Leteci mungos
8
Mislim da se u sljedećem tekstu spominje Škabrnja i tu izvan granica ukusa.
Za ukus i prelazak preko granica ukusa se obrati onima koji potenciraju zrtve na taj nacin i koriste ih za poticanje mrznje. To da djeca po skolama moraju pisati pjesmice i crtati o Bleiburgu sigurno nisam smislio ja. Toliko o dobrom ukusu.
Ne znam u kojim školama djeca crtaju četverored ili pišu pjesmice na temu stradanja.
Spomenuo bih samo kako smo u "maloj školi" crtali "naš" ratni brod, a ja sam petokračicu narisao zelenom bojicom pa se mama imala zadržati.
Zadržala se duže no majke s normalnom djecom. Zadržala se boga mi ona tako jedno skoro sat s tetom i nekim tamo sekretarom za DSZ i ono uvjeravajući ih da dijete sigurno nije provokator nego samo - daltonist.
No, razgraničimo već jednom, revanšizma ne smije biti. Danas djeca smiju što god hoće.
Nadalje, sam si sebi u ustima jer si upravo ti počeo manipulirati spominjući žrtve i tako ih pretvorio u svojevrsnu retoričku valutu.
To što u ti imaš osjećaj da spominjanje žrtava i odavanje pijeteta prema XY nastradalome ima za zadatak potaknuti mržnju i netrpeljivost - to je problem duha i dnevnopolitičke kratkovidnosti.
Kako je obzor udaljeniji, tebi dioptrija progresivno raste.
Mali Japanci, djeca djeca koja nisu ni čula ni vidjela atomske bombe i danas prave milijune ždralova u sjećanje na svoje djedove i bake.
Osim što su svjesni da je Japan rat vodio na pogrešnoj strani, svjesni su kako mržnja ne vodi ničemu i ne mrze Sjedinjene Američke Države zbog toga - nećeš čuti ni jednu opasku.
Ali istovremeno, oni pamte, uče i izvlače pouke.
Možda bi bilo pametno da prestanemo s ovim, ha?
Shvaćam ja što si ti htio reći, ali jednostavno ne mislim da vojni orkestar kojem je na repertoaru nešto umjetničko nagrđuje manifestaciju kao što je OLJK, već naprotiv. Ne podnosim tvoje hiperboletine i predrasudetine, ništa osobno.
Osim toga - Garašanin nikad ne spava.
Vidimo se u 4.