri godine stariju suprugu, a potom je usmrtio i sebe, doznaje se od zagrebačke policije.
Riječ o supružnicima ili bivšim supružnicima. Mladić je pucao na ženu oko 10 sati, rekla je Hini glasnogovornica zagrebačke policije Aleksandra Ljuba.
Neslužbeno se doznaje da su supružnici u Domu za nezbrinutu djecu u Nazorovoj ulici imali dvogodišnjeg sina.
Mediji navode kako je povod ubojstva i samoubojstva svađa oko brakorazvodne parnice.
Ne kontam zasto je cekao da se rodi dijete. Trebao ju je preventivno smaknuti jos davnih dana. Ukidanje tragedije skepsom, rekao bi Marinkovic.
Cudi me kako riba nije, u tih par godina sto su bili u vezi, skontala o kakvom je bolesniku rijec. Ili je isla onom starom dobro narodnom "ruka koja voli - ne boli".
Kako god okrenes, slucaj potice na razmisljanje...
Tip sigurno nije normalan, odnosno nije bio normalan.
Danas svaka budala ima oruzje, a psihotest za dobivanje dozvole nije dovoljan. Trebalo bi, po mom misljenju, svake 2 godine polagati psihotest da se utvrdi da je vlasnik oruzja jos uvijek sposoban za posjedovanje istog.
Tu se namece i cinjenica da postoji puno neprijavljenog oruzja, zaostalog iz rata ili nabavljenog "na crno". Kako njima stati na kraj?
Definicija kolateralne štete koja se ne kažnjava: ako je dobit koja je dobivena kao cilj veća od onoga što je izgubljeno u kolateralnoj šteti.
A nikad nije.
Ja nisam od onih koji vjeruju da cilj opravdava sredstvo. Ne možeš ubijat siročad čak i ako na njima isprobavaš lijek protiv raka.
Definicija kolateralne štete koja se ne kažnjava: ako je dobit koja je dobivena kao cilj veća od onoga što je izgubljeno u kolateralnoj šteti.
A nikad nije.
Ja nisam od onih koji vjeruju da cilj opravdava sredstvo. Ne možeš ubijat siročad čak i ako na njima isprobavaš lijek protiv raka.
Ne možeš ubiti ženu pred svojim djetetom.
nisam rekao da je to rješenje koje se meni dopada.
samo kažem da je to ovoj masi kretena, koji državu vode, najlakše i najjednostavnije...
Cudi me kako riba nije, u tih par godina sto su bili u vezi, skontala o kakvom je bolesniku rijec. Ili je isla onom starom dobro narodnom "ruka koja voli - ne boli".
Postoje ljudi koji ne žele vidjeti. I oni koji se glupo nadaju da će se dogoditi čudo i da će njihova "ljubav" pobijediti nasilnost partnera.
Postoje i oni s raznim traumama iz djetinjstva, oni kojima je upravo nasilje dokaz nečije ljubavi.
Postoje i oni prenasilni, pa je partnera jednostavno strah otići (uglavnom se to odnosi na osobe koje su materijalno ovisne o parneru ili na one koje nemaju dovoljno obrazovanja).
Svojevremeno sam imala jednu dugu vezu, živjeli smo skupa godinama. Bio je moja prva ljubav, još iz petog osnovne. Ministrant. Prošli smo, držeći se za ruke, osnovnu školu, gimnaziju, otišla sam za njim u drugi grad na fakultet... Nakon godina i godina koje smo proveli skupa, jedne smo se večeri posvađali. Priznajem, moj je jezik bio zaista više nego oštar. Dakle, u jednom je trenutku popizdio i odvalio mi šamar. Samo sam pokupila svoje stvari i otišla, zauvijek. Premda se kleo u sve na svijetu da se to više nikad neće ponoviti, nisam željela provjeravati je li to zaista bila reakcija na moje riječi ili mogu i ubuduće očekivati nešto slično. Ali, taj muškarac ipak nije bio tip pravog nasilnika, mogla sam slobodno otići. Postoje veze u kojima je to puno teže učiniti.
nisam provjerila, ali sestra mi je ispričala da je kretenov otac svojedobno ubio svoju ženu odnosno njegovu majku, e, sad, ako je to istina........... obiteljsko nasljeđe
sve u svemu, u ovoj državi svaka budala ima oružje (osim mene), čak i oni koji imaju PTSP a ne kontam kako netko tko ima mirovinu jer mu nisu sve ne broju može imati oružje.
osim kod nas. i eventualno u SAD /je li netko gledao "Ludi za oružjem", M. Moora???/
nisam provjerila, ali sestra mi je ispričala da je kretenov otac svojedobno ubio svoju ženu odnosno njegovu majku, e, sad, ako je to istina........... obiteljsko nasljeđe
sve u svemu, u ovoj državi svaka budala ima oružje (osim mene), čak i oni koji imaju PTSP a ne kontam kako netko tko ima mirovinu jer mu nisu sve ne broju može imati oružje.
osim kod nas. i eventualno u SAD /je li netko gledao "Ludi za oružjem", M. Moora???/
suzdržat ću se od komentara na PTSP, iz dva razloga.
1. bilo bi offtopic
2. na PTSP bi se mogla pozvati i baba koja je u zagrebačkom podrumu psovala HRT jer je imala smetnje na TV-u pa nije dobro čula zvuk granate koja pada.
3. balavac je bio kriminalac, i kao takav u bilo kojoj državi na ovoj kugli može bez po muke doći do oružja.
4. odlučio sam (onog trena kad sam skinuo uniformu) da oružje više neću uzeti u ruku. zar je to tako teško? ne fali mi ni najmanje.
i vjerujem da možemo sad spekulirati o obiteljskom nasljeđivanju nasilništva koliko god hoćemo, ništa se neće promijeniti. Ovo je bila kulminacija nečega što je trajalo oko dvije godine, i tko zna o kakvom se psihopatu radilo in general.
A oružje? Mogao ga je imati zakonito, ali i nije morao, zar je to problem? Ja nekako ne vjerujem da je normalnim ljudima oružje potrebno. Tko nakon rata pomisli: "Nek ja samo to spremim u garažu, možda zatreba za nešto." Hellou, za šta? Za skidanje vrabaca s krova? Teško. OK, sportsko streljaštvo ili lov, OK, policija i vojska, ali netko tko je u svoje radno vrijeme trgovac nema šta držati oružje u ormaru.
al pazi sad - ista stvar kao i sa navijacima - osoba koja doma ima pištolj bez ikakvog opravdanog razloga doci ce ti sa poludebilnim argumentom "a sta ti znas, ti ne nemas gan kokuce, kako da onda znas kako je to kul i supeeeer"...
što se tiče PTSP, stvarno bi trebala biti posebna tema. svatko - tko je jedan jedini dan bio u uniformi može se pozivati na ratne traume, a ljudi koji su išli na posao od podruma do podruma, naravno, nemaju traume........
a čuj, znam jako puno ljudi koji imaju veću mirovinu od moje plaće a ni vrag im nije. plus sva neka prava koja ne znam ni navesti.........ali su oni jako dobro obaviješteni.
Onda ćeš se ljutit kad te neko malo ubije zbog takvih izjava.
Ma šta ja pričam, treba im reć, evo za godinu-dvije kad nađem steady posao ću i ja postati porezni obveznik: čisto mi se ne da plaćati porez kad vidim na šta će taj novac otići. Tipa, plaćam porez da bi se moja (eventualna) djeca bolje školovala i imala bolje uvjete, da bi to onda išlo mostarskom sveučilištu...
strava,
ajde što je ubio sebe. svatko neka gospodari svojim životom, ali ubiti drugoga...........
Najlakše je u "žutoj minuti" ubiti nekoga.. Kasnije se treba suočiti s činjenicom da si nekome oduzeo život i živjeti s time još godinama i to u zatvoru, naravno..
Nikakav PTSP te ne može spasiti savjesti i trenutaka zdravog razuma u kojima shvatiš što si napravio..
Al eto, tako nam i treba kad svaki kreten ima oružje.. A policija umjesto time da se bavi, hapsi klince s 2 g marihuane i slične spike.. fuj..
Znate da su braniteljima s PTSP-om oduzeli vozačke dozvole, tj. uveli su im češću kontrolu podobnosti za vožnju. No nisu se prije toga sjetili kontrolirati podobnost za nošenje oružja. Još jedno krivo slaganje prioriteta by RH.
Onda bi valjda trebali biti sigurni da nećemo stradati na semaforu/cesti od nekog PTSP-ovca, nervoznog za volanom s dugom cijevi ispod sjedala, kojemu se nije svidjelo to što smo stali na narandžasto ili ne daj Bože parkirali ukrivo...
...vjerujem da se više trebam bojati onih koji imaju vozačku i ne boluju od PTSPa...recimo onih u bijesnim autima i s malo više oružja od jedne duge cijevi...i onda malo ovih opijata, malo onih pa na narodnjake recimo i deri...bez brige i pameti, a nemaju potvrdu da su psihički bolesnici...
Svi oni koji kreste kako je nosenje oruzja ovakvo ili onakvo pravo i da zele dobiti dozvolu - to su osobe kojima dozvolu ne treba dati.
Kraj price.
...super, sad smo riješili problem onih koji imaju i žele dozvole...kakvu jednostavnu metodu imaš za one koji smatraju da dozvola za oružje nije potrebna?...
...da, dobra ideja...dio ludnice ograditi samo za njih, dati im plastične puške i pištolje, pustiti narodnjake i nek se igraju mafije do mile volje, a nas na taj način ostave konačno na miru...ili: dati im prave puške i pištolje, pa nek najbolji pobijedi...za nagradu dobije šaku tableta...
ajde da nešto kažem i s pozicije (bivšeg) imaoca dozvole.
trofejno (je, ima i takvih) sam onesposobio nalijevanjem olova u cijev i skraćivanjem udarne igle.
a dozvolu sam vratio uz riječi: ako jednom budem odlučio uzeti oružje u ruku...dozvola mi neće trebati.
"Traumatski događaji koji su neposredno doživljeni obuhvaćaju rat, nasilje (seksualno nasilje, fizički napad, pljačku), otmicu, teroristički napad, mučenje, zatočeništvo vojnih zarobljenika u koncentracijskim logorima, prirodne katastrofe (požari, potresi, poplave), teške automobilske nesreće i dijagnosticiranu po život opasnu bolest. U događaje koji su viđeni spadaju među ostalim promatranje teškog ranjavanja ili nasilnu smrt druge osobe, nesreće, rata, katastrofe ili pogled na leševe ili dijelove tijela."
...pa, obzirom da kod nas nije bilo tako velike prirodne katastrofe, jedini razlog za opći PTSP bi bio rat, zar ne???...
seksualno nasilje, fizički napad, pljačku, otmicu, mučenje, zatočeništvo, prirodne katastrofe (požari, poplave), teške automobilske nesreće...
a ovo su sve velike katastrofe koje koje nikada kod nas nisu bile...sorry ali mislim da je jasno na sta sam ja aplicirao sa svojim postom, jer 99 posto balkanaca kad se spomene PTSP misle samo na preseravanja uvazene gospode koja ni nemaju navedenu bolest a sepure se okolo pretvarajucu da ju imaju samo radi mirovine...
...zato nemojmo pljuvati po PTSP jer ima ljudi koji boluju od toga ali ne zveckaju oruzjem na svakom cosku i ne preseravaju se...
...nitko ne pljuje po PTSP, kao što vjerujem da ne bi nitko pljuvao niti po kojoj drugoj bolesti...samo, ovdje se radi o tome da je PTSP postao čupalica za sve gore navedene likove, koji doduše imaju papire za svoju bolest, ali to ih ne sprječava da nose oružje, iako ne bi smjeli...a oni pravi oboljeli, šute i trpe...vjeruj mi, znam iz vlastitog iskustva što pričam...sumnjam da bi i jedan oboljeli od PTSP uzeo oružje u ruke i qurčio se okolo...da, ima onih koji uzmu oružje i naprave generalno sranje i sebi i obiteljima i drugima...ali samo zato što to vide kao krajnji izlaz iz sranja koja im je ta bolest priuštila...i zato što nitko na njih ne obraća pažnju kada je to potrebno...a oni PTSPovci koje sam spomenila da ih treba ograditi i dati im plastične pištolje u ludnici, e tu podrazumijevam one koji su se igrali rata daleko od Oska, a sad su kao bolesni...ma, daj...
ma ti što prave sranja oni se samo kurče da boluju od navedenog poremecaja...
primjer...prije par godina jedan je tak ubio svoju zenu i neduzno dijete koje nije ni bilo njegovo a sve su to pripisali PTSP-ju stecenom u ratu....e sad ona smijesna stvar je da je taj diklic za vrijeme rata imao nekih 16-ak godina...hmmm
...e, pa eto...bash se na takvim slučajevima zapravu i stvaraju predrasude o toj bolesti...e, takve bih ja u ludnicu i dala im plastične pištolje, pa nek se onda naganjaju međusobno...
Stvarno sam zaprepaštena predrasudama s kojima se moraju susretati BOLESNI ljudi. Činjenica je da taj PTSP postoji kao bolest i činjenica je da ga mnogi ljudi zaista imaju. Ako vi mislite da ga zbilja imaju oni koji o tome samo pričaju, grdno se varate. "Oni što prave sranja" se po vašem samo preseravaju?
A ne pitaš se što je "taj diklić" koji je imao 16-ak godina za vrijeme rata mogao vidjeti? Ne govorim sada samo o tom konkretnom slučaju nego općenito.
Ni jedan psihički zdrav i uravnotežen čovjek ne bi ubio svoju ženu i dijete. Iz toga proizlazi da je spomenuti bolestan. A sad, je li to PTSP ili što drugo...
U svojoj obitelji imam slučaj PTSP-a. Želite da vam ga opišem? Osoba je destruktivna prema sebi i drugima, agresivna, spremna na sve i svašta u određenim situacijama, nakon čega se užasno kaje, ima česte noćne more, budi se na najmanji šum ako uopće uspije zaspati i, najvažnije od svega, NE ŽELI PRIZNATI da ima PTSP, a pogotovo ne otići liječniku.
A ljudi koje gledam u bolnici? KAŽU kako imaju PTSP, TVRDE da imaju noćne more i da ne spavaju, u bolnici ih uhvatiš kako spavaju kao klade, a kasnije kažu kako je to zbog sedativa. Najzanimljivije od svega je kad im daš placebo ili nađeš tablete u ladici - dakle nisu ih ni popili.
Želim reći da je stvarno puno onih koji love mirovinu te tvrde kako imaju PTSP. Ali čovjek koji napravi sranje koje će ga koštati života - odnosno završit će u ustanovi i/ili u zatvoru... sigurno nije zdrav, a kod nas je najveća vjerojatnost da boluje upravo od te bolesti z6bog situacije kakva je.
Ne govorim o bolesnicima koji ubijaju iz zabave i slično (dakle, također su mentalno poremećeni ali radi se o drugim bolestima) te se nakon toga skrivaju i/ili ne žele priznati što su učinili. Većina tih koji su napravili veliko sranje, a kasnije im je utvrđen PTSP, sami su se predali policiji.
Ne tvrdim da je to generalno tako, no u većini slučajeva jest. I nemojte se svi povoditi za medijima jer jedan novinar nije kompetentan dati sud o tome ima li tko psihički poremećaj ili ne. Isto kao što jedan liječnik nije kompetentan za profesionalno novinarstvo.
Sve ovo zapravo pišem iz razloga što me takve stvari osobno vrijeđaju i jer se ljudi s psihičkim poremećajima još uvijek smatraju društvenim šljamom.
Psihičkim bolesnicima lanci su skinuti jako, jako davno. Nismo više u srednjem vijeku i mislim da je vrijeme da se psihičke bolesti počnu tretirati kao to što i jesu - BOLESTI.
I, da još jednom sve rezimiram - dakle, PTSP se ne ispoljava samo tihom depresijom i slično. U većini se čak slučajeva ispoljava upravo agresijom i nošenjem oružja. A nemate pojma kako je strašno vidjeti ljude u ustanovama koji liječnika u viziti dočekuju "stavom mirno" kao da dočekuju generala. Meni su ti prizori doslovno izmamili suze na oči. A kod takvih situacija vrlo je lako zaključiti je li nešto gluma ili nije.
PTSP se ispoljava na različite načine i treba ga tretirati kao ozbiljnu bolest koja može imati OZBILJNE posljedice, po samu osobu ali i njezinu okolinu. Važno je reći da bi manje incidenata bilo kada bi se liječnici i država posvetili terapiji za oboljele, a ne da svi pričamo kako poremećaj u biti ne postoji.
I nekoga "zatvoriti u ludaru" nije human izraz za postupanje s bolesnim čovjekom. Imajte obzira, nikada ne znate što se kome od vas može dogoditi jednoga dana. A tada bi odjednom promijenili mišljenje, znam.
Znate šta je meni blesavo? Krajnje introvertne osobe, teško se uklapaju u društvo i slično, fokusirane na jednu stvar koja im se događa u glavi... Ako to što im se odvija u glavi uspiju materijalizirati na društveno prihvatljiv način, oni su genijalci! U protivnom su bolesnici! To hoće li ih se smatrati genijalcima ili bolesnicima ovisi samo o okolini koja ih okružuje, odnosno o vrijednostima koje vladaju u toj okolini.
Djelomično se slažem s tobom, da... kažem djelomično jer pri tome mislim na reakcije okoline koja će reagirati ovako ili onako. Baš to mi užasno smeta.
Ta "okolina" je u našoj zemlji toliko jadna da smatra kako o svemu i svima ima pravo suditi na temelju osobnih stavova. Kada netko ima rak, neće se špekulirati je li zbilja bolestan ili nije. Ali kada je obolio od PTSP-a ili shizofrenije... e, ili glumi iz nekog razloga, ili mu je to opravdanje za nešto ili ga treba u "ludaru". Meni je to strašno.
Istina je da ima onih koji, što se tiče tog famoznog PTSP-a glume radi mirovine. Ali zbog njih se čitava javnost i ljudi koji nemaju pojma o tome usuđuju generalizirati i ljudima oko sebe postavljati dijagnoze ili "dematirati" već postojeće, liječničke.
a što se tiče ovoga što si ti napisao... psihički poremećaji mogu se ispoljiti na različite načine, ali opet, s druge strane, ne mora značiti da je svaka introvertna osoba koja se teško uklapa u društvo i sl. potencijana za društveno neprihvatljivo ponašanje u smislu činjenja neke štete sebi, drugima i slično. Ali, sad, jesu li genijalci... stvar bi trebala biti individualna. Ali tu nastupa naše okruženje u kojemu ništa nije individualno. Tu smo svi u grupama, a tko god kaže da Hrvati nisu prepuni predrasuda prema svima i svakome... laže
Znate šta je meni blesavo? Krajnje introvertne osobe, teško se uklapaju u društvo i slično, fokusirane na jednu stvar koja im se događa u glavi... Ako to što im se odvija u glavi uspiju materijalizirati na društveno prihvatljiv način, oni su genijalci! U protivnom su bolesnici! To hoće li ih se smatrati genijalcima ili bolesnicima ovisi samo o okolini koja ih okružuje, odnosno o vrijednostima koje vladaju u toj okolini.
Ima jedna dobra poslovica (ili citat iz nekog filma).
"Jedina razlika izmedju ludjaka i ekscentrika je u kolicini novca na bankovnom racunu."
...nikad nisam psihičke bolesnike smatrala društvenim šljamom i ponavljam kako, nažalost, i ja živim s PTSP u vlastitom domu...i onako kako ne mislim o toj bolesnoj osobi ništa loshe, ne mislim ni o onima koji ZAISTA boluju od PTSP...i da, istina je da oni koji su bolesni ne žele priznati da su bolesni...i zato im je potrebna sva pomoć okoline u kojoj žive...ali je ne dobivaju, osim od strane najbližih, ako i to...no, to nije opravdanje za bezumne činove koji se rade pod izlikom PTSP...i oni koji najviše galame da su bolesni, zapravo se pretvaraju, baš iz onih materijalnih i ostalih razloga...i opet ponavljam, radi njih se stvaraju predrasude okoline...
Ne čini mi se da je PTSP opravdanje za bezumne činove... prije bih rekla da je, kao bolest, uzrok istih. U tome i je stvar, ne govore ti ljudi kako imaju PTSP. Svatko tko počini ubojstvo ili kakvu drugu strahotu prolazi kroz određeni proces, a dio procesa je i razgovor sa psihologom/psihijatrom. Ako oni dijagnosticiraju PTSP onda se neka piskarala žute štampe naprave pametna pa pljuju po dijagnozama, a svi to objeručke prihvate. Nije sve crno-bijelo i ne možemo na sve gledati tako.
Željela sam samo reći da se ne slažem s mišljenjem da je PTSP opravdanje za sranja. Veća je vjerojatnost da netko tko napravi tako šta zbilja ima bolest nego onaj koji je potpuno zdrav, a tvrdi kako ima noćne more i promjene raspoloženja kako bi dobio mirovinu. Ne znam jesam uspjela dobro objasniti ono što mislim.
Napominjem još jednom da malo tko od njih sam kaže "Joj, ubio sam ženu jer imam PTSP." Da bi se to uzelo u obzir moraju postojati neki klinički dokazi.
Upravo taj članak o 22ogodišnjaku iz Zagreba potaknut će još potencijalnih ubojica i samoubojica na sličan akt. I novinari umjesto da služe javnosti, zatrpavaju ju takvim senzacionalnim naslovima koji će tu istu javnost uvaliti u jos takvih primjera.
Problem je što tog mladića nitko vjerojatno nije liječio, a ako jeste, nekim ljudima se jednostavno ne može pomoći, ili im ne može pomoći samo jedna osoba ni ustanova.
Stvar je u tome da im ovakvim izjavama, naslovima i spominjanjem imena ne treba odmoći u njihovoj borbi sa samim sobom.
A to je zasigurno najteža borba koju čovjek može voditi.
